Dobar jutar...... ajmo....Grkokatolici se križaju s tri prsta *tekst je objavljen u Glasu Koncila, kao pamflet. nigde se ne pominje da su grkokatolici bili pravoslavni, niti da su bili Srbi
Grkokatolici na Žumberku: Ohrabruje okupljanje mladih u žumberačkom podnožju
Uskočki vapaj za spasom
Prema najnovijim podacima iz ordinarijata, Križevačka biskupija ima 21.467 vjernika istočnoga obreda, grkokatolika. Od toga je 15.566 vjernika na području Republike Hrvatske, dok je 4776 grkokatolika u Bosni i Hercegovini te 1298 u Sloveniji. Po narodnosti u Hrvatskoj je najviše, 7830, Rusina istočnoga katoličkog obreda, zatim je 6294 Hrvata grkokatolika i 2295 Ukrajinaca. Ustrojeni su u četiri dekanata u 32 župe. Od 22 aktivna svećenika u Križevačkoj biskupiji 16 ih djeluje u Hrvatskoj, dok su trojica umirovljena.
Katoličku Crkvu u Hrvatskoj obogaćuju dva obreda. Pored većinskoga rimskog, odnosno zapadnoga, latinskoga obreda kroz Križevačku biskupiju organizirani su vjernici istočnoga, bizantskoga obreda, među narodom poznatiji kao grkokatolici. Uz teritorij u Hrvatskoj Križevačka biskupija obuhvaća grkokatoličke župe u Bosni i Hercegovini i Sloveniji. Prema najnovijim podacima iz ordinarijata, Križevačka biskupija ima 21.467 vjernika istočnoga obreda, grkokatolika. Od toga je 15.566 vjernika na području Republike Hrvatske, dok je 4776 grkokatolika u Bosni i Hercegovini te 1298 u Sloveniji. Po narodnosti u Hrvatskoj je najviše, 7830, Rusina istočnoga katoličkog obreda, zatim je 6.294 Hrvata grkokatolika i 2295 Ukrajinaca. Ustrojeni su u četiri dekanata u 32 župe. Od 22 aktivna svećenika u Križevačkoj biskupiji 16 ih djeluje u Hrvatskoj, dok su trojica umirovljena.
U Hrvatskoj je područje Žumberka sinonim za grkokatolike.
Snažan depopulacijski proces
Dvadesetak kilometara zapadno od Zagreba proteže se Žumberačko gorje koje je granično između Hrvatske i Slovenije. Na Žumberačkom gorju ima nekoliko malih, izvornih naselja koje turisti rado obilaze, a cijeli Žumberak je etnološko naselje. Iako uskim i lošim cestama naselja Sošice, Oštrc, Tomaševci, Kalje, Stojdraga povezana su s većim središtima - Samoborom, Breganom, Jastrebarskim, Ozljem i dr. Ostaci starih feudalnih dvoraca nedaleko od naselja Stari Grad (Kekići) te gradina kod Tomaševaca upućuju na dugotrajnu naseljenost žumberačkog prostora. Iako s malim brojem stanovnika, ljepotu Žumberka i netaknutu prirodu rese brojni sakralni objekti: rimokatoličke i grkokatoličke crkve.
Žumberak je matica grkokatolika
Na području Žumberka u tijeku je snažan depopulacijski proces, praćen ekonomskim promjenama. Posljedica je starenje i pad broja stanovnika regije. Poljoprivreda propada jer ih nema tko obrađivati njive. Posjedi su premali da bi osigurali zaposlenost. Razina životnog standarda tih krajeva je vrlo niska.
Kako ističe župnik župe sv. Jurja u Stojdragi i upravitelj župe sv. Ivana Krstitelja u Grabru Mile Vranešić, žumberački dekanat je najstariji hrvatski dio križevačke biskupije. To je matica svih grkokatolika na području današnje Hrvatske, Slovenije, Bosne. Tijekom povijesti na grkokatolike u Žumberku prikrpali su se ostali grkokatolici. Tako je u povijesti Žumberak bio povijesni nositelj i okosnica grkokatolika. U prvom redu, okupljao je preko svoga grkokatoličkog sjemeništa u Zagrebu koje je bilo i ostalo središnja intelektualno-odgojna institucija sadašnje Križevačke biskupije.
No, uz svoju bogatu povijesnu baštinu Žumberak je doživio demografski slom. Od 16.000 stanovnika žumberačkog dekanata ostalo ih je manje od desetine. Puno ih je iselilo u Kanadu, zatim Australiju, Slavoniju, Vojvodinu, Zagreb, Karlovac, Ljubljanu, Samobor. Žumberački dekanat ima danas 9 župa u kojima djeluje 5 svećenika. »Nema uobičajenog pastoralnog djelovanja kako se poznaje u tradiciji«, kaže župnik Vranešić. »Traži se nov način pastorala. Dolazi sve više ljudi iz grada u ovu prirodnu oazu mira. Ovdje svećenici nisu raspoloženi činovnički kao u gradovima gdje su okupirani brojnim obvezama. Ovdje svećenici imaju puno više vremena. Puno je individualnih razgovora koje ljudi traže. Uz grkokatolike dolaze i mnogi rimokatolici koji traže utjehu, duhovnu okrepu. Po tome postajemo duhovna oaza u neposrednoj blizini velikoga grada«, kaže župnik Vranešić.
Župom sv. Petra i Pavla u Mrzlom polju upravlja Stjepan Ivanušić koji živi u beženstvu. Ističe da Mrzlo polje ima 180 župljana. Nema školske djece. Škola se u trošnom stanju urušava. »Sve više je sprovoda, pa sam zaboravio kako izgledaju krštenja«, kaže župnik Ivanušić. Većina je iselila i mladih nema. osim župom Mrzlo polje, on upravlja župom Kalje koja ima oko 200 vjernika, dok ih župa Pećno ima samo 39. Na području svoga pastoralnog djelovanja koje zbog raštrkanosti terena traži puno energije obilazi osam kapela. Tako subotom misi u Novim selima gdje u četiri razreda školu pohađa sedam učenika.
Pojavio se problem da se grkokatolike počelo upisivati u knjige latinskoga obreda. Taj je slučaj i na području gdje ja djelujem. Nominalno nema vjernika, a praktično ih ima. Takvih je stotinjak na području Svete Anastazije u Samoboru. Bilo bi dobo napraviti administrativni ispravak. Ako se to ne riješi sada, pitanje će se gomilati i vući unedogled. Bolje je riješiti pitanje sada u početku. Tome je pridonijela nepovoljna društvena klima za grkokatolike koja se stvarala, bilo iz nepoznavanja okoline, zastrašenosti pa često i omaškom svećenika koji nije upućivao vjernike u svoju zajednicu. Čini mi se da te stvari treba rješavati na višoj razini. Isto tako trebalo bi upozoravati i objasniti vjernicima u zajednicama gdje žive tko su grkokatolici.«
U Samoboru je odnedavno podignut pastoralni centar i ondje je prvi put stalni svećenik. »Osjeti se kontinuirani rad prijašnjih svećenika koji su doduše upravljali župom izvana. Najvažnije je da se ta zajednica nije rasula. To je plod rada prijašnjih župnika Janka Salmića, Andrije Kekića, Mile Vranešića. Ja sam prvi svećenik koji tu stanuje. Rezultati se vide kroz dolaske na nedjeljna liturgijska slavlja. Aktivno svi sudjeluju. Osnovan je i crkveni kor. Imamo i ministrantsku zajednicu. U Samoboru ima puno mlađih obitelji, što je ohrabrujuće. Kao da se Žumberak preselio u podnožje, spustio se u gradove. Kao i drugdje u Hrvatskoj, slijede se trendovi. Ide se ondje gdje je lakše živjeti. Zahvaljujući našem svećeniku umjetniku, pokojnom Zlatku Latkoviću koji je ostavio stan u Zagrebu da si kupi kuća u Samoboru, sada imamo svoj prostor. Time će biti puno lakše raditi. Istodobno vodim brigu o vjernicima u Jastrebarskom. Tamo imam stotinjak obitelji koje pomalo okupljam. Želim biti s njima, vratiti im njihov ponos. Pedesetak obitelji imamo i u Pribiću, koji je meni povjeren na pastoralnu skrb.«
U Zagrebu živi sedamdeset sedmogodišnji Nikola Pavić. Rođen je u Dragoševcima u župi Radatovići među sedmero braće i sestara, od kojih je troje u Kanadi. »U Zagreb sam došao 1946. kao brojni drugi Žumberčani«, ističe Pavić. »Tu sam učio školu za automehaničara, kasnije osnovao obitelj i ostao. Unatoč odlasku, Žumberak nosim neprestance u svom srcu. Tako sam u Dragoševcima obnovio kapelu Majke Božje, koju održavam. Svi smo mi Žumberčani ponosni na svoj Žumberak i vezani smo za svoj rodni kraj.« Iako u poodmakloj dobi, Nikola se počeo baviti slikarstvom gdje mu je, uz sakralni, glavni motiv Žumberačko gorje. U svom malom ateljeu, koji više sliči muzeju, skuplja eksponate koji su vezani uz Žumberak.
Razlike između grkokatolika i rimokatolika!
Od početka su se kršćanski Istok i Zapad razlikovali u pjevanju, odijevanju, slikanju svetih slika i gradnji crkava. Također u manjim crkvenim zakonima, a imali su uvijek nešto zajedničko, a to je: ista vjera, isti sakramenti i ista zajednica. Ista vjera: znači da svi kršćani vjeruju iste vjerske istine, da imaju isto Vjerovanje, iste sakramente. Ista zajednica: znači da su sve crkvene zajednice po svijetu preko svojih biskupa međusobno povezane i sve zajedno povezane s rimskim biskupom nasljednikom sv. Petra.
Grkokatolički biskupi isto kao i rimokatolički posjeduju svu onu vlast i službu koju je Isus dao svojim apostolima. Grkokatoličke biskupe imenuje isti rimski papa koji imenuje i rimokatoličke biskupe. Budući da su grkokatolički biskupi u potpunom jedinstvu s rimskim papom, očito je da svi grkokatolici pripadaju Katoličkoj Crkvi.
Nema nikakve zapreke za zajedničko slavljenje sakramenata i za suživot rimokatolika i grkokatolika. Oni se slobodno jedni kod drugih ispovijedaju i pričešćuju i slobodno se međusobno žene i udavaju. Redovito kod takvih mješovitih katoličkih ženidaba mladenka prima obred svoga muža, kako bi mogla slaviti euharistiju i sve blagdane zajedno sa svojom novom obitelji.
Grkokatolici se križaju s tri prsta. Na Istoku kroz sva stoljeća sačuvao se starodrevni običaj da se svi vjernici, a ne samo svećenik, pričešćuju pod prilikama kruha i vina. Na Zapadu je uveden običaj da se vjernicima u pričesti daje samo Tijelo Kristovo pod prilikom kruha, a Krv Kristovu pod prilikama vina uzimaju samo svećenici. Razlika između rimokatolika i grkokatolika je u tome što kod grkokatolika mogu postati svećenici ne samo oni koji su se prije svećeničkog ređenja dobrovoljno odrekli ženidbe, nego također koji su već oženjeni.
Tko je jednom zaređen za svećenika, ne može se više oženiti: bilo da je zaređen neoženjen, bilo da je poslije postao udovac. Biskup može postati samo onaj koji je neoženjen.
Gradnja crkava je obično u bizantskom stilu, a u crkvama postoji pregrada između svećenika i vjernika koja se po slikama grčki zovu »ikone«, a cijela se ta pregrada zove »ikonostas«.
Glas Koncila, broj 26 (1670), 25.6.2006