Nosce te ipsum je zanimljiva tema…
Na toliko razlicitih nacina moze da se shvati…
Prvo na sta bih ja htela da ukazem je da spoznaji samog sebe treba prici kao cilju, a ne zadatku.
Slicno kao sto je sa savrsenstvom, savrsenstvu (po nekim razmisljanjima) treba stremiti, ali jasno je da niko ne moze da ga dosegne.A mozemo I da posmatramo stvari I kroz prizmu sokratovskog stava o znanju: sto je vece znanje, veca je I svest o neznanju koje ga okruzuje . Nosce te ipsum je ideal, a dosegnuti ideal bi znacilo prevazici ga. Sam ideal u sebi nosi premisu da je nedostizan, da je dostizan ne bi bio savrsen, ne bi bio ideal. Znaci ideal koji je moguce dostici I nije ideal. Ma zapetljancija…
U ovom slucaju I priroda stvari je takva da govori da ‘putovanje’ nema cilj. Covek nije nepromenjivo bice, upravo naprotiv, cak i upoznavanje sebe ga u ogromnoj meri menja. Mozes da upoznas nesto, vec u sledecem trenutku to nesto moze da nestane ili poprimi novi oblik, a time upoznavanje nije zavrseno. Cak I ako bismo, na primer, pretpostavili da neko stigne do cilja I upozna samog sebe, to saznanje da je konacno spoznao sebe samog bi ga u velikoj meri promenilo(zar ne?), a onda bi efekti te promene trebali dalje da se upoznaju, sto bi bilo protivrecno sa pocetnom pretpostavkom da je spoznaja zavrsena.Opet sam uspela da se upetljam…
A tek ako zakljucimo da nikad ne mozemo ni same sebe da poznajemo, koliko tek mozemo druge… Ali to je vec druga tema…
Kada vec govorimo o putovanju, treba izabrati nacin prevoza
… Ja se tu uvek setim Nicea, koji je nosce te ipsum komentarisao tako sto je rekao da ‘ako hoces da upoznas samog sebe, moras da prestanes da se bavis sobom! samo tako ces biti objektivan!’ Mozda upoznati samog sebe zaista znaci upoznati svet oko sebe. Samima sebi ne mozemo da pridjemo iznutra, vec upravo spolja.Dakle, ne treba gledati previse u ogledalo, vec oko ogledala... Sto vise spoznavati, saznavati, uciti,citati, ziveti, proziveti, traziti se…
Pozdrav svima na ovoj temi :wink: