Mda, evo kako čet definiše intelektualni redukcionizam glede segza

Šta je intelektualni redukcionizam u vezi sa seksom?
To je pokušaj da se složenost seksualnog iskustva svede na biologiju.
Da se kaže: “To je samo fiziološka potreba – kao glad, san, mokrenje.”
Ljudi koji tako govore često:
pokušavaju da emocionalno distanciraju sebe od sopstvene seksualnosti
imaju nelagodnost pred sopstvenim impulsima koje ne mogu logikom da kontrolišu
osećaju nemoć pred erotskom dubinom – pa je umanjuju i banalizuju
Redukcionista ne poriče seks – ali ga svodi.
Ne dozvoljava sebi da ga poveže sa nesvesnim, sa identitetom, sa vezanošću, sa moći, sa ranjivošću.
Jer kada bi to uradio – morao bi da prizna da seks nije nešto što “radiš”, nego nešto što “te razotkriva.”

A šta propuštaju?
Da seks aktivira rane iz detinjstva, paterne vezivanja, unutrašnje konflikte, potrebu za predajom, želju za kontrolom, strah od bliskosti…
Da nas ono što nas pali često nema veze s biološkom reprodukcijom, nego s psihološkom strukturom.
Da telo ne laže. Ali da je jezik tela često više nesvestan nego svestan.