Piše Zorica Marković(neka)
Priznajem, lično me zanima da li je porodica Marjanović sasvim nevina u ovoj priči o ubistvu pevačice Jelene. Priznajem i da sam podlegla rijaliti i tabloidnom izveštavanju, ali sve zbog toga što za mene to nisu neki random ljudi koje čereče 50 dana, ali i daju im priličnog prostora u medijima, što da se operu, a što da se dobro posle prodaju kao tekstopisci ili sveti ljudi koji mogu da uzmu još love od poznatih poluumetnika.
U zavisnosti od toga hoće li se ikada dokazati da je iko od njih učestvovao u onih devet do 12 udaraca, a možda i 30 udaraca - zavisi čiji izvor je više licitirao i više se uklopio u novinarsko predubeđenje - ili je naručio Jeleninu smrt kojom je ova nesrećna lepa devojka dospela na naslovne strane. Ili ćemo morati kolektivno da im se izvinimo, nerado. Priznajem i da imam pogan jezik. Doduše, porodica je sama podigla harpije, tj. suprug je, bar prema nekim navodima, prvi pozvao medije, verujući da će to pomoći da policija deluje brže, a ne kao u slučaju male Tijane Jurić. I verovatno jeste, ali svaki pakt košta, pa i onaj koji vam daje alibi.
Priznajem i da nikada pre nisam čula za "Jecu Marjanović", ali jesam za Marjanoviće. Porodicu koja je nekad živela na Ceraku. Bili smo klinci i nismo imali isto društvo - niti ćemo, stvar karaktera - ali kad živite tik uz njihovu zgradu i igrate se odmah ispred, ne možete da se ne sećate dečaka specifičnog lica i još specifičnije porodične priče, i kojeg mi je bilo teško da prepoznam sve dok nije isplivao prilog o njegovom pojavljivanju u Trećem oku. Taj trenutak shvatanja da je u pitanju dečak kojeg smo posle pomenutog priloga devedesetih pomalo i podrugljivo gledali, bio je vrlo bizaran, a ja sam mogla da se setim svih detalja pominjanja ljudi kojima su Zoran i njegova majka Zorica "pomogli", i koji su živeli takođe u neposrednoj blizini, slikanih za potrebe promocije Marjanovića u pomenutom listu.
Daleko da su Adamsovi, ali čudna je to porodica. To "čudna" za naš dečiji um nije oduvek postojalo, i rađalo se nekako sa time kako su postajali, što bi rekao jedan poznati psihoanalitičar, "upadljiviji". Kad se prisećate nekih detalja sa komšijama, oni vam pričaju svako svoju čudnu priču s Marjanovićima. Recimo, pamte i kako je Vladimir došao na vrata porodice i supruzi, izuzetne lepote, uputio "spooky" poziv.
"Lepa ste žena, a ima mnogo zavidnih ljudi."
Bila je to poruka, koja možda iz ugla glasnika deluje dobronamerno - "moja supruga Zorica može da vam pomogne, da se zaštitite", ali iz ugla onoga kome je prenose zvuči kao poljubac Mire Marković.
Bilo je više takvih bizarnosti. Jedna divna komšinica - a koja se pominje u pomenutom tekstu u Trećem oku - a koja je na kraju umrla ne znajući da ima šećer, potpuno nepokretna od multiple skleroze, tražila je spas u Zoranovoj mami, tajnovitom mitskom biću koje je retko ko video kao Meduzu. Ja nju, pre tog beatifikovanja, Zoricu pamtim kao ženu duge plave kose, koja je često prolazila u klompama i bila vrlo prijatna prema meni. Priznajem i da nerado pišem ovo o njoj, da me ne bi me stigle svete sile koje je štite.
Samo se zlobno pitam zbog čega nisu zaštitile njenu snaju Jelenu ili to tako ne ide?
I dok je stariji dečak Marjanović bio mirniji i simpatičniji barem prema mom trošnom sećanju, Miloša komšije pamte kao malog antihrista - valjda to tako biva kad se rađa od svete žene, a pamte i da je u zgradi u kojoj su živeli, bilo i sukoba sa tom porodicom, pa i tuče sa ocem...
Pomenute komšije imale bi štošta da ispričaju, mada im nije prijatno da se zameraju. Kao "Koza nostri", pa i to kako im je ponekad jeza prolazila niz kičmu i niz hodnik.
Sinoćna "Ćirilica" trebalo je da bude miropomazanje Marjanovića, kojima priznajem da su žrtve polupismenih novinara i još manje pismenih insajdera iz policije. Naravno da su mediji kojima je relevantan izvor budućnosti Baba Vangino proročanstvo ili Tarabići ili Nostradamus, u svemu što rade Marjanovići videli simboliku. Sva ozbiljnost slučaja pada u vodu onda kad se pominju satanistički simboli na ogradama ili vratima, nebitno, kao da ih je lično tumačila Vendi ili ona Vesna Rivas, ili u tome da li se neko obrijao ili ošišao posle sahrane - pa dobro ljudi, koga briga? Ali, čudna je i ta priča o tome kako je policiji najsumnjivija upravo porodica.
Sad, ko tačno, teško je znati, ali kad imate lepu ubijenu devojku ko zna kakve životne priče - za koju se pitate šta je radila sa čudacima jer je možda mogla da živi mnogo bolje, ako su je već "mučili" - ako imate takvu porodicu, zar je moguće da ne sumnjate, barem malčice? Plakanje pred kamerama još je uvela dobra žena Nataša Bekvalac, a možda bi emisija "DNK" ili "Trenutak istine" mogli konačno da se uključe u ovu priču, pa da pređemo na sledeći nivo i dobijemo prave Kardašijane.
Ko je mastermajnd ovog zločina? Imam svoju teoriju za koju zna redakcija, ali ne bih da utičem na istragu, da upotrebim reči Neše Stefanovića.