Otimanje Vojvodine

@olimpiakos, evo ti zbog cega je to tako: Nemoj da mi repliciras dok ne procitas cio tekst.

Rovačka republika je vjerovatno najslabije opisani događaj novije crnogorske istorije. Kad se Božićni ustanak (1919 - 1926) rasplamsao u Katunskoj nahiji, u okolini Nikšića, u Rovcima, je uspostavljena Rovačka republika. Srpski režim ih proglasio “banditima” kao i sve Crnogorce koji se nijesu slagali sa nestankom crnogorske države i srpskim represalijama po Crnoj Gori. U jednom izvještaju Komande Zetske divizijske oblasti na Cetinju, kaže se da u Crnoj Gori “ima puno bandita, u okruzima: Cetinjskom 320, Beranskom 400, Kolašinskom 400, Nikšićkom 100 i Andrijevačkom 573 lica”. Ustanak i Rovačka republika je gušena najgrubljim metodama: ubijanjem, pljačkom i zatvaranjem nedužnih ljudi i čitavih porodica, silovanjem žena, paljevinom domova i ekonomskih dvorišta. Na Rovačku republiku i Rovčane (uglavnom Bulatoviće i Vlahoviće), 13. novembra, jurišala je srpska vojska i žandarmerija sa 10 bataljona, nekoliko baterija topova, 24 mitraljeza i 100 mašinskih pušaka. Samo u danima “razaranje Rovačke republike” silovano je i “nestalo” 30 žena i djevojaka. U Kolašinu je “zatočeno” 47 ljudi i 420 žena, đece, čiji su ukućani učestvovali u ustanku i odmetnuli se u šume. Opljačkano je 95 komada svinja, 3.000 ovaca, 446 goveda i uništene stotine košnica pčela, izgorjelo 45 kuća i desetine štala i ljetnjih koliba.
Bulatovićima koji su se Srbima predali na časnu riječ, živima je sa tijela drana koža, a u Raportu podnešenom Crnogorskoj Vladi od članova ove porodice u Rimu 26.jula 1920. piše:
Potpisani imaju čast podnijeti sljedeći izvještaj o zločinima i nasiljima koje su srbijanske trupe učinile prema nama i našim porodicama. Naše bratstvo, koje je mnogobrojno, već vjekovima živi skromno, ali ipak u slobodi, srećno i zadovoljno u plemenu Rovcima (oblast šinska). Osim nas u našem plemenu živi još jedno mnogobrojno, pošteno i hrabro bratstvo Vlahovića. Vojne operacije srbijanske vojske, o kojima će ovdje biti riječi, vršene su protiv čitavog plemena Rovaca, dakle protiv bratstva Vlahovića i Bulatovića. Međutim, zločini o kojima će ovdje biti riječi, tiču se samo bratstva Bulatovića. Što se tiče zločina prema bratstvu Vlahovića, mi ih nećemo iznositi, jer ih u detalje ne poznajemo, a vjerujemo da će to oni sami učiniti.
Kad se crnogorski narod u decembru 1918. s oružjem u ruci digao da brani prava svoje zemlje i da spriječi njenu nasilnu aneksiju Srbiji, Rovca su uzela direktno učešće u ustanku i s oružjem u ruci pošli u Pipere 20.decembra 1918., odakle da produže i stupe u krvavu borbu. Iz Pipera su se vratili svojim kućama, a potpisani je odmah sa nekoliko Rovčana stupio u vezu sa predstavnicima ustaša, iz oblasti nikšićke i neprestano s oružjem u ruci vodio krvave borbe sa najgroznijim našim neprijateljem Srbijancima u toku od dvije godine, koje se borbe i danas produžuju. U toku 1918. srbijanske vlasti iz Kolašina pozivale su nas nekoliko puta, da priznamo nasilnu aneksiju Crne Gore i da položimo zakletvu na vjernost kralju Srbije. Uvijek samo to odbijali, izjavljujući da pitanje Crne Gore nije još riješeno od Konferencije Mira, niti od crnogorskog naroda.

* u julu 1919. -Srbijanci su poslali protiv našeg plemena dva bataljona sa artiljerijom i mitraljezima, da silom slome naš otpor. Ovaj odred dočekali smo u planini Lukavici i borbom ga odbili ka Nikšiću.
* 13. novembra 1919. Srbijanci su uputili protiv nas deset bataljona pod komandom potpukovnika Dušana Besarabića, sa nekoliko baterija topova (pod komandom Borivoja Roksandića) sa 24 mitraljeza i sa preko sto mašinskih pušaka.

Kod nas su se tada bili sklonili 300 naših (crnogorskih) ustanika. Za punih sedam dana, iako naoružani samo puškama bez dovoljno municije, davali smo očajan otpor napadaču. Međutim nemilosrdno bombardovanje sela, ubijanje žena i djece, primorali su nas da se osmog dana, podijeljeni u nekoliko odjeljenja, probijemo kroz neprijatelja, koji je zauzeo naše selo i opljačkao ga, mučeći žene i djecu. Pošto je vojska srbijanska napustila naše pleme i otišla da iste "herojske" podvige čini i u drugim mjestima, mi smo se povratili 23. decembra u pleme. Međutim, već sjutra dan, poslano je ponovo jedno odjeljenje protiv nas, koje nijesmo sačekali, jer nijesmo bili spremni za borbu, te smo otišli u planine. Zimu smo prezimili u brdima u navećoj bijedi i oskudici, i u snijegu od 2-3 metra. Mnogi od nas ili su umrli od zime ili su im otpali prsti ruku ili nogu, te se u takvom stanju vratili i predali Srbijancima, koji su ih odmah zatvorili.

* U martu mjesecu 1920. povratili smo se opet u naše pleme. Međutim, već 26. marta 1920. Srbijanci su poslali odjeljenje od nekoliko bataljona, koje je ovoga puta dobilo naređenje da se radikalno i konačno razračuna s nama.

Naše kuće bile su nemilosrdno paljene i bombardovane, imanja opljačkana, djeca i žene mučeni i zatvarani. Srbijanska vojska samo prema našem bratsvu učinila je sljedeće zločine:

* 1. - Silovano je i izgubljeno oko 30 žena i djevojaka; među ovima bila je i žena Stevana Bulatovića, stara 55 godina; ona je stalno od balkanskog rata imala u ratu četiri sina, od kojih su joj jednog ubili Srbijanci a dva joj se nalaze u planinama. Pošto je nad ovom sirotom ženom izvršeno silovanje, ona se bacila u rijeku Lim i udavila, nemogući podnijeti nanijetu sramotu.
* 2. - Otjerali su u Kolašin i uhapsili 420 žena i djece i 47 ljudi.
* 3. - Opljačkali su 95 komada svinja, 36000 ovaca, 446 govedi i uništili nekoliko stotina košnica.
* 4. - Izgorjeli su nam 45 kuća, ne računajući tu staje za stoku i ljetne stanove.

Ostavljajući na stranu imena žena i djece pobijenih u kućama topovima za vrijeme borbe, kao i nabrajanje svih slučajeva mučenja i batinanja, iznijećemo nekoliko zločina, koji će svakog uvjeriti da su upravljači Srbije i njihova "herojska" vojska trebali živjeti u doba najcrnje inkvizicije, ali ne u XX vijeku: Pero B. Bulatović i Radivoje R. Bulatović predali su se na časnu riječ Srbijancima, da im neće ništa učiniti. Međutim, čim su se predali, Srbijanci su ih počeli mučiti, hoteći ih primorati da kazuju gdje su se sklonili ustaši. U 24 sata četiri su ih puta vješali, gvozdenim šipkama isprebijali su im noge i ruke, pa im živim sa tijela kožu skidali. Matiju J. Bulatovića isprebijali su puškama, pošto im nije umio kazati gdje su sakriveni ustaši, i tako ga isprebijana i polumrtva ostavili. Zbog toga je sakat ostao. Srbijanski vojnici stavljali su na vatru Planu Z. Bulatović i Stanicu R. Bulatović, starice od 90 godina, i primorali ih na taj način da prokazuju ustanike. Iz istih razloga tukli su i mučili petoro djece Živka P.Bulatovića. Djeci su podnosili noževe pod grlo, isprebijali ih i zatim zatvorili.

* 5. - Ružicu, ženu potpisanog poručnika Boža Bulatovića, batinama su namoravili da kaže gdje joj se muž nalazi. Kako ova nije umjela ništa reći, usijanim gvožđem vukli su je za jezik.
* 6. - No zločinačka imaginacija Srbijanaca dostigla je svoj vrhunac u mučenju: Manje, žene Radivoja Bulatovića, Milica, žena Mira Bulatovića, Mare, žene Pera Bulatovića i Petrane, žene Pura Bulatovića. Ovim ženama zavezali su dolje suknje, pošto su im prethodno ubacili između nogu po dvije mačke. Poslije toga, pošto su na taj način zatvorili mačke, počeli su ih tući, te su ove razjarene i podivljale razdirale kandžama i zubima meso ovih nesrećnica.

Stotine svjedoka u Crnoj Gori potvrdiće ove zločine, a najmanje stotina svjedoka nalaze se već u Italiji. Od naših rođaka ostalo je još 40 u šumi spremnih, da radije i oni i porodice njihove umru, nego da ostanu pod jarmom najsramnijim, i vladavinom, koju je ikada istorija svijeta zapamtila. Tri godine ropstva pod Austro Ugarskom bile su strašne i ponižavajuće, naročito za naš narod koji je vječito bio u slobodi. Ali ropstvo pod Austro-Ugarskom danas je u očima cjelokupnog crnogorskog naroda samo jedna prijatna uspomena prema već 20 mjeseci robovanja pod Srbijom, za koju je Crna Gora dobrovoljno ušla u rat, spasla 1915. njenu vojsku i sebe žrtvovala. Postupak sa Crnom Gorom i njenim narodom sram je za XX vijek, sram je za civilizaciju i za vlade savezničkih Velikih Sila, naročito onih, pod čijom je komandom i sa čijim je obavezama i generacijom ušla srbijanska vojska u Crnu Goru novembra 1918. pod uslovom respektovanja suvereniteta crnogorskog naroda, njegove slobode i njegovih ustavnih institucija.
U namjeri da izlože očajno stanje crnogorskog naroda, naročito svoga kraja, potpisani su prije šest dana došli u Italiju iz Crne Gore, pošto im je trebalo tri nedjelje da preko planina Crne Gore i Arbanije dođu u porat Medovu, u kome se nalazi italijanska posada.
Izvolite, G.Predsjedniče, primiti uvjerenje našeg odličnog poštovanja.
Rim 26.jula 1920.
Ivan Bulatović, komandir
Božo Bulatović, poručnik
M.Bulatović, zemljoradnik
R.Bulatović, zemljoradnik
 
@olimpiakos, evo ti zbog cega je to tako: Nemoj da mi repliciras dok ne procitas cio tekst.

Rovačka republika je vjerovatno najslabije opisani događaj novije crnogorske istorije. Kad se Božićni ustanak (1919 - 1926) rasplamsao u Katunskoj nahiji, u okolini Nikšića, u Rovcima, je uspostavljena Rovačka republika. Srpski režim ih proglasio “banditima” kao i sve Crnogorce koji se nijesu slagali sa nestankom crnogorske države i srpskim represalijama po Crnoj Gori. U jednom izvještaju Komande Zetske divizijske oblasti na Cetinju, kaže se da u Crnoj Gori “ima puno bandita, u okruzima: Cetinjskom 320, Beranskom 400, Kolašinskom 400, Nikšićkom 100 i Andrijevačkom 573 lica”. Ustanak i Rovačka republika je gušena najgrubljim metodama: ubijanjem, pljačkom i zatvaranjem nedužnih ljudi i čitavih porodica, silovanjem žena, paljevinom domova i ekonomskih dvorišta. Na Rovačku republiku i Rovčane (uglavnom Bulatoviće i Vlahoviće), 13. novembra, jurišala je srpska vojska i žandarmerija sa 10 bataljona, nekoliko baterija topova, 24 mitraljeza i 100 mašinskih pušaka. Samo u danima “razaranje Rovačke republike” silovano je i “nestalo” 30 žena i djevojaka. U Kolašinu je “zatočeno” 47 ljudi i 420 žena, đece, čiji su ukućani učestvovali u ustanku i odmetnuli se u šume. Opljačkano je 95 komada svinja, 3.000 ovaca, 446 goveda i uništene stotine košnica pčela, izgorjelo 45 kuća i desetine štala i ljetnjih koliba.
Bulatovićima koji su se Srbima predali na časnu riječ, živima je sa tijela drana koža, a u Raportu podnešenom Crnogorskoj Vladi od članova ove porodice u Rimu 26.jula 1920. piše:
Potpisani imaju čast podnijeti sljedeći izvještaj o zločinima i nasiljima koje su srbijanske trupe učinile prema nama i našim porodicama. Naše bratstvo, koje je mnogobrojno, već vjekovima živi skromno, ali ipak u slobodi, srećno i zadovoljno u plemenu Rovcima (oblast šinska). Osim nas u našem plemenu živi još jedno mnogobrojno, pošteno i hrabro bratstvo Vlahovića. Vojne operacije srbijanske vojske, o kojima će ovdje biti riječi, vršene su protiv čitavog plemena Rovaca, dakle protiv bratstva Vlahovića i Bulatovića. Međutim, zločini o kojima će ovdje biti riječi, tiču se samo bratstva Bulatovića. Što se tiče zločina prema bratstvu Vlahovića, mi ih nećemo iznositi, jer ih u detalje ne poznajemo, a vjerujemo da će to oni sami učiniti.
Kad se crnogorski narod u decembru 1918. s oružjem u ruci digao da brani prava svoje zemlje i da spriječi njenu nasilnu aneksiju Srbiji, Rovca su uzela direktno učešće u ustanku i s oružjem u ruci pošli u Pipere 20.decembra 1918., odakle da produže i stupe u krvavu borbu. Iz Pipera su se vratili svojim kućama, a potpisani je odmah sa nekoliko Rovčana stupio u vezu sa predstavnicima ustaša, iz oblasti nikšićke i neprestano s oružjem u ruci vodio krvave borbe sa najgroznijim našim neprijateljem Srbijancima u toku od dvije godine, koje se borbe i danas produžuju. U toku 1918. srbijanske vlasti iz Kolašina pozivale su nas nekoliko puta, da priznamo nasilnu aneksiju Crne Gore i da položimo zakletvu na vjernost kralju Srbije. Uvijek samo to odbijali, izjavljujući da pitanje Crne Gore nije još riješeno od Konferencije Mira, niti od crnogorskog naroda.

* u julu 1919. -Srbijanci su poslali protiv našeg plemena dva bataljona sa artiljerijom i mitraljezima, da silom slome naš otpor. Ovaj odred dočekali smo u planini Lukavici i borbom ga odbili ka Nikšiću.
* 13. novembra 1919. Srbijanci su uputili protiv nas deset bataljona pod komandom potpukovnika Dušana Besarabića, sa nekoliko baterija topova (pod komandom Borivoja Roksandića) sa 24 mitraljeza i sa preko sto mašinskih pušaka.

Kod nas su se tada bili sklonili 300 naših (crnogorskih) ustanika. Za punih sedam dana, iako naoružani samo puškama bez dovoljno municije, davali smo očajan otpor napadaču. Međutim nemilosrdno bombardovanje sela, ubijanje žena i djece, primorali su nas da se osmog dana, podijeljeni u nekoliko odjeljenja, probijemo kroz neprijatelja, koji je zauzeo naše selo i opljačkao ga, mučeći žene i djecu. Pošto je vojska srbijanska napustila naše pleme i otišla da iste "herojske" podvige čini i u drugim mjestima, mi smo se povratili 23. decembra u pleme. Međutim, već sjutra dan, poslano je ponovo jedno odjeljenje protiv nas, koje nijesmo sačekali, jer nijesmo bili spremni za borbu, te smo otišli u planine. Zimu smo prezimili u brdima u navećoj bijedi i oskudici, i u snijegu od 2-3 metra. Mnogi od nas ili su umrli od zime ili su im otpali prsti ruku ili nogu, te se u takvom stanju vratili i predali Srbijancima, koji su ih odmah zatvorili.

* U martu mjesecu 1920. povratili smo se opet u naše pleme. Međutim, već 26. marta 1920. Srbijanci su poslali odjeljenje od nekoliko bataljona, koje je ovoga puta dobilo naređenje da se radikalno i konačno razračuna s nama.

Naše kuće bile su nemilosrdno paljene i bombardovane, imanja opljačkana, djeca i žene mučeni i zatvarani. Srbijanska vojska samo prema našem bratsvu učinila je sljedeće zločine:

* 1. - Silovano je i izgubljeno oko 30 žena i djevojaka; među ovima bila je i žena Stevana Bulatovića, stara 55 godina; ona je stalno od balkanskog rata imala u ratu četiri sina, od kojih su joj jednog ubili Srbijanci a dva joj se nalaze u planinama. Pošto je nad ovom sirotom ženom izvršeno silovanje, ona se bacila u rijeku Lim i udavila, nemogući podnijeti nanijetu sramotu.
* 2. - Otjerali su u Kolašin i uhapsili 420 žena i djece i 47 ljudi.
* 3. - Opljačkali su 95 komada svinja, 36000 ovaca, 446 govedi i uništili nekoliko stotina košnica.
* 4. - Izgorjeli su nam 45 kuća, ne računajući tu staje za stoku i ljetne stanove.

Ostavljajući na stranu imena žena i djece pobijenih u kućama topovima za vrijeme borbe, kao i nabrajanje svih slučajeva mučenja i batinanja, iznijećemo nekoliko zločina, koji će svakog uvjeriti da su upravljači Srbije i njihova "herojska" vojska trebali živjeti u doba najcrnje inkvizicije, ali ne u XX vijeku: Pero B. Bulatović i Radivoje R. Bulatović predali su se na časnu riječ Srbijancima, da im neće ništa učiniti. Međutim, čim su se predali, Srbijanci su ih počeli mučiti, hoteći ih primorati da kazuju gdje su se sklonili ustaši. U 24 sata četiri su ih puta vješali, gvozdenim šipkama isprebijali su im noge i ruke, pa im živim sa tijela kožu skidali. Matiju J. Bulatovića isprebijali su puškama, pošto im nije umio kazati gdje su sakriveni ustaši, i tako ga isprebijana i polumrtva ostavili. Zbog toga je sakat ostao. Srbijanski vojnici stavljali su na vatru Planu Z. Bulatović i Stanicu R. Bulatović, starice od 90 godina, i primorali ih na taj način da prokazuju ustanike. Iz istih razloga tukli su i mučili petoro djece Živka P.Bulatovića. Djeci su podnosili noževe pod grlo, isprebijali ih i zatim zatvorili.

* 5. - Ružicu, ženu potpisanog poručnika Boža Bulatovića, batinama su namoravili da kaže gdje joj se muž nalazi. Kako ova nije umjela ništa reći, usijanim gvožđem vukli su je za jezik.
* 6. - No zločinačka imaginacija Srbijanaca dostigla je svoj vrhunac u mučenju: Manje, žene Radivoja Bulatovića, Milica, žena Mira Bulatovića, Mare, žene Pera Bulatovića i Petrane, žene Pura Bulatovića. Ovim ženama zavezali su dolje suknje, pošto su im prethodno ubacili između nogu po dvije mačke. Poslije toga, pošto su na taj način zatvorili mačke, počeli su ih tući, te su ove razjarene i podivljale razdirale kandžama i zubima meso ovih nesrećnica.

Stotine svjedoka u Crnoj Gori potvrdiće ove zločine, a najmanje stotina svjedoka nalaze se već u Italiji. Od naših rođaka ostalo je još 40 u šumi spremnih, da radije i oni i porodice njihove umru, nego da ostanu pod jarmom najsramnijim, i vladavinom, koju je ikada istorija svijeta zapamtila. Tri godine ropstva pod Austro Ugarskom bile su strašne i ponižavajuće, naročito za naš narod koji je vječito bio u slobodi. Ali ropstvo pod Austro-Ugarskom danas je u očima cjelokupnog crnogorskog naroda samo jedna prijatna uspomena prema već 20 mjeseci robovanja pod Srbijom, za koju je Crna Gora dobrovoljno ušla u rat, spasla 1915. njenu vojsku i sebe žrtvovala. Postupak sa Crnom Gorom i njenim narodom sram je za XX vijek, sram je za civilizaciju i za vlade savezničkih Velikih Sila, naročito onih, pod čijom je komandom i sa čijim je obavezama i generacijom ušla srbijanska vojska u Crnu Goru novembra 1918. pod uslovom respektovanja suvereniteta crnogorskog naroda, njegove slobode i njegovih ustavnih institucija.
U namjeri da izlože očajno stanje crnogorskog naroda, naročito svoga kraja, potpisani su prije šest dana došli u Italiju iz Crne Gore, pošto im je trebalo tri nedjelje da preko planina Crne Gore i Arbanije dođu u porat Medovu, u kome se nalazi italijanska posada.
Izvolite, G.Predsjedniče, primiti uvjerenje našeg odličnog poštovanja.
Rim 26.jula 1920.
Ivan Bulatović, komandir
Božo Bulatović, poručnik
M.Bulatović, zemljoradnik
R.Bulatović, zemljoradnik

Eto rekoh ja,konsultacije:hahaha::hahaha::hahaha:
 
Meni je druze to potpuno jasno.

Samo treba jos da shvate neki zuti podanici sa ovog foruma,koji odmah kazu rekla-kazala.

мислим да ће се овом политиком само појачати национална свест код срба тамо и да ни већина аутономаша не жели да му земља оде другоме у руке поготово што му тај други сигурно не жели добро.ја иначе више ценим у војводини мађаре,хрвате и словаке посебно од аутономаша.очекујем да неће доћи до неких већих промена осим можда у границама али то ће онда важити за све из бивше југе.милион и по срба ма колико год била сметња некоме ипак је превелик залогај и за европску унију ако нешто смера на штету само срба.али мислим да нису они толико против нас колико се овде показује.њих интересује само лова .поготово сад када је немају.
 
Кад сам ја био у војци, самном је био један Биговић из Херцег-Новог. Каже да његово презиме није српско, него је православно
 
Kоји си ти паћеник. Па то ти је једно те исто... :hahaha:

Oslovljavali Nikolu nije su kao knez a i evo dokaza, ovo je zvanicna himna Crne Gore, za vrijeme knjaza Nikole

Ubavoj nam Crnoj Gori

Ubavoj nam Crnoj Gori s ponositim brdima
Otadžbini što ne dvori, koju našim mišicama
Mi branimo i držimo prezirući nevolju, -
Dobri Bože, svi T' molimo: živi Knjaza Nikolu!

Zdrava, srećna, moćna, slavna, - obćem vragu na užas
Vrlim pretcim' u svem ravna, svom narodu na ukras;
Dobrim blaga, zlijem stroga; krsta, doma, slobode
Zaštitnika revnosnoga, - hrani nam Ga, Gospode!

Od kovarstva i napasto čuvaj Njeg' i Njegov Dom;
Koji snije Njem' propasti - neka bude propast tom!
A koju mu vjeru krši, - pravda tog ukrotila,
Krjepki Bože, sve rastr'si što nam zloba rotila.

Kud On s nama, svud' mi s Njime krv smo ljevat gotovi
za Nj' za vjeru, naše ime i za braću u okovi!
Tome ćemo svetu dugu odzivati se svaki čas, -
Bože, svej nam bud'u u krugu, blagosiljaj Njeg' i nas!
 
мислим да ће се овом политиком само појачати национална свест код срба тамо и да ни већина аутономаша не жели да му земља оде другоме у руке поготово што му тај други сигурно не жели добро.ја иначе више ценим у војводини мађаре,хрвате и словаке посебно од аутономаша.очекујем да неће доћи до неких већих промена осим можда у границама али то ће онда важити за све из бивше југе.милион и по срба ма колико год била сметња некоме ипак је превелик залогај и за европску унију ако нешто смера на штету само срба.али мислим да нису они толико против нас колико се овде показује.њих интересује само лова .поготово сад када је немају.

Надајмо се да ће се Срби у Војводини одржати и да ће Војводина остати оно што је увек и била, Српско Војводство. Али, да ће бити тешко, ТО ЋЕ БИТИ.
 
мислим да ће се овом политиком само појачати национална свест код срба тамо и да ни већина аутономаша не жели да му земља оде другоме у руке поготово што му тај други сигурно не жели добро.ја иначе више ценим у војводини мађаре,хрвате и словаке посебно од аутономаша.очекујем да неће доћи до неких већих промена осим можда у границама али то ће онда важити за све из бивше југе.милион и по срба ма колико год била сметња некоме ипак је превелик залогај и за европску унију ако нешто смера на штету само срба.али мислим да нису они толико против нас колико се овде показује.њих интересује само лова .поготово сад када је немају.

Daj boze druze mada sumnjam:think:

Ja bih im prvi dao glas za tako nesto,ali......

Velike ''igre'' su u pitanju
 
Кад сам ја био у војци, самном је био један Биговић из Херцег-Новог. Каже да његово презиме није српско, него је православно

Bigovic jeli bolan od Niksica?
Jest,bogami.

E bili nekad Niksicani veliki,veliki Srbi,ali yebi ga,lose po ''biznis'.Kamioni,avioni i tako to:whistling:
 
Daj boze druze mada sumnjam:think:

Ja bih im prvi dao glas za tako nesto,ali......

Velike ''igre'' su u pitanju

биће и референдума за то.како год да било али оно што се буде звало војводина биће српска земља и то најсрпскија ид свих српских земаља.
 
Jevrem Brkovic je pisao o Piperima, a ne o Rovcima;)
Pisao je on o mnogo cemu,kompleks,sta da se radi
Ali je volio priganice majke Matije Beckovica,sto jes',jes';)
биће и референдума за то.како год да било али оно што се буде звало војводина биће српска земља и то најсрпскија ид свих српских земаља.

Kada dodje do referenduma,to ti je gotova stvar,primer C.Gore je u praksi dokazan.

Ima da se glasa,koliko treba,kako treba,i ko treba,onako ''demokratski''
 
Opet je tema Vojvodina, i po običaju, pominje se secesija i otimanje i izdajnici i ostali. Ionako nema nikoga da shvati poentu i istinu .Suviše glupih guzičara se poturilo ovde da pametuje, sve zajedno sa crnogorskim patriJotama. A istina je toliko daleko od vašeg viđenja, da se ja plašim da će Vojvodina zbog takvih stavova biti ptimorana da ide u tri lepe pi*ke materine, daleko, što dalje od balkanskih političara, naroda i gluposti. Vojvodina je i sad prosperitetna i demokratska, tolerantna, bogata i vredna. To ni Srbija, ni Kosovo, Ni CG, ni Bosna neće biti bar još pola veka. E to je osnovna razlika koja će Vojvodinu otrgnuti iz šaka hokštaplerskih političara i naroda sklonih svemu, sem poštenom radu i životu.

Osnovna civilizacijska razlika se ogleda u tome da, dok je Balkan živeo pod Turcima i plemenskim uređenjem, Vojvodina je bila pod Habsburgovcima i austrougarima. I taj civilizacijski zaostatak Balkana se oseća i dan - danas, i to će presuditi u celij priči. Ja bih voleo da mi deca žive u normalnoj Srbiji, ali mi je za njihovo dobro, bolje da žive u evropskoj Vojvodini.

Toliko.
 
Дакле.....
јавља ми се....
Ти си лберал, имаш 15-18 година, омиљене две игрице су ти "Варкрафт" и "Обуци/свуци Чеду", добар си ученик и миљеник професора и наставника, поготову наставница јер она воле девојчице. Имаш и девојку, вероватно мршава бвз дупета и сиса са лицем ћуварки СС затвора- а то је јер си гадљив на дупета и сисе па волиш да ти девојка конституцијом подсећа на вољеног вођу.
Далеко си од тога да си запосле, живиш од мамине и татине плате али си заузет у некој НВО као волонтер.

Сале, МОССАД-КГБ-ГСБ

:dash::dash:
 
Opet je tema Vojvodina, i po običaju, pominje se secesija i otimanje i izdajnici i ostali. Ionako nema nikoga da shvati poentu i istinu .Suviše glupih guzičara se poturilo ovde da pametuje, sve zajedno sa crnogorskim patriJotama. A istina je toliko daleko od vašeg viđenja, da se ja plašim da će Vojvodina zbog takvih stavova biti ptimorana da ide u tri lepe pi*ke materine, daleko, što dalje od balkanskih političara, naroda i gluposti. Vojvodina je i sad prosperitetna i demokratska, tolerantna, bogata i vredna. To ni Srbija, ni Kosovo, Ni CG, ni Bosna neće biti bar još pola veka. E to je osnovna razlika koja će Vojvodinu otrgnuti iz šaka hokštaplerskih političara i naroda sklonih svemu, sem poštenom radu i životu.

Osnovna civilizacijska razlika se ogleda u tome da, dok je Balkan živeo pod Turcima i plemenskim uređenjem, Vojvodina je bila pod Habsburgovcima i austrougarima. I taj civilizacijski zaostatak Balkana se oseća i dan - danas, i to će presuditi u celij priči. Ja bih voleo da mi deca žive u normalnoj Srbiji, ali mi je za njihovo dobro, bolje da žive u evropskoj Vojvodini.

Toliko.

Sve si rekao,i trebao dodati onako iskreno,bice opet,u ime boljeg zivota za moje dete.
Samo da ti se dete posle ne pretvori u Gavrila Principa

A,mozda i zelis njegovu sudbinu svom detetu.

E,jadna vam majka,koliko treba biti slep,pored rodjenih ociju
 
Poslednja izmena:
Opet je tema Vojvodina, i po običaju, pominje se secesija i otimanje i izdajnici i ostali. Ionako nema nikoga da shvati poentu i istinu .Suviše glupih guzičara se poturilo ovde da pametuje, sve zajedno sa crnogorskim patriJotama. A istina je toliko daleko od vašeg viđenja, da se ja plašim da će Vojvodina zbog takvih stavova biti ptimorana da ide u tri lepe pi*ke materine, daleko, što dalje od balkanskih političara, naroda i gluposti. Vojvodina je i sad prosperitetna i demokratska, tolerantna, bogata i vredna. To ni Srbija, ni Kosovo, Ni CG, ni Bosna neće biti bar još pola veka. E to je osnovna razlika koja će Vojvodinu otrgnuti iz šaka hokštaplerskih političara i naroda sklonih svemu, sem poštenom radu i životu.

Osnovna civilizacijska razlika se ogleda u tome da, dok je Balkan živeo pod Turcima i plemenskim uređenjem, Vojvodina je bila pod Habsburgovcima i austrougarima. I taj civilizacijski zaostatak Balkana se oseća i dan - danas, i to će presuditi u celij priči. Ja bih voleo da mi deca žive u normalnoj Srbiji, ali mi je za njihovo dobro, bolje da žive u evropskoj Vojvodini.

Toliko.

Само што у евроспкој Војводини неће бити места за Србе... па ни за твоју децу. ’еби га...
 

Back
Top