Nažalost, stručnjak za sebe.
Ja se izvinjavam ako sam burno reagovala, ali da prostiš, se.re mi se od raznoraznih motivacionih govornika i slične bagre, i naročito od onih koji za veka nisu imali ni otprilike sličan problem, a našli se da dele savete. Naravno da lekovi ništa ne rešavaju, rešavaju samo simptom, ne uzrok, međutim, mase i mase ljudi ne mogu, nisu u mogućnosti, da leč UZROK (pri tom mislim novčano i vremenski). Da bi čovek uspešno izlečio depresiju, treba mu cirka sto godina terapije (lupam, ali kontaš me), i para da to plati, ali retko je ko u situaciji da ceo svoj život zaustavi pre nego izleči depresiju, i pride da to plati. Ja sam morala svom čoEku postavit uslov da nisam u stanju da radim pre nego neke stvari raščistim, ali koliko nas je to u stanju? Koliko nas može svoj život stavit na led i reć, e čekaj samo da ovu glupost izlečim, pa ćemo onda nastavit. Retko ko. Zato se svi kljukaju lekovima, jer im lekovi omogućavaju da ustanu ujutro, da odu na posao, da koliko toliko funkcionišu. Oni se NEĆE izlečiti, ali će funkcionisati. Većina ljudi mora da se složi da prosto funkcioniše. Zvuči strašno, ali mnogo ljudi samo funkcioniše i kad nisu na lekovima. Što je neka druga tema. Takođe, život nije lep, život nije šetnja pod dugom s jednorozima. Život je gadan i surov, i većina fakta o njemu nama se lično ne sviđa. Ko god misli drukče, ima nataknute šarene očale na nos, dete je kom roditelji plaćaju sve račune, ili je prosto blesav -. dok se god ne sretne s realnošću.