U pravu si . Nisam dao dobar primer . Eto . Neko ti upadne u kucu , i pocne da ti kolje decu redom , ali , ti im ne mozes pomoci jer ides da sadis drvece .
Ne zameri, ali primer ti opet nije odgovarajući.

Trenutno ne upada niko u kuće i kolje decu, a sa druge strane nije reč o sadnji drveća.
Reč je o tome da branimo ono što imamo, drveće koje je već izraslo, reke koje već teku, planine je već stoje.
Ako bi smo razmatrali primer sa kućom koji si dao: na jednoj strani se gasi požar, doke se na drugoj ruše temelji kuće.
Govoriš o dugoročnim efektima. Odlično!

Dugoročni efekat uništenja Zvezdarske šume će biti drastično povećanja broja slučajeva respiratornih oboljenja i drastično povećanje potrošnje struje u letnjem periodu na širem području grada Beograda. Tome dodajmo i rad par klizišta na Mirijevskoj strani šume.
Trovanje reke Rzav? Uništavanje Stare planine? Seča Manastirske šume?
Znam za nekoliko slučajeva kada su probleme pravili ljudi koji su bacali stare veš-mašine i traktorske gume u akumulaciona jezera iz kojih se neki gradovi snabdevaju pijaćom vodom, kada im je ukazano da to ne treba da rade.
Shvatam tvoj stav, ali mislim da treba da uzmeš u obzir da sa jedne strane nije nož pod grlom deteta, a sa druge tra-la-la sadnja drveća i branje cveća.
Pre će biti da je sa druge strane aktivno trovanje tog deteta.
Osim toga niko nije ni pomislio da treba da se bira između da ta dva. Te dve situacije ne isključuju jedna drugu. Ko će braniti dete od noža, braniće ga i od otrova, zar ne?
Ono što je problem je što naš narod ne uviđa težinu ove druge situacije, jer posledice iste nisu odmah prisutne, te mnogi imaju stav da se "šuma može obnoviti" ili da će već biti vremena za drveće.
Ti ljudi nisu zlonamerni, samo nisu dovoljno informisani, ali to ne znači da taj stav ne čini određenu štetu.
Uveren sam da suočeni sa pravim informacijama, uz staloženo razmišljanje, ti ljudi mogu da shvate da problem sa kojima se Srbija suočava na polju zaštite životne sredine je isto tako ozbiljan kao ekonomska kriza ili nepovoljna politička situacija, samo efekti nisu toliko spektakularni, iako su jednako pogubni.
Primer: Da se sutra desi da Šiptarski terorista ubije troje srpske dece na Kosovu i Metohiji, taj događaj bi bio na svim vestima, u svim medijima, o tome bi se mesecima i godinama raspravljalo na forumima i to bi izazvalo pravedni gnev svih rodoljuba.
Da se u narednih 15 godina desi da stotitinu srpske dece umre od posledica zagađenja u nekoj opštini... to niko ne bi ni primetio.
Shvataš li razliku?
A ako ti neko danas azakolje dete , sutra ne mozes da ga odbranis .
A ako neko poseče šumu, sutra je ne možeš braniti... novoj će trebati decenije da izrastu, a do tada će za mnoge biti kasno.
I jos nesto , u koliko moju decu neko zakolje , meni ne trebaju ni sume ni priroda ni okolina .... ma nista na beom svetu sem osvete , dok god sam ziv .
A ako nečije dete (stvarno mi je gadno da kažem tvoje...) umre od posledica respiratornih oboljenja? A to će se desiti sasvim sigurno... Šta onda?
Suma se moze obnoviti . U tom smislu , moraju se postaviti neki pioriteti , jer kad te neko posece gde si tanak , dzabe ti i znanje i imanje .
Moj prioritet su deca ovog naroda i njihovo zdravlje, moj narod i moja zemlja.
Za generacije koje će živeti bez zdravlja, ništa ne vredi što će šuma
možda biti obnovljena...
Moramo se osvestiti dok je vreme i shvatiti u kolikom smo problemu kao zemlja i kao narod koji je izgubio poštovanje prema sopstvenoj zemlji.
Imam utisak da ima sve manje pravih srpskih domaćina, koji su stoku zvali
blago, a hrast
rođakom.
A sad je rat . Rat bez krvi , ali i bez milosti . Ko ga izgubi ,nece imati ni sume , ali ni dece .
Shvatam tvoj stav.
Razmisli o ovome. Kako će bolestan i sterilan narod, bez poštovanja prema svojoj zemlji i bez svesti o tome šta znači ta zemlja pobediti u tom ili bilo kom drugom ratu?
Rodoljublje je pre svega pozitivna stvar . Uvek i svuda .
