gliste?
nikada!!
on ima te neke svoje redovne preglede kod veterinara...
mi zivimo u Chicagu i pas je uglavnom u kuci,setam ga 2 puta dnevno...
jede granulice koje mu je njegov doktor dao i plus hranu koju ja jedem (kuvano)..
iako veterinari ovde strogo zabranjuju da psi jedu ljudsku hranu,ja mu ipak dajem...
kako moze da dobije gliste?
GLISTAVOST (ASKARIDOZA) U PASA I MAČAKA (tekst sa jednog drugog foruma)
Kada obitelj odluči da svojoj zajednici pridruži psa ili mačku, obično se radi o mladunčetu. Kad mladunče stigne u novu sredinu, često nastaju prvi problemi. Jedna od bolesti mačića i štenaca, s kojom se vlasnici najprije susreću, je glistavost. Crijevne gliste, od kojih u pasa dolaze dvije vrste (Toxocara canis i Toxascaris leonina), a u mačaka jedna vrsta (Toxocara mystax). Žive u tankom crijevu. One nisu pričvršćene za stijenku crijeva, nego se slobodno kreću u šupljini crijeva, hraneći se pritom crijevnim sadržajem. Na taj način ovi nametnici oduzimaju organizmu hranjive sastojke, svojim prisustvom ometaju prohodnost crijeva, a otpadnim produktima svoje probave štetno djeluju na svog nosioca.
Odrasle gliste izlučuju mnoštvo mikroskopski sitnih jajašca,koja izmetom dospiju u vanjsku sredinu, gdje mogu opstati nekoliko godina. Kad takvo jajašce pojede pas ili mačka iz njega se u crijevu oslobodi ličinka, krvlju dospije u jetru, pa iz nje jednim dijelom u mišićje, a drugim dijelom u pluća. Onaj dio ličinki koji dospije u pluća, životinja izbacuje kašljem, ali kako životinje iskašljani sadržaj većinom gutaju, tako ličinke ponovo dospiju u crijevo, gdje se razviju u konačni oblik. Onaj drugi dio ličinki koji dospije u skeletno mišićje i tamo se učahuri, ima velik značaj kod ženskih životinja. Naime, potkraj graviditeta pod utjecajem jednog hormona iz krvi, larve iz mišićja se oslobađaju, pa kod kuja krvlju majke dospiju u jetru štenadi, i tako se ciklus razvoja gliste ponovo nastavlja.
Kod mačića je situacija nešto drugačija. Oni ne dolaze na svijet sa zalihom larvi glista u jetri, već ih dobiju putem majčina mlijeka u prvim danima života. Vlasnici obično primjete da štene ili mače ima povećan trbuh. Pri jačim invazijama, mladunče gliste povraća ili ih izbacuje izmetom, a nerijetki su i simptomi od strane živčanog sustava. U novije vrijeme pseća glista dobiva i dodatni značaj, zbog opasnosti po zdravlje ljudi, a posebno djece. Ukoliko dijete proguta invaziono jajašce pseće gliste (Toxocara canis), u crijevu se oslobodi larva, dospije u jetru, pa iz nje u druge organe, a najčešće je to oko. Na sreću to se veoma rijetko događa, takva se ličinka naziva Larva migranis.
Važno je da vlasnik svog novonabavljenog kućnog ljubimca, štenca ili mače, dovede na pregled veterinaru, koji će životinji dati najpodesnije sredstvo za uklanjanje glista, kao i druge savjete glede održavanja zdravlja tog malog novog člana obitelji.
NAJČEŠĆE TRAKAVICE U PASA I MAČAKA
Tijekom života kroz probavni sustav pasa i mačaka prođe cijeli niz raznih nametnika, a među njima značajno mjesto zauzimaju trakavice. One na svog nosioca ili domaćina djeluju štetno putem više raznih mehanizama. Obzirom na to da sve trakavice svoj nametnički život provode pričvrščene na stijenku crijeva, one pritom mehanički oštećuju crijevo i smanjuju mu promjer. Istovremeno one svom domaćinu direktno oduzimaju hranjive sastojke iz sadržaja crijeva, pa životinja "gladuje" unatoč tome što u organizam unosi dovoljno hrane. Isto tako trakavice svoje otpadne produkte vlastitog metabolizma otpuštaju u crijevo svog domaćina i time ga polagano "truju". Važno je naglasiti da su pojedine trakavice ili njihovi razvojni oblici veoma opasni po zdravlje čovjeka.
Sve trakavice žive u crijevu, svojom su glavicom pričvrščene za stijenku crijeva dok ostatak tijela slobodno strši u u lumenu crijeva, a sastoji se od različitg broja tzv. članaka. Ovisno o vrsti i starosti cijela trakavica može biti dugačka od nekoliko milimetara pa do nekoliko metara. Stražnji članci sadrže oplođena jajašca, a povremeno se otkidaju od ostatka tijela i izmetom dospijevaju u vanjsku sredinu. Oplođeno jajašce mora dospjeti u organizam tzv. posrednika (razne životinje, uključujući i neke insekte) u kojem se razvije larvalni stadij trakavice, a tek kad taj stadij u organizam unese konačni nosioc, u njegovom crijevu razvije se odrasli oblik trakavice, pa se na taj način zatvara razvojni ciklus trakavice.
Iz svega iznesenog je vidljivo da trakavica napada uvijek dva različita organizma: posrednika i konačnog nosioca. U pasa dolazi dvanaest, a u mačaka najčešće dvije vrste trakavica. Na životinji pritom obično nema vidljivih znakova bolesti, ali vlasnik obično ppp primjeti članke trakavice u izmetu ili na dlaci životinje u okolini čmara, a izgledaju kao bijele plosnate tvorbe veličine od nekoliko milimetara do jednog centimetra, što ovisi o vrsti trakavice. Tek pri većem broju trakavica u crijevu, javljaju se određeni znakovi bolesti kao što su to opća slabost, mršavost, povremeni proljevi itd.
Posebno bih izdvojio vrste trakavica pasa koje su najopasnije za zdravlje čovjeka.
Zasigurno je najznačajnija tzv. mala pasja trakavica (Echinococcus granulosus) koja parazitira u tankom crijevu pasa, a njezin razvojni oblik dolazi u jetri, plućima, ali i drugim organima svinje, goveda, ovce koze i drugih životinja i čovjeka. U širenju ove trakavice, najveći značaj imaju kućne svinjokolje, pri čemu ljudi iz neznanja daju psima sirove organe zaklanih životinja koji sadrže larvalni stadij ovog nametnika (osobito su to često jetra koja po sebi imaju mjehure razne veličine).
Druga značajna vrsta je trakavica Dipylidium caninum koja je ujedno i najčešće vrsta u gradskih pasa i mačaka. Posrednik u razvoju je svima dobro poznata pseća i mačja buha, pa više teoretski gledano ako čovjek proguta buhu - posrednika, u njegovom crijevu se također može razviti odrasli oblik ove vrste trakavice, a na isti način se ova trakavica širi među psima i mačkama. I ostale vrste trakavica imaju slične razvojne cikluse, ali na sreću u našim krajevima nemaju veći značaj za čovjeka.
Da bi na vrijeme uočili trakavičavost u svojih ljubimaca, vlasnici bi povremeno trebali kontrolirati izmet životinje na prisutnost parazitskih elemenata (članaka), kao i dlaku u okolini čmara. Nakon igre sa psom ili mačkom uvijek je potrebno dobro oprati ruke. Ukoliko vlasnik primjeti bilo što čudno na svojoj životinji, treba se posavjetovati sa svojim veterinarom. Na sreću, sve trakavice u pasa i mačaka uspješno se suzbijaju djelotvornim antiparaziticima, a treba naglasiti i to, da svi psi prilikom redovnog godišnjeg cijepljenja protiv bjesnoće dobivaju i sredstvo koje pouzdano uklanja ove nametnike iz crijeva.
Izvor: List Međimurje
Eto...dakle, mora se obratiti paznja na parazite.
