Nesumnjivo Hrvati

Sta je sporno??!!!Pa,recimo i ovo.Brat Ive Vojnovica,Lujo je napisao sledece:



Ova njegova izjava je reakcija na potez Matice hrvatske koja je objavila "hrvatske narodne pjesme".Tako da nije verovatno da su dva rodjena brata imali dijametralno suprotna misljenja.

i, opet pitam, što je sporno?

što sad, Nacionalna i sveučilišna knjižnica zajedno sa Maticom ne bi smjela objaviti pisma????
ili što.....?????
 
Ne, braco, na linku piše da je Ivo Vojnović "hrvatski pisac" što je laž.

Pisao je na srpskom jeziku, majka mu je bila italijanka, a otac Srbin. Grof (konte) užički Ivo Vojnović poreklom je iz srpske pravoslavne porodice venecijanskih grofova (conte veneto) Vojnović iz Herceg Novog [2], koja je oko 1690. iz Popova Polja došla u Herceg Novi. Vojnovići iz Herceg Novog su smatrali da vodi poreklo od srednjevekovne srpske vlasteoske porodice Vojinović-Altomanović [3]. Iako se ne može pouzdano utvrditi i dokumentovati porodična veza između srednjevekovnih Vojinovića i Vojnovića iz Herceg Novog, Venecijanska republika 1771. i Habzburška monarhija 1815, potvrdila im je pravo korišćenja porodičnog grba koji je identičan sa grbom srednjevekovnih Vojinovića i korišćenje titule užičkih grofova jer je Užice bilo sedište srednjevekovnih Vojinovića [4].

Između ostalih, navešćemo neka dela ovog "hrvatskog pisaca" (kako kaže zvanična državna ustanova republike Hrvatske "Nacionalna i sveučilišna knjižnica"):

Smrt majke Jugovića, Zagreb (1907)

Lazarevo vaskrsenje, Dubrovnik (1913)

Hrvatski? Obraz kao đon - ma šta đon, kao kopito!

PS. Ovo "Nacionalna i sveučilišna knjižnica" vam je na srpskom, treba da menjate u "Pučka i sveučilišna čitaona".
 
Poslednja izmena:
Snošaj efendija: Dakle, znaci, ima malo pravih hrvata i ti hrvati su pokatolicili svde ostalo,



Nisu Hrvati katoličili, kao što nisu ni Bošnjaci islamizirali. Ideja hrvatstva nije autohtona ideja, nego je uvezena spolja da bi se na Balkanu sprečilo stvaranje suverene nacije.

http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=10362356&postcount=338

Katoličio ih je jezuitski i crno-žuti klerikalizam koji je u obličju frankovštine preživeo kolaps Austro-Ugarskog carstva.


Hrvati su uvek protiv Srba pomognuti od Austro-Nemaca i Vatikana u zabludi da im ovi pomažu da stvore suverenu državu. U stvari je upravo suprotno, Hrvati pomažu njima da suzbiju srpski suverenitet. Na kraju, Hrvatima se da malo, ali nikad onoliko koliko je dovoljno za suštinsku nezavisnost i samostalnot. U svakom od "naleta istorije" jedino (patološko) zadovoljstvo Hrvatima može biti što su Srbi nešto izgubili, ne videći da oni nisu ništa dobili.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Ne, braco, na linku piše da je Ivo Vojnović "hrvatski pisac" što je laž.

Pisao je na srpskom jeziku, majka mu je bila italijanka, a otac Srbin. Grof (konte) užički Ivo Vojnović poreklom je iz srpske pravoslavne porodice venecijanskih grofova (conte veneto) Vojnović iz Herceg Novog [2], koja je oko 1690. iz Popova Polja došla u Herceg Novi. Vojnovići iz Herceg Novog su smatrali da vodi poreklo od srednjevekovne srpske vlasteoske porodice Vojinović-Altomanović [3]. Iako se ne može pouzdano utvrditi i dokumentovati porodična veza između srednjevekovnih Vojinovića i Vojnovića iz Herceg Novog, Venecijanska republika 1771. i Habzburška monarhija 1815, potvrdila im je pravo korišćenja porodičnog grba koji je identičan sa grbom srednjevekovnih Vojinovića i korišćenje titule užičkih grofova jer je Užice bilo sedište srednjevekovnih Vojinovića [4].

Između ostalih, navešćemo něka děla ovog "hrvatskog pisaca" (kako kaže zvanična državna ustanova republike Hrvatske "Nacionalna i sveučilišna knjižnica"):

Smrt majke Jugovića, Zagreb (1907)

Lazarevo vaskrsenje, Dubrovnik (1913)

Hrvatski? Obraz kao đon - ma šta đon, kao kopito!

PS. Ovo "Nacionalna i sveučilišna knjižnica" vam je na srpskom, trěba da měnjate u "Pučka i sveučilišna čitaona".


što se tiče objašnjenja, sve je točno, iako i dalje ne vidim razlog za ovakvu reakciju, no dobro, već smo utvrdili tvoju nervozu!
 
Poslednja izmena od moderatora:
Nisu Hrvati katoličili, kao što nisu ni Bošnjaci islamizirali. Ideja hrvatstva nije autohtona ideja, nego je uvezena spolja da bi se na Balkanu sprěčilo stvaranje suverene nacije.

http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=10362356&postcount=338

Katoličio ih je jezuitski i crno-žuti klerikalizam koji je u obličju frankovštine prěživěo kolaps Austro-Ugarskog carstva.


Hrvati su uvěk protiv Srba pomognuti od Austro-Němaca i Vatikana u zabludi da im ovi pomažu da stvore suvěrenu državu. U stvari je upravo suprotno, Hrvati pomažu njima da suzbiju srpski suverenitet. Na kraju, Hrvatima se da malo, ali nikad onoliko koliko je dovoljno za suštinsku nezavisnost i samostalnot. U svakom od "naleta istorije" jedino (patološko) zadovoljstvo Hrvatima može biti što su Srbi něšto izgubili, ne videći da oni nisu ništa dobili.

i naravno srbi znaju sta je najbolje za hrvate :kafa:
 
i naravno srbi znaju sta je najbolje za hrvate :kafa:
Za tebe bi bilo najbolje da daš neke podatke.....

recimo, statističke, popis stanovništva, u 17, 18, 19, 20, veku..... pa da nas tim činjenicama dotučeš......
pa onda da uporediš broj konstitutivnih naroda u prethodnom i sadašnjem ustavu Hrvatske, pa i time da nam dokažeš......

a ne ovako, laneš pa te banuju...( jer znaš kako je , to vetar odnese)....šta radiš , grdan, dok se sušiš, jel grickaš nokte?........ ili tamo za to dobijate kolajne? u obliku dude.....
 
Hrvati nikada nisu uzeli štokavsko narječje i stavili ga kao svoj književni jezik, za razliku od Srba, nego su postupno pretvorili čakavski književni jezik u hrvatski književni jezik štokavske stilizacije.

Ovo je sad najnovija fora. Mišljenja sam da je autor nadjеbao i Katičića. :kafa:

PS. Ah, Grčević, ko bi drugi. http://bib.irb.hr/datoteka/264345.Grcevic_Kopitar.pdf
 
Poslednja izmena:
Evo jos nekih citata.

Glavni Gajev saradnik Ivan Derkos bio je još otvoreniji u pogledu jezičkih i pravopisnih reformi iliraca pa je 1832. godine pisao “da će Hrvati s takvim jezikom sebi privući Srbe, i to ne samo one u Ugarskoj (Vojvodini), nego i one on kraj Save (u Srbiji), jer njihov jezik neće se razlikovati od ovoga skupnoga jezika triju kraljevinah (tj. Hrvatske, Slavonije i Dalmacije).” (str.46.) Hrvatski istoričar teolog Šime Ljubić pisao je u isto vreme: “Današnji Hrvati, kojih nema mnogo, na Gajev poziv odlučno odstupiše od svoga (jezika) pomešanog poriekla… te su ozbiljno poprimili takozvane srbske načine i oblike jezične… do ciepa u učenju i u javnom životu.” (str. 47.) Nešto kasnije, 1885. godine Ignjat Veber-Tkalčević je na skupštini “Matice Hrvatske” izjavio “kako neki hrvatski pisci sve to više prianjaju uz način pisanja koji se obično zove srpski”, a to je štokavština, i da on taj isti jezik naziva i hrvatskim samo zato što njime danas govore i neki Hrvati.”

Nemački publicista Gilberd in der Maur pisao je uoči drugog svetskog rata: “Srpska raja nije preuzela jezik osmanlijskih gospodara. Drukčije je bilo u hrvatskim i slovenačkim predelima. Tu je “obrazovani” govorio nemački, latinski, čak i madžarski. Za narod i za narodni jezik nije se nimalo starao gornji sloj ograničen na strano dvorsko plemstvo.”(str. 42.) Hrvatski jezik je vekovima toliko zapostavljan da je pao u zaborav, upečatljivije nego što se to desilo Škotima, Velšanima ili Ircima. Zato se predvodnicima ilirskog preporoda činilo lakšim da gotov i razvijen tuđi književni jezik, srpski, prihvate i kao svoj. To je delovalo toliko groteskno da je, 1852. godine, Antun Mažuranić pisao: “Najugledniji naši ljudi nisu mogli skladno i uglađeno ni deset reči progovoriti našim jezikom… Još prije nekoliko godina skoro nitko nije znao za stariju dubrovačku literaturu, i tko je što znao, ne mogaše je razumeti. Većina učenih Hrvata nije ni znala da su Hrvati, a i oni koji su se držali za Hrvate nisu htjeli Hrvata iz drugog kraja priznati za Hrvata.”

Slično piše i hrvatski filolog Marsel Kušar: “Slovenski srpsko-hrvatski dijalekat koji vlada u Dalmaciji zove se u ustima tamošnjeg naroda hrvatski jezik u celoj severnoj i srednjoj Dalmaciji i na ostrvima tog dela Dalmacije. U južnoj Dalmaciji od Neretve pa sve do kraja, kao i na ostrvima Korčuli, Lastovu, Mljetu i manjim okolo Dubrovnika, katolici odgovaraju kad ih neko pita kako govore samo rečju “naški”… (dok pravoslavni po samom Kušaru, kažu uvek da govore “srpski jezik”. (str. 18.) Veći broj autora je pisao kako su Hrvati pre više vekova zaboravili i svoje narodno ime, izgubili istorijsko pamćenje i ostali bez narodne svesti. Između dva rata hrvatski političar i publicista Milan Banić pisao je: “Ne samo da su Srbi prodrli u najzapadnije delove Hrvatske, nego je srpstvo dalo hrvatstvu nov priliv svježe krvi, unijelo mu je u mentalitet dio svoje tvrdoće i svog aktivizma, oslobodilo hrvatsku narodnu dušu nametnulo hrvatstvu svoj govor, svoju narodnu pjesmu, dobrim djelom svoje običaje i navike.”

[QUOTEPoznati ruski diplomata i istoričar, Aleksadar Fjodorivič Giljferding, u delu “Putovanje po Hercegovini, Bosni i Staroj Srbiji” zapazio je koliko je jaka srpska nacionalna svest kod svih pravoslavnih Srba, bez obzira gde žive, dok za Srbe katoličke vere kaže: “Srbin katolik odriče sve srpsko, pošto je pravoslavno i ne zna za srpsku otadžbinu i srpsku prošlost. Kod njega postoji samo uža provincijalna domovina; on sebe naziva Bosancem, Hercegovcem, Dalmatincem, Slovencem, prema oblasti gde se rodio. On svoj jezik ne zo-ve srpskim, nego bosanskim, dalmatinskim, slovenskim itd. Ako on želi uopštiti pojam o tom jeziku, naziva ga naškim jezikom. On pita na primer strance: “Umijete li vi naški.” No koji je to “naški jezik” on ne ume da kaže. On zato ne zna da taj jezik nazove svojim pravim imenom, jer on sam nema opštu otadžbinu, opšte narodno ime, van svoje uže oblasti, u njega je samo jedna otadžbina: Rimokatolička crkva.” ][/QUOTE]

Modrušić je napisao traktat u kome je naveo: “Upitaš li tako kojom prilikom staro ili mlado, osim vojakah, koji su eto u najnovije doba po vojnah zapoviedih itd. od poglavara hrvatskome privikli, kojim jezikom govori, odreći će ti: rackim ili slavonskim. A pokrstiš li ga sam onim, nadne te s istim i s istoimenoga mu zemljišta izsmijehavati i glasu na ruglo izmetati.” (str. 14.) Kako Kostić komentariše, “oni su dakle, svoj jezik nazivali srpskim (rackim) ili slavonskim. Samo su isluženi vojnici kazali kad-tad da govore hrvatski, jer su na vojsci tako instruirani. Ako bi inače neko drugi to kazao svet bi ga izvrgao ruglu.”

Takvo gledište potvrđuje i Vatroslav Jagić u studiji “Slovenski jezici” u kojoj piše: “Čakavski dijalekat Severne Dalmacije, Istre i ostrvlja zvao se odvajkada hrvatski… U Severnoj Hrvatskoj, severno od reka Kupe i Korane do Mure, a istočno preko Siska do Virovitice, vlada odvajkada kajkavski dijalekat, vrlo blizak sa jezikom zapadnih suseda Štajerske, ali ipak ne identičan. Sad ga narod zove horvatski, a do kraja XVII veka ceo predeo između Save i Drave zvao se Slavonija; svojoj latinsko-mađarskoj formi imena odgovaralo je u narodnom jeziku označavanje “Slovensko kraljevstvo” ili “Slovenski”, otuda i naziv dijalekta ”Slovenski jezik”, kako se izričito zove u štampanim delima XVI i XVII stoleća. Možda se nekad ovaj dijalekat pod istim imenom prostirao i preko Virovitice; ali je za vreme Turaka današnja Slavonija dobila novo stanovništvo koje je došlo s one strane Save i govori štokavski. Zbog toga je kajkavski dijalekat sada ograničen na severozapadni deo nekadašnjeg Regnum Slavoniae , koji od kraja XVII veka nosi ime Hrvatska… Štokavski dijalekat Severne Dalmacije i Bosne (sa isključenjem Dubrovnika i Boke) dobio je iz verskih razloga, isti naziv (hrvatski) da bi se razlikovao od (jezika) istočnog pravoslavlja čiji se pripadnici nazivaju Srbima.” (str. 10-11.)

Itd,itd...
 
Tarke, nisu to što Grče(katoliko)vić piše uradili. Ništa nije bilo "postupno", već je Gaj napravio rez prigrlivši gotov Vukov srpski narodni jezik.

Ovo je dosada bio main-stream diskurs:


Radoslav Katičić
2. 7. 2007

Hrvatski nema 'dijalekatske osnovice'
Predsjednik Vijeća akademik Radoslav Katičić uvodno je istaknuo da hrvatski književni jezik nije nastao izborom i ustoličenjem jednoga dijalekta, pa prema tome njegova 'dijalekatska osnovica' nije, kako se 'čita i čuje', istočnohercegovački dijalekt.

Smatra da je neprilično izjednačavati 'jekavsku novoštokavštinu s istočnohercegovačkim dijalektom', posebno kada se govori o književnom jeziku Hrvata u njegovu standardnom liku.

Mišljenja kako je hrvatski standardni jezik 'zasnovan na jednom srpskom dijalektu', kako je napomenuo, vrlo je živo u srpskoj jezikoslovnoj sredini, a dosta žilavo i u međunarodnoj slavistici.

Katičić odbacuje i mišljenja po kojima su dijalekatska obilježja hrvatskog standardnog jezika novoštokavska jekavska i ništa više.

Ako se bolje pogleda kako je doista nastao hrvatski književni jezik, napominje Katičić, temeljna je značajka hrvatske jezične situacije mnogodijalekatnost i tronarječnost.

'Kao hrvatsku cjelinu ne određuju je narječja i njihovi dijalekti kao zasebne danosti, nego komunikacijski suodnosi među njima. Ne određuju je, pojednostavnjeno rečeno, čakavci, kajkavci i štokavci svaki sami za se, nego tako što se sporazumijevaju jedni s drugima', rekao je.

Katičić ističe da su za hrvatski standardni jezik svojom izražajnosti relevantnije knjige biblijskih prijevoda i vjerske pouke s obilježjima svih triju narječja nego organski govori istočnih Hercegovaca, Srba, a uz njih nešto Hrvata i Bošnjaka muslimana. I književnost hrvatske renesanse i baroka za nj je, kako dodaje, dakako mnogo relevantnija od istočnohercegovačkog ijekavskog novoštokavskog folklora.

Katičić kaže da je povijesni razvoj tekao tako da je pod utjecajem dubrovačke pismenosti i književne djelatnosti prvotnoga područja franjevačke redodržave Bosne srebrene (od Zaostroga na Jadranu do Budima na Dunavu) u hrvatskom književnom jeziku sve više prevladavala novoštokavska dijalekatska stilizacija, pa onda, razmjerno kasno, baš jekavska, i tamo gdje mjesni govori to nisu bili. Do druge polovice 18. stoljeća novoštokavska je dijalekatska stilizacija književnoga jezika posve prevladala i na čakavskom govornom području, a do druge polovice 19. preporodni ju je pokret protegao i na kajkavsko, dodao je.

'Hrvatski standardni jezik i nije nego upravo taj jezik, sve tamo od Baščanske ploče, tek dosljedno stiliziran prema dijalekatskim obilježjima jekavske novoštokavštine. On nikako nije sama ta jekavska novoštokavština, još manje je istočnohercegovački dijalekt kao etnolingvistička danost', istaknuo je.

Tek kada se to zna, može se steći, kako navodi, primjeren odnos prema normi hrvatskoga standardnog jezika, mogu se rasplitati nesporazumi koji su se spleli oko njega i razgrađivati nezadovoljstva što su se oko njega nataložila.

'Treba shvatiti i mentalno doista usvojiti to da hrvatski književni, a po tome i standardni jezik naprosto nema 'dijalekatske osnovice'! On je samo dosljedno stiliziran prema dijalekatskim obilježjima jekavske novoštokavštine. To je, kako je iskustvo već nedvojbeno potvrdilo, vrlo povoljno za njegovu standardnost. Ali je ipak samo površan sloj. U dubljima on je tronarječan i bitno određen svom povijesti hrvatske kultivirane izražajnosti. Bez svijesti o tim dubljim slojevima nije moguće uravnotežiti odnos hrvatske jezične zajednice prema svojoj velikoj stečevini, standardnomu jeziku, niti valjano dograđivati njegovu normu', kazao je Katičić.​
:worth:

A sada je očigledno to potrošeno i proširuje se na ovim:

Mario Grče(katoliko)vić:
Hrvati nikada nisu uzeli štokavsko narječje i stavili ga kao svoj književni jezik, za razliku od Srba, nego su postupno pretvorili čakavski književni jezik u hrvatski književni jezik štokavske stilizacije.​
:worth::worth::worth:
 
Poslednja izmena:
Мислите ли, колега да, би од овога могла да се направи:dontunderstand: штокавштина, или , можебит, постепени прелазак, ..... ипак ми се чини да они који су говорили овим дијалектом , и даље говоре тако...нема ту , бог зна шта да се реформише..... само су свраке ставиле пауново перје......
books

books


У преводу:
Кои сзе з-лудзкеми засзлусбами дицхи........
 
Poslednja izmena:
Господину из Транги-Франгибанског краја,

Најљубазније бих Вас молио, Поштовани, да ми растумачите овај одломак, као и да ми објасните, према Вашем цењеном мишљењу, који су од ових, поменутих, били Ваши преци... Задржавам право каснијих питања( и постављања додатног материјала), уколико не будем задовољан...
Срдачан поздрав, љубезни сусјед,Тарчиан.....

books


Даклем, Матија, гусле или никакове пјесмице изим женских?
(За неупућене: Колега Тито из Словеније и ја смо утврдили да су у добром делу данашње Хрватске , после бежаније ионако малобројног народа, и мађаронско-хрватског владајућег слоја од Турака, насељени Срби и Словенци.....)
 
Poslednja izmena:
Господину из Транги-Франгибанског краја,

Најљубазније бих Вас молио, Поштовани, да ми растумачите овај одломак, као и да ми објасните, према Вашем цењеном мишљењу, који су од ових, поменутих, били Ваши преци... Задржавам право каснијих питања( и постављања додатног материјала), уколико не будем задовољан...
Срдачан поздрав, љубезни сусјед,Тарчиан.....

books


Даклем, Матија, гусле или никакове пјесмице изим женских?
(За неупућене: Колега Тито из Словеније и ја смо утврдили да су у добром делу данашње Хрватске , после бежаније ионако малобројног народа, и мађаронско-хрватског владајућег слоја од Турака, насељени Срби и Словенци.....)


daklemmmm......

nekad ozbiljno sumnjam u namjere tebe i Mrkalja, da li tražite ozbiljnu raspravu ili samo tražite izgovor za glupiranje

kolega Tito i ti ste utvrdili!!!!! pa baš ljepo od vas!!!

kad prestane čupanje ovih fragmenata izvađenih iz smisla i konteksta (rekoh jednom, što bi bilo da nisu izmislili Google???) onda možemo normalno razgovarati

ovako, na mojih nekoliko pokušaja, sve se svodi na to da se pljuje po sugovornikovoj tezi jer - naprosto nije istina, i ne može biti istina, zato što nekome ne odgovara!

ovako mi se nekad čini bolje, od srca se nasmijem!
 
daklemmmm......

nekad ozbiljno sumnjam u namjere tebe i Mrkalja, da li tražite ozbiljnu raspravu ili samo tražite izgovor za glupiranje

kolega Tito i ti ste utvrdili!!!!! pa baš ljepo od vas!!!

kad prestane čupanje ovih fragmenata izvađenih iz smisla i konteksta (rekoh jednom, što bi bilo da nisu izmislili Google???) onda možemo normalno razgovarati

ovako, na mojih nekoliko pokušaja, sve se svodi na to da se pljuje po sugovornikovoj tezi jer - naprosto nije istina, i ne može biti istina, zato što nekome ne odgovara!

ovako mi se nekad čini bolje, od srca se nasmijem!

Матија опет, по обичају испаљује, маневарску муницију.... Мато, камо џебана, јел ови фрагменти ништа не вреде , а твоји коментари од сухога злата? Какву озбиљну расправу ти тражиш и који "нормалан разговор"? Ја теби Војводо, ти мени Сердаре... Па, наравно да ћу да користим књигу католичког свештеника који кука да нема вернике, и подржава католичење оних од малопре што гуслају! Која књига? Још ти нећу приуштити то задовољство, има времена, чекај да истресем све интересантно што има ова књига, а има доста ствари... само се ти смеј , свако има своје весеље......
 
Poslednja izmena:
Za tebe bi bilo najbolje da daš neke podatke.....

recimo, statističke, popis stanovništva, u 17, 18, 19, 20, veku..... pa da nas tim činjenicama dotučeš......
pa onda da uporediš broj konstitutivnih naroda u prethodnom i sadašnjem ustavu Hrvatske, pa i time da nam dokažeš......

a ne ovako, laneš pa te banuju...( jer znaš kako je , to vetar odnese)....šta radiš , grdan, dok se sušiš, jel grickaš nokte?........ ili tamo za to dobijate kolajne? u obliku dude.....

popis stanovnistva koje regije junace?
 
A propos porekla prezimena Tuđmana, o čemu je ranije bilo reči: svojevremeno sam naišao na pretpostavku da je u vezi sa Tojč-man, tj. Dojč-man, daklem Nemac.
Ta etimologija nije tako neobična ako se podsetimo da u Visočkoj hronici Ivan Tavčar za Nemce koji se u 16. veku naseljavaju na područje današnje Slovenije koristi naziv Tajčeri, iskrivljeni izgovor naziva Dojčeri koji oni sami zasebe koriste/su koristili.
Prezimena koja upućuju na Nemce su inače sasvim uobičajena. Npr. italijanski fudbaler Tedeski (mislim da se piše Tedeschi). Za naša prezimena Nemčević, Nemac, ne možemo biti sigurni jer mogu imati i drugačije poreklo.
 
A propos porekla prezimena Tuđmana, o čemu je ranije bilo reči: svojevremeno sam naišao na pretpostavku da je u vezi sa Tojč-man, tj. Dojč-man, daklem Nemac.
Ta etimologija nije tako neobična ako se podsetimo da u Visočkoj hronici Ivan Tavčar za Nemce koji se u 16. veku naseljavaju na područje današnje Slovenije koristi naziv Tajčeri, iskrivljeni izgovor naziva Dojčeri koji oni sami zasebe koriste/su koristili.
Prezimena koja upućuju na Nemce su inače sasvim uobičajena. Npr. italijanski fudbaler Tedeski (mislim da se piše Tedeschi). Za naša prezimena Nemčević, Nemac, ne možemo biti sigurni jer mogu imati i drugačije poreklo.
Немчевић и Мутавчевић имају исти корен....
 

Почетком Другог светског рата присуство нацизма у Хрватској и ширење усташких идеја, учинило је да се Прелог више није осећао добродошлим у Хрватској и на позив прво Ричарда Куна, а затим и Леополда Ружичке, Прелог 1941. прелази да ради у Цирих. Прелог је осећао велику блискост са Швајцарском где ће провести највећи део остатка свог живота.
Хрватина до балчака... ах извини Матија ипак је он био велики домољуб зато што је знао да ће 2009. у Хрватској бити само партизани... ви бисте и Кунта Кинтеа произвели у Хрвата да имате неку корист од тога.....
 
Poslednja izmena:

Back
Top