Оnkologija 1

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Dragi svi,

znam da vas je Ana već kontaktirala i potvrdila tužnu vest, ali sam i ja, čitajući sada postove od nekoliko meseci unazad, osetila potrebu da se javim. Da se predstavim, ja sam Tamara, Vesnina ćerka.
Znala sam da se mama dopisuje sa vama ovde, znala sam i koliko ste joj svi značili, a i koliko je jedva čekala da se vidi sa vama poslednji put kad ste se dogovarali, ali stvarno nikada nisam ušla i čitala šta piše, jer je ona uvek bila dovoljno otvorena, da nisam osećala potrebu da zadirem u to. Sada, kada sam malo "pronjuškala" ovde, na brzinu vas otprilike upoznala, a i svoju mamu kao člana jedne ovakve zajednice, stvarno sam poželela da vam se obratim. Prvo, zato što hoću da vam se zahvalim što ste bili puni podrške i tako divni prema njoj; drugo, zato što ste toliko toga lepog o njoj napisali, jer to zaista sve i jeste istina, treće - da vam se zahvalim na rečima podrške koje ste uputili nama, porodici. Takođe sam htela i da svima vama kažem, a posebno onima koji su mamin ishod doživeli tako, da počinju da gube optimizam - molim vas, nemojte! Znate odlično šta bi vam i ona rekla, ja se po tom pitanju od nje mnogo ne razlikujem, i mislim da je svaka priča individualna, a da veliki borci uvek pobeđuju! Maki je stvarno bila veliki, najbolji čovek koga znam, divna majka, žena, prijatelj, lekar, i iz tog razloga svi treba da osetimo nešto lepo i uzvišeno kad je se setimo, pre nego nalete depresivnih misli, čak i sad, kad je ovako teško!

Izvinite na romanu od posta, i veliki pozdrav!
 
Dragi svi,

znam da vas je Ana već kontaktirala i potvrdila tužnu vest, ali sam i ja, čitajući sada postove od nekoliko meseci unazad, osetila potrebu da se javim. Da se predstavim, ja sam Tamara, Vesnina ćerka.
Znala sam da se mama dopisuje sa vama ovde, znala sam i koliko ste joj svi značili, a i koliko je jedva čekala da se vidi sa vama poslednji put kad ste se dogovarali, ali stvarno nikada nisam ušla i čitala šta piše, jer je ona uvek bila dovoljno otvorena, da nisam osećala potrebu da zadirem u to. Sada, kada sam malo "pronjuškala" ovde, na brzinu vas otprilike upoznala, a i svoju mamu kao člana jedne ovakve zajednice, stvarno sam poželela da vam se obratim. Prvo, zato što hoću da vam se zahvalim što ste bili puni podrške i tako divni prema njoj; drugo, zato što ste toliko toga lepog o njoj napisali, jer to zaista sve i jeste istina, treće - da vam se zahvalim na rečima podrške koje ste uputili nama, porodici. Takođe sam htela i da svima vama kažem, a posebno onima koji su mamin ishod doživeli tako, da počinju da gube optimizam - molim vas, nemojte! Znate odlično šta bi vam i ona rekla, ja se po tom pitanju od nje mnogo ne razlikujem, i mislim da je svaka priča individualna, a da veliki borci uvek pobeđuju! Maki je stvarno bila veliki, najbolji čovek koga znam, divna majka, žena, prijatelj, lekar, i iz tog razloga svi treba da osetimo nešto lepo i uzvišeno kad je se setimo, pre nego nalete depresivnih misli, čak i sad, kad je ovako teško!

Izvinite na romanu od posta, i veliki pozdrav!
imala si divnu majku i kao takvu srecnu i nasmejanu treba da je pamtimo , jer tako bi ona zelela ,
 
Dragi svi,

znam da vas je Ana već kontaktirala i potvrdila tužnu vest, ali sam i ja, čitajući sada postove od nekoliko meseci unazad, osetila potrebu da se javim. Da se predstavim, ja sam Tamara, Vesnina ćerka.
Znala sam da se mama dopisuje sa vama ovde, znala sam i koliko ste joj svi značili, a i koliko je jedva čekala da se vidi sa vama poslednji put kad ste se dogovarali, ali stvarno nikada nisam ušla i čitala šta piše, jer je ona uvek bila dovoljno otvorena, da nisam osećala potrebu da zadirem u to. Sada, kada sam malo "pronjuškala" ovde, na brzinu vas otprilike upoznala, a i svoju mamu kao člana jedne ovakve zajednice, stvarno sam poželela da vam se obratim. Prvo, zato što hoću da vam se zahvalim što ste bili puni podrške i tako divni prema njoj; drugo, zato što ste toliko toga lepog o njoj napisali, jer to zaista sve i jeste istina, treće - da vam se zahvalim na rečima podrške koje ste uputili nama, porodici. Takođe sam htela i da svima vama kažem, a posebno onima koji su mamin ishod doživeli tako, da počinju da gube optimizam - molim vas, nemojte! Znate odlično šta bi vam i ona rekla, ja se po tom pitanju od nje mnogo ne razlikujem, i mislim da je svaka priča individualna, a da veliki borci uvek pobeđuju! Maki je stvarno bila veliki, najbolji čovek koga znam, divna majka, žena, prijatelj, lekar, i iz tog razloga svi treba da osetimo nešto lepo i uzvišeno kad je se setimo, pre nego nalete depresivnih misli, čak i sad, kad je ovako teško!

Izvinite na romanu od posta, i veliki pozdrav!

Tamara,drago mi je da si našla vremena i snage da nam pišeš!!!!
Tvoja mama nam je svima bila prijatelj koga od nas nije niko lično poznavao,ali u ovom šašašvom vremenu to je za nas sve bilo i ostalo veliko bogatstvo,ali i praznina što nismo imali sreće da sa njom popijemo kafu 16.6. u centru Bg.!!!
Napisala sam na njenom profilu a i sada to ponavljam da Njena BORBA neće biti uzaludna i da se NIKADA nećemo predavati jer bi kao što i sama pišeš i Ona tako htjela,da POBIJEĐUJEMO,a to se svakako odnosi i na vas,njene najmilije!!!!
Veliki pozdrav od :heart:
 
Dragi svi,

znam da vas je Ana već kontaktirala i potvrdila tužnu vest, ali sam i ja, čitajući sada postove od nekoliko meseci unazad, osetila potrebu da se javim. Da se predstavim, ja sam Tamara, Vesnina ćerka.
Znala sam da se mama dopisuje sa vama ovde, znala sam i koliko ste joj svi značili, a i koliko je jedva čekala da se vidi sa vama poslednji put kad ste se dogovarali, ali stvarno nikada nisam ušla i čitala šta piše, jer je ona uvek bila dovoljno otvorena, da nisam osećala potrebu da zadirem u to. Sada, kada sam malo "pronjuškala" ovde, na brzinu vas otprilike upoznala, a i svoju mamu kao člana jedne ovakve zajednice, stvarno sam poželela da vam se obratim. Prvo, zato što hoću da vam se zahvalim što ste bili puni podrške i tako divni prema njoj; drugo, zato što ste toliko toga lepog o njoj napisali, jer to zaista sve i jeste istina, treće - da vam se zahvalim na rečima podrške koje ste uputili nama, porodici. Takođe sam htela i da svima vama kažem, a posebno onima koji su mamin ishod doživeli tako, da počinju da gube optimizam - molim vas, nemojte! Znate odlično šta bi vam i ona rekla, ja se po tom pitanju od nje mnogo ne razlikujem, i mislim da je svaka priča individualna, a da veliki borci uvek pobeđuju! Maki je stvarno bila veliki, najbolji čovek koga znam, divna majka, žena, prijatelj, lekar, i iz tog razloga svi treba da osetimo nešto lepo i uzvišeno kad je se setimo, pre nego nalete depresivnih misli, čak i sad, kad je ovako teško!

Izvinite na romanu od posta, i veliki pozdrav!

Tamara, примите моје саучешће.
Значи нам што сте се јавили.

Као Веснина колегиница, знала сам да је вероватноћа за лош исход велика али сам, посматрајући је, заиста била уверена да Весна може да се избори.
Синоћ, кад сам добила поруку да је Весна преминула, шок ми је био велики јер сам Весну доживљавала као неког ко, напросто, не може да умре.
И овај интернет простор је невероватан, вежемо се за људе које знамо кроз писање и слике.

Весна је била тако полетна и весела, ентузијаста прави! Сваком рада да помогне.
Кад се сетим колико је порука подршке исписала људима који су, реално, били много мање болесни од ње, колико је савета дала на теми која је била везана директно за њен позив гинеколога и то у сред борбе са тим опаким карциномом, колико је оптимизма ширила и како је храбрила људе, не могу да не закључим да смо изгубили заиста великог човека.
Ведрине, којом је зрачила, сећаћу се увек.

Хвала Вам још једном на јављању.
 
Dragi svi,

znam da vas je Ana već kontaktirala i potvrdila tužnu vest, ali sam i ja, čitajući sada postove od nekoliko meseci unazad, osetila potrebu da se javim. Da se predstavim, ja sam Tamara, Vesnina ćerka.
Znala sam da se mama dopisuje sa vama ovde, znala sam i koliko ste joj svi značili, a i koliko je jedva čekala da se vidi sa vama poslednji put kad ste se dogovarali, ali stvarno nikada nisam ušla i čitala šta piše, jer je ona uvek bila dovoljno otvorena, da nisam osećala potrebu da zadirem u to. Sada, kada sam malo "pronjuškala" ovde, na brzinu vas otprilike upoznala, a i svoju mamu kao člana jedne ovakve zajednice, stvarno sam poželela da vam se obratim. Prvo, zato što hoću da vam se zahvalim što ste bili puni podrške i tako divni prema njoj; drugo, zato što ste toliko toga lepog o njoj napisali, jer to zaista sve i jeste istina, treće - da vam se zahvalim na rečima podrške koje ste uputili nama, porodici. Takođe sam htela i da svima vama kažem, a posebno onima koji su mamin ishod doživeli tako, da počinju da gube optimizam - molim vas, nemojte! Znate odlično šta bi vam i ona rekla, ja se po tom pitanju od nje mnogo ne razlikujem, i mislim da je svaka priča individualna, a da veliki borci uvek pobeđuju! Maki je stvarno bila veliki, najbolji čovek koga znam, divna majka, žena, prijatelj, lekar, i iz tog razloga svi treba da osetimo nešto lepo i uzvišeno kad je se setimo, pre nego nalete depresivnih misli, čak i sad, kad je ovako teško!

Izvinite na romanu od posta, i veliki pozdrav!
:zag:
 
Hvala vam svima još jednom! I naravno da je ona neko ko ne može da umre, jer, pored toliko svega što je delila sa nama i onoga što je ostavila za sobom, koliko god to zvučalo kao kliše - živeće kroz nas!
:heart:
 
Dragi svi,

znam da vas je Ana već kontaktirala i potvrdila tužnu vest, ali sam i ja, čitajući sada postove od nekoliko meseci unazad, osetila potrebu da se javim. Da se predstavim, ja sam Tamara, Vesnina ćerka.
Znala sam da se mama dopisuje sa vama ovde, znala sam i koliko ste joj svi značili, a i koliko je jedva čekala da se vidi sa vama poslednji put kad ste se dogovarali, ali stvarno nikada nisam ušla i čitala šta piše, jer je ona uvek bila dovoljno otvorena, da nisam osećala potrebu da zadirem u to. Sada, kada sam malo "pronjuškala" ovde, na brzinu vas otprilike upoznala, a i svoju mamu kao člana jedne ovakve zajednice, stvarno sam poželela da vam se obratim. Prvo, zato što hoću da vam se zahvalim što ste bili puni podrške i tako divni prema njoj; drugo, zato što ste toliko toga lepog o njoj napisali, jer to zaista sve i jeste istina, treće - da vam se zahvalim na rečima podrške koje ste uputili nama, porodici. Takođe sam htela i da svima vama kažem, a posebno onima koji su mamin ishod doživeli tako, da počinju da gube optimizam - molim vas, nemojte! Znate odlično šta bi vam i ona rekla, ja se po tom pitanju od nje mnogo ne razlikujem, i mislim da je svaka priča individualna, a da veliki borci uvek pobeđuju! Maki je stvarno bila veliki, najbolji čovek koga znam, divna majka, žena, prijatelj, lekar, i iz tog razloga svi treba da osetimo nešto lepo i uzvišeno kad je se setimo, pre nego nalete depresivnih misli, čak i sad, kad je ovako teško!

Izvinite na romanu od posta, i veliki pozdrav!

Pre svega zelim da ti izjavim saucesce, divna zena nas je napustila.
Jako lepo od tebe sto si se u ovako teskom trenutku setila nas...
 
MOJE ISKRENO SAUCESCE!!!!!!!
Dragi svi,

znam da vas je Ana već kontaktirala i potvrdila tužnu vest, ali sam i ja, čitajući sada postove od nekoliko meseci unazad, osetila potrebu da se javim. Da se predstavim, ja sam Tamara, Vesnina ćerka.
Znala sam da se mama dopisuje sa vama ovde, znala sam i koliko ste joj svi značili, a i koliko je jedva čekala da se vidi sa vama poslednji put kad ste se dogovarali, ali stvarno nikada nisam ušla i čitala šta piše, jer je ona uvek bila dovoljno otvorena, da nisam osećala potrebu da zadirem u to. Sada, kada sam malo "pronjuškala" ovde, na brzinu vas otprilike upoznala, a i svoju mamu kao člana jedne ovakve zajednice, stvarno sam poželela da vam se obratim. Prvo, zato što hoću da vam se zahvalim što ste bili puni podrške i tako divni prema njoj; drugo, zato što ste toliko toga lepog o njoj napisali, jer to zaista sve i jeste istina, treće - da vam se zahvalim na rečima podrške koje ste uputili nama, porodici. Takođe sam htela i da svima vama kažem, a posebno onima koji su mamin ishod doživeli tako, da počinju da gube optimizam - molim vas, nemojte! Znate odlično šta bi vam i ona rekla, ja se po tom pitanju od nje mnogo ne razlikujem, i mislim da je svaka priča individualna, a da veliki borci uvek pobeđuju! Maki je stvarno bila veliki, najbolji čovek koga znam, divna majka, žena, prijatelj, lekar, i iz tog razloga svi treba da osetimo nešto lepo i uzvišeno kad je se setimo, pre nego nalete depresivnih misli, čak i sad, kad je ovako teško!

Izvinite na romanu od posta, i veliki pozdrav!
 
Drugari da li neko moze da mi provjeri dal ima da se u Srbiji u apotekama kupi Docetaksel (Taxotera) hemoterapija?
Dr. rekao da ima u B.L. ja zvala danas apoteke nemaju i kazu ne mogu ni naruciti
Unaprijed hvala
 
Bas mi je zao zbog Vesne
nisam upoznala osobu sa vise optimizma u sebi
kad se samo setim kako je i pored operacije i svega kroz sta je prolazila izgledala kao devojcica
mlada i leprsava duhom
takve cu je se uvek secati.....
 
Dragi svi,

znam da vas je Ana već kontaktirala i potvrdila tužnu vest, ali sam i ja, čitajući sada postove od nekoliko meseci unazad, osetila potrebu da se javim. Da se predstavim, ja sam Tamara, Vesnina ćerka.
Znala sam da se mama dopisuje sa vama ovde, znala sam i koliko ste joj svi značili, a i koliko je jedva čekala da se vidi sa vama poslednji put kad ste se dogovarali, ali stvarno nikada nisam ušla i čitala šta piše, jer je ona uvek bila dovoljno otvorena, da nisam osećala potrebu da zadirem u to. Sada, kada sam malo "pronjuškala" ovde, na brzinu vas otprilike upoznala, a i svoju mamu kao člana jedne ovakve zajednice, stvarno sam poželela da vam se obratim. Prvo, zato što hoću da vam se zahvalim što ste bili puni podrške i tako divni prema njoj; drugo, zato što ste toliko toga lepog o njoj napisali, jer to zaista sve i jeste istina, treće - da vam se zahvalim na rečima podrške koje ste uputili nama, porodici. Takođe sam htela i da svima vama kažem, a posebno onima koji su mamin ishod doživeli tako, da počinju da gube optimizam - molim vas, nemojte! Znate odlično šta bi vam i ona rekla, ja se po tom pitanju od nje mnogo ne razlikujem, i mislim da je svaka priča individualna, a da veliki borci uvek pobeđuju! Maki je stvarno bila veliki, najbolji čovek koga znam, divna majka, žena, prijatelj, lekar, i iz tog razloga svi treba da osetimo nešto lepo i uzvišeno kad je se setimo, pre nego nalete depresivnih misli, čak i sad, kad je ovako teško!

Izvinite na romanu od posta, i veliki pozdrav!
Tamara primi saucesce ali ujedno i veliku podrsku za tebe i celu tvoju porodicu.......Ja sam iz Krusevca,povremeno sam pratila forum i sasvim slucajno saznala da je Vesna ks zapravo nasa doktorka Vesna.Pratila sam njene postove i u zivotu veceg borca i humaniju zenu nisam videla.Shvatila sam koliko su svi na forumu povezani kao da su rodjaci...Kad sam primila tu tuznu vest odlucila sam da jednom od njenih prijatelja javim jer sam videla koliko brinu,pitaju se.......Verujem da im je lakse sada kada si im se ti javila.Veliki pozdrav!
 
cao ljudi,ne znam odakle da pocnem...
Od najlepseg-cerka mi jutros u 6 salje poruku(na terenu je pa rano ustaje)da je radila test na trudnocu i da je pozitivan!Ako Bog da da sve bude u redu-u februaru cu postati babuska(hocu babuska pa da posle idem na evroviziju
h020.gif
koja bi se mogla odrzati u Turskoj)Koja zbrka osecanja-u trenutku presrecna i ponosna i ujedno spisak briga oko trudnoce,porodjaja,zivota...al te brige sam odmah oterala iz glave!
Sinoc sam sa drustvom iz odeljenja bila na jednom malom splavu u blizini grada-mnogo nam je bilo lepo,pricali,secali se i dooobro ismejali-kao da smo jos ona deca...
Tamo sam se lepo osecala,ali kod kuce vidim-leva ruka i obe noge otecene kao krofne!A sto sad noge ovoliko???Ja nikad nisam imala sklonost da tako oticem bez obzira na vrucinu,aktivnost,jedino pred kraj prve trudnoce.A jutros-ova saka je tako otecena da ne mogu da je zatvorim,mislim-puci ce koza.Otkud sve ovo:think:
U 11.30 idem na prozivku,a veceras u kafani-zurka.
Vec nam puno nedostajes...:sad2:
 
Čitam i ne mogu da verujem, a suze idu i idu
Draga Vesna, počivaj u miru i neka ti je laka zemlja!!!
Vesninoj porodici moje najiskrenije saučešće, pamtite majku uvek i nastavite njenim koracima! Nikada, nikada se ne predajte i ne dozvolite sebi da tugujete. Majka vam je bila veliki i divan čovek, nesebična, humana i takvom je uvek pamtite.
Imala sam pilike da je upoznam početkom oktobra dok je ležala u bolnici u Nišu, gde je operisana. Ostavila je takav utisak na mene da i dan danas posle nekoliko meseci stalno ponovo i ponovo vraćam sebi taj film u glavi. Bila je divna žena puna vedrine i optimizma i takve ću je se uvek sećati.
Mnogo mi nedostaje njen vedar duh....
Vesna, neka te anđeli čuvaju! počivaj u miru :heart:
 
:eek:Kad se malopre ne slogirah..tek sada sam saznala sta znaci 4ciklusa taxola u nedeljnom rezimu:to je 12 nedelja terapije(jedan ciklus 3 doze-tj.tri nedelje)dakle nema zavrsavanja svega do jula nego do septembra,zracenje u sred leta...:(

Naravno sad moj mozak ubrzano trazi "zasto je to dobro"prilagodjava se,ali...uh..
Ma,proci ce i to:sad2::whistling:

Uvek si trazila dobru stranu svega,bila si veliki optimista i pobednik,mnogo nam nedostajes Vesna....:heart::sad2:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top