Književnost Odlomci iz knjiga

"Kakva sam ja budala bio, Vasilij. Čovek će uvek biti čovek. Ne postoji nov čovek. Trudili smo se da stvorimo društvo jednakih. Tu sused ne bi mogao da zavidi susedu. Ali uvek će postojati razlog za zavist. Smešak... prijateljstvo. Nešto što nemaš a želiš da poseduješ. U ovom svetu, čak i u sovjetskom... uvek će postojati bogati i siromašni. Bogati talentom... siromašni talentom. Bogati u ljubavi... siromašni u ljubavi."

Iz filma "Neprijatelj pred vratima"
 
Milan Kundera: “Besmrtnost”
“Nijedna epizoda nije apriori osuđena da zauvek ostane epizoda, jer svaki događaj, i onaj najbeznačajniji,
sadrži u sebi skrivenu mogućnost da pre ili kasnije postane uzrok drugih zbivanja i preobrazi se tako u događaj ili pustolovinu.”
 
„Prijatelje biram po lepoti, poznanike po njihovom dobrom karakteru, a neprijatelje po njihovoj pameti. U izboru svojih neprijatelja čovek ne može da bude dovoljno pažljiv. Nema ni jednog ko bi bio glupak. Sve su to ljudi izvesne intelektualne snage i, prema tome, svi me oni cene. Zar nisam sujetan? Mislim da sam prilično sujetan.“

Slika Dorijana Greja –Oskar Vajld
 
„Sputnik ljubav“ − Haruki Murakami

„Ako dozvolite, jednu mediokritetsku generalizaciju, rekao bih da su u ovom našem nesavršenom svetu i besmislene stvari pomalo potrebne.
Kada bi iz ovog nesavršenog sveta nestalo sve besmisleno, on bi izgubio čak i svoju nesavršenost.“
 
„Čovek u svom životu mora jednom izaći u divljinu i iskusiti zdravu, čak i dosadnu samoću.
Tako će otkriti da zavisi isključivo od sebe samog, pa spoznati svoje prave i skrivene moći.“

Iz romana Džeka Keruaka Usamljeni putnik
 
O Ljubavi -Herman Hesse

". . . I ona stade da mi priča o jednom mladiću koji je bio zaljubljen u Zvezdu. Stajao je kraj mora, pružao je ruke i obožavao zvezdu, sanjao je o njoj i upravljao je k njoj svoje misli. Ali je on znao, ili je mislio da zna, da zvezdu ne može obgrliti jedan čovek. Smatrao je za svoju sudbinu da voli zvezdu bez nade na ispunjenje, i iz te misli izgradio je čitav životni spev o odricanju i nemoj, vernoj patnji, koja je imala da ga popravi i prečisti. Ali svi njegovi snovi bili su upravljeni zvezdi. Jednom je opet stajao noću kraj mora, na visokom hridu, i gledao je u zvezdu, i goreo je od ljubavi prema njoj. I u trenutku najveće čežnje poskoči i baci se u prazninu, zvezdi u susret.

Ali i u trenutku skakanja pomisli još brzo kao munja: ta to je ipak nemoguće! I eno, ležao je dole na obali i bio je zdrobljen. On nije razumeo da voli. Da je, u trenutku kad je skakao, imao duševnu snagu da čvrsto i pouzdano veruje u ispunjenje, odleteo bi naviše i sjedinio se sa zvezdom.

- Ljubav ne mora da moli - reče ona - niti da traži. Ljubav mora da ima snagu da u sebi samoj dođe do izvesnosti. Onda neće biti više vučena, nego će ona vući. Sinklere, vašu ljubav vučem ja. Ako me ona nekad povuče, ja ću doći. Ja neću da dajem darove, ja hoću da budem zadobijena. . ."

Iz Demijana, 1919.
 
Uvek je mirisala na Milano...Prepoznavši njen parfem na stepeništu, zastao sam uplašen da je možda upravo otišla. Ne, nije...Pakovala je svoje stvari.
Pogledala me je preko ramena, i zadrhtala kao košuta, zatečena "in flagranti" sa mojim plavim puloverom prislonjenim na grudi.
Smislio sam hiljadu stvari koje ću joj reći, a i ona je ponešto smislila, koliko je znam...Da smo rekli išta od toga, to bi potpuno zapetljalo stvar.
Ovako, stvar se odmotala kao klupko vunice ispušteno iz krila. Zadivljujuće jednostavno...
"Samo sam htela da imam nešto tvoje... Zauvek..."
Zumirao sam kristalnu kap u njenom lepom oku, koja je svetlucala kao titrava rosa na malenom zvončiću đurđevka.
Sretan sam ja momak...
Neki režiseri potroše čitav život čekajući takvu scenu, i opet ne uspeju da je snime.
Hajde konju...Reci joj...
Osetio sam da uglovi usana izmiču kontroli.
"Želiš nešto moje? Zauvek? - Da li bi prezime moglo da posluži?"

Đorđe Balašević - "Tri posleratna druga’”
 
Užasan genocid koji su ustaše počele da sprovode protiv Srba u Bosni i Hercegovini, nečuveni zločini na koje se uho teško moglo naviknuti jer takvo masovno varvarstvo nije bilo poznato u istoriji, stradanje čitavih srpskih krajeva, zatiranje svega živog, sve je to natjerivalo čovjeka da se odredi, ili da se suprostavi ili da se demorališe. Za mene je to bilo pitanje humaniteta: da nisam prišao revoluciji, da se nisam suprostavio zločinima, nikad više ne bih mogao sebe da poštujem. A živjeti bez samopoštovanja nije lako.

Meša Selimović, autobiografska knjiga "Sjećanja"
 
„Bez težnje ka nečemu višem i lepšem, čoveku nema života. Pa čak i onda, kada je svestan nemogućnosti nečega što bi želeo da ostvari, on i dalje veruje u to. Kao što su hleb i voda preko potrebni za održavanje telesnog života, tako je ideal potreban za održavanje duševnog života čovekovog.”

Vladeta Jerotić – Dnevnik
 
Kad sam se vratio u Los Anđeles, našao sam jeftin hotel kod ulice Huver, legao na krevet i pio. Tako sam pio neko vreme, tri-četiri dana. Nisam mogao da nateram sebe da pročitam oglase za posao. Nisam mogao da podnesem pomisao da sedim pred čovekom iza pisaćeg stola i govorim kako tražim posao, kako sam kvalifikovan za taj posao. Priznajem, užasavao me život, sve ono što čovek mora da radi samo da bi jeo, spavao i oblačio se. Zato sam ležao na krevetu i pio. Kad piješ, svet je i dalje napolju, ali te bar trenutno ne drži za gušu.

Iz Faktotuma
 
IMG_20191120_130758_5.jpg алихоџа.jpg
 
„Ležanje na kauču“ – Irvin D. Jalom

„Ernestu se dopadalo što je psihoterapeut. Dan za danom pacijenti su ga pozivali u najintimnije odaje svojih života. Dan za danom on ih je tešio, brinuo se o njima i ublažavao njihov očaj. Zauzvrat, oni su mu se divili i cenili ga.Takođe, posao je dobro plaćen. Mada bi Ernest često pomislio da bi se bavio psihoterapijom i besplatno, da mu novac nije potreban.
Srećan je čovek koji voli svoj posao. Ernest je sebe smatrao srećnim. I više od toga. Blagoslovenim. On je čovek koji je pronašao svoj životni poziv – čovek koji mirne duše može reći da se nalazi upravo tamo gde pripada, u središtu svojih sposobnosti, interesovanja, strasti.
Ernest nije bio pobožan čovek. Međutim, kada bi ujutru otvorio rokovnik i ugledao imena osam ili devet dragih ljudi sa kojima će provesti dan, obuzelo bi ga osećanje koje se može opisati isključivo kao religiozno. Tada bi ga spopao dubok poriv da se zahvali – nekome, nečemu – zato što je pronašao put do životnog poziva.“
 
„48 zakona moći“ – Robert Grin

Zadivljujuća, lukava, nemilosrdna i korisna knjiga koja uspeva da tri hiljade godina istorije moći prikaže u četrdeset osam precizno definisanih zakona. Objedinivši filozofije velikih mislilaca kao što su Makijaveli, Sun Cu i Karl fon Klauzevic Grin je napisao ubedljivu, praktičnu, na trenutke šokantnu knjigu, korisnu svima koji žele da ostvare svoje ciljeve.Ilustrovani primerima taktika čuvenih vladara, kraljice Elizabete I, Henrija Kisindžera i ostalih koje je moć vodila ili koji su pali kao njene žrtve, ovi zakoni će fascinirati i poučiti sve one koji teže ka tome da ovladaju svim životnim segmentima.
 
Sanjar - (odlomak) Ijan Makjuan

Nezgodno je, ako si sanjar koji malo govori, što nastavnici u školi, pogotovu oni koji te ne poznaju dobro, obično misle da si glupav. Ili, ako ne baš glupav, onda tunjav i nezanimljiv. Niko ne vidi čudesne događaje koji se odvijaju u tvojoj glavi. Svaki normalan nastavnik, kad bi primetio da Piter zuri kroz prozor ili u prazan list papira na klupi, pomislio bi da mu je dosadno, ili da nije spremio lekciju. Ali istina je bila sasvim drugačija.

Jednog jutra su, recimo, deca u Piterovom razredu imala kontrloni iz matematike. Morali su da saberu neke veoma velike brojeve, a rok je bio dvadeset minuta. Maltene čim je počeo da rešava prvi zadatak, u kome je trebalo sabrati tri miliona petsto hiljada dvesta devedeset i pet sa drugim, skoro isto tako velikim brojem, Piter se odjednom setio najvećeg broja na svetu. Samo nedelju dana ranije čitao je o broju sa čarobnim imenom gugol (googol). Gugol dobijaš ako sto puta pomnožiš deset sa deset. Desetka s hiljadu nula na kraju. Ali postojala je jedna još bolja reč, prava bombona - gugolpleks. Gugolpleks je gugol puta deset puta deset. Kakav broj!

Piterove misli odlutale su za tom fantastičnom veličinom. Nule su se nizale u nedogled kao mehurići sapunice. Otac mu je pričao kako su astronomi izračunali da ukupan broj atoma u svim onim milionima zvezda koje oni posmatraju kroz svoje džinovske teleskope iznosi deset sa devedeset osam nula na kraju. Zbir svih atoma na svetu ne dostiže čak ni jedan gugol. A gugol je obična trica u poređenju sa gugolpleksom. Ako bi ti palo na pamet da od nekog zatražiš jedan gugol karamela s čokoladnim prelivom, u svemiru ne bi bilo ni izbliza dovoljno atoma za pravljenje tolikih karamela...

A Piter je, odrastajući, i sam nešto naučio: pošto ljudi ne mogu da vide šta se odigrava u tvojoj glavi, najbolje je, ako želiš da te razumeju, da im to lepo kažeš. I tako je počeo da zapisuje ponešto od onoga što mu se događalo dok je zurio kroz prozor ili ležao na leđima zagledan u nebo. Kad je odrastao, Piter je postao pronalazač i pisac priča i živeo je srećno i zadovoljno.
 
“Samom sebi“ – Marko Aurelije

„U tihim časovima najviše je voleo da razgovara sam sa sobom, tražeći utehe i potpore u filozofiji. Te razgovore ostavio je u aforističkom obliku
i bez određena reda zabeležene u spisu Razmatranja o samom sebi (Τῶν εἰς ἑαυτὸν βίβλια) u dvanaest knjiga.“
 
Nečista krv - Borisav Stanković (odlomak)

U čivluku, ograđenom zidom i topolama, odmah do reke, punom svežine i hlada, čak i zime usred leta, proveli bi nekoliko dana. Otac bi bio ceo dan dole, u bašti, izvaljen na jastucima, opkoljen tacnama duvana i šoljama od ispijenih kafa. Mati gore, na kuli, sva srećna jednako je bila na prozorima od sobe, koje tobož vetri i paje. Magda večito u svađi sa čivčijama i slugama, što joj ne donose kako treba iz sela maslo, sir i piliće, da se večera ne zadocni.

U veče večeravali bi uz piće, koje bi se u reci hladilo, i uz ono noćno, izdvojenije i jače žuborenje reke, kloparanje vodenica, a više njinih glava jednoliko, kao iz daleka, šuštanje topola, njihovog gustog, sočnog lišća. Posle,dok bi mati nameštala gore postelje, otac bi ostajao da pijući leškari.

A često, isprva tiho, za sebe, docnije jače i glasno, počeo bi da peva. Pa se tek zanese, počne na sav glas. Mati ne sme da prekida. Samo ga otud, iz obasjane sobe sluša. Sofka po materinom licu vidi da ona reči u pesmi ne razume, strane su joj, ali se vidi koliko ih oseća, kako od sreće, razdraganosti čisto treperi i otvorenih usta guta odozdo njegov glas, koji se sve više počinje da razleva po bašti, reci i topolama tako čudno, strasno i toplo.

Docnije, kada bi mislio da je Sofka već zaspala, dolazio bi on gore sa još nepopijenim vinom u stakletu i produžavao pesmu. Mater metao na krilo, rasplitavao joj kose i jednako pevajući grlio bi je i ljubio u lice i usta.

Kroz nekoliko dana vraćali bi se kući. Otac istina kao umoren, kao povučen u sebe, ali zato mati presrećna. Ne bi mogla Sofke da se nagrli i da je se naljubi, jer eto njoj, svome detetu, Sofki, ima da zablagodari, što joj se opet vratio on, njen muž i njegova ljubav.
 
Veliki Getsbi - F. Skot Ficdžerald (odlomci)

Kada ti dođe da nekome sudiš, rekao mi je, seti se da nije svim ljudima na ovom svetu život išao na ruku kao tebi.
Kada se suzdržavate da nekome sudite, dajete mu beskrajnu nadu. I dalje se pomalo plašim da će mi nešto promaći ako zaboravim, kako je to moj otac snobovski rekao, a ja snobovski ponavljam, da je osećaj za elementarnu pristojnost pri rođenju nejednako raspoređen.
Svako veruje da poseduje bar jednu od osnovnih vrlina, a ovo je moja: ja sam jedan od onih malobrojnih poštenih ljudi koje sam do sada sreo.

Ali u njegovom srcu neprestano je besneo nemir. Najčudovišnije i najfantastičnije misli pohodile su ga noću u postelji. Niti čitavog jednog sveta neopisive raskoši plele su se u njegovoj glavi dok je na umivaoniku otkucavao sat, a mesec vlažnom svetlošću natapao gužvu njegove odeće na podu. Svake noći dodavao je ponešto tkanju svoje uobrazilje, dok mu pospanost zagrljajem zaborava ne bi prekinula žive slike. Neko vreme ovakvim sanjarenjima davao je oduška svojoj mašti; bila su zadovoljavajući nagoveštaj nestvarnosti stvarnosti, obećanje da temelj sveta bezbedno počiva na vilinom krilu.
 
Doživljaji Toma Sojera (odlomak) - Mark Tven

Da je Tom bio veliki i mudar filozof kao pisac ove knjige, on bi shvatio da je rad - ono što činiš pod moranje, a da je igra sve ono na šta nisi primoran. I tada bi on razumeo zašto je pravljenje veštačkog cveća ili, recimo, okretanje oštračevog tocila - "rad", a kad ti brajko, zapneš iz petnih žila da oboriš "svih devet" kegli na kuglani ili da se uspentraš na vrh Monblana - to ti je samo "zabava".

Ima u Engleskoj bogataša koji teraju čitavo leto putnička kola sa četiri konja, i to iz dana u dan, dnevno prevale nekih dvadeset ili trideset milja - i to samo zato što ih to preimućstvo staje velike novce. Ali, da im neko samo ponudi platu za tu službu, služba bi im se pretvorila u "rad" i smesta bi je se odrekli.
 
„Lemurova ljubav“ – Ivana Kuzmanović

„Snažan je samo onaj čovek koji sme sebi da dopusti slabost. Pravi je samo onaj muškarac koji ume da obuhvati svoje unutrašnje dete. Jačina se ne ogleda u sakrivanju emocija već u njihovom izražavanju, i što više čovek to sebi sme da dopusti to je slobodniji.“ – Tomas Man, „Smrt u Veneciji“
„Ne pričam mnogo, jer više nemam šta da kažem. Tugu je teško izraziti, a još teže podeliti.“Lemurova ljubav, Ivana Kuzmanovic
„Njegov stav prema književnosti, muzici, slikarstvu i filozofiji, u svojoj suštini, bio je ignorantski. Iako je vešto baratao imenima poznatih ličnosti iz različitih oblasti, njegova duša se nije napajala sadržinom dela koja su ti ljudi stvorili. Podaci koje je godinama prikupljao služili su samo jednoj svrsi: ostavljanju dobrog utiska o sebi.“

„Dani sreće i radosti su prijatni i pružaju nam mnogo zadovoljstva. Ali dani patnje su ono što nam omogućava naš lični razvoj. Nemojte protraćiti svoju patnju.“ Antoni de Melo

„Da sam samo pažljivije slušala i gledala, da sam htela da čujem i vidim, mnoge od događaja sam mogla da predvidim.“
„Ono u šta se zaljubljujemo, po pravilu smo mi sami. Prepoznajemo one osobine svog karaktera kojima se divimo i zbog kojih sebe volimo. Vidimo samo ono što želimo da vidimo. Ali šta se događa sa drugom stranom medalje? Batina uvek ima dva kraja. Gledam u tvoje dobro i pitam se gde je tvoje loše. Kada loše počne da izlazi na videlo, zatiče nas nespremne i osećamo se prevarenim i izdanim.“
„Kažu da duša pušta boje i da su zbog toga neki ljudi lepi, a neki ne.“
„Sve što u molitvi zaželiš verujući, ostvariće ti se.“
„Iskušenja postoje da bismo proverili svoju snagu da im se odupremo.“
„Svaki neispunjen trenutak je zgodno vreme za emocionalne diverzije.“

„Moja ljubavna priča se najednom mogla uklopiti u knjiški šablon: Zaljubljenost je stanje održavanja projektovane predstave o idealnom partneru preko stvarne osobe koja je objekat zaljubljenosti, praćeno utiskom da je druga osoba idealna ili prava, tako da se osećaju ekstremno snažna osećanja prema njoj. Zaljubljenost je odnos privida, stanje opsednutosti sopstvenom predstavom o pravom partneru. Kvalitativno je različita od stvarne ljubavi. Dok je zaljubljenost odnos zasnovan na fanatizmu, ljubav je odnos zasnovan na stvarnosti. Zaljubljenost traje onoliko dugo koliko se projektovana predstava odupire stvarnosti druge osobe; uobičajeno to je period između šest meseci i godinu dana.“

„Zar je moguće da neki bliski ljudi zauvek nestanu iz našeg života, a da razlog tom nestanku nije smrt? Zar nije ostalo ništa što bismo mogli da razmenimo sada kada je jasno da to više ne bi podrazumevalo našu ljubavnu vezu?“
„Upravo sam završila sa svojim popodnevnim setom vežbi za telo i dušu. Nisam običavala da o njima govorim, jer sam odavno naučila da sve što iskače iz okvira regularnih ljudskih aktivnosti, kod drugih ljudi budi podozrenje i neodoljivu želju za pronalaženjem skrivenih mana i slabosti. Uostalom, smatram da je područje razvoja sopstvenih potencijala individualni čin. Neke osobe su kadre da suštinu života pronađu u smenama dana i noći, drugi je mogu pronaći u pravljenju predmeta od gline, a neki treći u meditativnim tehnikama različitih škola. Ko god da je sebe nazvao tragaocem, pre ili kasnije je progledao. Kulise mojih uobrazilja bile su napravljene od najrazličitijih materijala i meni je bilo potrebno dugo vremena da pronađem svoj put. Bolje rečeno, došao je sam. Kretao se ka meni sporo ali uporno, prateći gibanja moje svesti tokom dugog niza godina.“

„Najedanput sam shvatila da sreću ne smemo identifikovati sa ljudima, stvarima ili odnosima. Takvo poistovećenje značilo bi skoro automatsku nesreću nestankom ovih pojava iz našeg života. Umesto da stvarima izvan sebe dajemo toliku moć, zar nije jednostavnije pronaći ih u sebi? Sreća predstavlja stanje naše svesti i može postojati u svakom trenutku, ukoliko se za nju opredelimo.“
„Samo kada želimo ljubav na zdrav i zreo način i samo kada smo voljni da volimo u istoj meri kao što želimo da budemo voljeni, tada će nam ljubav doći.“ – Eva Pjerakos, „Ne plašite se zla“
 
" - Čovek je uvek nečemu rob. Uvek se nađe nešto da ga zajaši. Ako nikog ne nosi, nosi sam sebe.
- Ćutanje je teže od laži, jer čak i najveća laž podrazumeva ma i najmanju meru istine,a ćutanje čak i nju ignoriše.
- Ograđujemo se odećom, zidovima, polom, verom, porodicom, narodom, rasom, vrstom, izmišljamo sve nove i nove granice,
sve nove i nove ograde, sve nova i nova razlikovanja, samo zato da bismo ostali zajedno."

Marginalije i moralije, Borislav Pekić
 
Svetozar Zorić, „Lepa varoš“, (Srpski književni glasnik, 1902).:

„Ono što je čovek uopšte najlepše i najvisprenije stvorio, nije, po našem mišljeju, ni zgrada, ni slika, ni kip, ni most, ni lađa, no je sve,
ili skoro sve, zajedno i harmonički složeno, a to je: lepa varoš. Priroda je stvorila planine, vode, šume; čovek je sve to ukrasio: on je stvorio lepu varoš.“
 
„Žena dobrih namera“– Srđan Milićević

Nije on problem, ti si problem. Izgubila si se pred saznanjem da se prvi put u životu ne možeš okrenuti i otići. Zalupit vrata ženo, to si bar oduvek znala! Ne, ne možeš, postao je deo tebe, pomerio ti je srce, ili su ga pomerile godine. Od igračke za razonodu prerastao je u izvor ludila.

Nije tebe strah našeg rastanka, ni pesama punih čekanja, ne moraš reći da voliš, ta reč je uvek prejaka, ali ne govori ni da ti je svejedno; ima dana koji se ne računaju u život, ima noći u kojima sve i da hoćeš ne možeš vratiti srce na staro mesto.“
 
„Zasad je sve bilo oskudno, krajolik još nije imao tešku punoću koju leto donosi, zelenilo drveća još se ukazivalo tek kao blagi sjaj, jer takav je april: pupoljci, izdanci, neizvesnost, oklevanje. April stoji između velikog snevanja i velikog skoka. April je čežnja za nečim drugim kada to drugo još nije poznato.“

Karl Uve Knausgor, "U proleće"
 
- Šta to šapućeš? - upitao je čovek iza kapije.
- Govorim molitvu za mrtve.
- Govori ti molitvu za žive, njima je teže.

"Derviš i smrt" - Meša Selimović
 

Back
Top