1093.
Malo mi se smučilo čekanje da neko pregleda Arhivu...
Dakle, Tatjana Vranić je u Siriusu broj 44.1980. objavila priču "Partenogeneza", o grupi žena koje su nakon sveopšteg uništenja ostale jedine preživele predstavnice ljudskog roda.Jedan od implicitnih zaključaka te priče, sadržan i u njenom naslovu, je da muškarci, zapravo,uopšte nisu potrebni. Već u sledećem broju su u uvodniku citirana pisma razljućenih čitalaca kako se radi o radikalnom feminizmu, tinejdžerskim lezbo fantazijama (za autorku rodjenu 1949.),ženskom šovinizmu i tako tim redom. Nije pomoglo što je Borivoje Jurković, tadašnji urednik, svim srcem branio tu priču. Skandal se nastavio kad je"Partenogeneza" zaobidjena pri dodeli prve nagrade SFERA sledeće godine, u korist jedne prilično mršave pričice, o čemu se povremeno raspravljalo sledećih nekoliko godina. Sasvim je moguće da je takva "pljuvačka" reakcija odvratila Tatjanu Vranić od daljeg pisanja SF-a. S druge strane, da priča ipak dobije i happy end, Tatjana Vranić je napisala desetak knjiga i publikacija o astronomiji (kao Tatjana Kren), kao i dve zbirke pesama...