Partner koji zivi sa roditeljima. Da li vam to smeta?

Ne znam, ti kazi :D
Zvao me tako i pokojni Blajbi tamo kod njega pa ode covek.
Ја би на зиму. Мислим, не мора Венецуела, може Панама, Костарика, Перу, Мексико, Коломбија, све што има лепо време. Ваљда нећу да се преставим до тада.
 
Nezavisni su od sistema a ako su toliko samostalni ne treba im ni zena da zavise od nje :p
Apsolutna nezavisnost nazalost ne postoji, svako bira od koga ili cega ce da bude zavisan, potrebe za ljubavlju i strascu se mozda najteze odreci.

Osamostaliti se kao beskucnik :hahaha:

Nisu me izbacili iz kuce vec sam se osamostalio kao beskucnik :hahaha:
Jel to nije samostalnost? Samostalnost je, po tebi, imati gazdu-stanodavca i gazdu-poslodavca kojem moras da prihvatis neplacenu radnu subotu da slucajno ne bi dobio otkaz, imati kredit iliti vise decenijski dug, i uopste imati bilo kakve koji ti kroje zivot i kojima sluzis tokom vecine vremena? Meni to nije samostalnost, jos je i veca samostalnost biti sa roditeljima, ne eksploatise te niko, niko te ne isteruje ako nemas da platis, mozes bez straha da odbijes neke neprimerene zahteve na poslu. Samostalnost je kad imas sopstveni stan/smestaj odvojen od drugih, kakav god da je, to kredit i kirija nisu, i kad si samozaposlen ili imas pasivne prihode.

~~~

Meni se ne svidja zivot sa roditeljima ali nemam mogucnosti ni za kakvo drugo normalno resenje. Ali nije nikakva sramota ziveti sa roditeljima kako se propagira jer tako vecina i zivi ne samo kod nas nego i u svetu, a do 20. veka i gotovo svi koji imaju ziveli su kod roditelja, a cak i sa babama i dedama. To su kapitalisticke demagogije, u cemu su uspesni. Ko ima 50 000 € da iskesira stan, malo ko. Da li postoji u proseku 1 stambena jedinica na 1 stanovnika, ne, i da sad svi imaju para da kupe nesto svoje ili da placaju zakup, ne mogu. Da li su poslovi sigurni za vecinu, nisu, postoji i ono sto se zove nezaposlenost. Da li je racionalno placati kiriju ako planiras da se negde skrasis i ako znas da, za razliku od placanja rate kredita, nikad tu nekretninu neces ni steci (izracunajte koliko pucate za godine podstanarstva i koliko je to sati rada na vasem poslu), i uopste da li je ok upustati se u obe stvari dok su mnogi ranije i dobijali stanove i 90-ih otkupljivali za boks cigara? Svesno ispadate bu*dale, nazalost, ali nije lepo i druge terati na to. Ali najmanje sto neko moze da uradi je da se ne upusta u to i da digne ruke od velikih ambicija jer se one ne isplate, korist od toga je opustenost, neko ceo zivot placa kiriju i nema nista od toga a neko dobije onako nesto vredno 50 000 € i ne placa nikom nista i mozda cak izdaje nekom, stvar je u tome da je to realno tako i da svako treba da se opusti jer niko nije kriv sto nije imao srece u zivotu i jer nije bio podoban.
 
Poslednja izmena:
Koliko puta sam ziveo sam, pa opet morao nazad kuci kod mojih posle svakog napustanja posla, otkaza, korone, sto zbog povreda, mobinga, nepravde, losih uslova rada i toksicnih kolega i sefova, zbog politickih sektasa koji hoce da te uvlace u sektu i ne mogu da podnesu ako si politicki neutralan itd...

Svaki put kad imam poso sam samostalan a svaki put kad ne jbg zivim s roditeljima jer ne trpim gore navedene stvari i u ovoj ludoj drzavi tako funkcionisem imam poso pa nemam...
Ne zelim da zivim s mojima ali nekad moram, nekad mi je plata mala i imam samo jedva da izguram mesec ni dinar da mi ostane u stednji posle placanja stanarine i troskova...
Posto vec zadjoh u 34 odlucio da me ne bi izbegavale devojke zadnji put sam resio da delim stan s druga i da devojkama zamazem usi i oci da zivim odvojeno od roditelja a pritom mogu i da ustedim jer delimo stanarinu i troskove.Bilo je odmah vise prilika i to ok sve dok nisu shvatile da imam cimera...Onda decembra na poslu moj kolega ispusti profil 50kg i polomim palac jer mi nisu dali zastitne cipele i odlucio sam po završetku bilovanja da batalim taj posao i vratim se kuci u svoj grad dok se ne oporavim i nadjem nesto novo.

I evo me sad opet kao i uvek ispocetka, posle inostranstva, menjanje gradova po Srbiji itd opet na 0 ispocetka u 35 godini...Sledece godine planiram odlazak da sljakam u Vijetnam, ucim decu engleski da probam i to...
Alo otom potom realnost i trenutna situacija je ovakva...

Sta da radim osim toga da moram da se pomirim s tim da je gotovo i da cu ostati sam do kraja zivota jer navedena u temi koja na videu prica zenama da ko nema svoju kucu dom i deli s roditeljima da ne treba da bude zenama partner a nije ni jedina sa takvim videima po netu a sve ih je vise i onako koje tako razmisljaju, svaka 50 mozda ne misli tako pa tako da ja mogu da pocnem da pripremam sebe da ostatak zivota budem solo jer nema nade jer sam takav da gore navedeno ne trpim i menjam poslove i kad sam izmedju poslova delim troskove s mojima jbg...

Sad da sam prihvatio stranku bio bih samostalan i sa cvrstim poslom ali bih mora da idem na miting u bg po kisi inace ode poso pa opet ispocetka ali ja necu...

Ja sam bar iskren ovde i ne lazem i kazem kako je bez filozofije na svom primeru...
Pa sad pucajte...
 
Ljudi ne razumeju da ce nabijanjima osecaja krivice i manje vrednosti onima koji uopste nisu krivi za svoju situaciju naterati neke od njih da dignu ruku na sebe. Kad god procitate tako nesto, zna se kakvi ljudi su krivci. Licemerni dezurni kriticari. Neuspeh na ovom polju je uglavnom posledica besparice i nemogucnosti kupovine sopstvene nekretnine. Ljudi zive u bajkama i ne vide realnost. Ovakve kritike inace trpe i samci koji zive sa roditeljima.

Da li isto tako smatraju ljude koji gladuju u Africi, da li ih smatraju kretenima, nezrelima i slicno, naravno da ne, i ne treba uopste jer nisu krivi, ali pazi sad, bas oni se cesto koriste za kvazi-empatiju koja se koristi protiv onih koji kukaju na svoj los zivot zbog nekih manje ozbiljnih problema, ali ta kvazi-empatija pominjanjem gladnih u Africi najvise dolazi od onih koji te smatraju idiotom ako zbog besparice ne mozes da pratis americke ideale u Srbiji u 21. veku, npr. da se stambeno odvojis od roditelja. Za razliku od Afrike, ovde ako si siromasan tebe istovremeno smatraju i mentalno poremecenim.

Kaze se "ko ima volje ima i nacin". Zasto su onda ljudi ranijih vekova po pravilu ziveli u velikim zajednicama, zato sto su imali manje sanse nego sada? Pa ne, i tad je svako mogao da bude osamostaljen, samo je trebalo imati pare, zlato, ili eventualno svrgnuti vladara, prosto.

Zasto zene koje trpe nasilje u porodici od muskarca kojeg su same birale za razliku od roditelja koji se ne biraju ne odu od svojih muzeva nego dobijaju takav tretman zbog kojeg se cak upire prstom na sve muskarce, sta su njima manje sanse da odu od svojih muzeva nego onima koji dobijaju osude ako zive sa roditeljima, pogotovo ako i oni trpe neke neprijatnosti od strane svojih roditelja koje ne biraju, za njih nema empatije kao prema zenama u losim brakovima, nego osude.

Danas je takvo vreme da je sloboda govora stvorila mnostvo verbalnog nasilja. Hajde sto ima jako puno nepravdi i nejednakosti u drustvu, to treba prihvatiti, ali cak ne mozes ni da na miru prihvatis svoju losu situaciju nego moras cak i da se osecas kao monstrum zbog toga jer drugi vrse verbalni linc nad tobom iako nista nisi kriv nego samo nisi imao dobru srecu. To je cisto sutiranje nekoga ko je vec na zemlji. Smatras se poremecenim i samo zato sto si u za sebe podnosljivoj i stabilnoj situaciji umesto da izgaras beskonacno gurajuci napred cak iako to ne donosi rezultate, i umesto da se osecas manje vrednim ako ti ne ide, ni slucajno ne smes da budes zadovoljan svojim stanjem ako ono nije po americkim merilima. Ako se toliko ceni unutrasnja samokriticnost i unutrasnja borba jer je to inace veliko odricanje i zrtvovanje, pa zasto anksiozni ljudi nisu najcenjeniji u drustvu? Oni to nisu, i to ne treba da budu nego im treba pomoc, ali to govori o apsurdu danasnjih drustvenih vrednosti. Za vecinu neuroza koje ljudi imaju krivi su iskljucivo takvi ljudi koji vrse pritisak i vredjaju druge.

Malo sam vise rasirio pricu, ali jedino poredjenjem sa slicnim stvarima mogu da objasnim i da opravdam ovaj "problem". Moji argumenti su uvek siroki, za razliku od vecine koji su u tome skrti ali skloniji da imaju predrasude.
 
Poslednja izmena:
Posto vec zadjoh u 34 odlucio da me ne bi izbegavale devojke zadnji put sam resio da delim stan s druga i da devojkama zamazem usi i oci da zivim odvojeno od roditelja a pritom mogu i da ustedim jer delimo stanarinu i troskove. Bilo je odmah vise prilika i to ok sve dok nisu shvatile da imam cimera...
Eh bolje i s roditeljima nego da sumnjaju da si derpe :lol:
 
Ad cuju da nisi Eh bolje i s roditeljima nego daa sumnjaju da si derpe aa:lol:
Eh sad izvrces mnogo jak stos🙂
Kazem da odmah naprave korak nazad kad cuju da ne zivis sam i delis troskove s nekim to je poenta.
Bas im je uslo i poprilio se u zenskim glavama ta prica da mora musko sam da zivi i ima svoj stan i kucu da bi ista imali s njim...

Poenta je sto si stariji vise te devojke gledaju kroz digitron pogotovo posle 30 i ne zanima ih mnogo kako izgledas i osobine vec finansijska stabilnost, status, i sopstveni krov nad glavom, mogucnost putovanja a karakter je na zadnjem mestu i ako je los pokriva rupe novac...

Vecito sam imao probleme u vezama zbog novca i nijedna veza nije bila duza od godinu dana, prvih 6 meseci super idealno posle krenu svadjice onda one pozele skupa putovanja da se utrkuju sa drugaricama, od malih mana prave ogroman problem dok lik sa kintom s tim istim manama pa i gorim prolazi bez problema...

Materijalisticko holivudsko doba je krenulo, da su se tako nasi ponasali ne bi nas ni pola bilo ovde na forumu...
 

Back
Top