Pink Floyd

Pa da pocnemo pricu
Ime Pink Floyd dolazi od imena dva bluzera Pink Anderson i Floyd Council. Prvi singl koji su izdali 1967 godine je bio Arnold Layne komicna pjesmica o tranvestitu, a odmah poslije toga su izdali i See Emily Play. 1967. godine su izdali i prvi album The Piper at the Gates of Dawn
1. See Emily Play {Barrett}
2. Pow R Toc H {Barrett/Waters/Wright/Mason}
3. Take up Thy Stethoscope and Walk {Waters}
4. Lucifer Sam {Barrett} (3:06)
5. Matilda Mother {Barrett} (2:59)
6. The Scarecrow {Barrett} (2:07)
7. The Gnome {Barrett} (2:11)
8. Chapter 24 {Barrett} (3:51)
9. Interstellar Overdrive{Barrett/Waters/Mason}
i kao sto se vidi sve pjesme((kao i prve dvije) su bile uradjene od strane Syd Barrett-a. To je bio prvi i poslednji album gdje je on bio frontmen grupe. Poslije je dosao Dave Gilmour
piper.jpg
 
I tada pocinje prava prica jer Syd nikada ne bi bio toliko dobar virtuoz na gitari kao sto je to Dave niti dobar tekstopisac kao sto je to Roger.

Nastavi pricu...

PS. /me trenutno slusa Pink Floyd - Poles apart (album: The division bell) 8)
 
pink floyd je savrsenstvo. nemam nameru da se prese*ravam koliko su dobri i koliko ih volim jer to znaju ljudi koji su meni bliski i koji me poznaju, a sve jedno nikada ne bih mogla da svu tu ljubav pretocim u reci... pink floyd je za mene mnogo vise od ljubavi... to je moje detinjstvo i moj zivot. moje sve! :wink: album the wall je, po meni, najkomercijalniji i nisam nesto preterano odusevljena njime... omiljena pesma ne postoji - VOLIM IH SVE... neke manje neke vise, ali ako bih morala jednu da navedem neka bude Wish You Were Here. Znam da je mnogi vole, ali ta pesma mi je zivot obelezila i nikada je ne bih mogla zaboraviti i za mene ima mnogo duboko znacenje. If mi je takodje divna, kao i Shine On You Crazy Diamond, Time, Lucifer Sam, See Emily Play i SHEEP (brebis).
juuuu, ne znam sta da pisem.. raspisala sam se i ovo sto sam napisala malo ljudi ce razumeti, a neki ce me doziveti kao kompletnog idiota, frika ili stagod vec...
ali PINK FOYD RULES! 8)
 
Mora se priznati da je album Piper at the Gates of Dawn mozda jedini album koji je dosta drugaciji od drugih(iz gore navedenih razloga). Vrlo je tuzno to da Barrett nije shvatao da ga svi clanovi grupe ne podrzavaju u njegovim solazama na turneji ovog albuma; bas sam gledao prije neki dan jedan od koncerta iz toga doba, covjek(Barrett) je znao da zapadne u trans i svira sam bez ostalih po jedno desetak minuta solaze koje nisu imale veze sa pjesmama.
Pocetkom 1968.god u grupu je dosao Dave Gilmour, koji je bio inace prijatelj svih clanova grupe i doveden je kao sto bi fudbalski znalci rekli "injekcija" da bi bend mogao normalno da funkcionise. Ovo je malo pogodilo Barrett-a pa se prepustio solo karijeri poslije drugog albuma.
Drugi album je bio A Saucerful of Secrets gdje su clanovi grupe jos uvijek zadrzali Barrett-ov uticaj, cak je Barret napisao jednu pjesmu Jugband Blues

B000002U9Y.l.gif


Syd Barrett koji je odavde poceo solo karijeru je sve vise i vise tonuo u svoje mentalne probleme i rijetko kad se spominje njegova vezanost za Pink Floyd. Trebalo bi istaci da je upravo njegova neobicnost i genijalnost u muzickom razmisljanju podigla Pink Floyd tamo gdje jeste, iako je bio "truba" sto se tice tekstova i komponovanja.
 
petite_brebis:
album the wall je, po meni, najkomercijalniji i nisam nesto preterano odusevljena njime...

Nije lako objasniti ovo sto hocu da kazem, ali probacu:
Pink Floyd je grupa koja ne odgovara svacijem ukusu. Ako je The Wall dobro prosao i kod onih koji to ne slusaju to ne znaci da je on napravljen da bi se svideo svima i da bi se prodao (kao sto je to npr: The Division Bell koji obiluje plitkim tekstom i genijalnim melodijama, ja ga inace volim zbog tih melodija, a pesma Marooned je dobila i Grammy za najbolji instrumental neke godine, toliko o komercijalizovanju) vec znaci da je taj album toliko genijalan da je uspeo da dopre i van mase koja sacinjava "fandom" ove grupe. Vrlo je bitno shvatiti cinjenicu da svaki album koji je radio Roger Waters nije imao za cilj da zaradi milione nego da prenese srz muzike Pink Floyda. Komercijalizacija pocinje ipak tek sa The Final Cut koji je nastao u vreme odlaska Rogera iz grupe i to je bas nastavak The Wall-a i iako je verovatno pravljen da donese nesto novca, on je opet genijalan (ako mislite da nije nesto, probajte da ga odslusate vise puta, svi kazu da se onda taj album zavoli!). Nakon odlaska Rogera, gubi se na dubini tekstova i sve se prebacuje na melodiju i genijalno sviranje Dave-a, ali o tome ce "diretore" verovatno lepo pricati. :)
 
petite_brebis:
u principu se slazem sa tobom, ali to je neko moje licno vidjenje i dozivljaj tog albuma (The Wall)... nevermind...
cekam diretora! :lol:
pricekaces jos malo :lol:
Znaci poslije A Saucerful of Secrets dolazi soundtrack za film More njemackog rezisera Barbet Schroeder-a. Film je melanholicna prica o mladima u to doba(navucenim na heroin), problemima s*exa, droge i rock n roll-a. Ono zbog cega ja pamtim ovaj album je neprevazidjen talenat Waters-a za pisanje tekstova(kao sto rece Tipkaros), stvarno je vrlo, vrlo, vrlo malo bas-gitarista koji mogu napisati jako dobre pjesme. Inace ovo je prvi album na kojem nije bilo Barrett-a (koji se u to vrijeme za razliku od ostalih clanova prakticno "ubijao" od droge), ali takodje album pod njegovim uticajem.
Izdvojio bih pjesme Cirrus Minor, The Nile Song(sa malo jacim zvukom),Cymbaline, Green is the Color, Ibiza Bar, Main Theme i Quicksilver(skoro pa citav album)

The Nile Song

I was standing by the Nile
Whe I saw the lady smile.
I would take her out for a while,
For a while. Light tears wept like a child.
How her golden hair was blowing wild.
Then she spread her wings to fly,
For to fly. Soaring high above the breezes,
Going always where she pleases.
She will make it to the island in the sun.
I will follw in her shadow
As I watch her from my window.
One day I will catch her eye. She is calling from the deep,
Summoning my soul to endless sleep.
She is bound to drag me down,
Drag me down.


Ibiza Bar

I'm so afraid of mistakes that I made
Taking every time that I wake
I feel like a hard-boiled butter man
So give me a time when the countries will lie on the storyline if kind
Are days are made since the first page
I've lived every line that you wrote
Take me down, take me down, from the shelf above your head
So give me a time when the countries will lie on the storyline if kind
And if I live on the shelf like the rest
And if love bleeds like a sad song
Please p*ick-up your camera and use me again
So give me a time when the countries will lie on the storyline if kind

B000002UA4.l.gif
 
Gle, tri tackice osvezi temu. :)
Konacno mogu da kazem koja je moja omiljena pesma (ne kazem najbolja, vec omiljena) - Dogs!
Ceo Animals je genijalan... mada kod mene i dalje The wall vodi, jos sam gledao i film koji je takodje odlican!
 
Vanvremenska grupa.Genijalci koji su se okupili na jednom mestu.Da bi se iskazala njihova originalnost neponovljivost,izuzetnost bile bi potrebne stranice. Svojim albumima su postavljali nove granice.A tek njihovi nastupi nemam reci.Ono sto je jos bitno sto su sve pesme izvodili i bolje nego u studiju.Onaj ko nije slusao Pink Floyd ne zna sta je propustio.
 
Ne bih mogao da izdvojim neki album kao najbolji... Njihovu muziku treba posmatrati kao jedno delo. Nije mi jasno sto su se svi zalepili za Wish You Were Here i Another Brick, to su skroz prosecne rock stvari a i nemaju velike slicnosti sa Pink Floyd-om u sustini, iako vecina na njih prvo pomisli kad se prica o Floyd-u. Da li su oni slusali Echoes ili Shine On You Crazy Diamond... Ili ceo Meddle album, ili Relics, ili Dogs, Sheep, One tri drugacije svinje (ja preveo), WELCOME TO THE MACHINE...ma sve?
Da bi se Pink Floyd doziveo mislim da je potrebno dobro ozvucenje, svi albumi, best of-ovi i video snimci (nikako mp3), puno, puno slobodnog vremena bez prisustva drugih osoba (osim ako ne zele da uzivaju sa vama) i spremnost uma da prihvati toliku dozu dooooobre muzike. Naravno, ne sve odjednom, treba uzivati polako, album po album, a svaki zasluzuje mnogo.
Oni su pravili toliko dobru muziku da mislim da su znali neku tajnu ljudske duse koju niko nije pre njih, a ni posle. Oni stvarno prodiru do moje duse. Ne znam gde je ali znam put do nje, a to je njihova muzika. A studirali su arhitekturu... I ne mogu da podnesem kad neko kaze da su drogirali ko ludi pa su pravili takvu muziku. Sta, pola mog drustva samo sto nije izdalo Dark Side of the Moon Vol. 2? Droga ovako ne radi, verujte!

Jeste li ih gledali 2. jula u Londonu? Ponovo zajedno... Matorci a rasturaju ko da imaju 25. Ma oni nece umreti!
 
Zaboravio sam na Pompeju! Tek to treba da se odgleda! Grupa tek u povoju ('71)u maksimalnoj snazi, amfiteatar star 2000 godina, bez publike, samo instrumenti, ozvucenje, gomila eksperimentisanja sa zvukom i fenomenalna svirka kao rezultat. Mislim da na video snimku nisu zabelezeni u boljoj formi. Malo je reziser usrao stvari sa nekim glupim tri de animacijama iz '99 verovatno, niti im je mesto tamo niti su kvalitetne (divx koji imam je sa dvd-a iz 2003), ali to moze da se zanemari, sve sto je odsvirano '71 se nalazi na snimku. Plus intervju sa grupom, snimci sa snimanja Dark Side-a u Abbey Road-u i Parizu Ako niste gledali/culi ne znate sta ste propustili.
 
nemam nishta pametno da kazhem. recimo samo da se slazhem s ovim gore. (8
samo sam htela za ovo da se javim...
krejzi_dajmond:
Jeste li ih gledali 2. jula u Londonu? Ponovo zajedno... Matorci a rasturaju ko da imaju 25. Ma oni nece umreti!
gledala sam...
tri O = Odgledala sam, Odslushala i Odushevila se!
fenomenalno... samo sam gledala, shirom otvorenih ochiju i upijala. mozhda mi je takvo raspolozhenje bilo... ali bilo je i vishe nego prijatno videti ih i chuti ih. posebno zaista.
 
Imam isti problem.
Mada su sinoc pustili skraceni snimak koncerta u Londonu.Kao da nikad nisu prestali da sviraju zajedno.Videlo se da im je drago i da su srecni sto sviraju.
Nasao sam podatak da ce Floydi profit od povecane prodaje posle Live8 dati za decu u Africi,jer je posle njihovog nastupa doslo do ogromne potraznje za njihovim izdanjima.Bilo bi lepo kad bi i drugi sledili njihov primer.
 
krejzi_dajmond:
"...enohp eht no s'eniloraC ,regoR"
"...tnoflahC ,mraf ynnuf eht fo eraC ',kniP dlO' ot rewsna ruoy dnes esaelP .egassem terces eht derevocsid tsuj evah uoY ,snoitalutargnoC"

Preslusajte pazljivo "Empty Spaces" sa The Wall, na pocetku pesme se cuje neki cudan govor. Pustite pesmu unazad da biste razumeli. Pitam se da li je bila neka nagradna igra u pitanju, ili samo fora...
 
Hm...ja od njih najvishe volim "Comfortably numb","High hopes" i naravno,"WISH YOU WERE HERE"...Ali ovde znam dosta ljudi koji znaju samo da pevaju "Another brick in the wall"(stvarno,ko ne zna tu pesmu?)i umislili da su neki...
 
krejzi_dajmond:
Jeste li ih gledali 2. jula u Londonu? Ponovo zajedno... Matorci a rasturaju ko da imaju 25. Ma oni nece umreti!


Cekala sam na njih ceo dan! Nisam ni treptala, ni disala za vreme njihove svirke...ma sta reci za njih a da nije receno i da ne zvuci otrcano i banalno! Ne mogu ni da zamislim zivot bez njihove muzike.
A London - matorci su pokazali kako se to radi! I onda, posle rajske muzike, puuufff Motley crue - koji dawn covece.....
 

Back
Top