Паклене муке по учењу Светих Отаца Цркве

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Stablo


Posmatraj stablo. Razmišljaj o njemu kroz godišnja doba. Videćeš kako nailazi na mnoga iskušenja.

U proleće, radovaćeš se gledajući ga kako mu cvetaju pupoljci. Možda i nećeš zapaziti kako teško podnosi kasne snegove i hladne vetrove koji dolaze sa severa.

Sviđa ti se stablo kako se lagano njiše na toplom letnjem suncu? Ali možda nećeš shvatiti kako je žedno u sušnim razdobljima. Možda nećeš čuti vapaje za toplom letnom kišom kako bi utolilo žeđ.

Sviđaju ti se sjajne šarene boje njegove jeseni, kad se stapa s drugim stablima kako bi ti mogao uživati u prelepom predelu? Ali primećuješ li njegovo ukočeno telo na hladnoj kiši u ledenom januaru? Uočavaš li zebnju kad mu vetrovi odnose list po list?

Zimi će ti se svideti vijugave siluete koje beli sneg i hladnoća stvaraju na njegovim granama. Ali čuješ li kako mu grane pucaju od studeni i težine snega?

Promatraj stablo. Razmišljaj o njemu od jednog do drugog godišnjeg doba. Pored lepote uoči patnju.

I reci sebi: slično mi je. Ima svoja godišnja doba kao i ja. U njima otkriva svoju lepotu. U njima prolazi svoje kušnje. Jer život, čoveka ili stabla, ima lepih dana ali i nevremena, oluja, grada, suše…

Ne postoji život bez iskušenja. Nemoj misliti da život nije zaslužio življenje. Suprotno. Svako iskušenje skriva jedan trezor. Otkrićeš ga ako razbiješ školjku patnje. Na dnu se nalazi blago: ono će promeniti tvoj život u blistavi dragi kamen.

Iskušenje te može srediti. Matirati. Može se sručiti na tebe kao što se prirodna nepogoda sruči na stablo. Ali iskušenje je poziv na uzdignuće. Zamisli šta bi bilo od leptira da ne želi izaći iz čaure. Zamisli koliko bi nestalo lepote kad gusenice ne bi prihvatile iskušenje promene.

Čovek raste menjajući se: od razdora u susret, od napuštanja u prihvatanje. Tako zrijemo prihvatajući mnoga umiranja čitavoga životnog veka, umiranja vode u nova rađanja.

Ne trči prema iskušenjima. Pusti godišnjim dobima da se pobrinu za taj posao.
Ali kad se iskušenja ispreče na putu, ne beži. Ne odustaj. Uspravi se. Guraj napred. Idi dalje. Posmatraj stablo. Misli o njemu kroz godišnja doba. I uči se od njega.

:lol:
 
Iskušenje te može srediti. Matirati. Može se sručiti na tebe kao što se prirodna nepogoda sruči na stablo. Ali iskušenje je poziv na uzdignuće. Zamisli šta bi bilo od leptira da ne želi izaći iz čaure. Zamisli koliko bi nestalo lepote kad gusenice ne bi prihvatile iskušenje promene



"Đavo ne vlada materijom,đavo je bahatost duha,neosmehnuta vera,istina koja nikada ne podozreva.Đavo je turoban zato što zna kuda ide,i kuda god pošao,uvek stigne tamo odakle je došao.
.....
Ovaj vam je najavljivao istinu i govorio vam kako istina ima ukus smrti,a vi niste verovali njegovim rečima nego njegovoj sumornosti.A ja vam sada kažem da vama,u beskrajnom kovitlacu mogućih svetova,Bog dopušta i da zamislite svet u kome tumač istine samo ponavlja odavno naučene reči"



 
Али да се вратимо на тему.Ево цитата Светог Кирила александријског.Односно неких његових мисли



Плашим се смрти јер је она горка. Дрхтим у страху од вечних мука. Бојим се места највеће хладноће, јер у њему нема ни мало топлте. Страх ме обузима од црне таме, јер у њој нема ни зрачка светлости. Бојим се црва отровне туге, која ће да ме гризе бесконачно. Ужас ме хвата од присутних Анђела на Страшном Суду, јер ће тада они бити немилосрдни. Грозница ме обухвата кад размишљам о Дану оног Страшног и Неподмитљивог Суда, на престо ужасни, о Судији Праведном. Плашим се реке зажарене, која тече пред престолом оним и врло ужасно кипи од љутих пламена оштрих мачева. Страх ме од непрекидних мучења. Бојим се мрака без имало светлости, бојим се таме најкрајње.

Плашим се веза, које се никад неће одрешити. Бојим се шкргута зуба, плача без утехе, неизбежних изобличавања. Судији Праведном тада не требају ни потказивачи, ни сведоци, ни непризнавање исказа сведока, ни суочења; но све што урадисмо и говорисмо, и помислисмо, изаћи ће пред очи грешника.

А тада нико од предстојећих, неће нас избавити мука: ни отац, ни мати, ни син, и кћер, нити ма који од сродника, па ни сусед, ни друг, ни слуга; ништа нас, неће избавити; ни раздавање имања, ни мноштво богатства, ни сила власти – све ће се то у прах претворити. Само Судија има приговор, после оцене наших дела, па ће нас ослободити Његове казне, или ће нас осудити на вечне муке.

О тешко мени, тешко мени! Савест ће ме гристи, написано сведочити против мене и изобличавати ме. О, душо, која си прљава и од тебе долазе дела гнусан! Авај мени, јер храм те лесни разорих, и Свети Твој Дух ожалостих.

О, Боже, истинита су Твоја дела и праведан је Суд Твој и прави су путеви Твоји, и неиспитани судови Твоји. Ради привремених греховних наслада вечно се мучим бесмртно. Ради телесних страсти предајем се огњу. Праведан је Суд Божји, јер бејах опомињан и позиван, а не послушах. Поучаван бејах и поуку не примах; сведочаху ми, а ја им се подсмевах; читах и упознах, али им не веровах. У немару, и лењости, и малаксалости, и роптању, и метежу, и колебању, и у бури наслађивах се, и наситих се, и играјући весељах се, и радујући се проживех моје године, месеце и дане.

Привременим, трулим и пролазним земаљским уживањем предавах се, а за рад, страдање и за подвиге, ми на ум не падаше, нити помишљах да ће доћи страх, дрхтање и терет на душу, када се буде од тела одвајала.

Међутим, тада ће, при исходу душе, с једне стране приступити и окружити нас војске Сила Небеских, Анђели, а с друге стране окружиће нас старешине сила непријатељских, начелници таме, који свет држе у превари и лажи, и митарства старешине, и духовни испитивачи, иследници, који дела износе и показују, који врше надзор над нашим делима, и с њима човекоубица ђаво, који је у лукавству и злоби врло јак.

Његов је језик као бритва оштар и о њему говори Пророк: Стреле су силнога изоштрене са жеравицама пустињским; он седи као лав у кавезу, велики змај, одступник, који је раширио уста своја, кнез власти таме, који има државу смрти и који особитим и нама непознатим начином и методама мучи душу, износи јој многобројна дела, и речи, учињене у знању и незнању, и грехе од ране младости па до краја живота узима да испитује. (Псалми 51:14; 119:4; 9:30).

Између осталога, дакле, какав страх и дрхтавицу очекујеш у онај дан, гледајући страшне, дивље, љуте и немилостиве, и дрске демоне, како из мрака излазе, стоје пред тобом у црнини? Сао једно виђење њих горе је и љуће од сваке муке. Када их види, душа се узнемири, узбурка, сметена је, болује; сплетена – крије се и у страху ка Божјим Анђелима прибегава.

Придржавана од Светих Анђела, душа пролази ваздушним пространством и уздигнута високо наилази на митарства. Посебна група духова пази на улазак и држећи душу, задржава је да не уђе у митарство. Свако митарство има своје посебне духове, који души предочавају врсту учињених грехова
http://www.pravoslavni-odgovor.com/Crkva_Hristova/ishod_duse_i_Strasni_Sud.htm.
Размислите сви који повлађујете страстима.


To beše onaj čiji su sledbenici neoplatoničarki Hipatiji školjkama sastrugali meso sa kostiju?:confused:
 
Stablo


Posmatraj stablo. Razmišljaj o njemu kroz godišnja doba. Videćeš kako nailazi na mnoga iskušenja.

U proleće, radovaćeš se gledajući ga kako mu cvetaju pupoljci. Možda i nećeš zapaziti kako teško podnosi kasne snegove i hladne vetrove koji dolaze sa severa.

Sviđa ti se stablo kako se lagano njiše na toplom letnjem suncu? Ali možda nećeš shvatiti kako je žedno u sušnim razdobljima. Možda nećeš čuti vapaje za toplom letnom kišom kako bi utolilo žeđ.

Sviđaju ti se sjajne šarene boje njegove jeseni, kad se stapa s drugim stablima kako bi ti mogao uživati u prelepom predelu? Ali primećuješ li njegovo ukočeno telo na hladnoj kiši u ledenom januaru? Uočavaš li zebnju kad mu vetrovi odnose list po list?

Zimi će ti se svideti vijugave siluete koje beli sneg i hladnoća stvaraju na njegovim granama. Ali čuješ li kako mu grane pucaju od studeni i težine snega?

Promatraj stablo. Razmišljaj o njemu od jednog do drugog godišnjeg doba. Pored lepote uoči patnju.

I reci sebi: slično mi je. Ima svoja godišnja doba kao i ja. U njima otkriva svoju lepotu. U njima prolazi svoje kušnje. Jer život, čoveka ili stabla, ima lepih dana ali i nevremena, oluja, grada, suše…

Ne postoji život bez iskušenja. Nemoj misliti da život nije zaslužio življenje. Suprotno. Svako iskušenje skriva jedan trezor. Otkrićeš ga ako razbiješ školjku patnje. Na dnu se nalazi blago: ono će promeniti tvoj život u blistavi dragi kamen.

Iskušenje te može srediti. Matirati. Može se sručiti na tebe kao što se prirodna nepogoda sruči na stablo. Ali iskušenje je poziv na uzdignuće. Zamisli šta bi bilo od leptira da ne želi izaći iz čaure. Zamisli koliko bi nestalo lepote kad gusenice ne bi prihvatile iskušenje promene.

Čovek raste menjajući se: od razdora u susret, od napuštanja u prihvatanje. Tako zrijemo prihvatajući mnoga umiranja čitavoga životnog veka, umiranja vode u nova rađanja.

Ne trči prema iskušenjima. Pusti godišnjim dobima da se pobrinu za taj posao.
Ali kad se iskušenja ispreče na putu, ne beži. Ne odustaj. Uspravi se. Guraj napred. Idi dalje. Posmatraj stablo. Misli o njemu kroz godišnja doba. I uči se od njega.

:lol:
Велико хвала:worth::worth::worth:
 
To beše onaj čiji su sledbenici neoplatoničarki Hipatiji školjkama sastrugali meso sa kostiju?:confused:


"415. godine, svetina predvođena biskupom Kirilom krvavo se obračunala sa Hipatijom, ćerkom matematičara Teona. Nauka je izgubila jednu darovitu ženu, a crkva je dobila jednog novog sveca - svetog Kirila."
 
Poslednja izmena:
Ево цитата Светог Кирила александријског.Односно неких његових мисли


Napad na Hipatiju se zbio 415. godine na ulicama Aleksandrije. Razbesnela rulja pristalica aleksandrijskog patrijarha Ćirila, predvođena Petrom Čitačem i zahvaćena histerijom konvertitstva, skinula je sa kola u prolazu novoplatoničarku i poslednju upravnicu Biblioteke, svukla je do gola, odvukla do obližnje crkve i divljački iskasapila, oštrim joj školjkama sastrugavši meso sa kostiju." Inspirator ovog mučnog zločina, patrijarh Ćirilo, je već bio poznat po antisemitizmu kroz organizovanja pogroma aleksandrijskih Jevreja, a u sporu sa patrijarhom Nestorijem na saboru u Efesu 431. godine uspeo je da izdejstvuje za svog protivnika opštu anatemu i proglašavanje za jeretika, ne postajući time samo simbol ortodoksije, već i pravoslavni svetac.

http://sr.wikipedia.org/sr-el/Хипат...BC_.D0.B2.D1.80.D0.B5.D0.BC.D0.B5.D0.BD.D1.83

Ovom "svecu" treba da verujem?
 
Napad na Hipatiju se zbio 415. godine na ulicama Aleksandrije. Razbesnela rulja pristalica aleksandrijskog patrijarha Ćirila, predvođena Petrom Čitačem i zahvaćena histerijom konvertitstva, skinula je sa kola u prolazu novoplatoničarku i poslednju upravnicu Biblioteke, svukla je do gola, odvukla do obližnje crkve i divljački iskasapila, oštrim joj školjkama sastrugavši meso sa kostiju." Inspirator ovog mučnog zločina, patrijarh Ćirilo, je već bio poznat po antisemitizmu kroz organizovanja pogroma aleksandrijskih Jevreja, a u sporu sa patrijarhom Nestorijem na saboru u Efesu 431. godine uspeo je da izdejstvuje za svog protivnika opštu anatemu i proglašavanje za jeretika, ne postajući time samo simbol ortodoksije, već i pravoslavni svetac.

http://sr.wikipedia.org/sr-el/Хипат...BC_.D0.B2.D1.80.D0.B5.D0.BC.D0.B5.D0.BD.D1.83

Ovom "svecu" treba da verujem?
То није тема.
 
Sramota.Slaviti ubice,klanjati im se i ljubiti njihove slike.Ima li to jos gde?Sta mislite?

Ja znam da ima u Katolika sličnih shanja.
Baš lepo će biti kad se sad dva monstruma dve crkve u jednu aždaju udruže.
To će oganj da ide po celom balkanu ko im se bude protivio.
Kupujte zaštitna odela protiv ognja.svi ćemo morati u vatrogasce da idemo.
 
Ajd da vas pitam nesto, vezano za biblijsku predstavu o Paklu:

Ako se pođe od pretpostavke da su grešnici u biblijskom Paklu podvrgnuti mučenju večno, bez mogućnosti da se odatle iščupaju ... znači da oni konstantno ("večno" je bitna reč) "žive" u bolu i agoniji. E pa kako bilo ko, ko nema referentnu tačku o sreći, zadovoljstvu ... nekom osećanju blaženstva, može znati da postoji nešto mimo bola i mučenja? Jer, čak i pod uslovom da se grešnici sećaju trenutaka zadovoljstva u ovozemaljskom životu, šta su ta sećanja iz ovozemaljskog, vremenski ograničenog života u odnosu na beskonačnu, n-ti put ponovljenu patnju? Kakav je onda uopšte smisao biblijskog Pakla?
 
Ajd da vas pitam nesto, vezano za biblijsku predstavu o Paklu:

Ako se pođe od pretpostavke da su grešnici u biblijskom Paklu podvrgnuti mučenju večno, bez mogućnosti da se odatle iščupaju ... znači da oni konstantno ("večno" je bitna reč) "žive" u bolu i agoniji. E pa kako bilo ko, ko nema referentnu tačku o sreći, zadovoljstvu ... nekom osećanju blaženstva, može znati da postoji nešto mimo bola i mučenja? Jer, čak i pod uslovom da se grešnici sećaju trenutaka zadovoljstva u ovozemaljskom životu, šta su ta sećanja iz ovozemaljskog, vremenski ograničenog života u odnosu na beskonačnu, n-ti put ponovljenu patnju? Kakav je onda uopšte smisao biblijskog Pakla?

Vrlo dobro.
Ali ja imam ipak jači udarac toj paklenoj teoriji.

Zamisli situaciju da netko od ljudi ide u raj a netko od njegove rodbine u pakao vječni.
Kako će taj u raju biti smiren ako zna da netko njegov koga je volio gori u paklu i to vječno.Biće tužan ako je normalan i to neće biti raj onda već pakao.
E sad jedino ako je za nenormalne raj namjenjen onda bi bilo logike.
:hahaha:
 
Nemaš ništa pametnije da kažeš u odbranu svog sveca?

Naspram gore citiranog teksta Kirila Aleksandrijskog ,koji bi trebao da nas privede raju,i odvrati od pakla, Klajv Barker sa svojim knjigama izgleda kao mali poletarac.
Ko je Klajv Barker sire ovde :
http://forum.krstarica.com/threads/3740

"referentna tacka" ...zanimljivo Borac ,svidja mi se ova nova slagalica u pazlu zvanom paklene muke.
Zaista na osnovu cega gresnik u paklu zapravo uopste zna da je u paklu i da trpi paklene muke,bez neke referentne tacke?
 
Ajd da vas pitam nesto, vezano za biblijsku predstavu o Paklu:

Ako se pođe od pretpostavke da su grešnici u biblijskom Paklu podvrgnuti mučenju večno, bez mogućnosti da se odatle iščupaju ... znači da oni konstantno ("večno" je bitna reč) "žive" u bolu i agoniji. E pa kako bilo ko, ko nema referentnu tačku o sreći, zadovoljstvu ... nekom osećanju blaženstva, može znati da postoji nešto mimo bola i mučenja? Jer, čak i pod uslovom da se grešnici sećaju trenutaka zadovoljstva u ovozemaljskom životu, šta su ta sećanja iz ovozemaljskog, vremenski ograničenog života u odnosu na beskonačnu, n-ti put ponovljenu patnju? Kakav je onda uopšte smisao biblijskog Pakla?


Tu se postavlja i pitanje pravde. Neko je činio zlo 70 godina, a biće mučen večno?
 
Da si tako rekao, onda bih uvideo da se nisam izrazio dovoljno precizno. Pa bih objasnio ono što sam objasnio kasnije. Ne umnožavamo strasti nego talente. (Reč se inače vuče iz te biblijske priče). Daklem, treba da umnožavamo darove (što bi ti verovatno rekao) koje imamo.
E, moja tvrdnja je da ti darovi ne mogu da se pokažu na komandu već su rukovođeni strastima. Ljubav prema ženi (onu hormonalno određenu, recimo) možemo iskazati kroz proganjanje svega u suknji, ili kroz umetnost. I razlika ispada ogromna.
Postoji i treće, najgore rešenje. Da tu ljubav u sebi gušimo dok nam ne izbije na sve pore u najgadnijem obliku - kao mržnja i prezir prema ženama, zavist prema muškarcima koji se ovaj... razmnožavaju :lol: i kao izbegavanje kupanja. (jer bi nas kupanje moglo navesti na blud. :mrgreen:)
E sad, tvrdim da je taj skup hormona deo onoga božanskog u nama. Ali ne zato da bi nas bog kinjio, već da od toga isteramo najbolje što može da ispadne.

Lako je :aha: što bi rekla bresmrtna. :lol:

PS trolovanje je običaj da u svaku temu, bez obzira o čemu se radilo, uvlačiš jedne te iste ideje. O pogubnom komunizmu, na primer. :)

Dobro,ajde neka bude da se nismo dobro razumeli....:think:
Koje se to strasti rukovode kojim darovima?...ajde daj neki konkretan primer...
Sto se tiche tih stvari koje Samson i Vlada prichaju one spadaju u monaski odnos prema svetu...tako da iznosenje toga na ovom forumu je obicno sablaznjivanje ljudi...jer koliko je meni poznato,oni nisu monasi..
 
Vrlo dobro.
Ali ja imam ipak jači udarac toj paklenoj teoriji.

Zamisli situaciju da netko od ljudi ide u raj a netko od njegove rodbine u pakao vječni.
Kako će taj u raju biti smiren ako zna da netko njegov koga je volio gori u paklu i to vječno.Biće tužan ako je normalan i to neće biti raj onda već pakao.
E sad jedino ako je za nenormalne raj namjenjen onda bi bilo logike.
:hahaha:

Pa neće se ni sećati ničeg i nikog iz ovozemaljskog života, pošto je vreme u Raju beskonačno, a biiti u nekom stanju beskonačno dugo, bez mogućnosti povratka iz tog stanja, znači nemogućnost da se iskusi bilo šta drugo, Dakle, ni tamo niko nema referentnu tačku, odnosno ne zna za lošije. :think:
 
Pa neće se ni sećati ničeg i nikog iz ovozemaljskog života, pošto je vreme u Raju beskonačno, a biiti u nekom stanju beskonačno dugo, bez mogućnosti povratka iz tog stanja, znači nemogućnost da se iskusi bilo šta drugo, Dakle, ni tamo niko nema referentnu tačku, odnosno ne zna za lošije. :think:

Ako se neće sjećati to je onda ispiranje mozga i to namjerno.
Nema smisla.
Onda je uzaludan život ako je tako.
To je podvala.
 
Kaže jeremije da su strasti od zlih duhova i da ako im povlađuješ nećeš se otarasiti.
Kad recimo netko uzme sebi za pravo da se mješa u seksualni tuđi život onda i zaslužuje odgovor takvog tipa.

Ja ti kažem da to što ti govoriš je djelo zlih duhova i nećeš se nikada otarasiti nagona seksualnog na takav način već češ biti na paklenim mukama do kraja života kao i ti crkveni oci.
Bićeš izmučen da nećeš moći gledati na oči od toga ,i pazi se da ne budeš dobijo poriv
puknuti kojeg momčića kao i crkveni oci.
To je već na masu slučajeva se pokazalo kao istina.
Pogledaj samo slike tih crkvenih otaca.
To su musave face nezadovoljne cijeli život,e baš se pitam i zašto??
Ti si mi odgovorio na to pitanje.

:eek:
Da,da,...tvoj autoritet je daleko veci od autoriteta Svetih Otaca pa cu te,evo chim pre,poslusati:hahaha:....
To "pucanje momcica" je svakodnevna pojava ali u katolickoj crkvi....sto i nije cudno obzirom da njih odavno ne zanima Bog vec samo kesh i papa....:per:
Gledam slike(ikone) tih Svetaca i molim im se da se mole Gospodu za mene....
Kome si se ti molio kad su ti zivci toliko zeznuti....:think:
 
:eek:
Da,da,...tvoj autoritet je daleko veci od autoriteta Svetih Otaca pa cu te,evo chim pre,poslusati:hahaha:....
To "pucanje momcica" je svakodnevna pojava ali u katolickoj crkvi....sto i nije cudno obzirom da njih odavno ne zanima Bog vec samo kesh i papa....:per:
Gledam slike(ikone) tih Svetaca i molim im se da se mole Gospodu za mene....
Kome si se ti molio kad su ti zivci toliko zeznuti....:think:

Ista ste Vi crkva.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top