Nije fer ugasiti nekoga

Taj deo sa brisanjem memorije ne razumem. I parcijalno sećanje bi bila prednost. Koje i kakvo ja uopšte može da postoji bez trunke sećanja?
а сећања могу бити лажна, туђа а ти убеђен да су твоја.
значи душа мора бити потпуно свесна свега ако постоји реинкарнација
 
Taj deo sa brisanjem memorije ne razumem. I parcijalno sećanje bi bila prednost. Koje i kakvo ja uopšte može da postoji bez trunke sećanja?
Da probam najjednostavnije da objasnim, ako bude nešto nejasno slobodno pitaj.
Čovek dođe na ovaj svet i on već tada ima to neko svoje "ja" a ono je nešto kao energija, pokretač tela.
Vremenom stičemo iskustva i ona postaju naša sećanja tj. memorije kojih se prisećamo, i one bivaju vezane za naše telo, ne i za naše "ja" ali nas kao biće u odnosu na druge ta 2 definišu ("ja" + memorije).
Za ovo parcijalne memorije mogu biti prednost - pa mislim skroz obrnuto iz razloga što su te memorije vezane za naš stari život, kao i ljude u njemu, kojih ili više nema ili su na razdaljini od 60+ godina u odnosu na nas. Tako da je i takvo sećanje nepotrebno/opterećenje. Sada možda se neka unikatnost prenosti u smislu da je savlađujemo znatno brže no ranije.
 
Koliko je to uopšte važno?
Npr. recimo da krene novi ciklus ili da sam sada u tom novom ciklusu bez sećanja na sebe, da li bi bilo smislenije da svoje ograničeno vreme trošim na kopanje po nekoj nedodirljivoj prošlosti ili podizanju sebe kao individue?
Kojim putem bi krenuo da si na takvom mestu - da li bi se okrenuo ka "prošlosti" ili budućnosti?

Sve ok :) meni npr. i nije toliko strašno kada sam malo duže prorazmislio o tome - opcija mi je prihvatljiva
па важно је у противном ходаш у месту, а ниси ни свестан тога
мислим нисмо ваљда хрчци, ако јесмо бем ти судбину :D
 
Logično je. Posebno ako bira život čoveka na Zemlji radi treninga, kako svjetislav objašnjava.
biće šta mora biti
вероватно ћемо се сви изненадити у наше заблуде.
наш народ каже упокојио се (спокој, мир) а народна мудрост је драгуљ, без филозофије и превише читања шта би било кад би било или биће како је неко написао.
 
па важно је у противном ходаш у месту, а ниси ни свестан тога
Zavisi šta ko smatra pod hodanjem u mestu?
Npr. kod mene je to sada živim ovaj život, sledeći put ću živeti drugačiji život. Tu postoji taj proces između koji jeste kružni i koji kada krene nema početak ni kraj.
Sa druge strane tu su hrišćanska verovanja - valjda da posle života idemo u raj ili pakao ili čistilište? Sada nisam siguran da li se smatra da na tim mestima trajno ostajemo, ali da jeste tako za mene bi to bilo hodanje u mestu - nikakva promena, nikakvo kruženje, nikakvo kretanje, postoji samo sada u večnosti (što je za mene horor).
Takođe priroda stvari je da se rađamo bez ikakvih sećanja tako da mi se čini da to ne odstupa od bilo kakve vere i religije ili bar realno gledano nije u protivljenju sa hrišćanskim učenjima.
 
Zavisi šta ko smatra pod hodanjem u mestu?
Npr. kod mene je to sada živim ovaj život, sledeći put ću živeti drugačiji život. Tu postoji taj proces između koji jeste kružni i koji kada krene nema početak ni kraj.
Sa druge strane tu su hrišćanska verovanja - valjda da posle života idemo u raj ili pakao ili čistilište? Sada nisam siguran da li se smatra da na tim mestima trajno ostajemo, ali da jeste tako za mene bi to bilo hodanje u mestu - nikakva promena, nikakvo kruženje, nikakvo kretanje, postoji samo sada u večnosti (što je za mene horor).
Takođe priroda stvari je da se rađamo bez ikakvih sećanja tako da mi se čini da to ne odstupa od bilo kakve vere i religije ili bar realno gledano nije u protivljenju sa hrišćanskim učenjima.
па ваљда постоје друге димензије, што би се заглавили у ову, каква је логика као нешто напредујем а стално ме враћа у исту тачку, родим се и немам појма ко сам. то није никакав прогрес.
 
па ваљда постоје друге димензије, што би се заглавили у ову, каква је логика као нешто напредујем а стално ме враћа у исту тачку, родим се и немам појма ко сам. то није никакав прогрес.
To je i takav je život za sve nas - nebitno koje smo vere
 
па ваљда постоје друге димензије, што би се заглавили у ову, каква је логика као нешто напредујем а стално ме враћа у исту тачку, родим се и немам појма ко сам. то није никакав прогрес.
Još manje ima smisla da baci na nešto drugo. Taman počneš da kontaš šta ti nevalja i krenes da ispravljaš, smrt prekine. Onda upadnes u drugoj inkarnaciji u drugačije uslove u kojima dodas samo nove minise u knjizi života, a karma samo điklja ko devizna kamata.
 
Još manje ima smisla da baci na nešto drugo. Taman počneš da kontaš šta ti nevalja i krenes da ispravljaš, smrt prekine. Onda upadnes u drugoj inkarnaciji u drugačije uslove u kojima dodas samo nove minise u knjizi života, a karma samo điklja ko devizna kamata.
то је сизифовски посао :D
рецимо хиндуси кад виде неког несрећника они кажу ко га ебе ко зна шта је био у прошлом животу. ту се губи свака емпатија. за западњаке је већ познато да се ради на дехуманизацији. животиње су за нас појам недостижни.
 
To je i takav je život za sve nas - nebitno koje smo vere
то је видим као почетак почетка за нас а пошто верујем у Бога творца и као што сликар има слику у глави пре материјализације, тако и ми смо делић те слике у божијем уму. тако да има и ту логике да се душа ствара по зачећу.
 
I ne baš kada se sve sabere, možemo jednostavno da se fokusiramo na uživanje u sopstvenom životu jer je unikatan i jedninstven i jer neće trajati večno - ono treba ga iskoristiti najbolje što možemo.
Ovde baš pričamo o tome...
Ako mu je jedino cilj hedonizam, besmislen je i životinjski. Posebno kad nastupe periodi patnje. A svuda i za svakoga je mnogo više potencijalne patnje nego uživanja.

inače, duša je u hrišćanstvu sedište razuma i svesti dakle nije puka energija kao nefeš u životinjama.
 
то је видим као почетак почетка за нас а пошто верујем у Бога творца и као што сликар има слику у глави пре материјализације, тако и ми смо делић те слике у божијем уму. тако да има и ту логике да се душа ствара по зачећу.
Onda nema reinkarnacije. Sve se svodi na jedinstvenu priliku za prebukiranje pakla.
 
Ovde baš pričamo o tome...
Ako mu je jedino cilj hedonizam, besmislen je i životinjski.
Zar i životinje po hrišćanstvu nisu bića koja je Bog stvorio i da li to znači da je Bog stvorio nešto besmisleno i nesavršeno?
Uživanje u životu može da bude i uživanje u malim stvarima - vedar dan, deca, prijatelji, pivo - da li je tu loše?
Posebno kad nastupe periodi patnje. A svuda i za svakoga je mnogo više potencijalne patnje nego uživanja.
Čini mi se da je suprotno od toga i nema baš mnogo patnje, a i kada npr ja poredim svoje "patnje", sa patnjama nekih ljudi koje sam upoznao dođe da mi je život banja (iako nekima verovatno ne bi bio)
 
то је сизифовски посао :D
рецимо хиндуси кад виде неког несрећника они кажу ко га ебе ко зна шта је био у прошлом животу. ту се губи свака емпатија. за западњаке је већ познато да се ради на дехуманизацији. животиње су за нас појам недостижни.
A kako/zašto sve to započinje ako ima početak?
 
Zar i životinje po hrišćanstvu nisu bića koja je Bog stvorio i da li to znači da je Bog stvorio nešto besmisleno i nesavršeno?
Uživanje u životu može da bude i uživanje u malim stvarima - vedar dan, deca, prijatelji, pivo - da li je tu loše?
Nemaju razum pa stoga nisi slovesne i duša im je samo oblik energije. Kad uginu, kao da ih nije ni bilo. Nisu besmislene, nego su prah u kojoj se i vraćaju. A čoveku možeš da pogubis telo ali ne i dušu.

Pa nije to loše per se ako je neko stvoren samo za to. Kao životinje.
 
Meeh, takav bog me ne zanima. Daj sledećeg :kafa:
Jezekilj 18,4 Gle, sve su duše moje, kako duša očina tako i duša sinovlja moja je, koja duša zgriješi ona će poginuti.

Propovjednik 3,18 Rekoh u srcu svom za sinove ljudske da im je Bog pokazao da vide da su kao stoka.
Propovjednik 3,19 Jer što biva sinovima ljudskim to biva i stoci, jednako im biva; kako gine ona tako ginu i oni, i svi imaju isti duh; i čovjek ništa nije bolji od stoke, jer je sve taština.

Propovjednik 3,20 Sve ide na jedno mjesto; sve je od praha i sve se vraća u prah.
 
Mit o besmrtnosti star koliko i čovek.
Ali, to je mit.

Mislim da je jedino moguće uz pomoć nauke (veštačke inteligencije) uskladištiti sećanja da jednog dana neko ima podatke kao uspomenu. Poput onog momenta u Harry Potter-u kada neko čuva suze preko kojih vidi događaje iz nečijeg života kao na filmu. Pisanje, filmovi, i stvaranje drugih dela je vid bekstva od potpunog nestanka. Dirljivo je šta sve ljudi rade u tu svrhu. Grade kuće, prave decu, teraju decu da budu njihove kopije... Žive da bi prevarili smrt.

Ko ne vidi korisnost i pravednost u tome što postoji smrt ne vidi ni svrhu života.
 

Back
Top