Elevejt
Obećava
- Poruka
- 99
"Bolje" ili "gore" je samo reakcija na trip tj misaoni konstrukt sačinjen od iluzija.Poštovanje...
spontano otvorih temu da pitam zainteresovane: da li osjećate da ste se promijenili u zadnjih par godina/mjeseci...?
Prvenstveno mislim: na bolje...
Da li ste postali bolja osoba /prema drugima...da li ste postali veći borac/nego šti ste bili...i tome slično?
Kada patiš ili se raduješ, ko to čini? Ti, ili Ti poistovećena sa svojim egom. Šta je ego? Nešto opipljivo/postojano ili hronična iluzija, kojom se konstanto uveravaš da si to Ti... i sa kojom ti prečesto mora biti "gore", samo kako bi bila u potrazi za "boljim". Jer bez te potrage i težnje nema ni uticaja ega. A gde nema poistovećivanje sa istim, tu je spokoj/duševni mir.
Tačno!ne postoji ni napredovanje ni nazadovanje,svako je tačno tamo gde treba i mora da bude
Plovi u buru sledeće maštarije u koju se dalje uživljavamo.sve to i sama vidim, tj. osjećam, kao i svi ostali
često u sebi zagudim: kud plovi ovaj brod...
tim je i teže biti bolji...ja nekako kad vidim kakvih ima, kažem sebi: ma, ti si mila majka![]()
Ovde, kao i svuda, neko kuka u nemaštini, a neko u izobilju... utisnuti u ego-tripovima.Napredak je relativan pojam.... Društvo se raspada i propada, državu odavno nemamo, sistem vrednosti (etičkih i estetskih) smo izgubili, oko nas licemerje, kriminal, korupcija i partokratija...
Kakve veze ima onda to što sam, možda, u poslednjih pet godina ostvarila par stvari zbog kojih bih mogla biti ponosna? Ne mogu da se radujem ličnom uspehu ili ga doživljavam kao uspeh, ako me kompletan društveni kontekst čini nesrećnom.
Dokle god tripujemo provaliju i tu zloslutnu tminu iz nje, teško da ćemo napraviti bilo kakav pomak.Napredak nije uvek pozitivan.
Nekada je ispred nas provalija.
Potrebni su znanje i analiza. Napredak tek na kraju. Polako. Bez zurbe.
Al ajd da je istripujemo još malo i u tu provaliju bacimo svoj ego, šta ostaje? Ko je taj/to/ta koji je to učinio/lo/la? Da li je On/To/Ona i dalje opterećen/o/a provalijom i tminom koja će ga povući u nazadovanje? Provalija bi trebala predstavljati barijeru/strah/nedostatak nečega između nazadovanja i napredovanja, jel?! Ima li To, što je bacilo svoj ego u provaliju, ikakvog interesa za "napredovanjem", i da li je "unazađeno", ako ne "napreduje"? Ako nema interesa, za "napredovanjem", gde je onda ta barijera u vidu provalije?
Ume li To, oslobođeno od svog ega, da se plaši od "nazadovanja"? .... šta Mu nedostaje kako bi opet bio ucenjen nekakvom barijerom, za nekakvim napretkom koji obećava duševni mir i blagostanje, ako je pređe? Pa da ponovo izvadi svoj ego (iluzioni konstrukt) iz naftalina i poistoveti se sa istim.
Naš um je sasvim u redu. To je naše oruđe, koje non stop radi, dobacuje svašta-nešto, u mometima kada ga Mi ne koristimo kao oruđe (koji su neretki zbog automatizovane svakodnevnice). Međutim problem je što se Mi prečesto uživljavamo u to svašta-nešto, reagujemo pa našem oruđu postanemo oruđe.... i takvi pokrivljeni disfunkcionalno idemo kroz život, realizujemo/kreiramo "stvarnost" kakva danas jeste... i sveukupnu i za svakog ponaosob.Да би човек назадовао није потребан напор, само треба да се води природном логиком, јачи преживљава, Слажи, укради, и да не набрајам даље. Све је дозвољено да се преживи и да се "обезбеди" потомство.
Мало неморалности и опааа. живот цвета а ми и не видимо да назадујемо. Наш ум се мења у складу са оним што радимо од своје воље, Слобода без одговорности, како је то лепо. И ккако се наш ум постепено мења ми и не приметимо да смо живот и реалност почели да доживљавамо некако сиво. Све нам нешто не ваља а не капирамо шта? А у ствари не ваља наш ум. јер наш ум тумачи све што нам се дешава и боји у црно. Опа бато, шта би? реко би неко. ..
.
Kada budemo prestali da se uživljavamo u svaku misao, koju nam um dobacuje, tada će svaka misao prestati da se lepi za nas, pa nećemo biti vođeni iluzijama.
Dakle nećemo biti sluge svog oruđa, već gospodari. Iz čega može proisteći samo produktivnost/progres.