Ostala bez deset članova

Kihote, nije lako ljudima koji su pretrpjeli gubitke svojih najbližih čitati ovakve stvari i ostati ravnodušan prema svim ovim zločinima za koje uglavnom niko nije odgovarao. U bih kao što to reče jedan pisac opisujući ratne događaje, među Srbima – „svako ima nekog koga nema“. Moraš da shvatiš.

Mojih šestoro nema, nikakva osveta ih ne može vratiti. Ništa neće moći ublažiti bol, ništa ih neće nadoknaditi. Ostali su grobovi i slike. I tuga.
Iz mržnje su se i rodile ovakve stvari kao što su ovi zločini. Mržnja je kancer duše, mržnja je sjeme koje rađa zločin. Ovi zločini su krv na rukama počinioca, koju nikada neće oprati. Najveća pobijeda je ne uprljati ruke takvom krvlju, kada si ti se za to na „neobjašnjiv“ način ukaže prilika. A bol teška, preteška.
Onaj ko je uzvratio na to istim zlom, ubio je i sebe.

Ne smijemo mrziti, jer u tome se i razlikujemo od zločinaca. To je zid i barijera koju ništa ne smije srušiti.
A ne možemo ni zaboraviti niti oprostiti. Niti smijemo ćutati. Teško je postići takav sklad ali je on jedini izlaz i spas.

Shvatam više nego što misliš, no ovo boldovano je ključ svega. Savršeno tačno i to je ono što razlikuje nas(vas koji ste preživeli) i njih. Najgore je biti kao oni, za ovo što pišeš potreban je samo takav nivo svesti.
 
Jedno je kada je samo tvoj život ugrožen, prođe vreme i zaboraviš ali kada strada neko od tebi najbližih....
Srećom niko iz moje porodice nije stradao.
Zbog toga iako sam svestan koliko je bitno ono boldovano možda nemam prava to da kažem ali je ljudi treba da uče od tebe na kojem nivou treba da je svest.
 
Ja necu osvetu ja hocu PRAVDU a toga nema. nikad je nije bilo kad je ko odgovarao za pobijene srpske duse!?

sto puta mi je strina od svojih 70 godina ispricala kako je ostala bez majke i najmladjeg brata
kaze bjezis ispred ustaskog noza, sila naroda tog jutra krenulo, sve zena i djeca tako i ona i dvije sestre u toj gomili majka samo vrisnu "nema mi Jovana" i trk nazad, posle je jedan covjek strini dao koporan (prsluce) njene majke kaze da je hteo da je zaustavi ali se otela stim sto je skinula to prsluce! u tom prslucu se posle udala i to prsluce cuva kaze---> kad umrem neka mi ga obuku.


niko nikad nije odgovarao

i istorija se ponavlja i ponavlja i nikad niko nije odgovarao!

ali se zahteva da srbi oproste, zaborave i da nastave dalje!?
 
Jedno je kada je samo tvoj život ugrožen, prođe vreme i zaboraviš ali kada strada neko od tebi najbližih....
Srećom niko iz moje porodice nije stradao.
Zbog toga iako sam svestan koliko je bitno ono boldovano možda nemam prava to da kažem ali je ljudi treba da uče od tebe na kojem nivou treba da je svest.

Djeda ustaše odvele u Jasenovac, članovi rodbine stradali u ovom zadnjem ratu...

Sve to su mogli skupo da plate naše komšije sa 20-ak civila 1992. godine koji tada nisu ni bili registrovani nigdje. I danas su svi živi i zdravi. A znaju da smo ih poštedjeli a oni naše nisu.

I prije nekoliko dana sretnem komšiju koji je bio tu i pozdravim ga, on stidljivo otpozdravi i obori pogled u zemlju. Stid ga.

Moramo biti svjesni zla koje su nam drugi nanijeli ali i mnogo više čuvati se od istog, jer se ono nama servira na više načina.

A može se mnogo toga sakriti pred ljudima, ali pred jednim Sudijom neće. Niko ništa sakriti.
 
"Evropski donatori znatno manje ulažu u obnovu srpskih kuća, jer ukoliko bi to činili, potvrdili bi činjenicu da su i Srbi na ovom prostoru stradali, a ako hoćete da okrivite jednu, u ovom slučaju srpsku stranu, onda ne možete obnavljati njihovu imovinu", izjavio je Simić. Video kamera - nagrada On je dodao da je cilj ove monografije da u svet ode istina o stradanju Srba i uništavanju njihove imovine i da ona bude pravni dokument za Tužilaštvo BiH, na osnovu kojeg će se tražiti procesuiranje počinilaca tih zločina. Američki advokat srpskog porekla Stefan Karganović, koji je predsjednik Udruženja "Istorijski projekat Srebrenica" u Hagu, rekao je na promociji da ova monografija predstavlja veliki doprinos u sagledavanju kompletne istine o dešavanjima i stradanjima u i oko Srebrenice. Masakr nad Srbima Parastosom u crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Kravici kod Bratunca danas je obeleženo 17 godina od stradanja Srba u ovom selu. Parastos je služen za svih 158 poginulih Srba iz mesne zajednice Kravica u proteklom ratu, od kojih je 49 ubijeno na Božić 1993. godine kada su jake muslimanske jedinice iz Srebrenice upale u ovo selo i njegove zaseoke i počinile masakr nad meštanima Navodeći da se u svetskoj javnosti do sada govorilo samo o muslimanskim žrtvama, Karganović je rekao da ova monografija pokazuje da su isto tako stradali i srebrenički Srbi.

http://www.vesti-online.com/Vesti/Ex-YU/19279/Obelezavanje-stradanja-Srba-iz-okoline-Srebrenice
 
Djeda ustaše odvele u Jasenovac, članovi rodbine stradali u ovom zadnjem ratu...

Sve to su mogli skupo da plate naše komšije sa 20-ak civila 1992. godine koji tada nisu ni bili registrovani nigdje. I danas su svi živi i zdravi. A znaju da smo ih poštedjeli a oni naše nisu.

I prije nekoliko dana sretnem komšiju koji je bio tu i pozdravim ga, on stidljivo otpozdravi i obori pogled u zemlju. Stid ga.

Moramo biti svjesni zla koje su nam drugi nanijeli ali i mnogo više čuvati se od istog, jer se ono nama servira na više načina.

A može se mnogo toga sakriti pred ljudima, ali pred jednim Sudijom neće. Niko ništa sakriti.

U svakom sledećem ratu ti muslimani (ili hrvati) ,ili njihovi sinovi,kao i uvek do sada,skočiće na nas i na našu decu.Svi koji ovo nisu do sada shvatili- tek će nastradati.
Napisao si da im ne treba oprostiti.Gospod je rekao da ne sudimo drugima,da nas Bog ne bi osudio...i voli neprijatelje svoje...
NE UBIJ! Govori Gospod nad vojskama,Bog jedini nad hrišćanima,muslimanima,jevrejima...
Bog će u Dan Strašnoga Suda suditi svima,po zaslugama njihovim.Zli će biti bačeni na večne muke,oni koji su Gospoda poslušali uzdići će ih Bog u radost večnu.
Tamo će ih čekati njihovi voljeni...i neće biti više plača ni bola,ni smrti neće više biti.Amin.
 
U svakom sledećem ratu ti muslimani (ili hrvati) ,ili njihovi sinovi,kao i uvek do sada,skočiće na nas i na našu decu.Svi koji ovo nisu do sada shvatili- tek će nastradati.
Napisao si da im ne treba oprostiti.Gospod je rekao da ne sudimo drugima,da nas Bog ne bi osudio...i voli neprijatelje svoje...
NE UBIJ! Govori Gospod nad vojskama,Bog jedini nad hrišćanima,muslimanima,jevrejima...
Bog će u Dan Strašnoga Suda suditi svima,po zaslugama njihovim.Zli će biti bačeni na večne muke,oni koji su Gospoda poslušali uzdići će ih Bog u radost večnu.
Tamo će ih čekati njihovi voljeni...i neće biti više plača ni bola,ni smrti neće više biti.Amin
.

:roll::roll::roll:
 
U svakom sledećem ratu ti muslimani (ili hrvati) ,ili njihovi sinovi,kao i uvek do sada,skočiće na nas i na našu decu.Svi koji ovo nisu do sada shvatili- tek će nastradati.
Napisao si da im ne treba oprostiti.Gospod je rekao da ne sudimo drugima,da nas Bog ne bi osudio...i voli neprijatelje svoje...
NE UBIJ! Govori Gospod nad vojskama,Bog jedini nad hrišćanima,muslimanima,jevrejima...
Bog će u Dan Strašnoga Suda suditi svima,po zaslugama njihovim.Zli će biti bačeni na večne muke,oni koji su Gospoda poslušali uzdići će ih Bog u radost večnu.
Tamo će ih čekati njihovi voljeni...i neće biti više plača ni bola,ni smrti neće više biti.Amin.

Ne treba oprostiti ali se ni svetiti, vidjeli smo šta se desi kada ljudi uzmu osvetu u svoje ruke.
 
Djeda ustaše odvele u Jasenovac, članovi rodbine stradali u ovom zadnjem ratu...

Sve to su mogli skupo da plate naše komšije sa 20-ak civila 1992. godine koji tada nisu ni bili registrovani nigdje. I danas su svi živi i zdravi. A znaju da smo ih poštedjeli a oni naše nisu.

I prije nekoliko dana sretnem komšiju koji je bio tu i pozdravim ga, on stidljivo otpozdravi i obori pogled u zemlju. Stid ga.

Moramo biti svjesni zla koje su nam drugi nanijeli ali i mnogo više čuvati se od istog, jer se ono nama servira na više načina.

A može se mnogo toga sakriti pred ljudima, ali pred jednim Sudijom neće. Niko ništa sakriti.

Stidi se, svestan je, to je nešto.Obojica deda stradali u Drugom, za jednog se ne zna a drugi ubijen u zasedi od strane Nemaca 1942. a zamisli bio u četnicima, zbunjujuće za Mukice:). Meni nekako nije isto kada neko pogine sa puškom i ubistvo, masakr civila, žena i dece.
 
Stidi se, svestan je, to je nešto.Obojica deda stradali u Drugom, za jednog se ne zna a drugi ubijen u zasedi od strane Nemaca 1942. a zamisli bio u četnicima, zbunjujuće za Mukice:). Meni nekako nije isto kada neko pogine sa puškom i ubistvo, masakr civila, žena i dece.

Naravno da nije isto, ali i u tome kada neko pogine sa puškom ima razlike. Dok su u ovom kraju za vrijeme ww2, četnici pružali otpor okupatorima, komšije su u ustaškim uniformama tražile vojno sposobne Srbe, najčešće ucjenjujući ubistvom cijele porodice.

Bez obzira pod kakvim su se oznakama borili, između onih koji su ginuli na svojoj zemlji i oni koji su ginuli na Istočnom frontu postoji razlika.
 


PETNAEST GODINA OD STRADNJA SRBA KOD TRNOVA


Danas se navršava petnaest godina od stradanja Srba u Gornjoj i Donjoj Presjenici kod Trnova, gdje su pripadnici nekadašnje Armije BiH ubili 23 civila, a ova sela zapalili. "Većina žrtava ubijena na veoma surov način, nekima su odsječene glave, a neki su spaljni", rekao je "Glas javnosti" direktor beogradskog Centra za istraživanje zločina nad Srbima Milivoje Ivaniššević. On je rekao da je akcija, koja je počela 7. jula 1992. godine, trajala i nekoliko narednih dana. Ivanišević navodi da su Srbi iz Gornje i Donje Presjenice, koji nisu ubijeni, otjerani u logore u susjedna muslimanska sela i na području Sarajeva, gdje su mučeni.
"Srpska imovina, hrana i stoka opljačkani su i preneseni u muslimanska sela, a stambene zgrade i ostali objekti popaljeni su i razoreni", tvrdi Ivanišević.
U srpskom selu Gornja Presjenica prije rata živjelo je 35 Srba i tri Jugoslovena, a u selu Donja Presjenica bilo je 81 Muslimana, 53 Srba i sedam Jugoslovena.
Žrtve ovog stravičnog zločina su Janko (Bogdan) Popović (1913), invalid Mirko (Danilo) Šehovac - Lola (1926) i njegova supruga Tankosava (Nikola) Šehovac (1924), Kosta (Gligor) Šehovac (1906) i njegova supruga Jovanka (Božo) Šehovac (1909), Savka (Risto) Ljuboja (1908), Mirko (Ilija) Kravljača (1908) i njegova supruga Kosa (Vaso) Kravljača (1926), Dušan (Veljko) Cvijetić (1933) i njegova supruga Zora (Neđo) Cvijetić (1933)...
U zločinu su stradali i Miloš (Božo) Cvijetić (1909), njegov sin Vinko (Miloš) Cvijetić (1933) i Vinkova supruga Dragica (Ljubo) Cvijetić (1932), Dragica (Todor) Cvijetić (1912), Aranđija (Marko) Štaka (1925), njena kćerka Dana (Žarko) Štaka (1963), Danilo (Staniša) Pucar (1913), Rade (Pero) Šehovac (1940), Momčilo (Savo) Došlo (1954), Lazar Popović (1904), Dušan Šiljegović, Dragan (Jovo) Vukomanović (1930) i Savo (Petar) Klepić (1948).



http://www.vojkovici.com/forum/viewtopic.php?p=3243&sid=5f8b5aac119dc0b8493acd967a799ec0
 
И где су сад ови муслимани што свраћају овде да кажу нешто на ову тему?
Zvao sam ih, uglavnom izbjegavaju da komentarišu.
I ja, kao za onu temu o Goraždevcu, prave se blesavi i ignorišu.


Ne znam da li ste primjetili, na ovoj temi nema ni "Srba".


------------------
18 Septembar 1995, Kozarska Dubica, iduće subote godišnjica.

4.2. Svedok 727/96-33 navodi:

...Ja sam se slučajno našao blizu fabrike Knežopoljka u Dubici 18. septembra 1995. godine. Hrvatski vojnici su ugledavši moje vozilo otvorili vatru po njemu. Tom prilikom moje vozilo bilo je svo izrešetano.

Hrvatski vojnici nosili su šlemove i na rukavima su imali natpis "crne mambe".

Tom prilikom poginuo je moj rođak Ranko Tubić, a video sam i mnoštvo tela drugih ubijenih Srba. Bilo je dosta ubijenih starijih ljudi i žena, među njima i Đoko Zavišić, Slobodan Ćirić, Dragan Slijepac, Milorad Bukva i drugi.

Posle povlačenja hrvatske vojske ostalo je 9 tela poginulih hrvatskih vojnika u borbi, kod kojih su bila lična dokumenta. Među njima bio je i Josip Macan koji je bio lični vozač Josipa Parage, a za povraćaj čijeg tela je bio lično zainteresovan Franjo Tuđman. Poginuo je i Dražen Pajsera, lični vozač Nikice Valentića, predsednika hrvatske vlade.

Ja sam video tela ubijenih Srba i uočio da je većina njih bila zadavljena nekom žicom i da su bili izmasakrirani. Video sam i telo jednog dečaka koji nije bio stariji od 15 godina. Pored njega su bile njegove izvađene oči. Ne znam njegovo ime...



4.3. Svedok 725/96-7, koja je rođena u Dubici 1963. godine, gde je i živela, svedoči:

...Napad na Dubicu od strane hrvatske vojske izvršen je 18. septembra 1995. godine posle 11 časova. Bila sam u svojoj kući. Sa mnom su bile moje kćerke, stare 4 i 7 godine. Pored mojih kćerki tu su bile i kćerke Milana Crljenice: mlađa od 8, a starija od 9 godina.

Hrvatski vojnici su prešli Unu. Oni su bili maskirani i namazani nekim bojama. Na levoj ruci njihove uniforme pisalo je "Crne mambe".

Ti vojnici su odmah kada su naišli meni i mojoj deci i deci komšije Milana Crljenice naredili da izađemo iz kuće i legnemo ispred kuće u travu. Tom prilikom pojavio se Milan Crljenica, pa su i njemu hrvatski vojnici naredili da legne.

Posle toga jedan od vojnika ispalio je Milanu nekoliko metaka u glavu pred njegovom decom koja su se nalazila u njegovoj neposrednoj blizini. Posle ubistva Milana ti vojnici naredili su meni da, sa mojim kćerkama i kćerkama Milanovim, pređem preko ulice do kuće Dese Pralice. Tu su nas zatvorili u jednu prostoriju i neredili da legnemo na pod i da ne smemo da se podižemo.

U toku boravka u toj kući mene je starija kćerka Milana Crljenice pitala da li će nas hrvatski vojnici ubiti i šta će biti ako nas ubiju. Videla sam da su deca bila strahovito uplašena. Ja sam joj objašnjavala da valjda nećemo biti ubijeni.

Bili smo u toj kući ceo dan i celu narednu noć, a sutradan hrvatski vojnici su se povukli.

Među hrvatskim vojnicima u uniformama "Crnih mambi" bile su i dve žene.

LINK > na srpskom a takođe i na engleskom, pa možda možete štogod upotrebiti za projekt
 
ПАРАСТОС ЗА СРБЕ УБИЈЕНЕ У БУКОВЦУ

У српском селу Буковац, југозападно од Брчког данас је служен парастос за 28 убијених мјештана на данашњи дан прије тачно 18 година и за све погинуле Буковичане у минулим ратовима.

Предсједник мјесне борачке организације Радо Пурић нагласио је да је међу њима било и 18 ненаоружаних цивила.

"Једни су убијени на лицу мјеста, дакле на кућном прагу, а други су заробљени, па убијани. Неким од њих су одсијецали главе, а неке су запалили", рекао је Пурић.

Предсједник Удружења ветерана БОРС-а Брчко дистрикта Живан Илић подсјетио је да нема ничег светијег, од онога што су Буковичани урадили за своје село.

"Међу борцима, у одбрани села Буковац погинуло их је осам, док су двојица припадника ВРС умрла касније од посљедица рањавања. Зато је дужност свих нас, да их се осим захвалности, увијек сјећамо", рекао је Илић, обраћајући се скупу након парастоса.

Пурић је напоменуо да је ово први пут да се служи помен свим погинулим Буковичанима и истакао да ће то бити чињено наредних година, сваког 11. септембра.

"Парастос ће бити служен овдје испред зграде МЗ Буковац, све док се не нађе неко примјереније мјесто за окупљање", каже Пурић.

Представници Мјесне заједнице Буквик и мјесне борачке организације најавиле су данас парастос свим убијеним српским цивилима из буквичког краја у септембру 1992. године, приликом пада ових села под контролу муслиманских и хрватских снага.

Парастос ће бити служен у центру Буквика у уторак, 14. септембра у 14.00 часова.



http://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=27799
 
Izjava Muratovic Rifata


[Izbeglica—Musliman sa podrucja Srebrenice dao je izjavu vlastima Republike Srpske o zlocinima Muslimanskih snaga na tom podrucju za vreme ratnog sukoba.]


Izjava se odnosi na zlocine koji su pocile muslimanske formacije na celu sa Oric Naserom nad srpskim civilima na podrucju regije Birac. U izjavi se kaze da je iz svoga sela krenuo u Sokolicu odakle je kasnije otisao u selo Podzeplje, a posle mesec dana odlaze u selo Bucinovici SO Srebrenica. Posle duzeg boravka ispitanik odlucuje da sa svojom porodicom ide za Tuzlu, a zatim u Ljubljanu. Prilikom boravka na ovim teritorijama susreo se sa vojskom BiH od kojih je cuo za razna zlodela koja su vrsena nad civilnim srpskim stanovnistvom i pripadnicima VRS. Ispitanik nabraja neka od zlodela muslimanske vojske: 1. Zaseda na Zutici koja se dogodila 21.5.1992 godine, kada je ubijeno 9 civila koji su se vozili kamionom od Podravanja prema Milicima, vozilo je bilo vlasnistvo Petkovic Mladjana iz Milica. U zlocinu su ucestvovali Muratovic Esad, Ahmetovic Jusuf, Osmanovic Muhidin, Vejzovic Sulejman. Pomenuti su pripadali grupi koju su vodili Mekanic Becir i Turkovic Fadil. 2. Dana 31.5.1992 god. organizovana je zaseda na radnike koji su se vracali iz rudnika Gunjaci. Ispitanik kaze da je cuo da je tom prilikom poginuo Simic Miloje, a kasnije je cuo vest o pogibiji Radeta Vitorovica. Zasedu je organizovao Bektic Mujo.


3. Napad na srpsko selo Rupovo Brdo koje je komplet spaljeno i opljackano, a tom prilikom je poginulo vise civila srpske nacionalnosti koje je ispitanik licno poznavao. Napad su izveli: Ademovic Ibrahim, Tursunovic Zulfo, Mekanic Becir, Turkovic Fadil. Posle napada Memisevic Azem se hvalio ispitaniku kako je ubio Milinkovic Gruju i da je na njemu mrtvom igrao, medjutim radi se o Milinkovic Relji. Ispitanik je cuo da su pomenute jedinice spalile telo Milinkovic Vlade, a druga verzija price je da ga krije neki Musliman. Za Zugic Trivka i Komljena kaze da ih je presrela grupa Muslimana kada su bezali iz sela, koju je predvodio Jusupovic Dzemo za koga se tvrdi da ih je pobio, a tela spalio. 4. U junu mesecu 1992 god. cetvoroclana grupa u sastavu Jasarevic zv. Grbo, Osmanovic Ibro, Memisevic Zulfo i Jusupovic Dzemo, pocinili su ubistvo nad Kipic Nenadom koji je cuvao ovce nadomak sela. Ubistvo je izvrseno iz lovacke puske. 5. Ispitanik kaze da je cuo da je krajem avgusta 1992g. Turkovic Fadilsa grupom ljudi organizovao zasedu na putu Rupovo Brdo-Kupusna, tom prilikom su zarobili zglobni traktor, a vozaca ubili. Ispitanik takodje prica o drugim zasedama koje je Fadil organizovao kao sto je zaseda kod Krivog Mosta, kao i na Palezu. U tim zasedama su greskom ubili Zuhric Bajru i Mujicic Mehmeda. 6. Ispitanik govori i o zasedama koje su izvele jedinice pod komandom Ahmetovic Avdulaha, Meholjic Hakije, Gabeljic Amira, Begic Bega, u kojima je stradalo vise ljudi, a izmedju ostalih Marinkovic Uros, Lalovic Boro. U razgovoru sa Gabeljic Amirom ispitanik saznaje da su patrole pri obilasku terena kod sela Zedanjsko pronasle dva ili tri lesa koji su bili u fazi raspadanja.7. Krajem meseca septembra 1992 g. izvedena je sira akcija pod komandom Oric Nasera, i tom prilikom je izvrsen masakr nad radnicima rudnika Boksita, koji su vrsili obezbedjenje rudnika na Bracanu i srpskog sela Podravanje gde je pobijeno, masakrirano, nestalo vise mestana, a selo komplet opljackano i spaljeno. Sutradan od Bektic Muja ispitanik saznaje da su u zgradi rudnika nedjena dva lica i likvidirana, jedan od njih je Gordic Slavko. Iz prica ucesnika akcije ispitanik saznaje da je u akciji na Bracan ucestvovao i tzv Mis, u toj akciji je stradalo vise osoba koje su posle likvidacijegazili tenkom. Za Misa saznaje da je poznati koljac i da posle napada njegove grupe niko ne ostaje ziv. U akciji na Bracan je ucestvovao i Tursunovic Zulfo sa svojom jedinicom. Po zavrsetku akcije na Bracan muslimanske jedinice krecu na selo Podravanje. Tom prilikom je zarobljeno vise civila srpske nacionalnosti, a ispitaniku je poznat Sarac Veselin, a ubijeni su tom prilikom Tomic Gojko, Nikolic Janja, sumar koji je drzao taj reon koji je sahranjen pored puta prema Kutuzeru. Ispitanik to saznaje iz price dvojice momaka po prezimenu Gabeljic, koji su se hvalili po selu da su u Domu Omladine u Podravanju ubili cetvoricu ljudi i da su zapalili dom i ljude u njemu. 8. Ispitanik dalje govori o napadima na sela Vasiljevici i Erici i tom prilikom je ubijeno vise mestana tih sela, a u ovim akcijama su ucestvovali Bektic Mujo, Mehmedovic Avdulah i jedno lice koje je radilo na autobuskoj stanici u Milicima. Ispitanik navodi da mu je poznato da su diverzantske akcije na ovim prostorima izvodili sinovi Nazifa iz Sastavaka, jedan je licni pratilac Zulfe, a drugi je radio u kafani kod Bijelic Jele u Derventi. Ispitanik navodi da mu je poznata akcija postavljanja mina na putu po Stedricu i to je radio Ramic Hajrudin i jos jedan covek iz Zepe. Ispitanik navodi zasedu u Johovaci koju je izveo Becirovic Enver, koji se licno pohvalio da je ubio Vitic Bozu i da je jedno lice ranio, a zajedno sa njim su ucestvovali Vejzovic Avdulah i Alija zv. Limbur. Alija je ucesnik svih akcija i uvek se vracao sa plenom, uglavnom stokom. Ispitanik kaze da se u januaru 1993 g. sreosa Becirevic Hasanom koji je pricao da je ucestvovao na Kninskom ratistu, kao i kod Zvornika, a sada je u Srebrenici. Ispitanik navodi da su u poznatom masakru civila u selu Kravica, pod komandom Oric Nasera, ucestvovali sa svojim jedinicama: Tursunovic Zulfo, lice zv. Mis, lice zv. Porucnik, Meholjic Hakija, Mustafic Kemo, Murat iz Konjevic Polja. U razgovoru sa Ahmetovic Jusufom ispitanik saznaje da je u potoku kod Kravice ubijeno oko 20 Srba, a pored puta je vidjeno vise masakriranih lica. Jedan od Muslimana koji je masakrirao leseve i izivljavao se nad njima je Redzo iz Vrsinja inace zet Muniba Memisevica. Ljudi koji su vrsili pljacku po Kravici su pricali da su nailazili na srpske leseve bez pojedinih delova tela, dok je na nekima odsecena glava, a umesto ljudske stavljena svinjska glava. U prici sa Becirovic Dalijom ispitanik saznaje da srebrenicke vlasti nisu dozvoljavale pomoc zarobljenim Srbima, i sam Dalija je hteo da pomogne Popovic Koju, ali je bio pretucen od srebrenicke policije, na cijem celu je bio Mirzet iz Potocara, koji je poznat po slilovanju devojaka i pljackanju, pri cemu nije postedeo ni muslimanski narod.


http://www.srebrenica-project.com/sr/DOWNLOAD/victim_statements/Izjava_Muratovic_Rifata.pdf
 
Izjava svedoka Sahe Cohadarevic

[Ova izjava ima poseban znacaj zato sto je data od strane jedne Muslimanke koja je najvecim delom ratnog sukoba boravila na podrucju Srebrenice i zato je imala mogucnost da desavanja posmatra iz prve ruke.]

» Rodjena sam u Konjević Polju, a 1991. godine, udala sam se za Krdzic Begtu, zvanog "Began" iz sela Mocesi, kod Cerske i sa njim zivjela nevencano. U Mocevu odnosno Cerskoj me je i zatekao rat u bivsoj BiH. Ovde sam ostala sve do 12.marta 1993. godine, kada je muslimansko stanovnistvo sa podrucja Cerske i drugih okolnih muslimanskih naselja bilo prinudjeno, pred ofanzivom Vojske Republike Srpske, da se evakuise i ode u
Srebrenicu. Za ovo vreme znam da je glavni komandant oruzanih muslimanskih jedinica na podrucju Cerske bio Salihovic Semsudin, a jednom od vecih jedinica komandovao je Mustafic Fikret iz Моcesa. Ove oruzane muslimanske jedinice su, kako sam cula, organizovale napade na srpska naselja na tom podrucju i to na Sadice, Rogosiju, Vandzice, Metaljku i Kravicu. Moguce da je bilo napada i na druga srpska sela, ali se trenutno ne mogu sjetiti. Poznato mi je da je jedna od vecih borbi vodjena i na mjestu zvanom Grobic. Licno mi je poznato da su posle napada vrsene pljacke srpskih sela, konkretno sela Kravice. Takodje mi je poznato da je u Cerskoj odnosno u Kurticima bio i zatvor za Srbe, u kome je bilo 10 zarobljenih Srba muskaraca i dvije zarobljene zene Srpkinje, ali ja njihova imena ne znam,niti odakle su. Ovi zarobljenici su iz Cerske prebaceni u Srebrenicu, neposredno pred pad Cerske. Zatvor se nalazio u stali Muje Kurtica, cija je cerka Fatima bila moja jetrva i od nje sam cula da su ovi zatvorenici bili tuceni i maltretirani od strazara i drugih, cija mi imena nisu poznata. Koliko je meni poznato u Cerskoj nije bio ubijen ni jedan zarobljenik. Poznato mi je da je prilikom napada muslimanskih oruzanih snaga iz Cerske na Rogosiju jednom od jedinica komandovao Mustafic Fikret i prilikom ovog napada poginuo je i moj djever Zaim Krdzic. Posle ovog napada pricalo se da je ubijeno oko 80 srpskih vojnika, ali se nije govorilo o tome sta se desavalo sa zarobljenim i ranjenim srpskim vojnicima. Pocetkom rata, a koliko se secam krajem aprila 1992. godine, cula sam da su muslimanske oruzane jedinice u Konjevic Polju organizovale napad na kolonu kamiona koja se kretala u pravcu Milica. Nije mi poznato koliko je tu bilo ubijeno civila u koloni kamiona, a cula sam da su organizatori ovog napada bili OsmanovicAzir i Osmanovic Hasim zvani "Kobra", oba iz Konjevic Polja. Zajedno sa civilnim stanovnistvom sa podrucja Cerske u Srebrenicu su se 12.marta 1993. godine evakuisale i muslimanske oruzane jedinice koje su predvodili komandant Prvog ceranskog odreda Salihovic Semsudin i Mustafic Fikret. Ubrzo po dolasku u Srebrenicu Fikret Mustafic je otisao u Tuzlu, a Salihovic Semsudin je ostao do kraja u Srebrenici, stavio se pod komandu Nasera Orica i zadrzao svoju komandnu ulogu nad Prvim ceranskim odredom. Koliko je meni poznato po nasem dolasku u Srebrenicu, muslimanske oruzane jedinice nisu vrsile napade na okolna
srpska naselja jer je bio prisutan i UNPROFOR koji je drzao kontrolu u Srebrenici. Medjutim, juna meseca 1995. godine cula sam da je Tursunovie Zulfo sa svojom jedinicom otisao na podrucje Zepe i da je tamo izvrsio zajedno sa jedinicama Avde Palica iz Zepe, napad na srpsko selo Visnjica. Po povratku jedinice Tursunovica u Srebrenicu cula sam da su oni u Visnjici ubili oko 40 srpskih civila i vojnika, a da je jedan muslimanski vojnik poginuo, a dvojica ranjeni. Ja sam sa muzem, svojom svekrvom i zaovom, u Srebrenici bila smjestena u jednoj staroj kuci u Ulici Reufa Selmanagica "Crnog", u kojoj su se nalazile smjestene jos tri porodice. Ja sam se bavila kucnim poslovima, a moj muz je bio angazovan na strazama na terenu, ali nije ucestvovao
ni u jednoj akciji. Poznato mi je da je u Srebrenici glavna licnost po svim pitanjima bio Naser Oric. Nacelnik policije bio je Hakija Meholjic. Uz Nasera su najznacajnije uloge imali Zulfo Tursunovic iz Suceske, zatim lica kojima imena i prezimena ne znam, a poznata su pod nadimcima: "Mis", "Mandza Crni", "Kemo" iz Pala injegov brat "Refo". "Mis" je bio poznat po tome sto je u Srebrenici silovao i maltretirao zene, a u akcijama, prilikom napada na srpska sela, da je klao zarobljene srpske civile i vojnike. Za "Kemu" se slicno pricalo, s tim sto je on bio poznatiji po tome da je masakrirao zarobljene srpske civile i vojnike, prilikom izvodjenja akcija. Isto se moze reci i za "Mandzu Crnog" i Keminog brata Refu. Takodje, oni su bili poznati i po tome sto su mucili i fizicki zlostavljali zarobljene Srbe u zatvorima u Srebrenici. Oni su takodje bili surovi i prema muslimanskom stanovnistvu u Srebrenici, a strijeljali su jedan broj onih koji nisu hteli da se povinuju njihovoj volji, a poznat mi je slucaj da su strijeljali nekog Rizvanovica iz sela Glogove. Naser Oric je bio poznat i po tome sto je odvodio djevojke i zene iz Srebrenice po svom izboru i neke od njih silovao, a znam za slucaj jedne lijepe djevojke po imenu Zlata, iz Kamenice kod Zvornika, koju je silovao. Napred navedeni "Kemo" sа Pala je, koliko se sjecam aprilameseca 1993. godine, napustio Srebrenicu helikopterom prilikom evakuacije ranjenika u organizaciji UNPROFOR-a, za Tuzlu i vise se nije vracao. Po svojoj surovosti prilikom napada na srpska sela, zatim
prema zarobljenim Srbima, kao i prema muslimanskim izbjeglicama u Srebrenici, bio
je poznat i Zulfo Tursunovic. On je tukao zene koje su izbjegle u Srebrenicu, bacao ih sa kamiona i slicno, a znam da je jednu zenu bacio sa kamiona i tom prilikom joj je polomljena kicma.
U Srebrenici je bilo vrlo malo Srba, odnosno znam da je bilo cetiri starije zene i jedan, koliko znam, poreklom Hrvat koji je radio u Crvenom krstu. Nije mi poznato u kakvim su uslovima oni zivjeli, medjutim cula sam za slucaj kada je uhvacen jedan ranjeni Srbin, dovezen u bolnicu i u njoj bio ubijen od strane jednog lica koje je poznato pod nadimkom "Kezo". Cula sam da je u zatvorima u Srebrenici bilo zarobljenih Srba ali nesto blize o tome nije mi poznato, izuzev da su oni bili tamo tuceni i maltretirani. Druge detalje o tome ne znam, jer nama civilima u Srebrenici nije bio dozvoljavan pristup u blizini zatvora. Govorilo se o tome da su Naser Oric i Zulfo Tursunovic cesto obilazili ove zarobljenike i tamo ih vjerovatno tukli i maltretirali. Ne secam se tacno datuma, ali vjerovatno je to bilo krajem maja ili pocetkom juna, 1995. godine, Naser Oric je sa "Misom" i jos deset ljudi otisao u Zepu, a iz Zepe helikopterom u Tuzlu. Naser i "Mis" su ostali u Tuzli, a u Srebrenicu se vratilo samo njih nekoliko iz njihove grupe. Po odlasku Nasera
u Srebrenici se, kao njegov zamjenik, pojavio Ramiz iz Potocara, cije prezime ne znam, koji je preuzeo dotadasnju ulogu Nasera Orica u Srebrenici. Po odlasku Nasera Orica zivot u Srebrenici je tekao uobicajeno, izuzev, kao sto sam napred rekla, odlaska Zulfe Tursunovica sa svojom jedinicom u akciju i napad na srpsko selo Visnjicu. Inace, zivot u Srebrenici bio je veoma tezak. Humanitarnu pomoc, koja je stizala u Srebrenicu, drzali su pod kontrolom Naser Oric i njegovi ljudi. Oni su prehrambenu robu smjestali u magacine u Potocarima na Klisi, u Suceskoj i u Petricima. Ovu hranu nisu delili narodu, odnosno delili su minimalne kolicine - po kilogram brasna na sedmicu po clanu porodice, a ostalo su prodavali po veoma visokim cijenama. Tako na primer, kilogram brasna prodavali su po 5 DEM, a kilogram soli dostizao je cijenu i do 75 DEM. Zbog svega toga narod i vojska su gladovali i nezadovoljstvo je raslo sve vise. Kada su srpske oruzane snage ll. jula 1995. godine pokrenule napad na Srebrenicu, muslimanska vojska na polozajima je napustila iste jer je bila nezadovoljna postojecim stanjem i gladovala, tako da je Srebrenica bez veceg otpora pala istog dana. U opstem metezu koji je nastao ja sam, zajedno sa muzem, svekrvom i zaovom, istog dana predvece, krenula u evakuaciju prema selu Jaglicima, gde je bilo i zborno mesto tako da se natom mestu te veceri okupilo oko 12,5 hiljada lica koja su krenula u evakuaciju. U ovoj masi naroda bilo je i dosta vojnika sa oruzjem, medju kojima je bio i moj muz. Iste veceri, oko 21.00 cas, organizovala se kolona i
krenula u pravcu prema Tuzli, preko Konjevic Polja. Na celu kolone bila je naša vojska sa oruzjem, a jedan broj vojnika nalazio se i u samoj koloni. Kolona se kretala nocu i druge noci stigli smo na podrucje sela Sandica. Ja sam se nalazila u zadnjem delu kolone, kada je pred zoru, 13.Jula 1995. godine, doslo do sukoba izmedju nase vojske i srpske vojske, tako da se cela kolona razbila
i ja sam se sa grupom od 150 civila i nešto malo vojnika, vratila se u Srebrenicu. Prilikom ovog sukoba poginuo je moj muz. U Sandicima sam se odvojila od zaove i svekrve, a u Srebrenicu se vratila u napred navedenoj grupi. Po povratku iz Sandica krili smo se u okolini Srebrenice desetak dana, posle cega smo otišli na podrucje Zepe i 31.Jula 1995. godine sa vecim brojem muslimana sa podrucja Zepe presla sam preko Drine na teritoriju SR Jugoslavije.U ovoj grupi sam jedino ja zensko, a ostalo su sve muskarci.»


http://www.srebrenica-project.com/sr/DOWNLOAD/victim_statements/Izjava_Cohadarevic.pdf
 
U ovom svedočenju ima nešto zanimljivo što mogu da potvrdim. Zaista je veći broj musliman prešao na teritoriju SRJ, tačno koliko ne znam, predati su crvenom krstu i zbrinuti. Zaprepašćujuće je kuda su sve išli, tako su se neke manje grupe pojavljivale u planinama na našoj teritoriji nedeljama posle. U očajnom stanju.
 
U ovom svedočenju ima nešto zanimljivo što mogu da potvrdim. Zaista je veći broj musliman prešao na teritoriju SRJ, tačno koliko ne znam, predati su crvenom krstu i zbrinuti. Zaprepašćujuće je kuda su sve išli, tako su se neke manje grupe pojavljivale u planinama na našoj teritoriji nedeljama posle. U očajnom stanju.

U ovoj izjavi piše da je ona jedina bila žensko u toj grupi. U Srebrenici su utočište imali i oni koji su 3,5 godine izlazili iz te "demilitarizovane zone" i palili srpska sela ubijajući sve pred sobom. Strah od odmazde je bio očigledan. I dodao bih još, da su zasjede koje je postavljala VRS koloni imale učinka.
 
U ovoj izjavi piše da je ona jedina bila žensko u toj grupi. U Srebrenici su utočište imali i oni koji su 3,5 godine izlazili iz te "demilitarizovane zone" i palili srpska sela ubijajući sve pred sobom. Strah od odmazde je bio očigledan.

Ne sporim, jedino sam precizirao o prelascima u SRJ, ono što sam video je bilo mahom žene i deca, verovatno zbog straha od odmazde. Opet je činjenica da ni muškarci nisu proveravani, nije ih bilo sa oružjem, svi su odmah predavani crvenom krstu.
 
Izjava Sulejmanovic Mirsada

[Znacaj ove izjave, date istraznim organima Reoublike Srpske, je u tome sto je svedok bio komandir u Muslimanskim oruzanim snagama i ocevidac i ucesnik u mnogim dogadjajima o kojima daje iskaz.]

Svedok je bio komandir voda u Skugricima. Kada je formiran Cerski odred svedok je postavljen za komandira trece cete Skugrici. Sto se tice napada na kolonu kamiona u Konjevic Polju 27.05.1992. svedoku je poznato da je jedan od organizatora bio Semsudin Salihovic iz Kaldrmice u saradnji sa Sabic Velidom. Iz Kaldrmice su jos ucestvovali Osmanovic Musan, Osmanovic Dzemil, Nukic Alija, Mustafic Salim ili Tahir i Jasarevic Husein. Iz K.Polja su ucestvovali Dedic Fadil i (?) brat zvani Kobra, a iz Pobudja su ucestvovali, od onih koji su svedoku poznati, Mujcinovic Sulejman, Muharemovic Hasan i Omerovic Hamed. Svedoku je poznato da je grupa sa Pobudja tog dana zarobila kombi plave boje, dok su jedno lice ubili i sahranili ga u sljunku pored Jadra.Takodje mu je poznato da je tog dana ubijeno 6 Srba iz kolone i da je grupa iz K.Polja zapalila jedan kamion. Svedok kaze da je napad na srpsko selo Metaljka izveden 02.06.1992. a u napadu su
ucestvovali ljudi iz Donje Cerske i Gornje Mahale, a u ovom napadu je ucestvovala i svedokova jedinica i to deo koji je predvodio svedokov zamenik Dedic Ejub. Pored Dedica akcijom je rukovodio i Aljukic Besir sa svojom jedinicom iz Donje Cerske, a sve po nalogu komandanta Ferida Hodzica. U napadu na srpsko selo Metaljka ucestvovali su sledeci: Dedic Nedzad, Dedic Nijaz, Dedic Kemal, Huseinovic Husein, Dervisevic Hamdija, Dervisevic Samir i Selimovic Zaim i Edo.U napadu na selo je ucestvovalo od 30-50 ljudi.U paljenju sela i rusenju nadgrobnih spomenika narocito se isticao Ramo zvani Mrga iz Hakalasa i jos 3-4 coveka iz iz istog sela. Svi su bili pod direktnom komandom Aljukic Besira. Napad na srpsko selo Vandzici izveden je 08.02.1993. a izvela ga je jedinica iz Rovasa kojom je komandovao Hukic Sabanija i interventan vod iz Cerske kojim je komandovao Mehmedovic Ramiz. Po povratku iz akcije Hukic Sabanija se hvalio da je ubio oko 15 Srba, a da su Vandzici spaljeni. Napad na srpsko selo Rogosija izveden je krajem septembra 1992. Svedok je licno ucestvovao u njemu. Izvidjanje je vrsila ceta pod komandom Aljukic Besira, a pripremu oko napada je radio Becir Mekanic.Svedok posle ovoga opisuje ko je sa kojom grupom napao iz kog pravca. Po zavrsetku akcije svedok je video mnogo mrtvih srpskih vojnika bez delova tela, odnosno masakriranih, a pored cisterne video je jednog spaljenog, odnosno pecenog srpskog borca.Tom prilikom je cuo da je Amir Siljakovic iz Gobelja zaklao jednog ranjenog srpskog borca. Svedok potom navodi imena ljudi koji su se posebno isticali u ovim napadima, a za sebe kaze da je ucestvovao u akcijama na Potajnik u septembru 1992, Siljakovice kod Kravice 14.12.1992. akciji na Ilijino Brdo 08.02.1993. i jos jednom na Ilijino Brdo 09.03.1993. Napad na srpsko selo Kravica je izvedeno 07.01.1993. pod komandom Nasera Orica. U tom napadu je ucestvovalo oko 1000 naoruzanih ljudi, a jedinice su bile iz Kamenice, Cerske, Konjevic Polja, Pobudja, Glogove i Srebrenice. Dalje se navodi ko je vodio koju jedinicu. Po povratku iz akcije se pricalo da su pobili oko 50 srpskih vojnika medju kojima je bilo zena i staraca tj. civila.Takodje se prica da su Naserovi vojnici negde u Kajicima uhvatili 5-6 zivih Srba koje su poklali. Svedok zna da je tog dana selo Kravice potpuno spaljeno i opljackano, a najvise plena je odneto za Glogovu. Svedok dalje navodi da su negde u julu mesecu 1992. pravljene zasede na putuZavrs-Vandzici u rejonu Brezove Glavice gde je ubijen jedan Srbin, a u zasedi je ucestvovao: Avdic Murat, Salihovic Semsudin, Jasarevic Husein, Osmanovic Musan, Osmanovic Dzemil, Nukic Alija, Hadzic Safet, Mustafic Sabo, Ahmetovic Hajrudin i Ahmet, Avdic Karir, Zaim i Mirsad. Svedok zna da se radi o coveku koji je vozio «Ladu» karavan kada su ga gore pomenuti ubili. Napade na srpska sela Sadice, Lazarevice i Korita izvele su jedinice iz Cerske pod komandom Becira Mekanica koji je i sam ucestvovao u tom napadu. Sela su spaljena i opljackana, a u njima je ubijeno vise mestana, civila. Svedok je licno video Lazarevic Milana iz Sadica kojeg su Muslimani mrtvog doneli na Grobic, a kome je prst sa burmom otsekao Music Fikret iz Kaldrmice. Grupama su komandovali Velic Meho i Maljisevic Esad sa Gradine. Svedok je bio u grupi sa Becirom Mekanicem i napadali su na koti Potajnik..Svedoku je poznato da je Turnadzic Semsudin iz Rovasa pustio dvoje srpske dece dok im je prethodno ubio oca i majku , a zatim svedok navodi imena ljudi koji su se posebno isticali u napadu. Sto se tice zarobljenih Srba koji su dovedeni u Cersku u zatvor, svedok je video Sekulic Branka, Ilic Dragana, Jakova, Andju i jos jednog za kojeg misli da se zove Miso. Na pocetku su ih tukli, a najvise Music Fikret, Salihovic Semsudin, Dedic Esad, Mustafic Fikret. Svi zarobljeni su u januaru mesecu odvedeni za Srebrenicu, navodno, da idu na razmenu. Takodje je svedoku poznato da je Andju silovao komandir zatvora u Cerskoj, Vejiz Belic iz Vlasenice, koji je kasnije otisao u Tuzlu.


http://www.srebrenica-project.com/sr/DOWNLOAD/victim_statements/Izjava_Sulejmanovic_Mirsada.pdf
 

Back
Top