Ja sam "operisan od ljubomore", za druge ne znam, mogu da pričam samo u svoje ime.
Ne pitam se dal' će moja partnerka da se kresne s nekim drugim, ako se nečeg plašim, to je da ću izgubiti njenu ljubav, a ljubav ne gubiš zbog ebačine, nego zbog laži, baxuzluka, iskompleksiranosti...
Otprilike sam kao taj tip iz prvog posta, smeta mi jedno u toj priči - odakle zaključak da on taj stav zauzima kao taktiku da bi zadržao ženu? Pa se ona još ljuti na njega, jer joj je eto oduzeo svu čar prevare? Vrlo infantilno njeno ponašanje.
Na kraju, ne težimo li mi svi idealu da volimo, da nam ljubav bude uzvraćena i da budemo s osobom s kojom možemo da izgradimo odnos potpunog poverenja?