Oboženje - cilj čovekovog života

Jasna

Stara legenda
Moderator
Poruka
82.961
Иако смо, као људи, сви примили призвање за тај узвишени циљ
– да се сјединимо са Богом, да постанемо богови по Благодати и
да уживамо то велико блаженство за које нас је и створио наш
Творац и Саздатељ, ми често живимо као да тај велики и највиши
циљ уопште не постоји.
Тада се наш живот претвара у неуспех.
Свети Бог нас је створио ради обожења. Према томе, ако се не
обожимо, читав наш живот постаје промашај.

Поменимо тек неке од разлога за то:
а) Обузетост земаљским бригама
б) Морализам
в) Човекоцентрични хуманизам

Opširnije:
Архимандрит ГЕОРГИЈЕ Капсанис Игуман Светог Манастира Григоријата на Светој Гори


U Srbiji će se daleko češće čuti reči prosvetljenje ili probuđenje,
nego reč oboženje. Zašto je to tako?
Deluje li taj cilj kao previše dalek i nedostižan? Da li je sramota
takav cilj postaviti sebi, jer to zvuči nekako gordo?
 
Питање назначења нашега живота од највеће је важности, јер
се тиче најбитнијега питања за човека: питања смисла његовога
битовања на земљи. Тек када заузме правилан став о овоме
питању, тек када схвати своје истинско назначење, човек постаје
кадар да се на правилан начин суочи са свакодневним бригама
свога живота, као што су односи са ближњима, студије, посао,
брак, рађање и подизање деце. Ако, пак, не заузме правилан
став о овом основном питању, човек ће промашити и у другим
аспектима свога живота. Какав онда смисао могу они имати,
ако је живот човеков у целини бесмислен?
https://svetosavlje.org/obozenje-cilj-covekovog-zivota/4/
 
Lepa tema.Prvi step.molitva.

Господе, Исусе Христе, Сине Божији, помилуј ме, грешнога!”.
О какав мир и силу душа човекова црпе из оваквог тиховања у Богу! 0 какво велико окрепљење ова молитва доноси души човековој током читавога дана, тако да бива у стању да чува мир свој, нетакнут бригама и узнемирењима. Ова молитва омогућава моћима (“деловима”) душе човекове да дејствују у сагласју и јединству.
Неки људи, пак, трагају за духовним миром кроз лажне духовности прелесних и демонизованих учења као што су такозване “источњачке религије”. Они покушавају да задобију мир спољашњим вежбањем, медитацијом и томе слично, да би постигли равнотежу душе и тела. Промашај свих оваквих покушаја је тај што човек, бавећи се тим активностима и покушавајући да одбаци све мисли и сам вештаствени (материјални) свет, уствари не разговара са Богом, већ са самим собом. Тако човек завршава у ћорсокаку човекоцентризма и промашује циљ.
 
Иако смо, као људи, сви примили призвање за тај узвишени циљ
– да се сјединимо са Богом, да постанемо богови по Благодати и
да уживамо то велико блаженство за које нас је и створио наш
Творац и Саздатељ, ми често живимо као да тај велики и највиши
циљ уопште не постоји.
Тада се наш живот претвара у неуспех.
Свети Бог нас је створио ради обожења. Према томе, ако се не
обожимо, читав наш живот постаје промашај.

Поменимо тек неке од разлога за то:
а) Обузетост земаљским бригама
б) Морализам
в) Човекоцентрични хуманизам

Opširnije:
Архимандрит ГЕОРГИЈЕ Капсанис Игуман Светог Манастира Григоријата на Светој Гори


U Srbiji će se daleko češće čuti reči prosvetljenje ili probuđenje,
nego reč oboženje. Zašto je to tako?
Deluje li taj cilj kao previše dalek i nedostižan? Da li je sramota
takav cilj postaviti sebi, jer to zvuči nekako gordo?
Sve ti je u ovoj slici...

I prvom pasusu biblije.
U Zavetu...
 

Prilozi

  • IMG_20240111_175342.jpg
    IMG_20240111_175342.jpg
    316,4 KB · Pregleda: 3
Ako se o tome više ne priča, to je stoga što je mnogo lakše praktikovati veru kroz religijska dela i obrede.

Ali svako ko čita jasno mu je. i Isus reče budite vi kao Otac nebeski. Imamo puno ograničenja, ali i puno toga se nakupilo pogrešnog u veri, što opterećuje. E sad, koliku slobodu imamo, tj osećamo da imamo? Zato ne sudimo drugima. Svako svom gospodaru stoji ili pada.

Šta misliš pod moraliziranjem?
 
U Srbiji će se daleko češće čuti reči prosvetljenje ili probuđenje,
nego reč oboženje. Zašto je to tako?
Deluje li taj cilj kao previše dalek i nedostižan? Da li je sramota
takav cilj postaviti sebi, jer to zvuči nekako gordo?
Zato sto obozenje asocira na moc i bogove-mocnike-bogatase, a ovaj pojam o kome se govori je slican nirvani, s tim sto je dosezanje u svakom slucaju moguce za ne vise od par ljudi na milijardu (ako pretpostavimo da se uopste desava nekome).

U suprotnom neka izadju sa statistikom, koliko ljudi u prethodnim generacijama se obozilo, a koliko nije.
 
Zato sto obozenje asocira na moc i bogove-mocnike-bogatase, a ovaj pojam o kome se govori je slican nirvani, s tim sto je dosezanje u svakom slucaju moguce za ne vise od par ljudi na milijardu (ako pretpostavimo da se uopste desava nekome).

U suprotnom neka izadju sa statistikom, koliko ljudi u prethodnim generacijama se obozilo, a koliko nije.
I ko moze za sebe da tvrdi da se obozio.
 
Ako se o tome više ne priča, to je stoga što je mnogo lakše praktikovati veru kroz religijska dela i obrede.

Ali svako ko čita jasno mu je. i Isus reče budite vi kao Otac nebeski. Imamo puno ograničenja, ali i puno toga se nakupilo pogrešnog u veri, što opterećuje. E sad, koliku slobodu imamo, tj osećamo da imamo? Zato ne sudimo drugima. Svako svom gospodaru stoji ili pada.

Šta misliš pod moraliziranjem?
https://svetosavlje.org/obozenje-cilj-covekovog-zivota/11/

To je citat. Citirala sam samo teze, a objašnjenja su u tekstu. Valjda sam
sada postavila link kako treba.

Kako sam ja to sthvatila, oboženje dolazi po blagodati, a ne po našem
uspehu u tome da budemo moralne gromade, gde moralne norme
postaju cilj same sebi. A one su samo sredstvo na putu.
 
https://svetosavlje.org/obozenje-cilj-covekovog-zivota/11/

To je citat. Citirala sam samo teze, a objašnjenja su u tekstu. Valjda sam
sada postavila link kako treba.

Kako sam ja to sthvatila, oboženje dolazi po blagodati, a ne po našem
uspehu u tome da budemo moralne gromade, gde moralne norme
postaju cilj same sebi. A one su samo sredstvo na putu.
blagodat je i život i sve. blagodat je vera, radost, strpljenje, toplo srce.. skromnost, poverenje, ne postavljati sebe kao sudiju, poniznost, .. i osećaj ništosti koji je zapravo bogatstvo. 🥰

moralan se ne biva sam po sebi. naša dela ne obezbeđuju moralnost niti mogu.

ne znam da li je išta sredstvo. svaki deo puta je i cilj.... posebno volim Molitve na jezeru, tako je sve to lepo opisano tamo.
 
Zato sto obozenje asocira na moc i bogove-mocnike-bogatase, a ovaj pojam o kome se govori je slican nirvani, s tim sto je dosezanje u svakom slucaju moguce za ne vise od par ljudi na milijardu (ako pretpostavimo da se uopste desava nekome).

U suprotnom neka izadju sa statistikom, koliko ljudi u prethodnim generacijama se obozilo, a koliko nije.
Ma da. Ništa bez statistike i merljivih dokaza.. :lol: Ovo je stvar vere.
Ako veruješ, kreni, ako ne veruješ onda ništa..

Ne dešava se spontano. Objašnjeno je u tekstu šta je do tebe da
učiniš, a šta nije.
 
Ljubav prema Bogu, to je kao zaljubljenost. znamo to. i kad padaš i kad si dobro, i kad si u grehu a uvek smo, i kad znaš da ništa ne zaslužuješ... ali si sve jedno zaljubljen i predaješ se onome u kog si zaljubljen. Samo se ovde ne plašiš da ćeš biti ostavljen, jer nećeš nikad !.

to meni deluje kao nešto blizu oboženja.
 
Мислим да се не спомиње пуно јер већина људи није дубоко упозната са православном теологијом а овако на прву концепт звучи пагански и многобожачки. Они који се у то мало удубе знају да је обожење развијена теолошка идеја у православљу. Још је св. Атанасије у 4. вијеку написао да је Бог постао човјек како би човјек постао бог.
 
Prvo ljudsko bice koje se obozilo
наша Владичица Богородица, будући прво људско биће које је – на изузетан и јединствен начин – задобило обожење, имала не само основну, већ и неопходну и незамењиву улогу у нашем спасењу.
По Светом Николи Кавасили, великом богослову из четрнаестога столећа, да Свесвета Богородица није Богу принела своју послушност и слободну вољу, да није одговорила – “Да” Богу, Оваплоћење Божије не би било могуће, јер би Бог (у било ком другом случају) нарушио слободу коју је даровао човеку. Бог не би могао да се оваплоти да није постојала таква пречиста и пренепорочна душа као што је била Богородица. Она је свецело принела своју слободу, своју слободну вољу, читаву себе Богу
 
Ljubav prema Bogu, to je kao zaljubljenost. znamo to. i kad padaš i kad si dobro, i kad si u grehu a uvek smo, i kad znaš da ništa ne zaslužuješ... ali si sve jedno zaljubljen i predaješ se onome u kog si zaljubljen. Samo se ovde ne plašiš da ćeš biti ostavljen, jer nećeš nikad !.

to meni deluje kao nešto blizu oboženja.
Ovo je divno rečeno. :heart:I potpuno je tačno.

Mada, čovek sklon padu, pada i iz takvih stanja, a onda mu se čini
da je ostavljen. Zato mi se sviđa ova priča o smislu života, jer ne
dolazi ni iz ljubavi, ni iz staha od suda, već je obična intelektualna
odluka. To je za mene smisao života i sve što radim biće tome
podređeno. Naravno da će uzvišena osećanja biti pomoć na tom
putu, ali i kada ih zamagle negativne emocije, odluka ostaje.
 
Мислим да се не спомиње пуно јер већина људи није дубоко упозната са православном теологијом а овако на прву концепт звучи пагански и многобожачки. Они који се у то мало удубе знају да је обожење развијена теолошка идеја у православљу. Још је св. Атанасије у 4. вијеку написао да је Бог постао човјек како би човјек постао бог.
Kako mnogobožački kada se ovo drugo ''bog'' piše malim slovom?
Paganskim učenjem ovo mogu smatrati samo oni koji su Isusove
reči izvrnuli. Pa onda objašnjavaju da on nije baš tako mislio..

“Dakle: budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!” (Matej 5,48)

Zaista, zaista vam kažem: Ko moju reč sluša i veruje Onome koji je mene
poslao, ima život večni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.”
(Jovan 5:25)

Teško vama književnici i fariseji, licemeri, što zatvarate carstvo nebesko od
ljudi; jer vi ne ulazite niti date da ulaze koji bi hteli.
(Matej 23:13)
 
Poslednja izmena:
Kako mnogobožački kada se ovo drugo ''bog'' piše malim slovom?
Paganskim učenjem ovo mogu smatrati samo oni koji su Isusove
reči izvrnuli. Pa onda objašnjavaju da on nije baš tako mislio..

“Dakle: budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!” (Matej 5,48)

Zaista, zaista vam kažem: Ko moju reč sluša i veruje Onome koji je mene
poslao, ima život večni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.”
(Jovan 5:25)

Teško vama književnici i fariseji, licemeri, što zatvarate carstvo nebesko od
ljudi; jer vi ne ulazite niti date da ulaze koji bi hteli.
(Matej 23:13)
Говориш као да не знаш да чак и на форуму имаш оне који би одмах то прогласили паганизмом а камоли у ширем друштву међу другим религијама.
 

Back
Top