NOVI DAN

kad sam bila mlada ni pishati nisam mogla sama...
a kad sam ostarila, dignem nogu voda teche sama... :D

ili tako neshto...

stvarno ne volim poeziju.
postoji samo par izuzetaka.
proza rules.

a pesnici su najvece ******.
 
Kakva predrasuda. Poznajes li ijednu biografiju pesnika, naseg npr.?
Branko Radicevic, Zmaj, Jaksic, Laza Kostic, Dis, Vojislav Ilic, Ducic, Rastko Petrovic, Nastasijevic, Crnjanski, Vasko Popa.....?

Ma svi ti umetnici imaju neki srafciger u mozgu.Evo ja procitao o biografiji Getea i to je tako dosadnooooooooooooooooooooooooooo.... :lol:



Smatraju ga najvecim piscem nemackog govornog podrucja i poslednjom renesansnom licnošcu, jer se uspešno bavio razlicitim delatnostima. Bio je pesnik, romanopisac, dramski pisac, kriticar, slikar, teoreticar, državnik. Pisao je filozofska dela, ali i dela iz oblasti optike i morfologije bilja. Bitno je uticao na radanje romanticarskog pokreta, kao i na širok dijapazon znacajnih licnosti, kao što su: Betoven, Mocart, Hegel, Šopenhauer, Darvin, Jung, Tesla...

Gete je roden 18. avgusta 1749. godine u Frankfurtu na Majni, od oca, Johana i majke, Katarine, cerke tadašnjeg gradonacelnika Frankfurta. Zahvaljujuci njoj, od rane mladosti je imao znacajne veze sa uglednim licnostima u gradu. Od osmoro dece, preživeli su samo Gete i njegova sestra, Kornelija.

U mladosti je, pored uobicajenih predmeta, Gete posebno ucio latinski, grcki, francuski i engelski jezik, a takode je imao i posebne casove plesa, jahanja i macevanja. U ovom periodu, majka mu je usadila ljubav prema lutkarskom pozorištu.

BORING!!!!!!!!!!!! :lol:




„Ko se gubi u apstrakcijama nalik je životinji koju zao duh vodi sprženim poljima oko kojih se zelene lepi pašnjaci." (Gete)
 
Ovo je neverovatno, svi moji najdrazi likovi na okupu. Vreme je da pocnete da se "srecno" zaljubljujete, pa da me zarazite tim vasim optimizmom, moji reaktori se pune na parazitskom principu.
 
ps.Ukradeno od jednog suludog kobasicara zvanog Gete
Sada vetj dosta davno prochitao sam jednu geteovu pesmu koja me je nagnala da promenim mishljenje o poeziji iz korena,shvatio sam da to ne mora da bude idiotluk patetichnog smaranja "o dushoo volim te" tipa,vec da moze da bude bash bash kul.
Neshto o ocu i sinu koji se ako se dobro secam smrzavaju na hladnociu i sinu kome kako sve vishe tone nishtavilo prividja se smrt kao u raznim gotskim predstavama..ono..kostur sa velikim crnim plashtom...ta psema je bash bash kul ali ne znam kako se zove.
 

Back
Top