Pa ovo je katastrofa! Jel ima neko objasnjenje?

Videh u hotelu natpis, na vratima gde cistacice drze metle, cirilicom pise ОФФИС
Stranci ne razumeju, nasi ne razumeju, ali smo nobles.

Pogledajte novootvorene radnje: svaka je "shop" za nesto, obliznja birtija je postala "caffe", nema vise lincure i turske kafe, sada sluze "caffe late" i "domestic brandy" a na vratima pise "pet friendly".
Pored je apoteka na kojoj pise "pharmacy", babe i dede cekaju u redu i svadjaju se da li je na nemackom ili francuskom. Iza nje je "mobil shop", pa "dental care" "second hand", pa бурек и пециво, "kids fashion" i пошта.
Na jogurtu u prodavnici pise "open here". Pa kome misle da prodaju taj jogurt?
Samponi i kucna hemija su uvek dvojezicni, engleski i rumunski, pa je izbor izmedju "clean comfort wash" i "gelul de dus pentru corp" jednostavan.
Licna karta van Srbije nije vazeci dokument, samo pasos jeste. Pa zasto onda na licnoj karti pise "identity card"?

Sami sebe ne cenimo, a onda se cudimo zasto nas drugi ne cene.
Iebi magarca dok su mu noge u blatu.
 
E sad, ovo nema puno veze sa temom, al' nije i da nema :)
Pre nekoliko godina nekoliko ljudi iz Srbije cekaju na recepciji jednog hotela u Skoplju kljuceve soba. Jedan od njih se zagledao u vrata susedne prostorije i pita ostale: -Sta im znaci to pectopah (ресторан - restoran)- (dan danas mi suze poteku od smeha kad se setim)
coveku ni na kraj pameti nije pala cirilica kao zvanicno pismo...
 
Grrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr. E pa Lycia nisi mogla manje da kazes a da ja vise pop-zdim. (Ne na tebe nego na ono sto si rekla sto je fakat tacno).

Pa ebem mu kamion zita zrno po zrno - od koga bre to zavisi kojim se jezikom govori?? Tako me uzasno - ali U Z A S N O nervira kada pocne pros*ravanje po medijima da nam Evropa radi ovo a Amerika ono, ma svi su se urotili protiv Srbije. Najgore je sto se rulja primila pa sad malo ko nema svoj rodjeni krug paranoje. Ajde bogati. Pa ne moze niko da mi dokaze da se makar nazivi firmi ne mogu kontrolisati interno.

Na zalost to je slika i prilika ostalih "izrabljivanja" koja se desavaju. Usled kompleksa inferiornosti niko se ne usudjuje da bekne, i onda naravno sve bude kako drugi kazu. Ostade jos samo u anegdotama da se prica kako su Srbi hrabri i qrceviti. A u stvarnosti - ma da ne lajem sad. Grrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr.
 
Слажем се да су наши претерали са страним називима. Зато ми се свиђа ланац пекара "Хлеб и кифле" - лепо, ћирилица и српски језик.

Pri čemu treba znati da "kifla"/"kifle" nije srpska reč, već iskrivljena nemačka. Mi smo preuzeli nemačku reč "Kipferl", i, posle malo prilagođavanja/iskrivljenja od toga je postala reč "kifla".

Da budem precizniji, radi se o dijalektu nemačkog koji se govori u Bavarskoj i Austriji. kao i mnoge druge reči koje smo preuzeli iz nemačkog (a posebno iz austrijskog dijalekta), ova je došla preko K & K monarhije (Austrougarske) do nas.

Šta je sad tu "strana" reč, a šta "domaća" je relativno ;)


Link: Kipferl / Kifla
 
Да ли би куповао неко кишобране домаће производње од материјала провереног квалитета и са израдом чији је квалитет потврђен, али са ценом од 500дин?

Да ли би се они продавали ако би имали српско име и 500дин или енглеско име, али цену од 1500дин?
 
Pri čemu treba znati da "kifla"/"kifle" nije srpska reč, već iskrivljena nemačka. Mi smo preuzeli nemačku reč "Kipferl", i, posle malo prilagođavanja/iskrivljenja od toga je postala reč "kifla".

Da budem precizniji, radi se o dijalektu nemačkog koji se govori u Bavarskoj i Austriji. kao i mnoge druge reči koje smo preuzeli iz nemačkog (a posebno iz austrijskog dijalekta), ova je došla preko K & K monarhije (Austrougarske) do nas.

Šta je sad tu "strana" reč, a šta "domaća" je relativno ;)


Link: Kipferl / Kifla

За оно што немаш у свом језику, мораш узети туђу. Као што ни Немци немају своју реч за бурек, уосталом.

- - - - - - - - - -

Да ли би куповао неко кишобране домаће производње од материјала провереног квалитета и са израдом чији је квалитет потврђен, али са ценом од 500дин?

Да ли би се они продавали ако би имали српско име и 500дин или енглеско име, али цену од 1500дин?

Продавали би се, можда мало мање од кинеских. Оне од 1500 динара не купује нико.
 
Е, видиш колегинице, ја мислим да би се највише куповали кинески кишобрани и они од 1500дин, али да имају неко страно име.

Овај српски са српским именом и неком реалном ценом за веома добар квалитет не би се почео продавати док произвођач кишобрана не поседи од муке и неизвесности.
 
Е, видиш колегинице, ја мислим да би се највише куповали кинески кишобрани и они од 1500дин, али да имају неко страно име.

Овај српски са српским именом и неком реалном ценом за веома добар квалитет не би се почео продавати док произвођач кишобрана не поседи од муке и неизвесности.

Добар дизајн и занимљиво ћирилично име чуда стварају.
 
Па ево, мени јуче пријатељ нудио да му развијем машину за тучење тепиха како би он развио свој посао. Исто тако и за центрифугу за чишћење и прање тепиха. Ја му дам неке од мојих идеја, а он каже: "Ево одмах ћу ти платити да ми то развијеш", а то је све тако у ваздуху и од целог посла он сирома' још није направио надстрешницу за сушење тепиха, него је цело лето зависио од времена.

Тако да, ако се питате, где је квалитетна српска роба и услуга - у тешкој илегали. Дотични господин, којег ја јако поштујем, не сме да озваничи свој посао, јер од тога он преживљава. Не живи, него преживљава.
 
За оно што немаш у свом језику, мораш узети туђу. Као што ни Немци немају своју реч за бурек, уосталом.

Istina. Zapravo, mi nismo ni svesni koliko srpskih reči je pozajmljeno iz drugih jezika, pre svega turskog, a zatim i iz nemačkog, većina bez srpskih sinonima, pa i nema mogućnosti da ih se "otarasimo". Po ovom pitanju sam i sam nešto naučio - gore napisah da je reč "kifla" došla od nemačkog "Kipferl". Kako izgleda, izvorna reč je ipak turskog porekla, a Nemci su je takođe preuzeli od Turaka.


Evo jednog interesantnog članka na tu temu:


''''''''''''''''''''''
U jeziku koji se nekad zvao srpskohrvatski, u opticaju je bilo nekoliko hiljada turskih riječi. Rječnik turcizama Abdulaha Škaljića sadrži više od osam hiljada natuknica, ali u nas se pod pojmom "turcizam" podrazumijevaju i riječi i izrazi koje su nam preko turskog došle iz arapskog i persijskog jezika. U svakom slučaju, bez ove vrste tuđica naše komuniciranje bilo bi vrlo otežano, a često i nemoguće. S raspadom nekad zajedničkog jezika na tri posebna, vjeruje se da su turcizmi ostali u "posjedu" bosanskoga jezika, dok su se srpski i hrvatski riješili dušmanske (evo, već turcizam!) leksike. Međutim, turcizmi su i u srpski i u hrvatski ušli - kako to piše Alija Isaković - do bubrega (opet turcizam, za koji, uzgred budi rečeno, nemamo ni sinonima!).

Nema sinonima u savremenom srpskom (a ni hrvatskom) jeziku ni za slijedeće turcizme: bakar, boja, burmut, čarapa, čekić, čelik, česma, čizma, ćela, duhan, džep, đon, jatak, jorgovan, kalup, katran, kula, kuluk, kundak, kutija, lala, leš, limun, majmun, pamuk, papuče, rakija, sapun, sat, šator, šećer, tambura, top, tulipan, vez, zanat... Vele da su se polovinom prošlog vijeka srpski i hrvatski jezikoslovci dogovorili da se srpski piše budala, a hrvatski bena, dok im neko na kraju nije prišapnuo da su oba ta termina turska. Turske su i imenice sprat, kat i boja, što je vezano za kulturu stanovanja, sinonim turcizma lala je opet turcizam tulipan, jer su ovaj cvijet upravo Turci presadili u Europu. Ta riječ je ušla i u njemački (Tulpe), kao i imenica kifla (Kipferl), jer su Turci izmislili tu vrstu peciva.

Kad smo već kod peciva, nikako ne možemo zaboraviti arapsko-persijsku riječ kafana, koja je u turskom dobila oblik kahvehane, a preko toga u srpskom kafana. To je zato što su upravo Turci u Evropu donijeli čuveni napitak. Sa kafom je došao i šećer (takođe turcizam bez sinonima) i neizostavna rakija, riječ za koju opet, i u lingvističkom i u prenesenom smislu, nemamo zamjene. Želeći se što više razlikovati od srpskog, hrvatski su filolozi termin tobdžija zamijenili riječju topnik, zaboravljajući da je opet korijen te riječi top (lat. canon) - turski.

Neko je skoro tumačio da riječ Balkan na turskome znači krv i med, što je teško protumačiti, jer izaziva tamne asocijacije. Riječ merak, međutim, znači ugodno raspoloženje, uživanje, nasladu (njem. Lust).

''''''''''''''''''''''
Izvor: Vokabular Forum
 
Ovih dana citam cerkici "Srpske narodne price" koje je sakupio V. Karadzic. Ono sto je veoma upadljivo je da se taj jezik i jezik kojim mi danas govorimo prilicno razlikuju. To je i normalno, jer je jezik jedna "ziva stvar" koja se stalno menja i oblikuje... U danasnje vreme cesto je lakse reci stranu rec za nesto, nego opisno objasnjavati sta hoces da kazes. I nasi preci su koristili strane reci, uglavnom turske, nemacke... jer su njih znali. E sad, sto ima nepismenih :) to je druga stvar. Uvek ih je bilo, a nismo imali i nemamo pravopisnu policiju.
Naravno, normalno je da se jezik menja i nista besmislenije od te panike da se cuvaju iskljucivo srpske reci koje takodje nisu srpske vec poticu iz drugih jezika. Hrvatski je valjda najbolji primer nakaradnog jezika koji je navodno sacuvao njihov nacionalni identitet.

Sada je dominantan engleski i svi svetski jezici su prepuni anglicizama, pa sta?
I sam engleski je pun francuskih reci, a svi evropski jezici puni latinskih.
O uticaju turskog na srpski je suvisno i govoriti...
Kako koja civilizacija jaca svoj uticaj, tako se to odrazava i na jezik. Uvek je tako bilo i bice, a narocito sada kada je komunikacija na svetskom nivou laksa, brsa i jednostavnija nego ikada.
 
Poslednja izmena:
A da je Merkator otvoren u Kini, dal mislis da bi Cokolada Premier bila Cokolada Premier ili 巧克力总理 ?

Па КИнези имају свој језик и у такву раднју нико не би ушо. А наш језик ми не ценимо и више волимо хрвате ( све, ) од Срба ( било кога). А знаш зашто. Јер смо анационални и зато што смо за разлику од хрвата ми имали комунизам... Они су у том времену добили све, а ми све изгубили. И то је то. У сваком случају, баш им хвала што многе српске речи чувају од заборава. да је до нас, ми би се на то и онако попишали.
 

Back
Top