Nesumnjivo Hrvati

V. Murvar: Iznenadio se, da mi to ne znamo, i da se tome čudimo. Podneblje ovog kraja, u kojem leži Zagreb – nastavljao je on pogoduje razvoju jednog tipa našeg čovjeka, koji nije prikladan za nošenje i čuvanje državne samostalnosti, jer je preblag i mekan, te posjeduje neke negativne osobine za državni život. Sva tragika naše prošlosti, obilježene stalnim značajkama vječnih nagodaba i beskrajnih sporazuma, izvire dijelom i iz činjenice, da je težište narodnog otpora počivalo na kraju i ljudima, koji su ljudski shvaćeno divan materijal, ali u političkom smislu svojom mlitavošću nisu bili dorasli teretima užasne i beznadne borbe, svih onih napora, koji se zahtijevaju od narodnog i političkog središta.” (Vatroslav Murvar, Banja Luka – glavni grad Nezavisne Države Hrvatske. Zbornik hrvatskih sveučilištaraca, izdao Sveučilišni pododbor Matice Hrvatske u Zagrebu, Zagreb, 1942., str. 21.)

Zato ih i prozvaše bezja(j)cima (vidi etimologiju pod bezjak kod Skoka).
 
Samo mali osvrt na spomenuto stivo:

vanjski svijet o nama ne zna
gotovo ništa, to je općenita pojava, poznata svima nama, a mi ćemo navesti
tek jednu malu pojedinost. Poljski je intelektualac i državnik pokazao
ovoliko znanja o Hrvatima u godini 1926.: "Budući da su samo dva naroda:
Madžari i Česi bili zatvoreni u cjelini u granicama monarhije i da Madžari
već posjeduju svoju državnu organizaciju iz dualizma, nastala je potreba
stvaranja, na ruševinama monarhije, samo jedne nove države, naime, države
Čehoslovačke. Ostatak zemalja monarhije pripadao je Poljskoj, Rumunjskoj,
Srbiji, Italiji..." (1). Hrvatski ocjenjivač ovoga djela zaključuje: da po
shvaćanju ovog poljskog publicista; vrlo štovanog kod nas, ne postoji
hrvatski narod, a cijelo hrvatsko etničko i povijesno područje pripada Srbiji.
Isti pisac u odlomku velikog djela piše: "Ostaje još veliko područje
nastanjeno pučanstvom govora srpskog, koje zauzima kraljevinu Srbiju i
Crnu Goru, austro-ugarske provincije Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku,
Slavoniju, znatni dio madžarske provincije Banata, konačno jadranske
provincije Dalmaciju i Istru, gdje se pučanstvo
govora srpskog dotiče s talijanskim."(2). Pisac zastupa mišljenje, da se od
ovog pučanstva i ovih zemalja stvori jugoslavenska država, kojoj se trebaju
priključiti i slovenske zemlje, "zbog toga što su Slovenci brojčano preslabi
da stvore vlastitu državu."(2). O Hrvatima ni riječi. Hrvatska je neznatna
pokrajina. Čak su i Slovenci uzeti u obzir kod stvaranja države.

Jadan ovaj Poljak,intelektualac,a uspeo da omasi ni manje ni vise no za jedan narod,nije video Hrvate.Autor tvrdi da je bio neobavesten ili tako nesto.
 
После Првог ватиканског концила један мали део католика, незадовољан због догме о папској непогрешивости, напушта католичку цркву уз назив Старокатолици или Западни православци.

Отокар Кершовани[/B]
(1902—1941), новинар, револуционар и члан КПЈ.

Рођен је 23. фебруара 1902. године у Трсту. После затварања хрватске гимназије у Пазину, као шеснаестогодишњи младић је емигрирао у Краљевину Срба, Хрвата и Словенаца. Гимназију је завршио у Карловцу, а у Загребу је уписао Шумарски факултет.

Као студент је 1922. године почео да се бави новинарством. Учествовао је у раду југословенског академског клуба „Јанушић“ и покренуо је полумесечни часопис „Млада Југославија“, а од 1923. године постаје један од њених уредника. Сарађивао је и у загребачким „Новостима“ и „Слободној трибини“. Године 1925. постао је уредник београдских земљорадничких новина „Новости“.

У Београду је 1927. године постао члан СКОЈ-а, а ускоро и члан Покрајинског комитета СКОЈ-а за Србију. Годину дана касније примљен је у чланство КПЈ.

Први пут је ухапшен 1928. године. После затвора вратио се у Београд, где је наставио партијски рад. Заједно са Веселином Маслешом издаје напредни часопис „Нова литература“. Поново је ухапшен и осуђен на десет година затвора. Излази из затвора 1940. године, али га крајем марта 1941. године поново хапсе и после окупације предају усташама. Одведен је у злогласни логор "Керестинац".

Стрељан је 9. јула 1941. године на Дотршчини, крај Максимира, заједно са народним херојима Божидаром Аџијом, Огњеном Прицом и још 7 комуниста.

OglasonapadunaLjudevitaTiljka-full;init:.JPG
 
Poslednja izmena:
Kako su Srbi unijaćeni, katoličeni i pohrvaćeni:
001alm.jpg

srbigrkokatolici006.jpg

srbigrkokatolici007.jpg



I eto Hrvata. :klap:

Postoji i danas na teritoriji Hrvatske priličan broj bivših grkokatoličkih unijatskih crkava koje su danas mahom napuštene, a budući da su oltarom okrenute ka istoku, zovu ih "kapele" da se narod ne bi pitao "kako to da crkva okrenuta obrnuto od katoličke".


17-crkva-1.jpg

Crkva Blagovesti izgrađena u neovizantijskom stilu.
kasnije menja ime u Crkva Naveštenja Marijina, i zatim u Crkvica Sv. Marije.
(danas napušena)​
Napomena: nije u pitanju pravoslavna crkva. :lol:
 
Пре свега хрвати су кајкавци.
А по чему је Тесла Хрват?
-По вери? Није
-По крви? Није
-По држављанству? Није
Каква хрватска домовина? Зар је то постојало тад?

Najobicnija komunisticka laz! Hrvatska domovina, cuj. Tada su Hrvati bili austrougarske podguzne muve i njihovi konjusari. Kao i sto su krili cinjenicu da su Srbi glavom i bradom :) projektovali apolo koji je sleteo na Mesec. Njih osmorica. Letos su drzali predavanje na mom faxu...
 
Hrvatska javnost uz Tuđmana, Tita i Krležu svrstala Teslu, Ruđera Boškovića, Ivu Andrića, Dražena Petrovića i Stevu Karapandžu
decembar 2003

ZAGREB - Na listi 10 najznačajnijih Hrvata svih vremena u anketi zagrebačkog "Nacionala" nalazi se čak pet Srba! Oko 1.000 građana Hrvatske kao svoje najzaslužnije sunarodnike naveli su Nikolu Teslu, Ruđera Boškovića, Ivu Andrića, Dražena Petrovića i Stevu Karapandžu. Tesla je na drugom, Bošković na trećem, Andrić na petom mestu, Dražen Petrović je sedmi, a čuveni kuvar Stevo Karapandža zauzima osmu poziciju. Josip Broz je, naravno, prvi.

Hrvatski nedeljnik piše da je ova internet-anketa izazvala brojne kontroverze, uglavnom zbog zahteva da se na listu uvrste ustaški poglavnici Ante Pavelić i Mile Budak, kao i estradne zvezde, tipa Severina, i njoj slične. "Nacional", međutim, u tekstu od 2. decembra nijednom rečju ne pominje činjenicu da je polovina najzaslužnijih Hrvata srpske nacionalnosti. Hrvatski istoričar Ivo Goldštajn, koji za "Nacional" komentariše ovu anketu, u intervjuu na dve strane samo je u jednoj rečenici pomenuo ovo pitanje.

- Tito je, naravno, bez premca. Drugi najveći Hrvat, bez obzira na svoje srpsko poreklo, jeste Nikola Tesla. Svojim izumima Tesla je dospeo u sam vrh izumiteljske elite i nije mu se približio niko od hrvatskih naučnika ili umetnika - kaže Goldštajn.

To je sve što "Nacional" navodi o "srpskom podrijetlu" najvećih Hrvata. Istini za volju, Ivo Andrić je okarakterisan kao "kontroverzna osoba hrvatskoga podrijetla koja se smatrala srpskim piscem". To što je Ruđer Bošković za sebe tvrdio da je "dubrovački Srbin katoličke veroispovesti", što je otac Dražena Petrovića Srbin iz Trebinja, što je Stevo Karapandža Srbin iz Like, čiji otac je bio pravoslavni sveštenik, za ovaj "tjednik" sasvim je nevažno.
 
Подручје Макарске насељено је од избеглица из Босне, у манастиру Живогошће постоји документ који описује како су конверовани у католичанство:

books


Манастир Заострог је, кажу саграђен на рушевинама "неверничког", о томе сведочи и натпис који је сачуван:

books


Цела ова дружина Малобраћана, добила је и званичну захвалницу због добро обављеног посла преобраћања ( наравно, погледајте датум и видећете да од преобраћања Турака нема ништа , зато што су Турци улазе у Босну 1463. а повеља је писана 1451.):

books
 
books



Из документације Екатерине друге

Ми имамо мало података о генерал поручнику (лајтнанту) Ивану Хорвату, српског рода пресељеног у Русију из Аустријског царства због тамошњег прогона из верских побуда који је основао Јелисаветград ........



http://books.google.com/books?id=GY...lr=&as_brr=3&cd=15#v=onepage&q=хорват&f=false
 
Poslednja izmena:
Иво Војиновић

Владимир Војиновић у књизи Смисао, објашњава генезу фамилије Војиновић која води порекло од племените фамилије Алтомановић и цитира оца историчара Косту Војиновића који каже да се покатоличио у 19.веку : " По роду Србин, по политици Хрват, по вери католик"

http://books.google.com/books?id=Dh...lr=&as_brr=3&cd=86#v=onepage&q=хорват&f=false
 
books


Материјали царског одељења историје и старина Русије при Московском Универзитету



books


Материјали Словенски

Граматички приказ Руског језика, од попа Јурка Крижанића званог Србљанин, између река Купе и Уне изнад Бихаћа града око Дубовца Озља и Рибника писано у Сибиру лета 7174 (1666), Крај.
 
Poslednja izmena:
Nick Ceh and Jeff Harder - Imagining the Croatian nation
http://www.megaupload.com/?d=G9DG9O4J


"Language gives people the opportunity to unite, but does not force
them to." The language spoken by Croats and Serbs is historically identified
as Serbo-Croatian and constitutes a single language with different
regional dialectics. Renan's argument holds true if one is to consider the
function of Serbo-Croatian in the construct of Tito's Yugoslavia. As the
former Republics of Yugoslavia work to construct themselves as independent
nations, there is an ongoing process to identify differences in
Serbo-Croatian spoken within the boundaries of Serbia and Serbo-
Croatian spoken within Croatia. The first part of this construction is the
rejection of both the term and the language "Serbo-Croatian." What were
considered to be regional dialectics have been elevated to the status of
different languages. Serbo-Croatian spoken within the borders of the
Croatian state is now considered to be Croatian—a distinct and separate
language from the Serbo-Croatian spoken within the borders of the
Serbian state.
The process of constructing separate Croatian and Serbian languages
incorporates the reintroduction of vocabulary that had fallen out
of usage to replace commonly used Serbo-Croatian words. Some exam-
pies of this process of construction in Croatia include replacing the word
"avion" (airplane) with the word "Zrakoplov." The Croatian or Serbian
Dictionary published by §kolska Knjiga (Zagreb) in 1982 defines the
term "Zrakoplov" as a "balloon, dirigible, captive balloon, airship, Zeppelin,
blimp, rigid balloon, non-rigid balloon." In the English Croatian
or Serbian Dictionary published in 1986 by Rudolfa Filipovica and
Skolska Knjiga i Graficiki Zavod Hrvatske (Zagreb), under airplane
there is only one term listed—"Avion."
Both the Croats and the Serbs used the word "telefon" (telephone).
The Croats resurrected the word "brzoglas" for telephone, which was
used during Croatia's fascist regime in World War II. Both of the dictionaries
referred to above did not list "brzoglas" as a word.

In an interview with four Croatian university students, Ivanja, a geography student,
points out that:
The Croatians and Serbs are both Slavs and there are many more in
the world, and linguistically we understand each other, but the languages
are separate and distinct. If you study the languages it
becomes quite obvious that they are two different languages.
None of the other students contested the notion that Croatian and Serbian
are two distinct and different languages. Ivanja's statement points out a
contradiction built into Croatian's conception of state: some accept that
Croats and Serbs are both Slavs, but with a major difference being language
which is used to justify the construction of separate nation-states.
Renan closes his lecture with the role geography plays in the division
of nations. No one would seriously argue that natural frontiers
might physically divide nations, but this physical divide provides little in
the understanding of nationhood or nationess or about how individuals
imagine their collective interests, bonds, and aspirations. The Croats we
interviewed defined their nation not by physical frontiers but by a set of
myths. Croatia is defined by its links to Europe and the West, by being
part of the Austro-Hungarian Empire and not part of the Ottoman
Empire, by being Catholic and not Eastern Orthodox, by being civilized
not uncivilized, by being the carriers of culture not lacking in culture, by
speaking "Croatian" and not "Serbian." Ultimately, the definition of
being Croatian is constructed out of what they are not as much as whom
they imagine themselves to be.
 
bilo mi je vise nego smesno svojatanje svega sto je srpsko. Okretanje nekih fakata pa zatim nazivanje stvari drugim imenima... Secam se da sam link poslao jednom mom drugu u SAD i da mi je covek rekao "*** koji su ovo bolesnici?!?" :) :) :)

Na srecu, sada imamo geneticku genealogiju koja se sve vise razvija pa kada uporedimo gene videcemo ko je lagao a ko nije. U skoro vreme ce biti moguce proracunati kada je ziveo zajednicki predak od dva coveka iz istog roda. Moracete smisliti neku novu strategiju da bi opovrgli ove podatke :)
 
bilo mi je vise nego smesno svojatanje svega sto je srpsko. Okretanje nekih fakata pa zatim nazivanje stvari drugim imenima... Secam se da sam link poslao jednom mom drugu u SAD i da mi je covek rekao "*** koji su ovo bolesnici?!?" :) :) :)

Na srecu, sada imamo geneticku genealogiju koja se sve vise razvija pa kada uporedimo gene videcemo ko je lagao a ko nije. U skoro vreme ce biti moguce proracunati kada je ziveo zajednicki predak od dva coveka iz istog roda. Moracete smisliti neku novu strategiju da bi opovrgli ove podatke :)

ne pravi se blesav,pitao sam te konkretno o kojim stvarima se radi?

hans kristian andersen je na drugom podforumu,a braca grimm na lesandrovom radnom stolu
 

Back
Top