Operacija srca

Svakakvog voca u basti Bozjoj! Ne znam šta bih ti savetovao, osim da mu kazes direktno u lice da ne zelis da te opterećuje i da ti poznanstvo ne prija. Ti naprosto imaš pravo na to. Ja imam dosta težak i odgovoran posao, komuniciram sa puno ljudi. Kad dođe do neke tako konfliktne situacije, ja jasno i glasno izjavim da nemam dovoljno života da mi ga svako troši... Ali znam, nije to uvek tako lako ..
 
U pravu je mspopvic za ove ostale, poznanike koji nas pitaju za zdravlje. Stvarno nemam nameru da svakome drobim o svojoj muci nego kažem da sam "super" ili "da je bolje - ne bi valjalo!" pa se malo nasmejemo i tako otaljam nezgodno pitanje.;)
Ali ima jedan čovek prema kojem ne znam kako da se postavim.:confused:
Upoznali smo se kod interniste, operisao je valvulu kao i ja i to skoro u isto vreme. Njemu se posle operacije pojavila voda u plućima i sad je sav crven u licu. Kad god se sretnemo (a to je skoro svaki drugi dan) udavi me živu tako da se često i pravim da ga ne vidim :rumenko:, ali on je uporan. Imam utisak da mi zavidi što nemam crvenilo (mada se u svemu ostalom oseća mnogo bolje nego ja). Izgleda da je primetio da ga zaobilazim i pri poslednjem susretu mi je sa 5 metara razdaljine doviknuo: TI NISI CRVENA! :hej:
Neprijatno mi je da se tako dernja za mnom na sred centra.:besan2::poludeo:
Šta da radim sa ovom budalom?:dash:

Kad vidis coveka a ti izdaleka vici:auuuuu komsija ala si ti crven,aaaauuuuu.I tako par puta, verujem da ce poceti da prelazi na drugu stranu ulice:per:
 
Pa cudo jedno desavanja ovde! I sad sludjena ne znam "oklen" da krenem.
Tajamasi puno hvala,samo ti salji bioenergiju a ms popovic i ja cemo da napravimo ceku na IKVD. E to mi je mnogo zao! Da sam samo znala da ces u ovaj petak tamo, tragala bih za tobom pa da se zajedno iskukamo. Ali nisam tu noc prisla kompu, zna se ono-valjda se moras okupati kad ides kod dr. I tako provedoh ceo petak po onim hodnicima ne znajuci da mi je "kolega"blizu. A ono sto je bitno, na toj klinici nema sta ne moze da se uradi.Bar je moje iskustvo takvo. Od kad sam operisana samo kukam,cvilim,placem,sizim i nikako ..Ljudi,odvratno je kad ne vidis! Mislim, grozno je sto me bole ove seckane kosti, tuzno je sto mi je pritisak takav da kad ustanem sa stolice padam u nesvest, zamorno je sto mi je puls u mirovanju stalno preko sto.../...cete jos ?/, ali nastrasnije mi je kad ne vidim.Panika da predjem ulicu kad se desi napolju,silne pare dadoh na taxi....I onda odem tamo na kontrolu i RAJ!!! Urade ponovo karotide, posalju me kod vaskularnog, on bi normalno da secka / a koji hirurg ne bi/ ali to cemo jos da vidimo, uglavnom skener mi zakazan za ujutro! Ne za mesec dana, ne za pet meseci vec OMA!
Sto se tvojih 90 dana tice - pregled su mi uradili 6-og maja,papiri predati na konzilijum,13 su me zvali da dodjem po papire da udjem u bolnicu 23.A na papirima pisalo u roku od 90 dana, tako da se nadas da ces mozda i pre.;)
Ostali - "novi" dobrodosli i ne brinite dok imate ovde Kaju i mspopovica, sve je kako kazu.
A ja sad odoh da se OPET okupam da se spremim za skener:bye:
 
Sanjka, ako bi vaskularni odmah da "secka" da bi ti spasio vid, nemoj ništa da čekaš i odlažeš. Očni živci su vrlo osetljivi, dovoljno je pola sata, pa i 10 minuta bez dotoka krvi pa da ostaneš bez vida. I to je proverena istina (iz ličnog iskustva :mrgreen:). Samo me zanima koja je procedura pred operaciju kad si na antikoagulantima?
Uf, ja nekako nemam snage da krenem po ordinacijama, a imam upute za: kardiologa, neurologa, imunologa, očnog, endokrinologa, ginekologa.... :sad2:
Hvala vam za savete o onom mom komšiji, ali ja ne mogu tako. Žao mi je čoveka, u istom smo sosu i ja sam ga prihvatila kao bilo koga od vas ovde. I nije mi u prirodi da budem neljubazna, a o vikanju po ulici da i ne govorim. Pokušaću sa distanciranjem a on je inteligentan, valjda će shvatiti....:confused:
 
Iskreno, i nisu bili neki saveti :rumenko: Pogotovu što je čovek sa istim problemima.
Što se problema sa vidom tiče, ne sećam se da li sam vam negde ostavio link jednog američkog foruma o operacijama srca. Tamo sam negde našao da puno ljudi sa srčanim problemima ima i probleme vida, od ispada u vidnom polju do trenutnih potpunih zamračenja i napada migrene. Očigledno je da ima neke veze. Od pretprosle godine meni se pojavila u levom oku mala siva mrlja kroz koju ne vidim. Bio sam kod baš dobrih oftalmologa (dvojice) i rekli su mi da je infarkt oka,ali da nema razloga za ne znam kakvu zabrinutost ??? Desno oko pokriva taj nedostatak i ne primećujem ga više. Inače, dobio sam neki jako otrovan lek antiaritmik (pio ga pre operacije skoro 10 god i posrećilo mi se da mi nije napravio neku vidljivu štetu, kažu da ovo sa okom nije od njega). Profa se bas trudio svojski da ga izbegne, vežbali smo razne kombinacije, nabavljao sam neki lek iz inostranstva (da ne bi Tajamashe ne bih imao pojma gde da tražim) ali nisam imao sreće. Iz početka delovao obećavajuće, ali je kod mene na kraju počeo da deluje proaritmijski, umesto anti ... I počelo je da se smiruje, konačno... Naspavao sam se ova tri četiri dana, duša mi se odmorila ... Evo i jutros sam odvalio do pola devet, sad pijem kafu i spremam se malo do posla. Moji na poslu baš imaju razumevanja, mnogo sam im zahvalan zbog toga ...
Sanjka, nešto mi govori da ćemo biti dežurni oko nove godine ... :bye:
 
Mala siva fleka stara 2 godine?! Zar se od tada nije ni malo smanjila? I šta su ti rekli oftalmolozi - pretpostavljam da se neki trombić zaglavio u živcu? Da li ti se desilo pre ili posle operacije srca?
Evo zašto me zanima:
Imala sam svog kardiologa koji mi je prepisao po pola andola dnevno. Jednog dana ga je menjala neka koleginica koja mi je rekla da bi ona uvela pravi antikoagulant, ali neće da se meša u tuđu terapiju. Posle par meseci - stao mi je tromb u oku i uništio centralni očni živac. Tim okom nisam više videla ama baš ništa, samo sivilo. U roku od 3 sata već sam ležala na odeljenju neurologije i primala onu njihovu petodnevnu terapiju. Tamo su mi rekli da će mi se vid vratiti potpuno, ali treba mnogo vremena i lečenja.
Kada su me na očnoj klinici pregledali stručnjaci, jedan stari profesor je rekao da mi se vid neće vratiti nikad više. Navodno je zbog nedostatka protoka krvi atrofirao centralni očni živac a tu nema nikakve pomoći. Čak su pozvali i sve kolege koji su bili na poslu da to vide, i slikali da imaju za arhivu. Kažu da se takav slučaj da tromb stane baš u korenu centralnog živca izuzetno retko viđa.
Onako sluđena od potpuno oprečnih prognoza, odem na ABM kliniku - a tamo su samo potvrdili da je profesor u pravu.
I sad, posle 4 godine, mogu reći da je istina negde između. Meni se periferni vid vratio, a na sredini je još uvek velika siva fleka. Čini mi se da se i ona smanjuje. Kažu da se to periferni živci povezuju i preuzimaju ulogu onih izumrlih. Za onaj centralni nema nade ni operacije.
Ljudski organizam je čudo, a nervi su još uvek prilično neispitani.
I kad sve sagledaš - da sam na vreme dobila pravu antikoagulativnu terapiju - imala bih oba oka.
Pošto sam prošla kroz ovo, ne mogu da se načudim zašto tebi 2 godine stoji neka mala flekica?
 
Žao mi je što si tako prošla. Meni se desilo posle operacije. Na pregledu oka kazali su mi dva oftalmologa da se ne vide promene jer su mikroskopski sitne, ali kako sam opisao šta se dešavalo, obojica su rekli da je to školski primer. I oftalmolozi i kardiolozi kažu da to nije u vezi sa antikoagulantom - naprosto dešava se i imao sam sreće. A da li će nestati, to niko ne zna, najverovatnije je da neće. Dva puta sam bio na kontroli i snimanju vidnog polja, sve je isto i nema potrebe za terapijom, jedino sam na početku pio neke vitamine, okuvit čini mi se. Ali pošto se ja grozim gutanja tableta, i to sam prestao. jedino što u to vreme nisam pio lek za pritisak, ustanovili su mi da mi pritisak šeta - gornji od 110 do 150, a donji od 70 do 100, i to je bio razlog da mi daju ozbiljan lek za pritisak, pa je sada oko 110/70, retko 130/90. I sad, šta bi, bi. Valjda neće opet...
 
Pa mi ovde mozemo da osnujemo i neurooftamoloski tim!!!!! Po svemu sudeci, nagrabusismo u pratecim pojavama op. odnosno bolesti. U svakom slucaju, apsolutno sam sludjena i ne mogu da docekam rezultate skenera. Sve ovo sto ste pisali me je dodatno uplasilo skroz. A ovo vreme sto nisam gostovala ovde blejala sam po ordinacijama, sto neuroloskim,sto oftamoloskim. I jos najludje od svega kad sam otisla na scener cim sam dala papire dr koji je u onoj komorici me pita: da li vam se desava.....sve ono sto mi se desava! Pa znaju oni sve odmah samo ja lutam od lekara do lekara. Dakle - utorak scener, posle podne oftamolog. Sreda komisija za bolovanje pa posle podne neurolog. Jutros opet isti oftamolog da vidi sta je rekao neurolog. I i dalje nista ne znam. Neurolog ne moze da iskljuci kardiogeno poreklo emobolusa /sto bi ja slobodno prevela kao tromb/, a oftamolog ....kad mi se desi sl. epizoda / a to traje minut, dva, dvadeset/ da sednem u taxi i da dodjem.:klap::klap::klap:Pa jedino helikopterom da stignem do tog dela grada! U svakom slucaju, sta god da je pokrivena sam farinom i najvise verujem u prvobitnu verziju od petka, da je problem u dostavljanju krvi tokom operacije jer na desnoj karotidi postoji taj "kinking" koji treba operisati. Mozda. Kajo postoji li objasnjenje zasto ti se to desilo, mislim kapiram ono za andol i prave antikoagulante, ali jesi li imala neke znake pre nego se desilo, rizike...Mnogo mi je zao sto si i to morala da dozivis, stvarno vise sto je mnogo mnogo je.
 
Ne Sanjka, nikakvog znaka nije bilo da imam tromb.
Doduše, postojala je preddispozicija, jer ogromno srce i jak prolaps mućkaju krv i stvaraju tromb. Lekari su mi slikovito objasnili da je to kao kada se mućka mleko pa nastaju grudvice maslaca.
Naravno, sve sam to saznala kad je već bilo prekasno.
Mrzim tu njihovu politiku da pacijent ne treba ništa da zna. MRZIM!
 
Da ti kažem iz mog iskustva: DA; iznenadni pad pritiska mi je obavezno izazivao vrtogavicu i povraćanje. Dešalo mi se 2-3 meseca posle operacije, pa je prestalo. Pošto je majka i dijabetičar, možda joj varira i šećer.

Nažalost, mama je imala šlog :(
U bolnici je od nedelje. Kažu da isti može biti posledica operacije na krvnim sudovima. Ne znam sta bih vam rekao... Iskreno se nadam da će sve proći dobro i da će vremenom povratiti funkcije koje su joj oslabljene.
 
Nažalost, mama je imala šlog :(
U bolnici je od nedelje. Kažu da isti može biti posledica operacije na krvnim sudovima. Ne znam sta bih vam rekao... Iskreno se nadam da će sve proći dobro i da će vremenom povratiti funkcije koje su joj oslabljene.

Iskreno mi je zao, nadam se da ce joj pomoci najvise sto mogu. Samo ne razumem zasto nije odmah vracena na kliniku gde je operisana i kako je doslo do toga, zar nije dobila nesto od antikoagulanata kao terapiju? Sta kazu lekari, koliko je tesko stanje, kako se ona oseca, uspeva li da komunicira sa vama? Zelim vam sve bolje iz dana u dan:heart:
 
Ne Sanjka, nikakvog znaka nije bilo da imam tromb.
Doduše, postojala je preddispozicija, jer ogromno srce i jak prolaps mućkaju krv i stvaraju tromb. Lekari su mi slikovito objasnili da je to kao kada se mućka mleko pa nastaju grudvice maslaca.
Naravno, sve sam to saznala kad je već bilo prekasno.
Mrzim tu njihovu politiku da pacijent ne treba ništa da zna. MRZIM!

***,skraceno ali vrlo BESNO! I za tvoja desavanja i za ovo sto dozivljavaju nsknight i njegova mama.Stvarno je ovo zemlja ludaka i ponekad mi dodje....Ma jednostavno cu napisati knjigu o ovome i deliti je po kardiovaskularnim ustanovama. Pazi, na IKVD je skroz druga prica, stvarno nas tretiraju kao ljudska bica, mislim razumna ljudska bica i pre operacije uglavnom saznas puno toga, mada je i tamo bilo kardiohirurga koji nisu upoznali svoje pacijente. mspopovic, tajamasa i ja smo stvarno imali srecu da budemo pacijenti genijalnog dr MICOVICA koji ti pre operacije plasticno objasni na sta lice tvoji zalisci i sta ce probati da uradi. Ali isto tako kad smo se sreli slucajno i popricali i kad sam mu rekla da sam stalno na netu, kaze on: " pa zasto?" A ja lepo recem "pa nemam pojma kad da dignem ruke, kako da perem kosu, sta kad bas hocu da padnem u nesvest....jednostavno, sve ono sto sam vas pitala. I onda saznam da su oni pokusali da sa ministarstvom dogovore da naprave brosuru koju bi davali pacijentima ali....ministarstvo nema para. Pa svi bi mi platili samo da znamo! I to sad sve penim zbog tvog desavanja i ovog deteta a i mojih ociju. I tu opet mogu da zahvalim mspopovicu zbog onih inostranih sajtova, pa tragajuci da vidim kako izgleda operacija naletim i na film iz 5 delova koje ameri daju svojim pacijentima-operisanim. I tamo lepo postoji kad da zoves svog lekara a kad da ODMAH ides nazad u bolnicu. Izmedju ostalog je navedeno i ovo moje sa ocima a i ovo sto se desilo msknight-ovoj mami. I badava dopadnes ruku vrsnom kardiohirurgu, kad izadjes iz bolnice opet te sleduje dom zdravlja a mom izabranom lekaru sam ja prvi pacijent koji je imao operaciju na otvorenom srcu.Sva sreca da se covek ne pravi da sve zna i ne glumi neku mudrost vec cim posumnja odmah pise uput za Dedinje. I kad realno pogledas, da je tvoj kardiolog stvarno kardiolog/ taj sto gostuje u domu zdravlja / ne bi te drzao na pola andola i ne bi se desilo sta se desilo. :rida:
Sad sam sve ispucala i lakse mi je pa mogu opet da se nadam da cemo svi biti dobro, borci smo mi. Evo vam svima:heart::heart::heart:
 
Ta ideja o brošurama nije nova. I ja sam svima dosađivala u bolnici da nam daju nešto o postoperativnom toku, ali nema ničega. Ponudila sam se da odradim pripremu gratis, da napravim dil sa nekom štamparijom da štampaju po simboličnoj ceni, a pacijenti da brošure kupuju pa bi i bolnica malo zaradila. Ne vredi.
Još je gore pre oparacije, pacijenti dolaze potpuno neobavešteni i često ih vraćaju kući zbog neke bizarnosti a sve zbog toga što neko neće običnim flomasterom da ispiše na papir šta se pre operacije ne sme. Samo da taj papir okače u čekaonici - ljudi bi znali i toga se držali. Nit bi se pacijenti maltretirali nit bi se remetio raspored hirurzima koji i tako ne mogu da postignu.
Ma neće da kažu ni najprostiju stvar! Eto, pre operacije sam pitala sestru koja radi sa šefom hirurgije kakva je ta moja operacija, da li je istina da se mora seći cela grudna kost? Nije htela da kaže, "obratite se hirurgu" a ja sam hirurga videla tek posle operacije...

P.S.: Moj kardiolog nije bio "gostujući u domu zdravlja" nego pravi, sa stalnim sedištem u Zemunskoj bolnici. Izabrala sam ga po preporuci komšijinoj, koji je takođe tamo hirurg. Ali nije pomoglo...
 
Poslednja izmena:
Iskreno mi je zao, nadam se da ce joj pomoci najvise sto mogu. Samo ne razumem zasto nije odmah vracena na kliniku gde je operisana i kako je doslo do toga, zar nije dobila nesto od antikoagulanata kao terapiju? Sta kazu lekari, koliko je tesko stanje, kako se ona oseca, uspeva li da komunicira sa vama? Zelim vam sve bolje iz dana u dan:heart:

Obzirom da su parametri koji se tiču srca u redu, u Kamenici smatraju da ona nije pacijent za njih. Moze da komunicira, svesna je svega, malo teže govori zavisno od toga koliko se zamori ali to je sve sada manje vazno. Ima slabost leve ruke i leve noge. Mi se iskreno nadamo da ce sve dobro proci. A Vama hvala na lepim recima.
 
Mozda mi spadamo u cudake, ko zna. Secam se da je moj muz bio sokiran mojim skupljanjem informacija o operaciji pre nego sam otisla. Cak sam i odstampala ako njega bude interesovalo, mislis da je pogledao, Boze sacuvaj. Delovao je uglavnom zgrozen i onim sto nam se desava a i mojim interesovanjem. I nije bio jedini mogu da ti kazem. E sad, postoje ljudi koji se lakse nose sa zivotom ako se prave da im se isti ne desava a nasi lekari izgleda imaju vise takvih pacijenata. I onda smo mi cudovista, a oni nedodirljivi. I te i takve sestre vise stete nego bilo kakve koristi.:roll: Kod nas je bila jedna slatkis sestra / obicno je radila noc/ i posto smo uglavnom vilenili po onoj terasi ona nam je lepo objasnila sve sto je mogla a posebno sta znaci duvanje u onu rukavicu. Pa mogu da ti kazem da sam do operacije potrosila te dve, redovnije sam vezbala pluca nego sto sam pusila ikad. Samo da me ne bi vracali na aparate. I verujem da bi se svi ljudi brze i lakse oporavljali kad bi bili upoznati sa tim zasto treba kasljati, zasto treba sto pre ustati, zasto vezbati. Ma, mozemo mi ovde da pametujemo, prvo pomislim - sta vredi, a onda se setim koliko sam iscitavala sva vasa desavanja pre nego sam otisla, pa mozda ipak ima smisla i nekom pomogne kao sto je meni. Kad vec nema brosura postoji krstarica za sreckovice!
Sto se dr kardiologa tvog tice, nemam komentara, mada je i medicina cudo, ne postoje dva ista otiska na celom svetu i tesko da moze da se predvidi kako ce ko da reaguje, jer jednostavno tu 2 i 2 malo kad cine neki zbir, ali se nadam da ces instiktom birati za ovo sad sto te ceka. Preporuke su ok, ali prvenstveno veruj svom osecaju.:tajna:
 
Obzirom da su parametri koji se tiču srca u redu, u Kamenici smatraju da ona nije pacijent za njih. Moze da komunicira, svesna je svega, malo teže govori zavisno od toga koliko se zamori ali to je sve sada manje vazno. Ima slabost leve ruke i leve noge. Mi se iskreno nadamo da ce sve dobro proci. A Vama hvala na lepim recima.

Sto se zamaranja tice, ne brini to je prvenstveno posledica operacije, secam se da sam najvise od svega mrzela kad treba nesto da ponovim, posete su me izludjivale, posle 15 min sam se osecala kao da sam se popela na Pancicev vrh, a sve u svemu nisam progovarala ni tri recenice. I trajalo je to bas dugo, lakse mi je bilo da ovde kuckam nego da pricam. Svi smo uz vas, drzimo palceve, pozdrav za mamu!:bye:
 
"Mojoj grupi saboraca" je 2 dana pre operacije(Dedinje) odrzano predavanje o svemu sto nas ceka(rezovima na potkolenici,disanju,kasljanju,optimalnom trajanju operacije,boravku u sok sobi,post-sok sobi,a narocito o pripremama pred operaciju).Postavljana su pitanja,diskutovalo se... Svako reaguje na svoj nacin,ja naprimer(iako sam medicinar-a mozda bas i zbog toga) nisam se mnogo raspitivala u okolini o operaciji!! Zelela sam da samo sve sto pre prodje i cak razmisljala pozitivno o svemu(svi su se cudili jer obicno preterujem u negativistickom stavu kada su mnogo "benignije"situacije u pitanju!! I ja sam bila iznenagjena ovom svojom reakcijom,ali eto verovatno je to neki odbrambeni mehanizam kada su stvari mnogo ozbiljnije i teze!!! Uglavnom,sve je islo "po mom planu" i planu predavaca pre operacije! Ostalo svi vec znate!!! Uvek se setim reci moga kardiohirurga:"Ja sad znam kakvo je vase srce,video sam ga i drzao u rukama,ali ne znam kakvo je moje" Da,da oni su imali nase srcena dlanu... Pozdrav svima!
 
Obzirom da su parametri koji se tiču srca u redu, u Kamenici smatraju da ona nije pacijent za njih. Moze da komunicira, svesna je svega, malo teže govori zavisno od toga koliko se zamori ali to je sve sada manje vazno. Ima slabost leve ruke i leve noge. Mi se iskreno nadamo da ce sve dobro proci. A Vama hvala na lepim recima.
Ako malo razmislimo - jeste logično da pacijent ne dobije antikoagulativnu terapiju odmah posle operacije. Ona sprečava zgrušavanje, a rane treba da zarastaju. I bez toga su česti izlivi krvi u plućima. Dok srce i grudni koš zaceljuju stvaraju se i priraslice pa je sasvim realno da se možda stvori i neki tromb. Eto, tvoja mama je imala tu nesreću.
Šlogirani pacijenti u Vojvodini i ne idu u Kamenicu nego u Stari Slankamen. Doduše, samo oni sa zaista teškim šlogom. Njenu terapiju za slabost ruke i noge treba da odredi neurolog, a dobro bi došla i fizikalna terapija. Pošto je žena sveže operisana, dobro bi bilo da neurolog predloži koja vrsta fizikalne terapije bi joj odgovarala, pa da joj fizioterapeut dolazi kući. Nemojte čekati dok se baka oporavi od operacije da ne bi ta slabost leve strane ostala trajna.
To što mama malo teže govori može biti i posledica šloga.
 
Ako malo razmislimo - jeste logično da pacijent ne dobije antikoagulativnu terapiju odmah posle operacije. Ona sprečava zgrušavanje, a rane treba da zarastaju.

Nikako nije logično. Pa pred operaciju smo dobijali one famozne injekcije u stomak, to je antikoagulant, a tablete počinju čim se izađe iz intenzivne ... I dok se ne izađe, svakodnevno se kontroliše INR, kod nekih pacijenata i više puta na dan. Moguće je, ali to je samo špekulacija, da je tromb već bio negde zalepljen, pa krenuo ...
 

Back
Top