OD DROGE DO BOGA

vidish
napisan je lep odgovor za tu glupost
da je biblija vrh knjizevnosti

al shta cesh

neko nije teo da prochita

plashio se shta ce duhovnik da kaze prilikom iduce seanse, zaebano je to 8)

a za zabranjena

pa pravoslavci
ili shto jedna .... reche, pavletova deca
ih smatraju za najgoru jeres
a jeretichke knjige ne chitaju... 8)

a "pravoslavci", josh uz kvalitetnog duhovnika, prosto gutaju :D
 
Hm, opet se praviš pametna...ccccc...:razz: Glupačice, da si kojim slučajem pročitala Bibliju možda bi i ukapirala šta sam ga pitao i zašto sam pomenuo zabranjena Jevanđelja...:lol::arrow::razz:
Btw. hoće li i ovde biti brisanja...:razz:
 
onisifor:
Prvo, ja ne pljujem ni pokome.
Drugo, nije crkva izmislila Isusa, On je stvarna Ličnost, i nema potrebe da ga iko izmišlja.
Treće, jedina predstava o Isusu nije nam dostupna zbog crkve, nego zbog Svetog Pisma.
Četvrto, ja pod crkvom podrazumevam ljude iz svih denominacija koji istinski vole Hrista, a ne instiuciju. A, i sam Isus je rakao : ''Kad se skupe dvoje ili troje u moje ime i ja ću biti s njima''.


Ma nemoj, a ti si jedan od onih 12 apostola pa možeš da svjedočiš o tome?? ;)
Ili si možda prisustvovao pisanju Novoga zavijeta 70 i neke AD pa si mogao da utvrdiš da li netko piše laži u Novom Zavijetu ili istinu ?
Hajde probudi se!!
 
Ninjarijeka:
Ma nemoj, a ti si jedan od onih 12 apostola pa možeš da svjedočiš o tome?? ;)
Ili si možda prisustvovao pisanju Novoga zavijeta 70 i neke AD pa si mogao da utvrdiš da li netko piše laži u Novom Zavijetu ili istinu ?
Hajde probudi se!!

On se probudio, hvala Bogu.:D
A ti treba da se obrazujes, posto tvoja pitanja pretpostavljaju elementarno neznanje.
Hrist je istorijska licnost, to pitaj istoriju. Drugo, jevandjelja su i pisana po verovanjima onog vremena, a koja su kruzila o Hristosu ( jevandjelisti nisu svedoci Hristovog zivota) i to se ne odnosi na ona cetiri, nego na sva jevandjelja, bilo ih je na stotine i pisana su nevezano jedna od drugog. Naravno da postoje ralike, protivrecnosti, ali vecina se podudara u glavnim stvarima. Zato se i kaze vernik, hriscanin veruje prvenstveno u Hrista i njegovo ucenje.

A kako se decko probudio, pise u prvom njegovom postu. A to je i najveci dokaz da jevandjelja nose istinu nad istinama, duhovnu istinu, seme sveg dobra i onaj koji je spreman da ih primi SE BUDI. Postoje i druge knjige koje coveka mogu u duhovnom smislu da probude, to nije sporno, Hrist je savrsena sinteza toga, kao sto nije sporno ni to da pojedini ovde nemaju predstavu sta je to duhovnost, kao sto nije imala ni Inkvizicija koja je najjaci argument, mozes misliti za ponistenje Hristovog ucenja.
 
divlja:
On se probudio, hvala Bogu.:D
A ti treba da se obrazujes, posto tvoja pitanja pretpostavljaju elementarno neznanje.
Hrist je istorijska licnost, to pitaj istoriju. Drugo, jevandjelja su i pisana po verovanjima onog vremena, a koja su kruzila o Hristosu ( jevandjelisti nisu svedoci Hristovog zivota) i to se ne odnosi na ona cetiri, nego na sva jevandjelja, bilo ih je na stotine i pisana su nevezano jedna od drugog. Naravno da postoje ralike, protivrecnosti, ali vecina se podudara u glavnim stvarima. Zato se i kaze vernik, hriscanin veruje prvenstveno u Hrista i njegovo ucenje.

A kako se decko probudio, pise u prvom njegovom postu. A to je i najveci dokaz da jevandjelja nose istinu nad istinama, duhovnu istinu, seme sveg dobra i onaj koji je spreman da ih primi SE BUDI. Postoje i druge knjige koje coveka mogu u duhovnom smislu da probude, to nije sporno, Hrist je savrsena sinteza toga, kao sto nije sporno ni to da pojedini ovde nemaju predstavu sta je to duhovnost, kao sto nije imala ni Inkvizicija koja je najjaci argument, mozes misliti za ponistenje Hristovog ucenja.


Vjeruj divlja da je novi zavijet napisan samo zato da bi čovijeka udaljio od boga i približio ga papi!Prvo napisan je 70 godina poslje navodne smrti Isusa,prvi papa Petar nema veze s njime i napisan je samoiz Crkvene koristi !Sva znanja koja su se skupljala tisućljećima Egipćana;Sumera,Maja i Hinda morala su biti uništena u kasnijim krstaškim pohodima da bi ljudi postali janjad ne da ih pastir čuva već kolje!
 
divlja:
On se probudio, hvala Bogu.:D
A ti treba da se obrazujes, posto tvoja pitanja pretpostavljaju elementarno neznanje.
Hrist je istorijska licnost, to pitaj istoriju. Drugo, jevandjelja su i pisana po verovanjima onog vremena, a koja su kruzila o Hristosu ( jevandjelisti nisu svedoci Hristovog zivota) i to se ne odnosi na ona cetiri, nego na sva jevandjelja, bilo ih je na stotine i pisana su nevezano jedna od drugog. Naravno da postoje ralike, protivrecnosti, ali vecina se podudara u glavnim stvarima. Zato se i kaze vernik, hriscanin veruje prvenstveno u Hrista i njegovo ucenje.

A kako se decko probudio, pise u prvom njegovom postu. A to je i najveci dokaz da jevandjelja nose istinu nad istinama, duhovnu istinu, seme sveg dobra i onaj koji je spreman da ih primi SE BUDI. Postoje i druge knjige koje coveka mogu u duhovnom smislu da probude, to nije sporno, Hrist je savrsena sinteza toga, kao sto nije sporno ni to da pojedini ovde nemaju predstavu sta je to duhovnost, kao sto nije imala ni Inkvizicija koja je najjaci argument, mozes misliti za ponistenje Hristovog ucenja.

Hm, ovo važi i za ona ZABRANJENA Jevanđelja...pametnice...pljuc.:razz::lol::lol::lol:
Btw. malo koriguj odnos mozak-jezik-tastatura...:lol::razz:
 
Ninjarijeka:
Vjeruj divlja da je novi zavijet napisan samo zato da bi čovijeka udaljio od boga i približio ga papi!Prvo napisan je 70 godina poslje navodne smrti Isusa,prvi papa Petar nema veze s njime i napisan je samoiz Crkvene koristi !Sva znanja koja su se skupljala tisućljećima Egipćana;Sumera,Maja i Hinda morala su biti uništena u kasnijim krstaškim pohodima da bi ljudi postali janjad ne da ih pastir čuva već kolje!

Veruj ti sta god hoces, al' ne iskrivljuj cinjenice.:)

Novi Zavet je uoblicavan od 30. do 120, godine nove ere. Odnosno u to vreme su napisana cetiri jevandjelja, dela apostolska, 21 poslanica i Apokalipsa, a najstarije jevandjelje (iz NZ)je iz 70. nove ere. Pre toga su postojali Kumranski rukopisi (u njima je izlozena filozofija novog verskog pokreta koji je bio direktno suprostavljen sluzbenom jevrejstvu i taj novi pokret afirmise ideju "novog saveza" sa Bogom, pretpostavlja se da je Hrist proveo 18 godina u ovoj tada sekti). Odnos NZ sa Kumranskim rukopisima je isti kao odnos veda i budizma. Prve hriscanske opstine imale su na stotine jevandjelja, a to stanje je trajalo dugo. A konacna redakcija svela je stvar na cetiri jevandjelja SREDINOM PETOG VEKA! Zasto? Zato sto je Todor iz Sira, ustanovio vise od 200 nekanonskih knjiga kruze njegovom biskupijom i tada je naredio da se zamene sa svega cetiri.
Znaci, Kumranski rukopisi, jevandjelja i na kraju NZ su nastali jedino kao reakcija na judaizam, kao sto sam vec govorila sto puta, ali ne da ga ponisti, vec da ga regenerise. Iz ovoga je odnos SZ i NZ, potpuno jasan. Tako da prica kako su jevandjelja i NZ nastala da priblizi vernike papi ne pije vodu, cak je smesna, jer su egzistirala i pre samog pape i to predugo, fakat. To za sta je papa koristio hriscanstvo, to je politika.
Sustina hriscanstva treba da se sagleda kao epohalna sinteza orijentalne kulture i zapadne filozofske misli ponikle na evropskom grckom tlu, jer dok su Kumranski rukopisi pisani na hebrejskom, autori NZ su pisali i govorili grcki, tako da je i sam Hrist zaodenut bogatom filozofskom tradicijom Grka. A ta sinteza sa prisustvom grcke filozofske misli brizljivo je ocuvana u vizantijskom tipu hriscanstva, kao i u srpskom pravoslavlju.

Ma lepota jedna. :) 8-)
 
Ninjarijeka:
Ma nemoj, a ti si jedan od onih 12 apostola pa možeš da svjedočiš o tome?? ;)
Ili si možda prisustvovao pisanju Novoga zavijeta 70 i neke AD pa si mogao da utvrdiš da li netko piše laži u Novom Zavijetu ili istinu ?
Hajde probudi se!!



U svom delu "Istorija i hrišćanstvo", Džon Varvik Montgomeri iznosi tri testa koja se mogu primeniti na Novi zavet: bibliografski, unutrašnji i spoljašnji.
BIBLIOGRAFSKI TEST se u suštini svodi na sledeće pitanje: pošto nemamo na raspolaganju originalne spise Jevanđelja, koliko su prepisi Novoga zaveta verni originalnim zapisima autora (da li je tekst koji danas posedujemo onaj koji je i izvorno zapisan)? Za odgovor na ovo pitanje važno je znati nekoliko činjenica: koliko ima kopija dokumenata, koliki je vremenski razmak između originala i prve kopije, gde su kopije pronađene i kakva neslaganja postoje među kopijama?
Danas postoji nekih 15.000 (od kojih oko 5000 na originalnom novozavetnom grčkom jeziku), a prema nekim podacima čak i preko 24.000, delimičnih ili kompletnih kopija Novog zaveta. Nijedan drugi dokument iz starih vremena nema ni blizu toliko kopija. Homerova Ilijada, druga na listi, ima svega 643 kopije. Kopija Aristotelovih dela ima svega 49, Tacitovih 20, Cezarovih 10, Euripidovih 9, Herodotovih 8 a Platonovih 7. Posebno značajan pokazatelj verodostojnosti dokumenata je vremenski razmak između originala i prvog prepisa. Svi spisi Novog zaveta, što ozbiljni istraživači više ne dovode u pitanje, zapisani su u periodu od nekoliko decenija nakon Isusove smrti, (najkasnije je napisano Otkrivenje Jovanovo – poslednja decenija prvog veka), a prva sačuvana kopija jednog novozavetnog spisa (fragment Jovanovog Jevanđelja) potiče iz 125. godine posle Hrista. Poređenja radi, najstarija sačuvana kopija Homerove Ilijade načinjena je čitavih 500 godina posle originala. Kod Tacitovih i Cezarovih dela taj raspon iznosi 1000 godina, kod Platonovih 1200, kod Aristotelovih i Sofoklovih 1400, a kod Euripidovih 1500 godina. Takođe treba zapaziti da su kopije Novog zaveta pronađene na veoma različitim lokacijama – Egipat, Palestina, Sirija, Turska, Grčka, Italija, što dodatno doprinosi njihovoj uverljivosti jer umanjuje mogućnost zavere - dogovora oko netačnog prikaza novozavetnih događaja. Konačno, međusobna neslaganja i odstupanja (kojih zaista ima), između pojedinih kopija su mala (spelovanje, frazeologija, redosled reči i td.), i nebitna za razumevanje suštine.
 
UNUTRAŠNJI TEST, za razliku od bibliografskog, koji se bavi podudarnošću nepoznatog originala i raspoloživih prepisa dokumenata, odgovara na pitanje: koliko je ono što je zapisano verodostojno? Džon Varvik Montgomeri kaže: "Moramo saslušati tvrdnje samog dokumenta koji analiziramo i ne pretpostaviti greške ili podvale osim ako se sam pisac nije osramotio nekim nepodudarnostima ili netačno izneo poznate činjenice". S tim u vezi, pre svega valja istaći da su novozavetne izveštaje o Isusu i njegovom učenju zapisali ljudi koji su bili ili neposredni očevici ili tesno povezani sa očevicima. Jevanđelisti Matej i Jovan te autori poslanica apostol Petar i Isusov brat, Jakov, neposredni su očevici svih ili pojedinih novozavetnih događaja. Apostol Petar o tome kaže: "Jer vam ne pokazasmo sile i dolaska Gospoda našega Isusa Hrista po pripovetkama mudro izmišljenim, nego smo sami videli slavu njegovu" (Druga Petrova poslanica 1:16). Tvrdeći da je bio očevidac Isusovog raspeća, Apostol Jovan, pak, kaže: "I onaj što vide posvedoči, i svedočanstvo je njegovo istinito; i on zna da istinu govori da vi verujete" (Jevanđelje po Jovanu 19:35). I: "Što beše ispočetka, što čusmo, što videsmo očima svojima, što razmotrismo i ruke naše opipaše, o reči života ..... što videsmo i čusmo, to javljamo da i vi s nama imate zajednicu" (Prva Jovanova poslanica 1:1,3). Jevanđelista Luka, budući da nije bio očevidac onoga što je u svom delu opisao, na samom početku jevanđelja ističe da je ono o čemu piše savesno ispitao: "....namislih i ja, ispitavši sve od početka, po redu pisati tebi, čestiti Teofile" (Jevanđelje po Luki 1:3).
Posebno je značajno što su ovi svedoci o Isusu govorili i pred onim pojedincima (pa čak i pred najljućim protivnicima) koji su i sami bili očevici pojedinih događaja ili barem njihovi savremenici, pa su lako mogli da ih opovrgnu i uhvate u laži, ako je bilo osnova za to. Drugim rečima, svedočanstva su se odnosila ne na tajne već na dobro poznate, čak senzacionalne, događaje, kojima su mnogi slušaoci ili sami prisustvovali ili su o njima čuli od drugih očevidaca. Obraćajući se Izraelcima na dan Pedesetnice, Apostol Petar kaže: ".... Isusa Nazarećanina, čoveka od Boga potvrđena među vama silama i čudesima i znacima koje učini Bog preko njega među vama, kao što i sami znate, ...". (Dela apostolska 2:22). A, Apostol Pavle, u razgovoru sa Fistom, ističe opštu poznatost događaja o kojima propoveda: ".... jer za ovo zna car, kojemu i govorim slobodno; jer ne verujem da mu je što od ovoga nepoznato, jer ovo nije bilo u uglu" (Dela apostolska 26:26). Jedno je, dakle, govoriti: "Isus je uradio ovo ili ono", a potpuno druga stvar reći: "I vi znate da je to bilo tako".
Unutrašnju verodostojnost novozavetnih spisa značajno potvrđuje i to što se u njima spominju mnoge ličnosti, događaji, lokacije, datumi, kulturni detalji, običaji, karakteristična verovanja i sl. vezano za Palestinu i Jerusalim (uništen 70.g. n.e.) iz prvog veka. Jevanđelista Luka, na primer, govoreći o početku misije Jovana Krstitelja, navodi izuzetno detaljne i precizne vremenske i istorijske odrednice: "U petnaestoj godini vladanja ćesara Tiverija, kad beše Pontije Pilat sudija u Judeji, i Irod četverovlasnik u Galileji, a Filip brat njegov četverovlasnik u Itureji i Trahonitskoj, i Lisanija četverovlasnik u Avilini, za poglavara svešteničkih Ane i Kajafe, reče Bog Jovanu ....." (Jevanđelje po Luci 3:1,2). Jevanđelista Jovan, pak, (čije Jevanđelje, zbog višeg stepena teologije u odnosu na prethodna tri, neki smeštaju čak u 2. i 3. vek), daje tačne topografske informacije iz prvog veka, koje je arheologija potvrdila (Jakovljev izvor kod Sihara, banja u Vitezdi sa pet tremova, kod Ovčijih vrata, banja Siloamska, Solomunov trem i td.). Logično je da su te detalje mogli pominjati samo oni koji su i živeli na tom prostoru i u to vreme. Osim toga, koristi se i terminologija karakteristična za to vreme i to područje (na primer: "sinovi svetla i sinovi tame"). Pisac je, takođe, očito dobro upoznat i sa tadašnjim posebnim kulturnim i socijalnim odnosima između Jevreja i Samarjana, opštim odnosom prema ženama u društvu ili zakonu o suboti i sl.
Ne treba zanemariti ni očiglednu činjenicu da pojedine navode u novozavetnim spisima potvrđuju drugi novozavetni spisi. Tako se mnogi detalji iz jevanđelja (o životu i učenju Isusa Hrista) potvrđuju poslanicama pojedinih apostola. Drugim rečima, kada govorimo o verodostojnosti pojedinih novozavetnih knjiga onda nema nikakvog razloga da iz spiska dokaza isključimo druge novozavetne spise (barem one oko čije autentičnosti nema dileme).
Spomenimo sada jedan veoma ubedljiv argument u prilog tome da je, u istorijskom smislu – izuzetno značajna, novozavetna knjiga "Dela apostolska" pisana pre smrti apostola Pavla (koja se, po jednim izvorima, dogodila između 62. - 64. g, a po drugim između 66. - 68. g., a ne oko 90. godine, kao što to misle neki naučnici). Naime, na kraju ove knjige Pavle je još uvek živ a u knjizi se ne spominju ni veoma značajni događaji kao što su opsada i razorenje Jerusalima (70. god. n.e.) ili progonstvo hrišćana pod Neronom. Pisac knjige apostol Luka, koji je u njoj pominjao mnoge značajne događaje ranog hrišćanstva pa i mučeničku smrt poznatih hrišćana Stefana i Jakova, teško da bi propustio da spomene i smrt glavne ličnosti knjige – apostola Pavla niti da opiše pad Jerusalima ili Neronov teror. A pošto knjiga "Dela apostolska" predstavlja drugi deo - nastavak Lukinog Jevanđelja, što se na njenom početku izričito i kaže, logično je zaključiti da je i to Jevanđelje pisano u prvim decenijama po Hristovoj smrti. Inače, u naučnim krugovima je prihvaćen stav da je Lukino Jevanđelje pisano nakon Markovog, pa je ovo, dakle, još bliže događajima koje opisuje. A, blizina događajima svakako značajno doprinosi verodostojnosti spisa koji se njima bave i ograničava prostor mašti.
Zapazimo i to da pisci jevanđelja uopšte ne pokušavaju da prikriju očigledne međusobne razlike. Drugim rečima, čitalac Novog zaveta može lako da primeti da ne postoji ni jedan pokušaj harmonizacije među Jevanđeljima, što bi se moglo očekivati od varalica. Na primer, hronološki redosled događaja u Isusovom životu nije isti u bilo koja dva od četiri Jevanđelja. Zatim, jevanđelisti Matej i Marko kažu da su žene, koje su u nedelju ujutro došle na Hristov grob, videle jednog anđela, dok Luka i Jovan kažu da su videle dva, itd.
Najzad, u prilog verodostojnosti svedočenja novozavetnih pisaca posebno treba ukazati i na to da se svedoci nisu libili da o svojim drugovima pa čak i o sebi samima navedu vrlo neprijatne detalje. Ko je čitao jevanđelja i druge novozavetne knjige, lako se mogao uveriti da njegovi autori nisu nimalo ulepšavali svoje postupke niti glorifikovali pionire hrišćanstva. Poznati istoričar Vil Djurant, kome bi se teško mogla pripisati pristrasnost, o tome kaže: "Uprkos predrasudama i unapred postavljenim teološkim zaključcima od jevanđelista, oni objavljuju izveštaje monogih događaja koje, da su ih izmišljali, sigurno ne bi spomenuli – nadmetanje apostola ko će biti prvi u Božjem carstvu, njihov beg nakon Isusovog hapšenja, Petrovo odricanje Isusa, Isusova nemoć da učini čuda u Galileji, spominjanje nekih slušalaca koji su tvrdili da je on lud, njegova nesigurnost za svoje poslanstvo u ranim danima službe, njegovo priznanje da ne zna šta će biti u budućnosti, trenuci njegove ogorčenosti, njegov povik očaja na krstu; svako ko čita te redove neće posumnjati u stvarnost lika koji stoji iza njih. Da bi nekoliko jednostavnih ljudi u jednoj generaciji mogli izmisliti tako moćnu i privlačnu ličnost, tako uzvišenu i moralnu, i tako nadahnjujuću viziju ljudskog bratstva, bilo bi čudo samo po sebi, mnogo neverovatnije nego bilo koje čudo zapisano u jevanđeljima
 
SPOLJAŠNJI TEST odgovara na pitanje: da li drugi istorijski materijali potvrđuju ili pobijaju unutrašnje svedočanstvo predmetnih dokumenata? Drugim rečima, pitanje je: kakvi još izvori, osim onih koje ispitujemo, podržavaju tačnost i verodostojnost ispitivanog teksta? Interesantno je spomenuti da su mnogi analitičari zauzeli stav da se Bibliji ne može verovati ukoliko nema potkrepljujućih dokaza iz vanbiblijskih izvora. Drugim rečima, prejudicira se da je Biblija kriva sve dok se ne dokaže da je nevina. Inače, ovaj standard potpuno je drugačiji od standarda koji važi za ostala istorijska dokumenta.
Pored onoga što smo već na početku naveli o iskazima antičkih istoričara Tacita i Josifa Flavija u vezi sa istoričnošću ličnosti Isusa Hrista, spomenimo da su dva najčešće citirana spoljna izvora - pisma biskupa Papija i Irineja. Prvi u jednom svom pismu navodi: "A i ovo nam starac (apostol Jovan – primedba autora) govoraše: 'Marko, koji je bio Petrov tumač, zapisao je pažljivo, ali bez reda, sve što je zapamtio od Gospodnjih reči i dela. Jer on sam nije čuo Gospoda, niti je bio jedan od njegovih sledbenika, već, kako rekoh, Petrov (sledbenik). Petar bi prilagođavao svoja učenja prema prilici, ne vodeći pritom računa o redosledu Gospodnjih govora, pa ih je i Marko zapisao baš onako kako bi ih zapamtio. Njegov jedini cilj bio je da ne izostavi ili pogrešno zapiše išta od onog što je čuo' ". A Lionski biskup Irinej, učenik Polikarpa koji je, pak, bio učenik apostola i jevanđeliste Jovana, napisao je: "Matej je objavio svoje Jevanđelje za Jevreje na njihovom jeziku, dok su Petar i Pavle propovedali Jevanđelje u Rimu, gde su osnovali i crkvu. Nakon njihovog odlaska (t.j. smrti – primedba autora), Marko, učenik i tumač apostola Petra, preneo je nama u pismenom obliku srž Petrovog propovedanja. Luka, sledbenik apostola Pavla, sastavio je u knjizi Jevanđelje koje je propovedao njegov učitelj. Jovan, Gospodnji učenik, koji se takođe naslanjao na njegova prsa (to se odnosi na Jevanđelje po Jovanu 13:25 i 21:20 – primedba autora), i sam je napisao Jevanđelje dok je živeo u Efesu, u Aziji."
U spoljašnji test mogu se uvrstiti i brojni arheološki dokazi, od kojih ćemo spomenuti jedan(odnos arheologije i novozavetnih spisa je tema za sebe, tako da se ovde nećemo mnogo njome baviti). Poznati arheolog i istoričar Vilijam Remzi, koji je rešio da dokaže brojne greške u Lukinim spisima (Jevanđelje po Luki i Dela apostolska), pouzdano je, recimo, dokazao da je popis stanovništva u Palestini, zbog kojeg su Iusovi roditelji iz Galileje došli u Vitlejem, zaista bio u vreme koje se smatra vremenom Isusovog rođenja. A, to je bio jedan od detalja koji su kritičari Novog zaveta u 19. veku temeljito pobijali. Treba spomenuti da je, na kraju svojih istraživanja, Remzi zaključio da je «Luka istoričar prvog ranga ... pisac kojega treba staviti rame uz rame sa najvećim svetskim istoričarima». O veoma obimnom području odnosa arheologije i biblijskih navoda, jedan od najpoznatijih jevrejskih arheologa Nelson Gluk kaže: «Možemo jasno i kategorički kazati da nijedno arheološko otkriće nikada nije osporilo nijedan biblijski izveštaj. Mnoštvo pronađenih arheoloških iskopina potvrđuje, u globalu ili egzaktnim detaljima, istorijske izveštaje u Bibliji.»
 
divlja:
Njemu jeste, posto je logika sledeca: ako je papa, Inkvizicija, Vatikan otpao od Boga, onda moras i ti. :lol:
Ti coveku pokazujes da jevandjelja i NZ nisu nastala zbog pape, a on opet o papi. :lol:

Hm, pa opet si glupa...dokle bre tako?:lol: Sačekaj malo da se diskusija razvije pa ćeš videti koliko ti je jezik brži od pameti...:razz:
 
Šakal:
Hm, e ybg. pa pišeš o NZ. Kako je moguće da ''prestonica'' nema ni jednu crkvu posvećenu svom vođi!? Znaš li bar kako im se zove glavni trg?



Ma kakva prestonica? Šta ja imam sa Vatikanom? Ruke su im krvave od hiljada ''jeretika'' koje su pobili tokom istorije. Šta ja imam sa institucionalizovanom crkvom koja jedva da ima dodira sa izvornim Hrišćanstvom?
 
onisifor:
Ma kakva prestonica? Šta ja imam sa Vatikanom? Ruke su im krvave od hiljada ''jeretika'' koje su pobili tokom istorije. Šta ja imam sa institucionalizovanom crkvom koja jedva da ima dodira sa izvornim Hrišćanstvom?

Bravo! Ozbiljno, svaka čast na ovom postu!
Btw. samo da znaš da su oni ipak na neki način uticali na sve i svašta ali o tome ćemo drugom prilikom. Pozdrav.
 
Dobro više gdje je Petar osnovao prvu kršćansku crkvu i samoproglasio se Ocem(papa)
Kada ste toliki vjernici kako onda možete preskočiti Stari Zavjet i prihvatiti novoga Boga(sina božijeg Isusa) i dizati i odlaziti u crkve kada je to prema Starom zavjetu bogohuljenje i idolopoklonstvo?
 
Ja ne mogu da verujem, koliko puta covek mora da se ponavlja. Odgovor ti stoji u mom postu gore:

"Znaci, Kumranski rukopisi, jevandjelja i na kraju NZ su nastali jedino kao reakcija na judaizam, kao sto sam vec govorila sto puta, ali ne da ga ponisti, vec da ga regenerise. Iz ovoga je odnos SZ i NZ, potpuno jasan."
 

Back
Top