Петнаест година од петооктобарских промена

Обе ове изјава су веома занимљиве !
Или су толико генијалне да ја не могу да их разумем или су толико глупе да су једино могле да дође из уста једног великог напредног демократског тупаџије и бота.

Nikada u istoriji, osim u dva evropska slučaja u XX veku, nije javno iznošena nečija dijagnoza. Dijagnoza je tajna i ona ostaje između pacijenta i bolesnika. Ali... U Hitlerovom Trećem Rajhu, tokom tridesetih godina prošlog veka, javno su iznošene dijagnoze Hitlerovih političkih protivnika. Hitlerov Rajh je pao i sa tim je bilo završeno za oko pola veka. A onda je u Srbiji 90-tih gamad koja je bila na vlasti javno iznosila dijagnoze svojih političkih protivnika. Šešelj ili neki drugi politički pigmej iz SPS-a i/ili JUL-a dođe na televiziju sa papirima i kaže, otprilike, Vuk Drašković se lečio na psihijatriji tad i tad (i ima tu i tu dijagnozu), ili Vesna Pešić je u mladosti bolovala od te i te polne bolesti... Pih. Bruka. Dakle samo u nacističkoj Nemačkoj i Miloševićevoj Srbiji. Vidite li sa kim smo 90-tih imali posla? Stoka jedna. Eto, vidiš da su veće tupadžije smradovi iz SPS-a.
 
Ма не реже их, у томе је проблем, него је СНС напримао још много хиљада сличних паразита на буџет.

Зато је потребно да се заиста догоди резање, и масовна отпуштања.

Читам скоро да у ономе што ми подразумевамо под буџетлијама ради 400 000 људи (МУП, Војска, Школство, Здравство, Судство, државна управа), док још толико, дакле још 400 000 људи, ради на буџету, али нико не може тачно да каже где.

Дакле, прочишћење 400 000 познатих буџетлија, и гашење ових непознатих, би био прави потез.

Сец, сец.

Drzavni aparat je upravo najvise narastao u periodu od 2000 do 2004 godine, i tada se najvece opterecenje dogodilo ya budzet.

Treba iseckati prvo te parazite, da bi stiglo do Ozdravljenja.
 
Jeste, i pripremljen je teren za ovo što imamo danas. Na tim izborima sam glasao protiv Slobe, i dalje mislim da je on bio smrad (mada više njegova žena), ali u svetlu onoga što se kasnije izdešavalo, čini mi se da nema baš razloga za slavlje...

Teren su pripremili Sloba i oni koji su zajedno sa njim vladali 90ih. Oni koji su na vlast dosli 2000. samo su preuzeli stafetu.
 
Другови, дозволите да вам изјавим саучешће на смрти Југославије, друга Слобе, и његовог изванредно способног режима.


Као што сам недавно написао :
Ти си идиот и понашаш се потпуно у складу са тим.

Цивилизован човек се разликује од варвара само по томе што пази шта је било пре њега и шта ће бити после њега.
 
Teren su pripremili Sloba i oni koji su zajedno sa njim vladali 90ih. Oni koji su na vlast dosli 2000. samo su preuzeli stafetu.

Apsolutno tačno. Svi su oni izašli iz iste (masonske) kuhinje. Bljak. I svi su isti.

- - - - - - - - - -

na današnji dan...treba opet da se pali bager

Apsolutno. Samo, ima li ko da ga upali?
 
Nikada u istoriji, osim u dva evropska slučaja u XX veku, nije javno iznošena nečija dijagnoza. Dijagnoza je tajna i ona ostaje između pacijenta i bolesnika. Ali... U Hitlerovom Trećem Rajhu, tokom tridesetih godina prošlog veka, javno su iznošene dijagnoze Hitlerovih političkih protivnika. Hitlerov Rajh je pao i sa tim je bilo završeno za oko pola veka. A onda je u Srbiji 90-tih gamad koja je bila na vlasti javno iznosila dijagnoze svojih političkih protivnika. Šešelj ili neki drugi politički pigmej iz SPS-a i/ili JUL-a dođe na televiziju sa papirima i kaže, otprilike, Vuk Drašković se lečio na psihijatriji tad i tad (i ima tu i tu dijagnozu), ili Vesna Pešić je u mladosti bolovala od te i te polne bolesti... Pih. Bruka. Dakle samo u nacističkoj Nemačkoj i Miloševićevoj Srbiji. Vidite li sa kim smo 90-tih imali posla? Stoka jedna. Eto, vidiš da su veće tupadžije smradovi iz SPS-a.

Не лапрдај.
Од када пискарам на овом форуму још ни једно демократско или напредњачко говедо није саставило ни једну реченецу за коју би неко могао да каже да је сврха промена испуњена и да је данас ВЕЋИНА срећна и задовољна.
То данас може да се нађе само још код 2-3% становништва и на свим радио, ТВ и новинским листовима.

Све што пишете своди се на одбрану неодбрањивог а то је да оправдате дан највеће српске срамоте. Од тога нема ништа јер ма колико да је био лош Милошевићев режим он је и такав био благостање за ово демократско брутално "чудо" данас.
 
Не лапрдај.
Од када пискарам на овом форуму још ни једно демократско или напредњачко говедо није саставило ни једну реченецу за коју би неко могао да каже да је сврха промена испуњена и да је данас ВЕЋИНА срећна и задовољна.
То данас може да се нађе само још код 2-3% становништва и на свим радио, ТВ и новинским листовима.

Све што пишете своди се на одбрану неодбрањивог а то је да оправдате дан највеће српске срамоте. Од тога нема ништа јер ма колико да је био лош Милошевићев режим он је и такав био благостање за ово демократско брутално "чудо" данас.

Da su se oni pitali - mi nikada ne bismo imali državu. Da su se oni pitali - mi bismo još uvek živeli u Jugoslaviji. Oni, u stvari, najviše na svetu vole onaj dan kad je Srbija prestala da postoji i kad se utopila u Jugoslaviju. Oni na taj način vole Jugoslaviju zato što Srbiju preziru iz dna duše. Njima je drago što je za Jugoslaviju uništeno 3.000.000 Srba, i što je to sve uzaludno, jer Jugoslavije više nema. Da je na oltarima majanskih vampirskih hramova svakog dana žrtvovano po nekoliko stotina Srba, za vreme za koje je postojala Jugoslavija, ne bi bilo uništeno toliko ljudi. Sramota. Njima je krivo što njihovi preci nisu imali državu, jer su bili turska raja ili austrijski konjušari, te što je prva država koju su smatrali svojom domovinom bila Jugoslavija - pa su zato ljubomorni na potomke onih junaka koji su imali državu i za koje je Jugoslavija bila tamnica.
 
Некако кад видим овај народ напаћени како цвили и скичи дође ми да га га шутнем у губицу.

Мистериозно.

Кога ти да шутнеш у губицу ?
Једино шта још можеш да очекујеш је специјалан третман за говеда :
 
na nesreću, izgleda da nema
možda vučko sruši sam sebe pa se opet postavi, može mu se... a i čisto da se dese neke "promene"

Na nesreću nema... nadam se da će Vučko srušiti sam sebe...

Evo ga njihov jadni i bedni politički program, odnosno pokušaj da se narodima u regionu onemogući da imaju svoje države:

1991: Mi nikada nećemo priznati Sloveniju.
1992: Hrvatska nikada neće biti država.
1992: Makedonija nikada neće biti država.
1993: Bosna nikada neće biti nezavisna.
1999: Ne damo Kosovo (a puštamo NATO posle bombi).
2006: Crna Gora mora ostati u SCG.

Na kraju su se svi političari u ovoj zemlji, uključujući i pokojnog patrijarha, zalagali za to da Srbija ne bude država. Samo kad se setim tog 5. juna 2006. godine, kako je “velikosrbin”, odnosno samozvani četnički vojvoda, Tomislav Nikolić, sadašnji predsednik, bivši štrajkač glađu i galamdžija protiv sopstvenih građana, koji je 80% građana nazivao “strani plaćenici” i “domaći izdajnici”, vikao na domara koji je krenuo da skine usranu zastavu SCG sa Skupštine Srbije, i zameni je našom srpskom - “Ne diraj tu zastavu! To je naša zastava! Mi nismo Srbija! Mi smo SCG!” - muka mi pripadne. Kad se samo setim kako je pre toga žalio što Srbija nije ruska gubernija... žubori mi se... Da se on pitao, i da su se ostali degenerici pitali - Srbija nikada ne bi postala država. Pu stoka jedna. Luzeri.

- - - - - - - - - -

i sad su na vlasti ti ljudi iz prošlog milenijuma koji su rušeni. misija ispunjena?

Srbija je prva priznala nezavisno Kosovo. Kako? Pa tako što je ihahaj od kada pristala na pregovore sa drugom stranom, odnosno Kosovom. A kada neko pristane na pregovore sa “drugom stranom” - to znači da priznaje drugu stranu kao 100% jednaku sebi, odnosno ravnopravnu. Iz toga sledi da je Srbija priznala nezavisno Kosovo među prvima, ako ne i prva... jer je pristala na to da je Kosovo “druga strana u pregovorima” daleko pre nego što je Skupština Kosova proglasila nezavisnost. Isti slučaj imali smo u XIX veku sa Turskom i Srbijom 1876-78. godine. Patriote, nema šta. Za ulazak u uzroke treba mnogo vremena i rečenica, za šta ovde baš i nema mesta. Uglavnom, ne ulazeći u to šta su za ostanak i naseljavanje Albanaca iz Albanije na Kosovo uradili Karađorđevići, najveći neprijatelji Srbije, koji su je i sveli na ovakve granice, a šta Tito i njegov režim - tek, 90-tih godina XX veka imali smo blizu dva miliona Albanaca koji su hteli da nastave da žive u Srbiji onako kako su živeli u Jugoslaviji. Ali avaj. Majmuni iz Beograda, tada na vlasti, želeli su teritoriju Kosovo, ali ne i kosovske Albance na njoj. Nije li pokojni Ibrahim Rugova lepo i civilizovano predložio pokojnom Slobodanu Miloševiću 1991. godine da Albanci sa Kosova ostanu građani Srbije? Ali pod uslovom da budu ravnopravno zastupljeni u samoj toj državi, što znači da imaju 60-80 poslanika u Skupštini (od 250), zatim dva potpredsednika vlade i pet ministara, zatim da njihovi regruti služe vojsku u Srbiji itd. itd. Milošević se preračunao i shvatio da bi, recimo, vojska (zbog mladog albanskog življa) bila oko 55% popunjena albanskim momcima sa Kosova i da bi to zapravo bila albanska vojska. I njegov kategorički odgovor bio je - ne. To je uzrok. I onda imamo posledicu - bojkot države Srbije od strane celog albanskog življa sa Kosova. Militantni Albanci su formirali paravojne formacije i terorističke skupine, počinili neke zločine, na šta je srpska strana adekvatno odgovorila - i imali smo rat 1999. godine. (Ne zaboravimo hladnjače pune Albanaca sa Kosova pobacane u Dunav. Šta će Albanci sa Kosova u hladnjačama u Dunavu?) Onda kad su shvatili da mogu da iskoriste svoju situaciju u sopstvenu korist imali smo i sukobe u Preševskoj dolini i u Makedoniji, malo kasnije, i kao rezultat nezavisno Kosovo. I danas nije problem to što je Kosovo nezavisna država, nego je problem javno reći da je tako. Pih. Treba li da budemo ljubomorni na Albance zato što se bore i što su se izborili za državu? Treba li da pričamo bilo šta ako znamo da oko 2.000.000 Srba u Srbiji ne želi državu Srbiju, već SRJ, SCG... ili to da “Srbija bude ruska gubernija”, kako je to izjavio Tomislav Nikolić? Stvari će se, naravno, odvijati na našu štetu i u narednom periodu. Ja poznajem daleko više Mađara koji žele dobro Srbiji nego Srba koji joj žele dobro. I to mi nikako nije jasno.

- - - - - - - - - -

Кога ти да шутнеш у губицу ?
Једино шта још можеш да очекујеш је специјалан третман за говеда :

Pa ti se samo i razumeš u šutiranje u gubicu. :dash: I u goveda. :rida:

Ovako. Tip stavi na grudi i na leđa tablu na kojoj piše: “Ne dam nikome 1.000.000 $!” I počnu da se skupljaju oko njega ljudi, kao muve na *****, misleći da se ogrebu. I pitaju ga zašto nikome ne dâ 1.000.000 $. A onda shvate da je lud pa ga pitaju ima li uopšte tih 1.000.000 $. I on veli: “Nemam! Ali ne dam!” Pa ga pitaju kako ne dâ ako nema. A on veli: “Eto tako ne dam! Ma ne dam iz inata!” I kad ga naposletku pitaju otkud mu ideja da nikome ne da 1.000.000 $ ako ih nema on odgovara: “Naučio sam od svoje domovine. Srbija više nema Kosovo pa ga ipak nikome ne dâ.”

Srbija je jedina država na svetu koja je modernu državnost (5. juna 2006. godine) stekla ne kao želju većinskog naroda ili njenih građana, bez obzira na njihovu nacionalnost, već kao posledicu referenduma u Crnoj Gori od 21. maja 2006. godine. Period između 21. maja i 5. juna 2006. godine je veliko vreme (12-13 dana) koje je Srbija utrošila u to da se bori protiv sopstvene državnosti, a zalažući se za gubavu SCG. Kako je moguće da potomci onakvih junaka iz 1804. koji su masovno izginuli boreći se za ideale slobode i državnosti samo 200 godina kasnije postanu toliki degenerici da se bore protiv sopstvene države? Nikad mi neće biti jasno.
 
Drzavni aparat je upravo najvise narastao u periodu od 2000 do 2004 godine, i tada se najvece opterecenje dogodilo ya budzet.

Treba iseckati prvo te parazite, da bi stiglo do Ozdravljenja.

Тако је.

Поставља се питање, зашто то нико не ради?

Него и даље присуствујемо новим примањима непотребног кадра.
 
Da su se oni pitali - mi nikada ne bismo imali državu. Da su se oni pitali - mi bismo još uvek živeli u Jugoslaviji. Oni, u stvari, najviše na svetu vole onaj dan kad je Srbija prestala da postoji i kad se utopila u Jugoslaviju. Oni na taj način vole Jugoslaviju zato što Srbiju preziru iz dna duše. Njima je drago što je za Jugoslaviju uništeno 3.000.000 Srba, i što je to sve uzaludno, jer Jugoslavije više nema. Da je na oltarima majanskih vampirskih hramova svakog dana žrtvovano po nekoliko stotina Srba, za vreme za koje je postojala Jugoslavija, ne bi bilo uništeno toliko ljudi. Sramota. Njima je krivo što njihovi preci nisu imali državu, jer su bili turska raja ili austrijski konjušari, te što je prva država koju su smatrali svojom domovinom bila Jugoslavija - pa su zato ljubomorni na potomke onih junaka koji su imali državu i za koje je Jugoslavija bila tamnica.


Ти бре пишеш у некој хистерији и мрачном умном лудачком напону.

Већ си напунио гаће а још није ништа ни почело. Тек почиње !

Буди сигуран да та ваша крвава демократија нестаје исто као фашизам и нацизам јер су то троје најкрвавије идеологије 20-тог века.
Криви сте за милионе мртвих у последњих 50 година. Само ове године убили сте на милине невиних и протерали на десетине милиона направгивши од њих нове бескућнике, само захваљујућчи вама сваког дана умре 50.000 деце од глади !

ШТА ТИ ХОЋЕШ ВИШЕ ? Хоћеш још лешева ? Хоћеш још да убијаш демократски кровоолоку ?
 
Poslednja izmena:
Ти бре пишеш у некој хистерији и мрачном умном напону.

Већ си напунио гаће а још није ништа ни почело. Тек почиње !

Буди сигуран да та ваша крвава демократија нестаје исто као фашизам и нацизам јер су то троје најкрвавије идеологије 20-тог века.
Криви сте за милионе мртвих у последњих 50 година. Само ове године убили сте на милине невиних и протерали на десетине милиона направгивши од њих нове бескућнике, само захваљујућчи вама сваког дана умре 50.000 деце од глади !

ШТА ТИ ХОЋЕШ ВИШЕ ? Хоћеш још лешева ? Хоћеш још да убијаш демократски кровоолоку ?

"Caps Lock" slova i uzvičnici - recidiv histerije (ženske bolesti) i shizofrenije. :rida:

Srž priče na našim prostorima je ovo. Prepletanje interesa nemačkih i francuskih tajnih društava, Reda vitezova Tevtonaca (eksponenti Obrenovići) i Grand Orient-a (eksponenti Karađorđevići). Da su ovi prvi ostali na tronu, Srbija bi 1908. godine ušla u nikad ostvarenu takozvanu Trojnu Austro-Ugarsko-Srpsku Monarhiju i dobila Bosnu “na tacni”, a u ratu 1914. bila na pravoj strani, na kojoj bi bila i Rusija, jer su se nemačke princeze oduvek udavale za ruske careve, a i tada je bilo na desetine miliona ljudi u oba carstva (kao što ih i danas ima u Nemačkoj i Rusiji) koji su poticali iz mešovitih nemačko-ruskih brakova. I ne samo to. Britanija i Francuska bi konačno bile poražene, a britansko-francusko kolonijalno carstvo pripalo Nemačkoj i Rusiji. Ali Francuzi su zeznuli Nemce i smenili dinastiju u Srbiji, koja je od tada terala inat Nemačkoj, platila teroristu Gavrila Principa da ubije Franca Ferdinanda Habsburga u Sarajevu i, umesto da Rusija bude na strani Nemačke, morala je da brani Srbiju i spasi Britaniju i Francusku od katastrofe, jer bi ih u suprotnom Nemci zgazili kao mrave. Ruski car Nikolaj II Romanov, saznavši za atentat u Sarajevu, udara se šakom u čelo i kaže - “Pa zar ću ratovati protiv rođaka Vilija?!” - misleći na Kaisera Wilhelma Hoenzolern-a, nemačkog cara, čiju je rođenu sestru oženio - “Zar ću biti na strani Britanaca i Francuza?!” Rat je bio “porodični događaj”, jer su u njemu učestvovale sve carske i kraljevske porodice, a četiri su posle rata ostale bez prestola, baš kako je to planirao i predvideo veliki majstor Albert Pike.

Posle rata Karađorđevići ukidaju državu Crnu Goru i Srbiju, i prave Jugoslaviju sa Hrvatima i Slovencima, da bi oni jednog dana mogli imati svoju državu, umesto da su posle rata stvorili Kraljevinu Srbiju u ovim granicama:



Londonski%20ugovor%20(karta).jpg




Trebalo je da prihvate ove uslove u Londonu 1915. godine, da prošire Kraljevinu Srbiju, kad su ih Britanci i Francuzi već ugurali u rat koji ih se uopšte nije ticao, i da ne diraju Kraljevinu Crnu Goru i kralja Nikolu Petrovića, koji je uosmostručio svoju državu od 1860. godine, kada je došao na presto, i dobio sve ratove protiv Turske za svoje vladavine, ne proteruju sa ovih prostora i ne proglašavaju za izdajnika. Bruka i sramota.

Šta smo imali kao posledicu? U Crnoj Gori izbija Božićni ustanak 1919. i traje sve do 1922. godine, u kome učestvuju i moji preci, a otpor prema Jugoslaviji traje sve do 2006. kad je Crna Gora na referendumu poklonila nezavisnost Srbiji, jer da nije bilo pomenutog referenduma Srbija nikada ne bi postala nezavisna država. Sledi loša “velikosrpska” politika u okviru Jugoslavije, ubistvo Stjepana Radića u Skupštini 1928. godine, što je za sva vremena uništilo odnose između Srba i Hrvata, i bilo varnica za kasnije stvaranje NDH i silne ustaške pokolje... zatim neuspeli pakt sa Hitlerom i prokleti 27. mart 1941. Umesto da budu na nemačkoj strani i, bez obzira na ishod rata, zadrže sve teritorije 1945. ili 1946. godine, jer su sve okolne zemlje bile u paktu sa Trećim Rajhom, kao i stanovništvo, srpska elita gura prst u oko Hitleru i manijak uništava Jugoslaviju. Ako je nemačka vojska za vreme svetog Save, pod komandom Fridriha Barbarose, mogla da pređe preko Srbije na svom putu za Palestinu, zašto nije mogla da pređe i 1941. na svom putu za Grčku? Dolazi nam Tito, nešto kasnije, koji pravi socijalističku Jugoslaviju, državu koja je mogla postojati samo dotle dok po sredini Evrope ide gvozdena zavesa i dokle poostoji Berlinski zid. Malo mi je bezveze da ćaletu, kad god se čujem sa njim, objašnjavam da SFRJ nikako nije mogla da nadživi Berlinski zid. Ceo demokratski svet slavio je rušenje Berlinskog zida, samo su Jugosloveni plakali za njim, ne znajući da zapravo plaču za Jugoslavijom...

Dokle stigosmo? Umesto da se 1990. godine krene sa privatizacijom, kao u recimo Češkoj i Poljskoj, tadašnji režim čuva komunizam i zadržava „društvenu svojinu“ sve do svog nasilnog pada 5. oktobra 2000. Za tih deset godina izgubili smo pet ratova, iz Slovenije su nas isterali pešaci sa lovačkim puškama, iz Bosne Muslimani lupajući kašikama u šerpe i lonce, iz Makedonije smo se dobrovoljno povukli, iz Hrvatske smo pobegli na traktorima, imali smo najveću inflaciju u istoriji i bili bombardovani od većeg dela Evrope i zapadnog sveta 1999. godine. Tako nekako. Izgubili smo i Kosovo 1999. a režim nas je lagao da smo pobedili NATO pakt. Kuku lele. Mene i još milion ostalih ljudi niko nije platio iz USA da izađemo na ulice i oteramo bagru 5. oktobra 2000. E, sad, pošto „revolucija uvek jede svoju decu“, a vlast je nužno zlo i potrebno je da odaberemo najmanje, imali smo dobar upad nemačkih interesa i Reda vitezova Tevtonaca 2001. preko Zorana Đinđića. Srbiji bi bilo dobro da opet nisu pobedili Francuzi iz Grand Orient-a, i preko svog eksponenta Vojislava Koštunice sklonili Đinđića i zaustavili Srbiju. Ispada da je metak ispaljen u Sarajevu 28. juna 1914. pogodio Zorana Đinđića 12. marta 2003. Tu je Dinkić došao kao kolateralna šteta, kao neko ko je pokrao većinu Miloševićevog novca iz inostranstva itd. itd. Nijedna partija i stranka u našoj državi, do daljnjeg, ništa ne valja. U stvari, na stanovištu sam da je NATO pakt trebalo da nas pregazi i okupira 1999. godine, i da ukine sve u ovoj zemlji, a onda da krenemo od nule, i da bismo se jedino tako izvukli iz blata. Potkrepiću to sledećim primerom.

Nikada u istoriji, osim u dva evropska slučaja u XX veku, nije javno iznošena nečija dijagnoza. Dijagnoza je tajna i ona ostaje između pacijenta i bolesnika. Ali... U Hitlerovom Trećem Rajhu, tokom tridesetih godina prošlog veka, javno su iznošene dijagnoze Hitlerovih političkih protivnika. Hitlerov Rajh je pao i sa tim je bilo završeno za oko pola veka. A onda je u Srbiji 90-tih gamad koja je bila na vlasti javno iznosila dijagnoze svojih političkih protivnika. Šešelj ili neki drugi politički pigmej iz SPS-a i/ili JUL-a dođe na televiziju sa papirima i kaže, otprilike, Vuk Drašković se lečio na psihijatriji tad i tad (i ima tu i tu dijagnozu), ili Vesna Pešić je u mladosti bolovala od te i te polne bolesti... Pih. Bruka. Dakle samo u nacističkoj Nemačkoj i Miloševićevoj Srbiji. Vidite li sa kim smo 90-tih imali posla?

Čerčil je jednom rekao: “Politika je najveća kyrva koju niko ne može da povali.” A moj uzor, Johann Adam Weishaupt, najveći mislilac svih vremena, mada nedovoljno poznat široj javnosti, rekao je: “Svetom vladaju najveći kriminalci. Države su torovi u koje oni uteruju stoku.” I to je to.

Kada čujem šta govore pojedini članovi pojedinih stranaka, iz srca, bude mi muka. Muka mi je i kad čujem da Srbija i dalje doživljava Kosovo kao deo svoje teritorije. Muka mi je, generalno, od nemogućnosti da se prihvati činjenično stanje. Zato mi je LDP najrealnija stranka u državi, jer se jedina 2006. (pored omraženog G17) izjasnila za nezavisnu Srbiju, dok su sve druge stranke, sve druge organizacije, pa čak i pokojni tadašnji patrijarh Pavle, zajedno sa celom crkvom, bili protiv; bili su za to da postoji SRJ, SCG ili Kurton, samo da nema Srbije. Danas, svi oni su za to da Kosovo deklarativno ostane u Srbiji i Srbija zato plaća dug Kosova bez ikakvog razloga, umesto da ta sredstva uloži u nešto drugo.

Stvari se neće promeniti na bolje u narednih 50-ak godina i ako mislite da se upetljate u ovdašnju političku žabokrečinu brzo ćete ostariti a ništa nećete promeniti. Vidite li da naši političari osede u proseku za dve do tri godine? Ja se prilično razumem u politiku, ali u ovakvoj državi moja ideologija (kao i sve normalno) nema nikakve šanse, uspevaju jedino degenerici i degenerisane vrednosti, i zato više volim da sve posmatram sa strane i da se smejem i rugam ljudskoj gluposti.
 
Тако је.

Поставља се питање, зашто то нико не ради?

Него и даље присуствујемо новим примањима непотребног кадра.

Nema “Velike Albanije” i “Velike Mađarske” na račun Srbije


Izazvan sporadičnim provokacijama sa raznih strana, najčešće od paranoičnih “patriota”, da će neko od Srbije dalje i dalje cepati deo po deo, odlučio sam da napišem ovaj tekst o Kosovu u “Velikoj Albaniji”, o “Velikoj Albaniji” na Balkanu i Vojvodini u “Velikoj Mađarskoj”.

Velikoalbanski ciljevi su definisani 1878. godine, ali tada su se na Balkanu rađale nove države i svi državotvorni narodi, ili oni koji su težili ka tome, planirali su da stvore što veću državu. To je bilo u XIX veku. Sada je XXI vek. Stvari su se od tada znatno promenile. Veliki evropski narodi su se odrekli svojih nacionalnih država zarad Evropske Unije. I svaka priča o tome da će Albanci otcepiti i jedan jedini procenat od države Grčke, odnosno EU, je više nego smešan.

Zbog čega bi na početku XXI veka jedan evropski narod imao ekskluzivnio pravo da sa zakašnjenjem od preko 130 godina stvori ogromnu nacionalnu državu na račun svojih suseda, a da pri tom taj narod ima svoju matičnu državu? Zapravo, ne narod nego njegovi najekstremniji pripadnici. Dobro, ako tako mislite.

Da onda posmatramo stvari ovako. Svaka država i svaki narod u Evropi ima negde oko desetak procenata agresivnih a pri tom neobrazovanih, priglupih i povodljivih pripadnika, koji ne prihvataju postojeće granice, već žele da njihova država bude što je moguće veća. Oni nisu čak ni svesni koliko su njihove želje nerealne. Podsećaju me na Hitlerove jurišnike koji su do zadnjeg minuta verovali da Hitler ima tajno oružje kojim će u zadnji čas okončati rat u svoju korist; i na jurišnike Slobodana Miloševića, koji su u trenutku kad je ogromna većina građana blokirala celu Srbiju verovali da će se desiti čudo koje će zadržati njihovog idola na vlasti.

Francuski šovinisti bi želeli da obnove francuske granice iz vremena Napoleona I Bonaparte. Ko zna istoriju jasno mu je šta to znači i koliko evropskih država pri takvom scenariju jednostavno nestaje sa mape Evrope. Španski šovinisti, koji bi hteli da obnove svoje kolonije u Latinskoj Americi, ne bi pristali na to da žive pod francuskom čizmom. Portugalski šovinisti koji bi hteli da povrate Brazil, Angolu, Mozambik, neke luke u Indiji i Kini, koje su osvojili pre Engleza, takođe. O nemačkim šovinistima da i ne govorimo. Oni bi hteli obnovu Hitlerovog Trećeg Rajha, a to znači skoro celu Evropu. Italijanski šovinisti bi hteli da obnove Rimsko Carstvo, dakle da im pripadne celo Sredozemno more (Mare Nostrum), pola Evrope i cela Engleska sa Velsom. Švedski šovinisti bi želeli da povrate slavu Švedske iz srednjeg veka i da zauzmu celu Skandinaviju sa Danskom i baltičkim zemljama. Poljski šovinisti bi želeli da obnove moćnu Poljsku iz XVI i XVII veka. Austrijski šovinisti bi želeli da obnove moćno Austrijsko Carstvo pre Austro-Ugarske nagodbe iz 1867. godine.

Hrvatski šovinisti hoće pored granica sadašnje Hrvatske celu Bosnu i Hercegovinu, Srem do Zemuna i celu Boku Kotorsku, sve do nadomak Budve. Mađarski šovinisti hoće da obnove svoje moćno kraljevstvo od pre hiljadu godina kad su držali celo hrvatsko primorje. Srpski šovinisti hoće Veliku Srbiju do Karlovca i Virovitice. Albanski hoće Veliku Albaniju. Grčki hoće da obnove Imperiju Aleksandra Velikog. Turski hoće Otomansko Carstvo... itd. itd.

Da li vidite koliko je to nerealno, odnosno koliko zalazi u granice suseda koji takođe imaju šoviniste? Evropa je baš na takvim iskustvima iz prošlosti, na užasnim i krvavim ratovima, došla do zaključka da treba da se ujedini. Zašto bi od svih pomenutih šovinista samo albanski i mađarski dobili potpuno zadovoljenje svojih ciljeva, i to na štetu samo Srbije? E, sad, vreme koje odmiče radi za nezavisno Kosovo, jer će se iz dana u dan, iz meseca u mesec, povećavati spisak država koje ga prepoznaju kao nezavisnu državu, što te države vide kao volju većine naroda koji tamo živi i najzad Amerika će tu volju preneti na Ujedinjene nacije, zbog svojih interesa i predsedničkih izbora, ma koliko se mi busali u grudi da ga ne damo ili se uzdali u Ruse koji imaju sopstvene interese. Ali i to Kosovo će biti nezavisna država, a ne pokrajina susedne Albanije.

Većina Albanaca koji su se doselili iz Albanije na Kosovo bežali su od albanske bede. Oni u Albaniji nemaju ni puteve, ni pruge, ni industriju, a na Kosovu je Srbija svojevremeno izgradila prilično dobru infrastrukturu. Albanci sa Kosova ne žele da žive u istoj državi sa Albancima iz Albanije u daleko većem procentu nego što Crnogorci ne žele da žive u istoj državi sa Srbima iz Srbije. Sve Drecunove priče o tome kako će Albanci dobiti Preševsku dolinu, pola Makedonije, Ulcinj i Tuze u Crnoj Gori, Janinu i Epir u Grčkoj, su običan delirijum jednog poremećenog novinara. Po dogovoru u Helsinkiju iz 1991. godine, granice u Evropi se mogu menjati jedino na taj način da pokrajine ili već postojeće regije (republike u SFRJ i SSSR recimo) mogu da postanu države voljom većine naroda sa već postojećim granicama. Time je Kosovu zagarantovana nezavisnost. Ali sve drugo je mlaćenje prazne slame. Znam jednu budalu koja kaže da će Vojvodina (cela, sa većinskim srpskim stanovništvom) pripasti Mađarskoj, da će nekakav Sandžak postati samostalna država, da će se Tuzi, Ulcinj i Kotor otcepiti od Crne Gore i postati nezavisne države, a da će Milo Đukanović sam sebe proglasiti za kralja i uspostaviti novu crnogorsku kraljevsku dinastiju... aha ha ha ha ha ha ha...

Meni zaista nije jasno kakvi motivi vode ovakve ljude. Vojvodina bi teoretski mogla da postane nezavisna Republika Vojvodina. Ali kako stoje stvari, s obzirom na to da autonomaši na izborima ne mogu da sakupe ni 5-10% glasova - malo sutra. Što se tiče Sandžaka, ta je teritorija prepolovljena (pola je u Srbiji, pola u Crnoj Gori), kao prvo; a kao drugo, Tito je nije nacrtao kao posebnu regiju ni na jednoj mapi, te stoga nema nikakve šanse da dobije i D od državnosti. Dakle, prestanite da se zamajavate delirijumom jednog novinara koji na svoje tribine (ja sam prisustvovao nekima i ubedio ga da greši i da svesno ili nesvesno laže ljude) ne može da dovuče ni 10 ljudi.

Albanci u Makedoniji će uskoro činiti polovinu stanovništva (Skoplje je najveći albanski grad na svetu, kao što je i Beograd najveći crnogorski grad na svetu) i samim tim imaju puno pravo da budu konstitutivni narod. Ali to ne znači da Albanija ima pravo da prisajedinjuje makedonsku teritoriju. Daleko od toga. Albanci u Preševu, Medveđi i Bujanovcu znaju da nemaju nikakve šanse da se pripoje budućem nezavisnom Kosovu, koje će se u doglednoj budućnosti oficijelno zvati Republik Dardania, pa im ni vi ne morate davati lažnu nadu.

Po svim konvencijama, pa i po međunarodnom pravu, teritorija pripada većinskom narodu koji se na njoj trenutno nalazi. To što je Kosovo kolevka srpske državnosti (najstarija srpska, odnosno slovenska država na Balkanu je Zeta) za međunarodno pravo ima isti značaj kao i konstatacija da je Italija nekad bila kolevka Etruraca, a Meksiko kolevka Maja i Acteka. Bitno je ono što je danas. Uostalom, u XIX veku, naročito u periodu 1867-1878. kad su Srbi iz Srbije isterali turske garnizone, a onda se izborili za nezavisnost, na mapi Evrope nije bilo Srbije, ona se nalazila u okviru evropske Turske, a na njenoj teritoriji praktično nije bilo nikakve turske vlasti. Srbija je tada imala poslanstva širom Evrope. Tako je do skoro bilo i sa Kosovom.

Citiraću vam jedan deo Drecunovog teksta iz 2006. godine: „Kosovo sa Preševom, Bujanovcem i Medveđom u prvoj fazi treba da postane republika (država), a Albanci treba da pruže garanciju da će ta republika podjednako biti otvorena prema Srbiji kao i prema Albaniji, čime će postati faktor mira u jugoistočnoj Evropi. Dakle, najmanje što se može prihvatiti u sadašnjim okolnostima je da Kosovo postane konstitutivni element (država) u SCG;”. Milovan Drecun je dok je ovo pisao još uvek verovao u SCG i propovedao SCG. Pa vi vidite koliko je sve što on priča i što žele šovinisti u Tirani, Budimpešti i Novom Pazaru, kao što propovedaju i patriJote iz Beograda, realno. Malo sutra. Ende.
 

Back
Top