Pitanje teme je znaci sta vi mislite o sujeti i koliko se povodite za misljenjem drugih ljudi o vama kao motivom vaseg delovanja?
Biti sujetan je ljudski, biti previše sujetan je zlo i za sujetnog i za druge.
Najviše mogu reći o svojoj sujeti. Kod mene sujeta nije konstantna, mijenja se, zavisi valjda od trenutnog raspoloženja, no u krajnjem ili na kraju konflikta koji je izazvala moja ili obostrana sujeta, kraćim razmišljanjem potpuno odstranim (eliminišem, uklonim očistim se.......) svu svoju sujetu.
Ljudi pominju da je ignorisanje sujete. Za mene je to besmislica. Kao što zaobiđem (ignorišem, bijesnog psa, ne osvrćem se na crkotinu) tako ignorišem neke ljude. Rijetko no ponekad ignorišem u samoodbrani.
Dobar primjer sujete su nekolicina ljudi koji ne mogu sakriti iako se trude animozitet prema postavljaču teme, za mene najsuperiornijeg čovjeka i kad je riječ o poznavanju filozofije a i kao visprenog komentatora svojih stavova i mišljenja. Komično je što su radi njega mnogi zamrzjeli Šopenhauera. "Zbog Petra zamrzješe i Svetog Petra"
Što se tiče toga da li mi je stalo do tuđeg mišljenja moram decidno izjaviti, jeste, koliko do lanjskog snijega.
Izuzetak su ljudi do kojih mi je stalo ali ne u smislu da im se dopadnem već u smislu da pogrešno ne protumače neku moju brzopleto izgovorenu misao.
Eto toliko uz pjesmu, "Sujetan sam tim se dičim, to ......"