Pa ti jos nisi ni pokusao da ih se ratosiljas. Pipi je rekla da je zavisnost i 7 cigareta dnevno, a ja evo tvrdim da je strasna zavisnost i 4-5 cigareta dnevno,
koliko sam ja zadnjih meseci pusila jer su ti i tada kao i kod sedam ili dvaesetisedam dnevno stalno u glavi cigarete.
Tesko je prvih dana svakome, tu smo bas svi isti. Zasto mislis da tebi teze to pada nego meni? Radi se o motivaciji, ti za sada nisi dovoljno motivisan
da prestanes, nije parenje nikakav lak ili laksi put. Ja cak mislim da je to komplikovaniji put jer s jedne strane tesis sebe da to nije stetno, s druge strane je
ocigledno i mnogo jeftinije od cigareta, a s trece strane ipak mozes da uzivas i nikotinu i ceremoniji, ritualu pusenja. Zasto bi onda uopste i prestajao da
koristis el. cigaretu?
Rayela, ja sam za svojih 30 godina pušačkog staža nebrojeno puta pokušavao da ostavim cigarete. Nekada bez ikakvih pomagala, a nekada uz pomoć žvaka, tableta, flastera. Jednom sam i uspeo na godinu dana, ali i nakon godinu dana meni je znala da zamiriše kada je neko pored mene zapali. I onda je bilo ono, ma samo ću jednu. Dalje se zna kako to završi.
Sada, otkako sam na parenju, meni cigara ne da ne miriše, nego mi nenormalno smrdi. Pripadne mi muka od mirisa cigare. To znači da je ritual pušenja, a iz koga je eliminisan smrad i na hiljade supstanci koje izazivaju zavisnost, meni doprinelo da spoznam cigaretu onakvom kakva ona zaista jeste, odvratna i smrdljiva.
Meni je jasno da je nekome ko ovo nije probao to teško pojmljivo, ali prosto je tako. Dakle, e-cig sigurno, a to će vam potvrditi svi koji je duže vreme koriste, stvara vam trajnu odbojnost prema cigareti. E, sad, to što neko odluči da ostane na tome, jer ne smrdi, i nigde nije zabranjena, to je njihova stvar. Meni se baš toliko ne sviđa, i čim se pomoću nje skinem sa nikotina, ja ću i nju da bacim. A, skinuti se sa nikotina pomoću nje nije teško. To opet pokazuju iskustva svih starijih parioca. 99% njih odavno više ne stavljaju nikotin u tečnost za parenje, nego su na nekakvim voćnim, čokoladnim i ne znam ti kakvim sve ne aromama, ali sve bez nikotina. Znači, njihovi receptori su mirni što se tiče unošenja supstanci. Ne divljaju, ne cimaju im nerve, ne traže hemijski stimulans. Jedino što su ti ljudi time zadovoljni, i prosto neće da se manu parenja. Ali, to je nešto sasvim drugo. To je, kao što sam u mom odgovoru Pipi rekao, kao grivckanje noktiju. Ružna navika, ali ne i štetna.
Međutim, ja nisam od tih i takvih, i samo koristim njihovo iskustvo da i ja moje receptore u mozgu smirim i očistim od hemijskih stimulansa. Ali, ja svakako neću ostati na tome, i razmenjivati mišljenja da li je bolja aroma višnje ili kapućina. Ne. Kada se skinem sa nikotina, mene ova sprava više neće interesovati. A, skinuću se upravo pomoću nje, kao hiljade drugih ljudi što je učinilo.
Ili da to probam metaforički prikazati. Hoćeš da pređeš jezero. Možeš da ga preplivaš, ali je to naporno u PM. A, vidiš neki ljudi koriste čamce da plove po vodi. Neki od tih ljudi pređu čamcem na drugu stranu, a neki se besciljno vozikaju po vodi. E, vidiš, oni koji se besciljno vozikaju po vodi se ne muče plivanjem, ali ih ne zanima šta je na drugoj obali, i ne žele na nju. Njima se sasvim sviđa to vozikanje. Ja isto sedam u čamac, ali ga usmeravam ka suprotnoj obali, i svakim zamahom vesala sam joj sve bliži. A, tu negde između naših čamaca su neki ljudi koji pokušavaju da preplivaju jezero. Neki i uspeju, ali se namuče u vražiju mater, a mnogi se već kod prvoe slabosti i naznaka iscrpljenosti posustaju, i vrate se nazad na obalu sa koje su krenuli da plivaju. Kada se odmore, pokušavaju iznova, i iznova ne uspevaju preplivati to jezero. ne pada im na pamet da uskoče u neki od čamaca. Za to vreme, ja sam već uveliko u mom čamčiću doplovio do drugoe obale.
Nadam se da je sada mnogo jasnije ono što ja tvrdim. Dejanu, naravno, ni sada neće biti jasno.
