Ko nikad nije kresnuo petardu promrzlim prstima u vreme raskosnih praznika, u vreme mladalacke bezbriznosti, taj je bio: picek, pizdek, pichka, najgori mamin strasljiko, ili je mozda bio prava devojcica, ili mozda bas tog trenutka nije imao novac da otrci do prvog dliera, koji bi iz "vijetnamek" vadio dragocene kriminalne spapice
Bas mi tesko pada treskanje i praskanje, bas me cimaju neocekivani pucnji kad im se najmanje nadam. Zao mi je beba koje su bude uplasene od eksplozija, i zao mi je polugluvih penzionera kojima smeta buka, i kojima smeta verovatno pola od sve.
Bas mi je drago da nisam zaboravio radost petardi iz decackih dana, i bas mi je drago sto ste me na to podsetili

Ma koliko bilo neudobno, i bucno, i bezosecajno, "neki novi klinci' u svojim dusama nemaju hipoteke svojih roditelja, i deci ce praskanje petardi zauvek i oduvek biti dobra zayebancija

Oni moji stari forumasi znaju da kad nedeljom ostanem kod kuce kuvam, kuvam, kuvam, i cekam da mi se ispece pita od jabuka (sa mnooooooooogo cimeta). Cim iskljucim sporet, odoh na ulicu da kupim petarde.
Znam da cu jednu da kresnem u ulazu mog bivseg razrednog, ma neka ga psuju komsije sto je baksuz (ako je jos ziv)
Jednu cu da kresnem tamo kod mesara Zike gde dolaze bakutaneri, i kad se prestrave ispadnu im cegeri i torbe
Jednu veliku ima da spustim medju napirlitane sojke dok piju kafu na ulicu, i to je naaaajbolje

"prefinjene, predoterane, overdressed, super ribe, ultra sojke", sede na ulici, piju svoju blagdansku kavicu, ali kad drmne petarda, pocne kokosje podvriskivanje, i onda naaaajvise volim da slusam najsocnije psovke iz Dolce Gabana rukavica


