Registrovala sam se ovde zbog ove (zapravo neke slicne ali sam sada ovu nasla) teme.
Imam 44 godine, dete od sest i po, i single.
U prošlosti sam bila i u vezama sa mladjim muskarcima. Otac mog deteta je mladji od mene sedam godina i bili smo zajedno, nevencani, skoro devet godina.
I to tada nije bio problem. Njegovi nisu imali problema sto sam starija, moji malo jesu, ali sam to resila, drustvo obostrano prihvatilo moje i njegovo .. Recimo da se nije nesto ni primecivala razlika.
Ali, ja sam imala 30 kad smo se upoznali, on tek zavrsio faks, ja kao dete izgledala, cak je mislio da sam maloletna kad smo se upoznali. Sto bi se reklo, nije nam na celu pisalo da sam ja starija i koliko.
I sve ovo do sada sam pisala samo neke komparacije radi sa onim sto sledi.
Sada mi se dopada momak koji ima 40 godina, dakle mladji je od mene nepune četiri godine, i osecam se kao izmet zbog toga. Pritom je on slobodan sasvim, u smislu nema decu (ima vanvracnu iza sebe, duzu od moje), eto mladji, i osecam kao da nemam prava da osecam uopste nesto prema njemu. Nismo zajedno, on zna moja osecanja, ali da zanemarimo taj deo o pitanju neuzvracenosti istih..
Problem je nekako nametnut osecaj da sam se drznula sapom na nesto na sta nemam pravo.
Ja nisam bas onako neobrazovana i primitivna, bar tako mislim, ali me ubija ovo nepripadanje i sada ocigledno izlazim iz okvira teme kada kazem da kao da nigde ne pripadam, ni u zauzete ni u slobodne ljude, i da se nekako u meni gnezdi odvratnost prema samoj sebi - iako nismo ni zajedno kao da me sramota sto mi se uopste, meni sa detetom i starojoj, dopada on. Kao da mu kradem sve one mile opcije mladjih, lepsih, slobodnih. A kazem, cak je sve i na nivou samo simpatije. .
Da li sa mnom nesto nije u redu i drma me seljacki gen, ili me radi osecaj manje vrednosti koji samo implementiram u razliku u godinama, ili sam zaista postala svojevoljna zrtva komentara sto i nisu na moj račun. Mislim, oni koji znaju za moj slučaj simpatije su samo moji prijatelji, a oni su nezni prema meni.
Ne znam koliko me shvatate ozbiljno, ali zaista jesam ozbiljna. Cula sam komentare ovako, mimo mene, da samo muskarci koji su (sijaset pogrdnih naziva) .. pristaju na veze sa starijim zenama, a Jos ovaj deo "raspustenice" i momenat u kojem je dete smetnja a ne blagoslov, da ne spominjem.
Meni skroz kul da ostanem zanavek sama, ono , sama nisam jer imam dete koje volim najviše na svetu i ne postoji sila da budem sa nekim kome je ono problem ili za koga ono moze i u najavi biti problem, al ono... Jesmo jos uvek u pedesetim dvadesetog, ako se eto stidim i reci tako da mi se dopada neko ju cuda 4 god mladji i deteta bez...