"Taj dres mi je poklonila moja pokojna sestra, a opet, svi smo se zajedno na neki način družili. Želeo sam da sve troje ponovo budemo na istom mestu", kazao je Nikola, kome je sestra preminula prošle godine od tumora.
Nikola je inače imao težak život, odrastao u Domu za nezbrinutu decu, sestra mu je preminula od raka, majka bolesna, a posle događaja na pomenu Jeleni, zadesila ga je nova muka - ostao je i bez posla.
Na pitanje zašto je došao na pomen, on odgovara:
Ako me pitate šta je bio razlog... Ne znam, jednostavno sam osetio potrebu da budem tamo. Odneo sam za Jeleninu majku Zoricu vino, dezodorans, plavu ukrasnu sveću, a za Janu čokoladu. Tu čokoladu sam dobio od mušterije i želeo sam da je pošaljem Jani isto onako kako je Jelena preko moje sestre meni slala razne stvari", kaže Nikola.
Kako tvrdi, mnogo se uplašio kad su mu po izlasku s groblja prišli inspektori.
"Nisam uradio ništa loše, samo sam jednom dragom biću koje sam poznavao želeo da odam poštu. Oni su prišli, bili su korektni prema meni, ali ispitivanje nikome ne bi prijalo. Pristao sam da me poligrafski ispitaju, a pitali su me da li znam ko je ubio Jelenu, da li sumnjam na nekoga, da li sam bio na nasipu. Rekao sam im da ne znam gde je taj nasip i da nikad nisam bio tamo, da već mesecima radim drugu smenu i da nikako nisam mogao da budem blizu mesta gde je Jelenino telo pronađeno", priča Nikola.
Sve je to ok,ali stvarno je čudan i ima sumnjivu facu