Kada sam te povredio, a da mi to nisi rekao/rekla?

Urwald

Ističe se
Moderator
Poruka
2.887
Nekada se u prijateljskim i/ili ljubavnim odnosima desi ova situacija.
Neko nekog (nesvesno) povredi, a povređena osoba mu/joj to iz nekog razloga prećuti.
I to ostavi neku vrstu traga koji može da utiče na dalji tok odnosa kako vreme bude prolazilo ...
Sa jednim od ishoda da sve na kraju padne kao kula od karata ...

Da li ste bili u situaciji da vas je neko (nesvesno) povredio i da ste mu/joj to prećutali? Šta je iz toga proizašlo?
Da li mislite da ste nekada nekoga (nesvesno) povredili i da vam je ta osoba to prećutala?
Zašto ljudi nekada prećutkuju da su povređeni od strane druge osobe?
Kako (ne)reagujete u situacijama kada vas neko povredi?
 
Da li ste bili u situaciji da vas je neko (nesvesno) povredio i da ste mu/joj to prećutali? Šta je iz toga proizašlo?

Da, bila sam u toj situaciji. Prećutala sam i tako smo, spontano, prekinule druženje.

Da li mislite da ste nekada nekoga (nesvesno) povredili i da vam je ta osoba to prećutala?

Da, davno sam, nesvesno povredila jednu osobu i ta osoba je to prećutala.

Zašto ljudi nekada prećutkuju da su povređeni od strane druge osobe?

Mislim da ne žele da se svađaju, uglavnom se to prijateljstvo ili emotivni odnos, završi svađom. To važi za neke manje važne stvari.

Kada su u pitanju ozbiljne stvari, mislim da ne treba prećutati već razgovarati o nastalom problemu u komunikaciji.

Kako (ne)reagujete u situacijama kada vas neko povredi?

Jako sam tužna i dešava mi se da plačem u tim situacijama.
 
Da, bila sam u toj situaciji. Prećutala sam i tako smo, spontano, prekinule druženje.
Nekada (bez nekog prethodnog iskustva) nije lako reći/priznati da nas je neko povredio. Kontam da je najčešći momenat strah da ćemo našim priznanjem oterati osobu od sebe, a ironija što ćemo sami otići od te osobe ako prećutimo neke povrede ...
Da, davno sam, nesvesno povredila jednu osobu i ta osoba je to prećutala.
Kontam da se ovo svima nama u nekom momentu i sa nekim desi.
Mislim da ne žele da se svađaju, uglavnom se to prijateljstvo ili emotivni odnos, završi svađom. To važi za neke manje važne stvari.
Ili se završi bez reči, bez razrešenja, neko samo isčezne ...
Kada su u pitanju ozbiljne stvari, mislim da ne treba prećutati već razgovarati o nastalom problemu u komunikaciji.
U teoriji da, mada u praksi nije to toliko lako. Npr. kod mene je situacija da najpre moram da smirim svoje strasti kako bih uopšte mogao da razgovaram sa nekim, prilično je neugodno o ovome pričati kada smo pod emocijama jer će razgovor izgledati kao svađa dece.
Jako sam tužna i dešava mi se da plačem u tim situacijama.
Sve su to naša osećanja kroz koja moramo da prođemo kako bi ih obradili.
 
Npr. kod mene je situacija da najpre moram da smirim svoje strasti kako bih uopšte mogao da razgovaram sa nekim, prilično je neugodno o ovome pričati kada smo pod emocijama jer će razgovor izgledati kao svađa dece.

Da, moraš da se smiriš kako bi mogao da razgovaraš.

Zaista ne volim da se svađam i mislim da razgovorom mogu da se reše neke stvari. Ali, ne treba da budemo ljuti, svađalački raspoloženi ako želimo da razgovaramo sa nekim.
 

Back
Top