zdravo svima...
želim da podelim sa vama jedno neobično iskustvo koje mi se desilo na dan naše slave 20. januara, sv. jovan. do sada nikome nisam to ispričala. iskreno, zato što u mojoj porodici niko ne veruje u neke natprirodne, paranormalne stvari...pa sam i ja tako vaspitavana. tako da u napred, napominjem da je moja priča iskrena, nije laž, umišljanje, nije nafilovana....
dakle, tog 20. januara gosti su došli oko 5 časova popodne i sve je teklo po redu, kako to već ide na slavama... negde oko 8-9 časova uveče zatrebalo nam je još pića i tata mi je rekao da odem do letnje kuhinje-šupe (kako god), koja se nalazi pored kuće da donesem još sokova, kisele, vina...tamo smo sve ostavljali od hrane i pića jer je hladno, da se ne greje u kući...otišla sam do šupe, vrata šupe su ona klasična starijeg modela, drvena sa prozorom do pola... otvorila sam vrata i pošla rukom da upalim svetlo, prekidač se nalazi sa desne strane pored vrata i klikćem...ne dešava se ništa...pomislila sam da je pregorela sijalica...vratila sam se u kuću i rekla tati da je verovatno pregorela sijalica i da ode da je zameni...on je uzeo sijalicu i otišao...mene je tada neko od gostiju nešto pitao, zadržala sam se kratko i krenula u šupu za tatom da vidim da li je zamenio sijalicu i da mu pomognem da sve donesemo...izašla sam iz kuće i na pola puta od kuće do šupe sretnem tatu koji je nosio vino, kiselu u rukama i iznenadila sam se kad je pre stigao da zameni sijalicu i sve pokupi i krene u kuću...on mi je rekao :" šta me zezaš, sijalica radi!" pomislila sam da je do kontakta u grlu sijalice i rekao mi je da odem da donesem još sokova...ušla sam u šupu, pokupila sokove..
.ostavila svetlo upaljeno i otvorena vrata šupe jer su mi ruke bille pune i nameravala da to ostavim u kući i da se vratim do šupe i ugasim svetlo i zatvorim vrata...otišla sam do kuće ostavila sokove i požurila da se vratim do šupe kako ne bi ušla neka maca i počastila se pečenjem, kolačima....izašla sam u žurbi iz kuće, gledajući gde gazim, jer je bilo snega i leda na toj stazici do šupe i kada sam došla blizu šupe, podigla sam pogled prema šupi i ostala tu u mestu...vrata šupe su bila zatvorena, a kroz prozor na vratima sam videla da je unutra mrak, dakle svetlo je bilo ugašeno

brže bolje sam se vratila u kuću...sva naježena i nikome ništaa nisam pričala o tome...evo do sada...
još jednom napominjem niko nije izlazio za mnom, tata je služio goste, mama je bila u kuhinji, pripremala šta je sledeće po redu da posluži goste, brat je bio sa braćom od tetke i stica u svojoj sobi na spratu, igrali su igrice na kompu....
dakle, samo ja sam izlazila iz kuće...
to je nešto čudno što mi se po prvi put desilo do sada u životu...