Nova domovina

Ja sam imala strašan šok kad sam iz velikog, šarolikog i haotičnog Beograda otišla u selo od 20hiljada ljudi. Moje naselje Bg je 5 puta veće a nije ni gradska opština 😄

Ali ta sela su zaista laka za prilagođavanje, nema gužvi u institucijama, ljudi srdačni i imaju vremena da proćaskaju.
A opet i u tako maloj varoši, pun kofer Balkanaca 😄
To je divan život obožavam mala mesta prisnosti i poznanstva, ljudi su uvek spremni da priskoče u pomoć neguje se duh zajedništva dobri komšijski odnosi
U velikim gradovima surov je život naročito ako se živi od prosečne srpske plate
 
Iz Kanade znam samo ljude sa brodova i oni zaista rade samo da dobro zarade.
pa da to je opcija
žrtvuješ nekoliko godina života u zamenu za nekretninu u rodnoj zemlji ili za neki viši cilj.
ovde u srbiji teško je zaraditi novac regularnim putem za ekstravagantan život.
uglavnom za lebac i vodu.
 
Poslednja izmena:
to na duže staze frustrira ali mnogim ljudima jezička barijera je nepremosiv problem da bi živeli i radili u inostranstvu
veoma je teško naučiti skandinavske jezike
nemački isto ...
Pa evo Lunasa je podelila svoje iskustvo jezika, što je i logično jer su germanski. Tako da nemački je dobro učiti ne samo zbog Nemačke, nego i Skandinavije (minus Finska).
 
Pa ne, dominiraju dobre stvari, zato ljudi nastavljaju da idu i ostaju. Neki doduše previše upadnu u zamku samoviktimizacije.

Sad nevezano za ovo u potpunosti, pročitala sam skoro u nekoj knjizi o godinama ww2 u Berlinu, da je jedan ropski radnik u nekom od logora za radnike, nakon oslobođenja na slabom nemačkom napisao da on želi da ostane u Nemačkoj. Sad zamisli kako je bilo tamo odakle je on došao.
Nisu svi logori u Nemačkoj i Austriji bili stratišta.
Bilo je dosta radnih logora u kojima su muškarci učestvovali u proizvodnji municije, a i pomagali su Nemcima/Austrijancima na imanjima.
Moj deda je rat proveo u takvom logoru. I posle je živeo u toj istoj Nemačkoj.
Realno gledano, nije bilo normalno da Nemačka i Austrija kao gubitnice Drugog svtskog rata žive bolje od SFRJ ali je neko to tako uredio.
Neko je uložio novac u njih da ih ponovo podigne.
Ti isti su ulagali i u nas, samo na drugačiji način.
U principu, mi mali ljudi smo osuđeni na snalaženje.
 
znam sve se savlada i nije ti teško ako shvatiš šta dobijaš tim naporom oko učenja jezika
Mislim da kod svakog jezika (a ja nemam baš mnogo sluha i generalno mi učenje jezika ne ide baš glatko) postoji ta jedna tačka u kome ga krekuješ.
E sad, za razliku od engleskog, koji ima izgled obrnute piramide, pa je u startu lako, a onda te sačekaju frazalni glagoli na B2, nemački ima izgled piramide. Moraš da guliš bar godinu dana žestoko, da bi došao do b1, a onda malo popušta. Sa b2 si potpuno funkcionalna osoba - kao recimo veliki maturant kod nas.
 
Ima svega.
Nije samo novac taj teg na tasu.
Recimo Kanada je najdalje otišla sa usvajanjem rodnih ''q'' zakona.
Ljudi se vraćaju jer ne žele da im deca odrastaju tako.
Sa svih strana slušam i gledam o tome.

Ima drugara koji se posle 38 godina vratio iz Švedske. Imao je tamo brak sa Šveđankom, ima decu i vratio se. Kaže da bi presvisao da je ostao tamo još malo. S obzitom na broj godina koje je tamo proveo, seća se Švedske i tad, a i sad. Po njemu, to više nije mesto za život, osim ako ne živiš u ''balkanskoj asocijaciji''.
Drugarica, vratila se iz Australije posle 20 godina.
Školska, vratila se iz Kalifornije posle 20 godina.
Koleginica se vratila iz Norveške.

Prema materijalnim kriterijumima uspešni ljudi svi. Ali je neki njihov vrednosni sistem presudio.

Što se diskriminacije tiče, pa bilo bi smešno negirati je. Normalno je da je ima. To je ljudska osobina.
Najviše se žali ljudi koji su u Austriji.
Imam taze primer sa baš dobrim drugom koji je odavde otišao sa direktorske pozicije na direktorsku poziciju.
Ima decu koja sad kreću u školu. Nije mogao da sanja da ih upiše u čistu austrijsku školu, školu u koju idu samo mali Austrijanci.
Zvuči neverovatno, zar ne?
Birao je između tri škole koje su mešovite jer cilj je izbeću školovanje u miljeu migranata. Da je rodbinski povezan sa Austrijancima, mogao bi, pošto nije, ne može.
Zar nije samo to dovoljno da shvatimo da itekako postoji segregacija na nacionalnoj osnovi, a reč je o čoveku koji je za dve godine života u Austriji iskeširao stan.
Drugarica, povratnica iz Kalifornije, umela je da se rasplače tokom video poziva. Žalila se da su stalno sami. Da čak ni ''naši'' zemljaci, koji su tamo ukorenjeni generacijski, ne žele da ih prihvate u društvo. Družili su se upravo sa tom prvom generacijom emigranata iz Evrope. A jedan Teksašanin joj je objasnio da su uljezi jer im uzimaju posao. Kaže da je on bio jedini koji joj je to tako eksplicitno sasuo u facu.

E sad, naravno da bi bilo besmisleno negirati da postoje i svetli primeri.
Ali kako je lepo Lunasa rekla, stvar je očekivanja.
E bas to je problem. Kada odes na Zapad nema vise Zorice i Dragice, i jutarnje kafice. To je ostalo u Srbiji. Ti nasi ljudi koji su tamo generacijski su izgoreli i apsolutno im nista ne znace "zemljaci". Cega sam se ja sve nagledao na Minhenskom aerodromu. Roditelji placu jer nisu mogli da se snadju a deca im ostaju jer u Srbiji nemaju nista ili jednostavno nece da se vrate. Tuga je to velika.
 
Mislim da kod svakog jezika (a ja nemam baš mnogo sluha i generalno mi učenje jezika ne ide baš glatko) postoji ta jedna tačka u kome ga krekuješ.
E sad, za razliku od engleskog, koji ima izgled obrnute piramide, pa je u startu lako, a onda te sačekaju frazalni glagoli na B2, nemački ima izgled piramide. Moraš da guliš bar godinu dana žestoko, da bi došao do b1, a onda malo popušta. Sa b2 si potpuno funkcionalna osoba - kao recimo veliki maturant kod nas.
to je sjajan izraz
ja sam pokušavala da krekujem engleski dugo
verovatno zato što sam kasno počela da učim
a i zbog toga što izgleda lako u početku
a zatim te sačekaju sva ta gramatička pravila
pa onda englezi kažu ovako a amerikanci imaju svoj način...
znači ...učila sam ga godinama kao da sam retard.
 
pa da to je opcija
žrtvuješ nekoliko godina života u zamenu za nekretninu u rodnoj zemlji ili za neki viši cilj.
ovde u srbiji teško je zaraditi novac regularnim putem za ekstravagantan život.
uglavnom za lebac i vodu.
Није тачно.
Ја сам овог лета себи купила хаљину :ljutko:
 
to je sjajan izraz
ja sam pokušavala da krekujem engleski dugo
verovatno zato što sam kasno počela da učim
a i zbog toga što izgleda lako u početku
a zatim te sačekaju sva ta gramatička pravila
pa onda englezi kažu ovako a amerikanci imaju svoj način...
znači ...učila sam ga godinama kao da sam retard.
Sta vi iz neznanja napraviste od engleskog jezika.
 
to je sjajan izraz
ja sam pokušavala da krekujem engleski dugo
verovatno zato što sam kasno počela da učim
a i zbog toga što izgleda lako u početku
a zatim te sačekaju sva ta gramatička pravila
pa onda englezi kažu ovako a amerikanci imaju svoj način...
znači ...učila sam ga godinama kao da sam retard.
Meni je sa engleskim pomoglo čitanje baš dosta, ali mi je i pasiviziralo vokabular. Sad uredno mogu da čitam tešku teorijsku literaturu na engleskom, gde guglam samo one filozofske izraze koje ni na srpskom ne znam, ali kad govorim je teže. Dodatno što mi sad ispadaju nemačke reči, pa umesto maybe, ja opušteno u razgovoru kažem vielleicht 😄
 
Poslednja izmena:
Што се енглеског језика тиче, просечан Енглез не може да стигне ни до Б2 кад ради тестове.
То они сами праве фаму од најпростијег језика на свету.
 
Што се енглеског језика тиче, просечан Енглез не може да стигне ни до Б2 кад ради тестове.
То они сами праве фаму од најпростијег језика на свету.
Gramatika je def boza u odnosu na nemački, ali ima prosto mnogo stvari koje moraju napamet jer ima jako mnogo odstupanja od pravila. Pa sam izgovor toliko odstupa od pravila, da moraš gomilu reči moraš da prosto umemorišeš kako se čitaju.
 
Što se tiče Erinnerungskultur i suočavanja sa prošlošću, DDR to nije praktično ni imao, dok su na zapadu ipak imali wiedergutmachung itd.
@canavaro
Nemci nemaju problem sa tim... nije kao u Srbiji da nece niko da prizna zlocine i da se ta tema gura pod tepih.
u Nemackoj je to opste poznata tema, deca o otme uce u skoli, u sred Berlina je pre 10ak god. izgradjen ogroman "spomenik" stradalima u Holokustu, Dahau logor mozes uvek da posetis, ekskurzije vode tamo itd. malo mi je samo nacin na koji se ogradjuju od toga, kao sto sam vec napisao, kazu da se to radili nacisti, a ne Nemci, tj. njihovi dedovi i pradedovi.
 
Znam da se tamo neki antibiotici, neke tablete, šta li, moraju uzeti da čovek ne bi dobio trovanje.
Imam poznanika koji se penzionisao i sad tako ide po svetu, bio je u Indiji, sad je u Vijetnamu. Lud čovek 😄

Lično nisam nikad uzimao bilo šta, nikakve vakcine, lekove ili šta god, za sada nisam imao problema, ali možda je i samo puka sreća.

Mada, pazio sam se, ne pijem vodu, ne jedem svašta.
 
Nemci nemaju problem sa tim... nije kao u Srbiji da nece niko da prizna zlocine i da se ta tema gura pod tepih.
u Nemackoj je to opste poznata tema, deca o otme uce u skoli, u sred Berlina je pre 10ak god. izgradjen ogroman "spomenik" stradalima u Holokustu, Dahau logor mozes uvek da posetis, ekskurzije vode tamo itd. malo mi je samo nacin na koji se ogradjuju od toga, kao sto sam vec napisao, kazu da se to radili nacisti, a ne Nemci, tj. njihovi dedovi i pradedovi.
To je sastavni deo procesa denacifikacije.
Naravno da je trebao biti sproveden nakon umorstva tolikog broja ljudi od strane Nemaca i ne samo u Nemačkoj. Pa NDH je bila njihov protektorat.
Ali sastavni deo toga je danas da prosečan Nemac ne kapira šta je interes Nemačke i umesto da se bore za svoju industriju baziranu na jeftinom ruskom gasu, oni biju američku bitku.
Gde se denuo suverenitet i integritet?
 
Pitanje za sve, žene i muškarce, koji su se odselili u inostranstvo.
Koliko se osećate kao "svoj na svome" (Nemci kažu Zuhause, kotkuće) u toj novoj zemlji?
Puca li nostalgija za zavičajem?
Osećate li diskriminaciju jer ste stranci?

Ja sam se vratila iz inostranstva zbog ljubavi. Zasto...ne znam, tako sam osecala. Nije mi bilo bitno gde zivim, imala sam vec dete i samo su mi njih dvojica bili vazni.

Vratili smo se par godina kasnije najpre na tri meseca, pa na sest meseci, cini mi se, pa sada muz produzava na po godinu dana ugovor. Do kada - ne znam.

Zivot u Srbiji ima prednosti i mana. Kao i zivot u inostranstvu. Zavisi od statusa odredjenog coveka u odredjenoj sredini.
Iako je nas zivot bio vise nego dobar u inostranstvu, ali da postoji kategorizacija pasosa - postoji. Da li to udara na dostojanstvo - udara.

Nikada ne znam do kada ce Srbija ovako trajati ali znam da je nama bolje jer su uslovi za skolovanje bolji nego u zemlji iz koje smo dosli.

Ponovo, da sam mladja, birala bih sa ovom pamecu Ameriku.
Moja sestra nije previse zadovoljna Nemackom. Opet, ne zbog nje vec zbog dece. Tu gde su oni uslovi skolovanja nisu posebni dobri i to nju brine. Meni Nemacka nije odgovarala, otisla sam u nju prekasno, zivela sam par meseci u Hajdelbergu (koji je divan) i iz njega otisla u Emirate (koji su mi legli lepse).

Posteno, meni je u pustinji najlepse, najdalje od problema zapadnog sveta, odmori covek glavu od svega, ali opet ne biramo samo za sebe vec i za dete.

Mladi ljudi mogu da probaju i vide da li je nesto za njih. Najgore sta moze da se desi je da produze dalje ali imace dodatno iskustvo koje mnogo znaci. Svaki duzi boravak u inostranstvu znaci.

Ma kakvi, niko se ne vraća sa dobrih poslova. Vraća se ko ne može da spoji porodicu. Ja sam se vratila jer sam radila na krš vizi, nisam mogla da spojim porodicu, nisam stigla da utegnem jezik, i sad moram za novu vizu da apliciram (mada možda iskrsne Austrija, što mi više odgovara)

Vracaju se ljudi iz razlicitih razloga.
Moj muz se prvi put vratio nakon sloma Milosevica (iz Kanade) iz politickih razloga jer je verovao.
Pa se razocarao.
Drugi put se vratio zbog posla (iz Svedske).
Pa se razocarao.
Treci put se vratio (iz Svedske, Dubaija i Katara) jer zeli da uradi nesto korisno.
Pa se razocarao:lol:.
Po struci je doktor tehnickih nauka, covek bi kazao da nikakav razlog nikada nije imao.
On je emotivac koji misli da moze nesto da promeni i svaki put kao hoce da promeni.
Kada ga pitam zasto, odgovara mi da ne zeli da im dopusti da ga izbace iz njegovog grada.
I ja sam imala slican osecaj apatrida, tipa - ko ste vi da mi uzmete moje.
 
Najviše ikada sam pročitala o Beču, zato kažem da je grad Beč moja omiljena država. Neverovatno koliko čovek sebe može da obogati prostom radnjom kao što je čitanje.

Ono što bih volela, čemu ću stremiti, je da razumem nemačku pravnu teoriju na nemačkom - jer svaki prevod čini joj strašnu nepravdu.
Bec je proterivanjem jevreja postao klasicna nemacka selendra tipa Nirnberg.
 
Nemci nemaju problem sa tim... nije kao u Srbiji da nece niko da prizna zlocine i da se ta tema gura pod tepih.
u Nemackoj je to opste poznata tema, deca o otme uce u skoli, u sred Berlina je pre 10ak god. izgradjen ogroman "spomenik" stradalima u Holokustu, Dahau logor mozes uvek da posetis, ekskurzije vode tamo itd. malo mi je samo nacin na koji se ogradjuju od toga, kao sto sam vec napisao, kazu da se to radili nacisti, a ne Nemci, tj. njihovi dedovi i pradedovi.
Naravno. Ali DDR je imao drugačiji odnos, tj. kultura sećanja praktično nije postojala. Samo preko noći su sebi rekli - mi smo antifašisti.
 

Back
Top