O životnoj mudrosti - SUJETA

...sujetni ljudi se lako vredjaju i skloni su sukobima, hvalisanju i isticanju sopstvene vrednosti i velicine, njima je manje bitno sta neko kaze od toga ko to kaze.... oni koji nisu sujetni smatraju ih primitivcima ali iako hladni i racionalni ti ne sujetni su cesto sebicni i egocentricni, cak bezobzirni prema drugima ... narodi kojima sujeta nije temeljna karakterna osobina lako namecu svoju volju sujetnim narodima jer su neslozni
 
slazem se da je ignorisanje sujeta. mene se ne dotice tudje misljenje ni najmanje i upravo u tome se ogleda moja sujeta,ne bih da vredjam,ne doticu me se uvrede,svadjam se iz dosade,da razbijem monotoniju,:besna: u zivotu sam uvek radila sta pozelim uz moto BOLJE DA SE KAJES STO JESI NEGO STO NISI:zaljubljena:hajde da se takmicimo ko je najsojetniji:klap: mislite da su oni koji se ljute amateri u odnosu na one koji ignorisu:zcepanje:
covek bi,ako voli,ako je ispunjen ljubavlju,trebalo da uzme u obzir svako misljenje o sebi,svaku reakciju na njegovu licnost:heart:egoizam je ziveti bez obzira:Ddakle,ako sam me ne zanima nicije misljenje SUJETA :cvet:
 
Pitanje teme je znaci sta vi mislite o sujeti i koliko se povodite za misljenjem drugih ljudi o vama kao motivom vaseg delovanja?

Biti sujetan je ljudski, biti previše sujetan je zlo i za sujetnog i za druge.

Najviše mogu reći o svojoj sujeti. Kod mene sujeta nije konstantna, mijenja se, zavisi valjda od trenutnog raspoloženja, no u krajnjem ili na kraju konflikta koji je izazvala moja ili obostrana sujeta, kraćim razmišljanjem potpuno odstranim (eliminišem, uklonim očistim se.......) svu svoju sujetu.

Ljudi pominju da je ignorisanje sujete. Za mene je to besmislica. Kao što zaobiđem (ignorišem, bijesnog psa, ne osvrćem se na crkotinu) tako ignorišem neke ljude. Rijetko no ponekad ignorišem u samoodbrani.

Dobar primjer sujete su nekolicina ljudi koji ne mogu sakriti iako se trude animozitet prema postavljaču teme, za mene najsuperiornijeg čovjeka i kad je riječ o poznavanju filozofije a i kao visprenog komentatora svojih stavova i mišljenja. Komično je što su radi njega mnogi zamrzjeli Šopenhauera. "Zbog Petra zamrzješe i Svetog Petra" ;)

Što se tiče toga da li mi je stalo do tuđeg mišljenja moram decidno izjaviti, jeste, koliko do lanjskog snijega.;) Izuzetak su ljudi do kojih mi je stalo ali ne u smislu da im se dopadnem već u smislu da pogrešno ne protumače neku moju brzopleto izgovorenu misao.
Eto toliko uz pjesmu, "Sujetan sam tim se dičim, to ......" :D
 
Biti sujetan je ljudski, biti previše sujetan je zlo i za sujetnog i za druge.
Najviše mogu reći o svojoj sujeti. Kod mene sujeta nije konstantna, mijenja se, zavisi valjda od trenutnog raspoloženja, no u krajnjem ili na kraju konflikta koji je izazvala moja ili obostrana sujeta, kraćim razmišljanjem potpuno odstranim (eliminišem, uklonim očistim se.......) svu svoju sujetu.
Ljudi pominju da je ignorisanje sujete. Za mene je to besmislica. Kao što zaobiđem (ignorišem, bijesnog psa, ne osvrćem se na crkotinu) tako ignorišem neke ljude. Rijetko no ponekad ignorišem u samoodbrani.

Da, upravu si. Opterecivati um misljenjem sta drugi misle jeste apsurdno, ali kao i uvek kad se susretnemo sa voljom u sebi, susreli smo se sa necim uhvacenim u mrezu nuznosti. Necim nad cime nemamo velike moci.

Upravo danas sam analogijom sa paukovom mrezom razjasnio gde je sloboda u tom sveopstem moru nuznosti. Slobode ima, ali to nije sloboda volje. Volja koju susrecemo u sebi jeste nesto sto je vec uhvaceno u mrezu i sto ne mozemo da promenimo vec samo kako -tako kontrolisemo motivima.

Sloboda volje - U paukovoj mrezi
http://forum.krstarica.com/blog.php?b=9485

Ako ovo primenimo na ovu temu videcemo da razumom mozemo da uvidimo apsurdnost sujete, ali to volju nece promeniti. Pred drugima jednostavno osecacemo prisilu koja nas tera da vodimo racuna o njihovom misljenju. Zasto je to tako?
Mislim da to ima veze sa psihologijom detinjstva i mehanizmima volje koji su tada izgradjeni a koji su usmereni prema roditeljima. Jer pitanje zivota i smrti deteta jeste da stvori lepo misljenje o sebi u glavama onih od kojih potpuno zavisi..od roditelja i vaspitaca.

U tom smislu je sujeta infantilni zaostatak proslosti .A kao i svaki mehanizam volje, takodje je jos jedan lanac, jos jedna paukova mreza, protiv koje se ma koliko borba bila neravnopravana, trebamo boriti. Ne mozemo je promeniti ali je mozemo kao divlju zivotinju barem kontrolisati.
 

Back
Top