Zbog čega treba uvijek dati prednost mački u odnosu na psa
Objavljeno 26. decembar 2008. u 14:24, autor: dess
Jedno od fundamentalnih pitanja ljudske egzistencije svakako je pitanje izbora između psa i mačke. Odluka koja se jednom povodom ovog izbora donese trajno determiniše samog cjenjenog birača. Naime, ukoliko se ovdje, ne daj Bože, pogriješi- popravnoga nema. I zato- nemojte nikada izabrati psa. I ne samo u slučaju ako je riječ o dilemi pas-mačka. U svakom izboru u kojem participira i pas- obavezno izaberite njegovog izbornog konkurenta. Evo i nekoliko razloga.
Prvo, najveća je zabluda da je pas čovjekov najveći prijatelj. To je ordinarna glupost- svi znaju da je čovjekov najveći prijatelj Kosig Dunav osiguranje. I ne samo da nije najveći- pas čovjeku uopšte nije prijatelj, naprotiv! Pas je čovjekov krvni neprijatelj. On mu nikad neće oprostiti što ga je porobio. On samo vreba dobru priliku da ga ujede iz prikrajka. Na ovom mjestu osjećam potrebu da riječ-dvije prozborim i o pasjem psihološkom profilu. Najjednostavnije rečeno, psa odlikuje permanentna frustracija- on je izgubio slobodu, izdao je svoju vučju sabraću da bi postao čovjekov rob. Zbog toga, on mrzi i čovjeka i vuka. Mržnja prema čovjeku dolazi mu iz prezira i ponižavanja istovremeno, a mržnju prema vuku podgrijava strah i zavist. Kao biću mržnje, psu preostaje jedino da dobije bjesnilo i da nekoga zarazi. Zbog te stalne frustracije, pas je impotentan da učini bilo šta kreativno- on zanemaruje svoj intelektualni razvoj, ne konsultuje priznate autoritete i izbjegava naučne rasprave. Tako, odlikuje ga samo destruktivnost- ili, kao što je pomenuto, ujeda nekoga, ili osušuje drvo. U međuvremenu, dodatno iscrpljuje ionako redukovane rezerve svjetskog prehrambenog fonda.
Drugo, čovjek prema psu osjeća iskrenu i potpunu odvratnost, samo to uglavnom ne želi da prizna. Naravno, to je potpuno logično, jer ne možete da volite glupo, neslobodno i ružno biće. Svakako, složićete se, pas je odvratno ružan. Ogavan. Ipak, čovjek, kao duhovno superiornije biće, osjeća potrebu da voli čak i takvo stvorenje, jer mu je žao psa. Ipak, i čovjek je uglavnom neemancipovan i redukovan, pa i njegova naklonost prema psu dođe mu kao sažaljenje, što u stvari i jeste. Kako da poštujete nekoga kome bacite granu i taj trči da vam je donese? I vi bacate, i bacate, i bacate granu, a pas je donosi, i donosi, i donosi. Mislim, debil pas. Možda ogavnost koju čovjek osjeća prema psu najbolje ilustruje epitet koji čovjek dodjeljuje drugom čovjeku kad ga ne voli- „Pašče jedno!...“ .
Mačke, s druge strane, su potpun opozit psima. Čovjek, kad želi da uputi kompliment voljenoj osobi, kaže joj „mačko“. Čovjek voli mačke. One su dostojanstvene. Kad ste vidjeli mačku koja trči po bačenu granu i donosi istu bacaču grane? Mačke su inteligentne. One iskorištavaju čovjeka da ih češka, ali jasno osjete kad je češkator nervozan, i ne prilaze mu- one poštuju volju i vrijeme drugoga, za razliku od stupidnih kerova koji stalno nešto trče oko nogu i smetaju. Mačke su filozofi- one leže na suncu i razmišljaju o stvarima. One su korinsne- istrebljuju miševe. One vode računa o ličnoj higijeni. Imaju engleske manire. Imaju oči u boji. Mačka je društveno odgovorna- pronalazi rješenja za izlazak iz recesije, suprostavlja se tendenciji porasta maloljetničke delinkvencije i učestvuje u humanitarnim akcijama.
Dajte prednost mački.
Daleko od toga da podržavam nasilje nad istima,ali u državi gde je egzistencija čoveka već poodavno pod znakom pitanja,manifestacije ovog tipa ne da su čist višak,već provokacija.
