Normalan život

LBarbara

La Femme
Moderator
Poruka
49.999
Normalan život i pitanje, kad smo ga tačno izgubili?

Nekad mi se čini da živim život koji nisam birala.
Ustajanje, posao, umor, spavanje i tako svaki dan, kao da sam samo jedna stavka na nekom spisku obaveza.
Ljudi kažu: “Bitno je da je normalno.” Ali šta to znači?

Ako je normalno da budemo hronično iscrpljeni, zabrinuti i bez osećaja prisutnosti, da li je to uopšte život?
Danas se pitam: ima li u ovom “normalnom” životu išta što nas zaista ispunjava?
Šta se podrazumeva kad neko kaže -važno je normalno živeti?
 
Citat iz mog dnevnika koji sam našla medju starim stvarima, pisan 1998...

"Ponekad se pitam da li sam uopšte živa ili samo funkcionišem.
Budim se u isto vreme, s istom težinom u grudima,
kao da sam deo mehanizma koji ne pita da li želim da radim, već samo da li sam sposobna.
Nekad mi u sećanju zatreperi ono:
šetnja bez cilja, dan bez alarma, doručak bez žurbe.
Je li to bio život? Je li to bila sloboda ili samo mladost koja još nije bila “uklopljena”?
Danas svi pričamo o normalnom životu kao o nekom cilju,
ali meni sve više deluje kao bajka ona koju niko više ne zna da ispriča."

Možda je normalan život ono što sam prestala da tražim?
Možda sam pristala na minimum da me ne bi bolelo koliko sam izgubila?
 
Poslednja izmena:
Svaka rutina dosadi. To “bitno da normalno funkcionise”- recenica tipa “cuti, moze I gore”- ne dopada mi se, ja tako ne zivim.

Sada, za svakog je znacenje normalnog drugacije I sklono promenama.
Danas nam je jedno normalno, kroz pet godina, a mozda jos sutradan nesto drugo.
 
Meni se čini da si ti pomešala pojmove "normalno" i "srećno" kada pričaš o životu.

Normalno je, u kontekstu života, kada ti je svakodnevnica slična kao i ostalima u tvom okruženju.

A ono što, čini mi se, tebi nedostaje, je srećan život.
E, sad, šta je to za tebe - to je nešto što samo ti znaš. Kao što samo ja znam šta je to srećan život za mene.

Meni se čini da si upala u klasičnu zamku zanemarivanja sebe, zbog prevelikog stavljanja potreba i želja drugih ispred sopstvenih.

Nije važno normalno živeti.
Važno je srećno živeti.
 
Normalno je raditi, odmarati se i imati svoj izduvni ventil....Degeneracija nastaje kada ne postoji normalan režim života gde je svaki segment obavezan.
Znači rad je obavezan, odmor je obavezan i ventil je obavezan.... Normalno je i da postoje ljudi koji za sve to nisu sposobni, pa imaju vremena da šire propagandu protiv normalnog života.
Većina ljudi ima potrebu za promenama, neko češće, neko na 10 godina. Sociologija podržava obaveznu promenu rutine i sredine na 10 godina.
I sve je to moguće, čak i ako ima obaveza koje ne možemo da izbacimo i zanemarimo, samo je pitanje smaoorganizovanosti.
Recimo putovanja kraća, recimo putovanja na odmor gde ne očekujemo rutinu, recimo promena sredine i ljudi koji nas zamaraju.
I uvek postoji neplanski iskoraci čiji režim je nepoznat....
 
Šta se podrazumeva kad neko kaže -važno je normalno živeti?
U proseku vise zadovoljna nego nezadovoljna kako se svakodnevica odvija. Ako si nezadovoljna, bilo bi dobro da nesto promenis. Mozda nece iz prve da upali, mozda nece ni iz druge, ali uspece ako pokusavas. Licni primer: u poslednjih 5 godina ovo mi je 3 profesija i druga zemlja.
 
Imamo svi opciju i da odustanemo ,odemo u selo pijemo vodu sa kladenca ,par koza ,nekoliko kokosaka ..mala basta ..knjige,priroda ali malo je spremnih za to...Jure se pare placaju racuni planira 10 dana negde...pa opet.
 
Normalan život i pitanje, kad smo ga tačno izgubili?

Nekad mi se čini da živim život koji nisam birala.
Ustajanje, posao, umor, spavanje i tako svaki dan, kao da sam samo jedna stavka na nekom spisku obaveza.
Ljudi kažu: “Bitno je da je normalno.” Ali šta to znači?

Ako je normalno da budemo hronično iscrpljeni, zabrinuti i bez osećaja prisutnosti, da li je to uopšte život?
Danas se pitam: ima li u ovom “normalnom” životu išta što nas zaista ispunjava?
Šta se podrazumeva kad neko kaže -važno je normalno živeti?
A komformizam klasika zona komfora te polako isisava
 
Normalan život i pitanje, kad smo ga tačno izgubili?

Nekad mi se čini da živim život koji nisam birala.
Ustajanje, posao, umor, spavanje i tako svaki dan, kao da sam samo jedna stavka na nekom spisku obaveza.
Ljudi kažu: “Bitno je da je normalno.” Ali šta to znači?

Ako je normalno da budemo hronično iscrpljeni, zabrinuti i bez osećaja prisutnosti, da li je to uopšte život?
Danas se pitam: ima li u ovom “normalnom” životu išta što nas zaista ispunjava?
Šta se podrazumeva kad neko kaže -važno je normalno živeti?
Mi mnogi smo imali normalan život do pojave znate čega .
 
Po meni čovek u 21. veku ovoliko da radi je suludo. Ceo monetarni sistem je napravljen da prosečan čovek pati a bogati non stop da se bogate. Mi smo stado ovaca a pastiri nam pričaju šta da radimo, isprali su nam mozak da je to normalno, niko se ne buni, svi ćute i rade poslove koje ne vole. Nije ni čudo što smo depresivni.
 

Back
Top