Sebičnost je najgora moguća osobina

Ortak2

Primećen član
Poruka
722
Moj otac je sebičan.
Neverovatno do koje mere.
Evo na primer:
Otkud ja uopšte živim sa njim, pa evo: 1. aprila mi je umrla majka, 2. aprila je otac izašao iz zatvora (saobraćajni prekršaj) i upao u stan maltene vičući kako je sve samo njegovo, stan se vodi na njemu,  on ima auto (Peugeot 207)...
U roku od 5 dana doveo me je do ludnice, bukvalno, bila sam u ludari 24 dana, da nije bolnica bez sredstava, možda bih tamo i ostala, međutim, bolnica nema ništa, ni toalet papir ni većinu lekova, jbg ne postoji kantina pa da ponesem itd
Otac me izvukao napolje, ja sam mislila da se opametio, međutim ispostavilo se da me izvukao samo zbog para, rekoh da mi je umrla majka i kod notara je moralo da se ide, tamo da potpišem da se odričem u njegovu korist.

Potpisala sam svuda sve, neka mu, nikada me nije ni voleo.

Okolini priča kako me on izdržava, a ja od njega dinara videla nisam, jesam mu u početku kuvala i kako on lično reče "ugađala" međutim, on nikad nema goriva kad mene treba da odveze negde, ima penziju troduplo veću od mojih prihoda, pun mi je kofer, živimo u istom stanu jer ja nemam gde.

E sad, pitala sam da li sam dužna da mu obezbeđujem hranu jer živim u njegovom stanu a ne plaćam kiriju?

(Dotle smo došli...daj bože da se ne poubijamo)
 
Moj otac je sebičan.
Neverovatno do koje mere.
Evo na primer:
Otkud ja uopšte živim sa njim, pa evo: 1. aprila mi je umrla majka, 2. aprila je otac izašao iz zatvora (saobraćajni prekršaj) i upao u stan maltene vičući kako je sve samo njegovo, stan se vodi na njemu,  on ima auto (Peugeot 207)...
U roku od 5 dana doveo me je do ludnice, bukvalno, bila sam u ludari 24 dana, da nije bolnica bez sredstava, možda bih tamo i ostala, međutim, bolnica nema ništa, ni toalet papir ni većinu lekova, jbg ne postoji kantina pa da ponesem itd
Otac me izvukao napolje, ja sam mislila da se opametio, međutim ispostavilo se da me izvukao samo zbog para, rekoh da mi je umrla majka i kod notara je moralo da se ide, tamo da potpišem da se odričem u njegovu korist.

Potpisala sam svuda sve, neka mu, nikada me nije ni voleo.

Okolini priča kako me on izdržava, a ja od njega dinara videla nisam, jesam mu u početku kuvala i kako on lično reče "ugađala" međutim, on nikad nema goriva kad mene treba da odveze negde, ima penziju troduplo veću od mojih prihoda, pun mi je kofer, živimo u istom stanu jer ja nemam gde.

E sad, pitala sam da li sam dužna da mu obezbeđujem hranu jer živim u njegovom stanu a ne plaćam kiriju?

(Dotle smo došli...daj bože da se ne poubijamo)
Otac ti je debil. Na ostavinskoj bih trazio svoj deo. Odselio se i odjebao ga za sva vremena.
Dodatno bih ga kecao sa udelom vlasnistva jer tako nit moze da stavlja hipoteke bez tvoje saglasnosti niti da proda.
 
Moj otac je sebičan.
Neverovatno do koje mere.
Evo na primer:
Otkud ja uopšte živim sa njim, pa evo: 1. aprila mi je umrla majka, 2. aprila je otac izašao iz zatvora (saobraćajni prekršaj) i upao u stan maltene vičući kako je sve samo njegovo, stan se vodi na njemu,  on ima auto (Peugeot 207)...
U roku od 5 dana doveo me je do ludnice, bukvalno, bila sam u ludari 24 dana, da nije bolnica bez sredstava, možda bih tamo i ostala, međutim, bolnica nema ništa, ni toalet papir ni većinu lekova, jbg ne postoji kantina pa da ponesem itd
Otac me izvukao napolje, ja sam mislila da se opametio, međutim ispostavilo se da me izvukao samo zbog para, rekoh da mi je umrla majka i kod notara je moralo da se ide, tamo da potpišem da se odričem u njegovu korist.

Potpisala sam svuda sve, neka mu, nikada me nije ni voleo.

Okolini priča kako me on izdržava, a ja od njega dinara videla nisam, jesam mu u početku kuvala i kako on lično reče "ugađala" međutim, on nikad nema goriva kad mene treba da odveze negde, ima penziju troduplo veću od mojih prihoda, pun mi je kofer, živimo u istom stanu jer ja nemam gde.

E sad, pitala sam da li sam dužna da mu obezbeđujem hranu jer živim u njegovom stanu a ne plaćam kiriju?

(Dotle smo došli...daj bože da se ne poubijamo)
Napisacu ti ovaj post kao da si mi rodjena sestra.

Ti si nezadovoljna njim kao ocem, ali i on je nezadovoljan tobom kao cerkom i ti sama znas da to nije bez razloga.
Probaj prvo njega sama da posmatras kao povredjenog, razocaranog i uplasenog coveka, koji te emocije kanalise kroz bes. Zamoli ga da jednom sednete u miru i razgovarate. Ukoliko se prvo bude bunio i protestvovao (jer to je takva preka, dominantna, „nepogresiva“ generacija), ti sacekaj, pa u nekom mirnijem periodu ponovo predlozi razgovor.
Ti imas samo njega i on ima samo tebe i reci mu da bi volela da ove poslednje godine koje provodite zajedno provedete na neki drugaciji, lepsi, mirniji nacin.
Probaj toplinom, ljubavlju, predlozi setnju, zajednicku kafu, ti castis, i razgovaraj sa njim na teme koje bude lepe osecaje. Njegovo detinjstvo, roditelji, braca, sestre, kako je bilo kad se prvi put zaposlio, upoznao mamu i sl.
I zamoli ga da ti oprosti.
I nemoj odmah govoriti da ces i ti njemu oprostiti, ali i to ce doci na red.
Jer da bi mogli da zivite zajedno, a osudjeni ste jedno na drugo, morate da nadjete novi put. On je vec star i ne moze da se promeni, ali bice dovoljno to da bar pokusa, ali da i ti pokusas. Znam da si umorna od svega, ali trenutno nemas drugog izbora.
 
Moj otac je sebičan.
Neverovatno do koje mere.
Evo na primer:
Otkud ja uopšte živim sa njim, pa evo: 1. aprila mi je umrla majka, 2. aprila je otac izašao iz zatvora (saobraćajni prekršaj) i upao u stan maltene vičući kako je sve samo njegovo, stan se vodi na njemu,  on ima auto (Peugeot 207)...
U roku od 5 dana doveo me je do ludnice, bukvalno, bila sam u ludari 24 dana, da nije bolnica bez sredstava, možda bih tamo i ostala, međutim, bolnica nema ništa, ni toalet papir ni većinu lekova, jbg ne postoji kantina pa da ponesem itd
Otac me izvukao napolje, ja sam mislila da se opametio, međutim ispostavilo se da me izvukao samo zbog para, rekoh da mi je umrla majka i kod notara je moralo da se ide, tamo da potpišem da se odričem u njegovu korist.

Potpisala sam svuda sve, neka mu, nikada me nije ni voleo.

Okolini priča kako me on izdržava, a ja od njega dinara videla nisam, jesam mu u početku kuvala i kako on lično reče "ugađala" međutim, on nikad nema goriva kad mene treba da odveze negde, ima penziju troduplo veću od mojih prihoda, pun mi je kofer, živimo u istom stanu jer ja nemam gde.

E sad, pitala sam da li sam dužna da mu obezbeđujem hranu jer živim u njegovom stanu a ne plaćam kiriju?

(Dotle smo došli...daj bože da se ne poubijamo)
Seli se nadji negde privatno da stanujes i nista ne potpisuj niti overavaj...
Btw ima penziju 3 puta veću i nikad nema gorivo kada ides negde?jel se drogira,kocka ili pije?
Nista ne moli i ne objasnjavaj.organizuj se,ustedi i sklanjaj se i napominjem.nista ne potpisuj i ne overavaj...
Ps
Sad lepo pročitao tek Da si vec potpisala sve...neka ti Bog na pomoći...
 
Zbog čega si ovo uradila?
Zbog pokušaja da budemo otac i ćerka, Bambi što je rekla, tačno to sam htela.
stvarno idiotski
Jeste. Ja sam razmišljala kao Bambi, jbg.
Napisacu ti ovaj post kao da si mi rodjena sestra.

Ti si nezadovoljna njim kao ocem, ali i on je nezadovoljan tobom kao cerkom i ti sama znas da to nije bez razloga.
Probaj prvo njega sama da posmatras kao povredjenog, razocaranog i uplasenog coveka, koji te emocije kanalise kroz bes. Zamoli ga da jednom sednete u miru i razgovarate. Ukoliko se prvo bude bunio i protestvovao (jer to je takva preka, dominantna, „nepogresiva“ generacija), ti sacekaj, pa u nekom mirnijem periodu ponovo predlozi razgovor.
Ti imas samo njega i on ima samo tebe i reci mu da bi volela da ove poslednje godine koje provodite zajedno provedete na neki drugaciji, lepsi, mirniji nacin.
Probaj toplinom, ljubavlju, predlozi setnju, zajednicku kafu, ti castis, i razgovaraj sa njim na teme koje bude lepe osecaje. Njegovo detinjstvo, roditelji, braca, sestre, kako je bilo kad se prvi put zaposlio, upoznao mamu i sl.
I zamoli ga da ti oprosti.
I nemoj odmah govoriti da ces i ti njemu oprostiti, ali i to ce doci na red.
Jer da bi mogli da zivite zajedno, a osudjeni ste jedno na drugo, morate da nadjete novi put. On je vec star i ne moze da se promeni, ali bice dovoljno to da bar pokusa, ali da i ti pokusas. Znam da si umorna od svega, ali trenutno nemas drugog izbora.
Neverovatno, kao da si me posmatrala šta radim i kakvi smo i on i ja.
 
ganjaj ga na sudu za ovo, ako si bila u ludari neposredno pre toga trebalo bi da na neku neuracunljivost mozes da se vadis
Nisam cvećka, da priznam. Imam dosije. Bila sam u zatvoru, heroin, pljačke,. ilegalnih poslova i kršenja zakona kao način života, a živim u malom gradu gde se svi znaju.
Ne drogiram se i nemam nikoga da se družim, imam 50 godina i eto, ali otići ću kod advokata bar da pitam koje su mi šanse da se nekako odvojim od ovog ludaka.
"Ludak", moj otac, je bivši profesor u penziji.
Počinju ljudi polako da provaljuju da mi nismo ono što se čini, (otac profesor, ćerka luda narkomanka)...
 
Hoces pravni savet?
Ti mozes i imas realne mogucnosti da ponistis ostavinsku raspravu tako sto ces uzeti advokata i dati izjavu da si se svog dela odrekla pod pritiskom i dok si bila u teskom psihickom stanju, a kao dokaz prilozis svoj dosije iz bolnice vezan samo (!) za taj tvoj prethodni boravak na psihijatriji.
To sve ce dugo trajati.

Ali sta dobijas time cak i da se sve ponisti i ti dobijes svoj deo? Da prodas pola stana ne mozes, da njega primoras da ti tu polovinu isplati isto ne mozes. On se i onako plasi da ces ti sa tim novcem opet poceti sa starim nacinom zivota i da je jedino sto te sada u tome sprecava to sto nemas love. Zato se tako i grcevito drzi za sve i govori da je to sve njegovo.

Nemoj ici nogom. Nista neces dobiti, vec ces izgubiti i ono malo sto imas.

Verujem ti da sa njim nije bilo lako ziveti, ali nije ni sa tobom. Mozda ste bas vrlo slicnog karaktera.


Kad si ga poslednji put zagrlila? :) Onako lepo, dugo, kao da nemas nikog na svetu osim njega. Veruj mi, i pored svega on tebe voli…samo sto to vise nije u stanju da pokaze. I on je sheban taman koliko i ti.
 
Hoces pravni savet?
Ti mozes i imas realne mogucnosti da ponistis ostavinsku raspravu tako sto ces uzeti advokata i dati izjavu da si se svog dela odrekla pod pritiskom i dok si bila u teskom psihickom stanju, a kao dokaz prilozis svoj dosije iz bolnice vezan samo (!) za taj tvoj prethodni boravak na psihijatriji.
To sve ce dugo trajati.

Ali sta dobijas time cak i da se sve ponisti i ti dobijes svoj deo? Da prodas pola stana ne mozes, da njega primoras da ti tu polovinu isplati isto ne mozes. On se i onako plasi da ces ti sa tim novcem opet poceti sa starim nacinom zivota i da je jedino sto te sada u tome sprecava to sto nemas love. Zato se tako i grcevito drzi za sve i govori da je to sve njegovo.

Nemoj ici nogom. Nista neces dobiti, vec ces izgubiti i ono malo sto imas.

Verujem ti da sa njim nije bilo lako ziveti, ali nije ni sa tobom. Mozda ste bas vrlo slicnog karaktera.


Kad si ga poslednji put zagrlila? :) Onako lepo, dugo, kao da nemas nikog na svetu osim njega. Veruj mi, i pored svega on tebe voli…samo sto to vise nije u stanju da pokaze. I on je sheban taman koliko i ti.
Hvala za pravni savet.
Hvala i za ostalo u postu.
 

Back
Top