Okretanje u smesku

MrNapokon

Supersonik
VIP
Poruka
70.298
Prevescu jedne stihove, imam i jednu interpretaciju na osnovu koje mozemo da razvucemo pricu na temu.

Nesreca je ta, da kada osetimo oluju
Mozemo da se sklupcamo zajedno, zato sto nam je neprijatno

Pa sta ces, djavo nas tera na greh
Ali nam se to svidja, zato sto se vrtimo u njegovom osmehu

Ljubav je kao greh ljubavi
Za one koji je osecaju najvise...


Ovo prevodim da su ljudi sa osobama u dobrom delu zato sto im te osobe pruzaju komfor, utociste, sigurnost. Ako tako krenemo osnov tih emocija moze da se protumaci u negativnom impulsu emocija. Ako ti treba komfor, znaci ono sto unosis u tu ljubav je neprijatnost koja trazi komfor, ako ti treba utociste, znaci da si u begu od necega, ako ti treba sigurnost, znaci da si nesigurna osoba....
Drugi deo mislim da govori o zlu (djavo) kao posledicu koja nas tera da trazimo sve to, ali nam se svidja zato sto se vrtimo u njegovom osmehu (dakle ipak smo srecni kada dobijemo te kompenzovane emocije)
I ovaj treci deo, jako bitan, ljubav je kao greh za one koje je osecaju najvise.... Sta mislite, Hajde da ne postavljam genericna pitanja na koje su i genericni razgovori, vec da otvorimo diskusiju......
 
Misliš da je cilj kome treba da težimo biti sam sebi dovoljan? Jel tako možeš tek zaista da voliš drugog čistom ljubavlju?

Recimo, ili pronaci u sebi ljubav, koja isto tako zraci iznutra, pozitivne emocije koje ces uz radost da podelis sa nekim, a ne recimo potreba za sigurnoscu, komforom, prisustvom, neka projekcija (sto ne kazem da i te emocije ne dolaze u obzir. Ali mislim, da pogotovu na pocetku, jeste bitno dozvoliti osmehu, radosti, strasti, nekom unutrasnjom zeljom da podelis srecu sa nekim igra veoma bitnu ulogu u gradjenju veze... Ko te pre privuce, nasmejan muskarac, ili tuzan, bez obzira sto si ti mozda saosecajna osoba?
 
sve to nastaje iz drugih razloga a ne iz veze nego ste zabokrechina
onda cuti i zabokreciniraj se

Hiro, i sam sam bio takav. Ocekivao sam da mi ljubav promeni zivot. Nikada se nije desilo. Dolazak nove osobe ne pravi bolju osobu od tebe, ne resava ti neke unutrasnje stvari. Teske su to lekcije, ali s druge strane, nagrada je kada naucis to, onda je sama veza po sebi daleko lepsa. I nakon toga, kada i dodje kriza, ta osoba ima onu pravu energiju da je podeli sa tobom. Nece da pomisli u sebi: Aaaaa evo ga opet, sada ce opet sa time...Ne, nego ce prpoznati onaj osmeh na pocetku, pronaci pravu saosecajnost i reci sebi: Hej, ova osoba koju volim zbog radosti, je sada u bolu, hajde da budem uz nju.
 
Evo jedan mali primer, onako bezazlen. Zamislite da idete da kupite voljenom, ili voljenoj osobi poklon za rodjendan ili neku drugu priliku. E sada u mislima vam je lik te osobe. Sta mislite koji poklon ce biti bolji, da li ako vam je u mislima mrzovoljna slika te osobe, ili neka izraz lica razocarenja, ili neke slabosti, ili vam je u mislima slika te osobe kako se secate prvog upoznavanja i tog osmeha koji vas je zesce privukao i naterao da se smejet zajedno?
 
Recimo, ili pronaci u sebi ljubav, koja isto tako zraci iznutra, pozitivne emocije koje ces uz radost da podelis sa nekim, a ne recimo potreba za sigurnoscu, komforom, prisustvom, neka projekcija (sto ne kazem da i te emocije ne dolaze u obzir. Ali mislim, da pogotovu na pocetku, jeste bitno dozvoliti osmehu, radosti, strasti, nekom unutrasnjom zeljom da podelis srecu sa nekim igra veoma bitnu ulogu u gradjenju veze... Ko te pre privuce, nasmejan muskarac, ili tuzan, bez obzira sto si ti mozda saosecajna osoba?


Tema je jako zanimljiva:) A i ovo pitanje.

Pre su me uvek privlacili drugaciji, cudniji muskarci. Misticni, nedoreceni, kod kojih "grske" nisu bile upadljive, ali su se naslucivale, pa me je to vuklo i kopkalo. I danas, kada npr. jedem keks, uvek biram onaj okrnjen, polomljen, a savrseno glaziran me ne privlaci.
Posle nekih iskustava i umora, iscrpljenosti,... pocela sam da obracam paznju na vedrinu. Jedno vrene mi je bilo zapanjujuce cudno kada vidim iskreno nasmejanog muskarca. Sada je to prvo sto cu primetiti, sto ce me privuci.
Ali, nisam od onih koji se ne osecaju potpuno ako nemaju osobu suprotnog pola pored sebe. Ne skacem iz veze u vezu, ni ne trazim ih, nekako se spontano nanjusimo. Muskarce ne dozivljavam kao zaklon, nego kao razmenu energije (pozitivne i seksualne). Jeste, i to je na neki nacin koristoljublje, ali uzajamno. Ispunjenost primanjem i davanjem.
 
Evo jedan mali primer, onako bezazlen. Zamislite da idete da kupite voljenom, ili voljenoj osobi poklon za rodjendan ili neku drugu priliku. E sada u mislima vam je lik te osobe. Sta mislite koji poklon ce biti bolji, da li ako vam je u mislima mrzovoljna slika te osobe, ili neka izraz lica razocarenja, ili neke slabosti, ili vam je u mislima slika te osobe kako se secate prvog upoznavanja i tog osmeha koji vas je zesce privukao i naterao da se smejet zajedno?

e ako vec dresim kesu za nekog koga briga, jedino valjda imash enki osecaj da nekom ne cackash ganglije time
 
[/B]

Tema je jako zanimljiva:) A i ovo pitanje.

Pre su me uvek privlacili drugaciji, cudniji muskarci. Misticni, nedoreceni, kod kojih "grske" nisu bile upadljive, ali su se naslucivale, pa me je to vuklo i kopkalo. I danas, kada npr. jedem keks, uvek biram onaj okrnjen, polomljen, a savrseno glaziran me ne privlaci.
Posle nekih iskustava i umora, iscrpljenosti,... pocela sam da obracam paznju na vedrinu. Jedno vrene mi je bilo zapanjujuce cudno kada vidim iskreno nasmejanog muskarca. Sada je to prvo sto cu primetiti, sto ce me privuci.
Ali, nisam od onih koji se ne osecaju potpuno ako nemaju osobu suprotnog pola pored sebe. Ne skacem iz veze u vezu, ni ne trazim ih, nekako se spontano nanjusimo. Muskarce ne dozivljavam kao zaklon, nego kao razmenu energije (pozitivne i seksualne). Jeste, i to je na neki nacin koristoljublje, ali uzajamno. Ispunjenost primanjem i davanjem.

Pa jeste, ali je pozitivna energija, unosis radost. Naravno ne mozemo svi ici ulicom i vikati cvece prolece. To ne postoji. ali mislim da je taj osnov jako bitan. Jer gradi momente, a momenti grade vezu, Jer posle nekog vremena, zalis da se prisetis i kazes sebi: Koliko volim tu osobu, koliko prelepih i ispunjenih momenata smo podelili zajedno.
 
e ako vec dresim kesu za nekog koga briga, jedino valjda imash enki osecaj da nekom ne cackash ganglije time

Pa to, ili ono, mozda ce je ovo usreciti, mozda ce je ono usreciti, uh ne znam, nekako je... Ili slika nje, kako se smeje srecna, e tada pomislis, Jao znam sta cu joj kupiti, ovo ce je sigurno nasmejati. Ovo ce joj ispuniti dan.
 
Pa jeste, ali je pozitivna energija, unosis radost. Naravno ne mozemo svi ici ulicom i vikati cvece prolece. To ne postoji. ali mislim da je taj osnov jako bitan. Jer gradi momente, a momenti grade vezu, Jer posle nekog vremena, zalis da se prisetis i kazes sebi: Koliko volim tu osobu, koliko prelepih i ispunjenih momenata smo podelili zajedno.

:ok:

A neki ocajnicki grabe svaku sansu i stupaju u veze jer su usamljeni, neispunjeni,... Pa se posle cude zasto ne ide...
 

Back
Top