Borac za prava zivotinja
Legenda
- Poruka
- 51.038
Bila sam u prilici i ja da pozajmljujem od prijatelja, i znam kakva me je muka bila naterala da tražim.pre godinu dana sam prijatelju pozajmila smesnu sumu od 200e
kad je uzeo novac, rekao je da ce da vrati za par dana, samo da naplati neke pare
rekla sam da se ne opterecuje, kad bude imao dace..ako ne bude imao na taj novac ne racunam
od tog dana, culi bi se samo kad bih ja pozvala..a do tada smo godinama svaki dan makar kafu pili jednom dnevno
svaki dan bi se culi
par puta sam ga zvala, ni jednom se nije javio na poziv, negobi uvek pustio poruku kako je u guzvi i zvace me za sat vremena
nikad ne bi pozvao
na kraju sam mu pustila poruku da ga ne zovem zbog novca i da ne trazim da mi vrati pozamicu, da ne mogu da verujem da je nase prijateljstvo puklo zbog bednih 200e
samo je odgvorio da mu je neprijatno sto nije vratio pozjmicu i da me zbog toga izbegava
Vratila, naravno, ali jednom mi se desilo da zaboravim na dug, zato što je osoba koja mi je pozajmila novac sto puta rekla "nije hitno, vratićeš kad budeš imala". Reč je o dosta starijem čoveku. Činjenica da je imućan nije značila da to sa mene skida obavezu vraćanja u pristojnom roku; međutim, bio je to buran period mog života i ne, nisam ga izbegavala, nego sam, naprosto, zaboravila. Posle nekog vremena došla sam do novca pa počela da se preispitujem da l treba da platim neki zaostali račun i da li nekom nešto dugujem, i onda sam se setila. Iskreno rečeno, pomislila sam i da je možda umro (s obzirom na njegove godine), i takva pomisao bila mi je strašna. Pozvala sam ga, izvinjavala se, odnela mu dug plus malo više, plus piće, slatkiše itd. On je bio bolestan, ležao u krevetu, već donekle dementan i nije imao pojma da sam mu bila dužna. Jedva mu uvalih pare. Ali, eto, dešavaju se i takve stvari.