Nepušački kutak : Ostavite pušenje sa nama!

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
A gde ste vi? Ovde još uvek nisu toliko skupe, ali idu ka tome.. Počeli ljudi masovno da motaju, što mi je tek priča za sebe kolika je to zavisnost. E sad ću da platim za nešto što me truje i uništava mi zdravlje, pa ću još dok pušim da se i osećam loše, a kao kruna svega još ću i da gubim vreme na motanje cigareta i da od toga pravim ritual u kome kao uživam.. A u pozadini svega je strah da će ti nešto faliti ako ne pušiš, odnosno klasična zavisnost.. Sve je u glavi :) Lepo bi trebalo poskupeti sve cigarete na 20 evrića po pakli i duvan takođe, pa da vidiš kako bi se odvikavali ljudi da ne trepnu..Ono što znam je da je potrebno da svako dekodira sebe i da ukloni sve te zablude i fiks ideje zbog kojih puši i zbog kojih se vraća pušenju. PUŠENJE NEMA APSOLUTNO NIJEDNU DOBRU STRANU NITI PREDNOST, NE POSTOJI NIJEDAN BENEFIT OD PUŠENJA. Sve je to u glavama ljudi i sve su to zablude, kojih se je jako teško osloboditi.
Ja sam u Francuskoj i ne samo sto su skupe,vec je pusenje ovde postalo toliko asocijalno,zabranjeno skoro svuda,da me je u zadnje vreme bilo sramota da me neko vidi sa cigarom.
 
Dujkic, nema kriza i cupanja za kosu? :)

Naravno da nema! :) Od kad nisam imao psihicku krizu zaboravio sam kako to izgleda! sve se pomesalo i psihicka i fizicka kriza! :D sramota me je bilo da pogledam drugare u lice, jer vec vazim za najveceg protivnika pusenja u drustvu, ali i to je proslo. Rekao sam im "eto zapalio sam cigaru, a nisam morao posle par sati da zapalim jos jednu, ili sutra dan da zapalim jos jednu iz prostog razloga sto na to vise nisam navikao, smeta mi"..
Malo sam ovih dana vise proveo vreme na forumu, na netu, citam i svoje beleske, utvrdjujem stavove koji su nastali pre tri ipo meseca i tako! :)
Ali krize nema, niti cupanja za kosu! :)
 
Da, prema nekim izvorima kod nas najvishe...

Najviše cigareta na svetu u toku godine popuše stanovnici Srbije. Stanovnici Jugoistočne i Istočne Evrope ubedljivo vode po broju godišnje popušenih cigareta, koji je veći od 2.000 po osobi.

Prema podacima Svetske fondacije za zdravlje pluća i Američkog društva za borbu protiv raka, prikupljenim iz 71 države, na prvom mestu je Srbija sa 2.861 cigaretom godišnje po osobi.

Odmah iza Srbije su Bugarska (2.822) i Grčka (2.795).
Rusija se našla na četvrtom mestu sa 2.786 cigareta po osobi, a Kremlj se nada da će se taj broj uskoro smanjiti zahvaljujući strožijim zakonima o zabrani pušenja. Više od 2.000 cigareta po stanovniku potroši se i u Ukrajini, Bosni i Hercegovini i Belorusiji.

Izuzetak u Istočnoj Evropi je Rumunija u kojoj se godišnje potroši 1.404 cigarete po stanovniku, a razlog tome je što su u toj zemlji još 1997. godine uvedeni strogi zakoni o zabrani pušenja una javnim mestima i u toku vožnje automobila.

Nakon zemalja Istočne i Jugoistočne Evrope slede Južna Koreja (1.958), Kazahstan (1.934), Japan (1.841) i Kina (1.711). U najsiromašnijim zemljama se najmanje puši. Najmanje cigareta se potroši u podsaharskoj Africi i Južnoj Aziji i najsiromašnijim zemljama Južne Amerike. Ubedljivo najmanje cigareta, 42 godišnje po stanovniku ****** se u Etiopiji.
 
Dobar i dan bez duvanskog dima zelim svima!
Naime posle tri dana borbe sa samom sobom resila sam da nadjem nesto na temu `ostavljam cigarete`
Pusim vec 19 godina u poslednjih 2-3 meseca kao da na cigaretama zivim ne vadim ih iz usta pogotovo kad sednem za komp.
Ja sam resila da raskinem sa cigaretom, mogu Vam reci da je jednako bolno i kada raskines sa deckom sa kojim si bila u vezi i bilo ti je dobro s njim. Places,places pa prodje...
Ljudi ja sam emotivno vezana za cigarete borim se vec treci dan . Prvog dana sam zapalila dve ,i drugog dve i evo danas sam zapalila jednu. Bez obzira sto ce neko reci `nesmes da palis ni jednu`
moja teorija je drugacija. pusiti toliko godina i od jedanput baciti i to je to ne bih se slozila. Ipak nas organizam trpi ,pati i boluje... Nadam se iskreno da cu uspeti i ja da prevazidjem krize i da konacno stanem na svoje noge.
 
Danas 4. dan. Juce sam imala ubitacan dan, stresovi su se nizali jedan za drugim, prosto je bilo neverovatno. Zapalila sam 2 puta popusivsi cigaretu do pola.Poslepodne, nakon x-tog malera morala sam nesto da kupim na kiosku, u trenutku mi je proslo kroz glavu da kupim cigarete, ali NISAM! Od jutros,kako sam ustala, imam zelju da zapalim, ali danas NECU povuci nijedan dim! Na poslu (sama sam u kancelariji i bilo mi je precutno dozvoljenio da pusim), u kaficu, sa drustvom...sve uspem, cak, i lako da izguram, ali kada sam kod kuce tu nastupe bas krize koje iziskuju veci napor. Pusila sam vise od 30 godina, i moram priznati da mi cigareta nedostaje. Ne kazem, niti mislim da ona pomaze u resavanju bilo cega,ali meni ovih dana, u nakim trenucima, nedostaje, i borim se protiv toga, nadam se da cu i izdrzati. Svako ljudsko bice je na ovoj planeti razlicito i prica za sebe, cak i jednojajcani blizanci bivaju psihicki razliciti. Smatram da i na prestanak pusenja svako od nas razlicito reaguje. Meni su se pocele manifestovati krize, nisam ih trazila, ne zelim ih, ali prodiru. Lepo je citati o pozitivnim stranama i prednostima nepusenja (otprilike sve to mi negde znamo kao sto znamo kuda vodi pusenja-pa smo opet svi godinama pusili) ali za nekog, ko je na pocetku i ko se bori sa "demonima" i "zlim silama" mozda su korisniji saveti sta sve uciniti i kao prevazici te situacije. Mozda neko nema nikavu manifestaciju kriza (licno ne verujem u to), ali to ne znaci da treba isticati kao sustinu i istinu, jer na taj nacin demoralise veliku armiju onih koji imaju i verovatno im poljulja i onako malo samopouzdanje...
 
Milena i Lola,po meni to sadasnje stanje vam je najteze. Meni bar je bilo najteze,najstresnije to prelamanje u glavi,mogu ne mogo,hocu necu. E i to jedna,dve-tri dnevno. Tu se organizam lomi,ceka da prodje koji sat,pati kad ispusi tu za koju se preznaja satima itd,a svaki dim povuceni trazi onu sledecu i tako produzavamo agoniju. Ne mora niko da se vodi tudjim iskustvima,ali ja pricam kako je meni bilo,imam pravo na to,a i nadam se da cu nekome pomoci. Znaci opet kazem moje iskustvo je da treba preseci odjednom i samo gledati kako da sto lepse provedete vreme,a nikako pomisljati jednu cu danas,pa sutra vise necu,nego necu nijednu da vieim mozda mi bude lakse tako i hoce sigurno. Nikada ja nisam rekla da nisam imala nikakve krize,jesam u pocetku,par dana,ali sam jednostavno odlucila da ih ignorisem,koliko sam mogla,sto i nije lako,prvih dana,kasnije sve lakse. Zelim vam svima da uspete sto lakse.
 
Milena i Lola, nedajte nikome da vas demoralise. Krize smo svi imali, ili bar mi koji kazemo da jesmo. I stvarno ih nisam izmislila. Nije veselo ali izdrzite, sto vise vremena prolazi sve su rjedje i slabije. I probajte presjeci, evo danas npr recite "nema vise ni jedne" i drzite se toga. Nema tu neke mudrosti, jednostavno reci necu i nemoj. Mislim, daleko od toga da je jednostavno ali se moze. Evo i ja sama sam pusila vise od 25 godina, pa dok to nisam uradila na taj nacin, nisam ni prestala. Znaci koliko god da vam dodje tesko (a hoce) nemojte zapalliti, tu je sva mudrost. Prvih 7 dana mi je bas bilo tesko, od toga prva 3 bas za neizdrzati ali eto pregurala sam nekako. Nekako bih dan izdrzala ali nocima nisam mogla spavati. Onda sam uzela caj od Valeriane i par dana pila prije spavanja i pomoglo mi je pravo. Dalje, prvi mjesec, ufff, najteze mi je bilo u poslijepodnevnim casovima, ono kad dodjem kuci sa posla, strasno.... ali evo izdrzala sam. Ispocetka sam grickala kojesta pa sam se udebljala par kila ali nista strasno. Sad sam izbacila sve nezdrave grickalice i zamjenila ih mrkvicama, celerom i sl i vec vidim da ide na bolje ;) I evo prije 5-6 dana mi je bilo 2 mjeseca :) I naravno ako niste vec citajte A. Carr-a. Prvih dana, punoo tecnosti, vode, zelenog caja i tako i setnje koliko god mozete. Sretno.
 
Dobar dan i od mene. I ja sam juce dve-tri do pola i onda sam shvatila da mi uopste ne prijaju vec je to ostatak navike da zapalim uz kafu, kompjuter...
Jutros sam ustala i uopste nisam imala zelju da zapalim. Sad se nekako osecam neobicno, kao da bih zapalila ali znam da mi nece prijati pa zato odoh u setnju, dan je divan!
Koliko je pusenje zavisnost toliko je i navika, pa cesto moze da se pomesa jedno s drugim, a i potrebno je vreme da se odbace stare lose navike.
 
Poslednja izmena:
Nekad nisam mogao da zamislim da popijem kafu, a da ne ispusim cigaru! :D to je zaista smesno i ograniceno misljenje! :D Danas pijem i vise kafa nego dok sam pusio, i kafa mi vise prija! :) ne samo kafa, nego i koka kola, nekako je lepsa bez cigare! :)
Smesno mi je kad mi neki ortak kaze, "ej, dolazi prvi maj, pijanka, pa tu ces 100 % morati da zapalis!" :D Za ova tri ipo meseca napio sam se barem 15 puta, i svaki put pivo ima sve lepsi i lepsi ukus bez cigare! :) Najvise mi pivo prija kad nema pusaca oko mene, tad se oseti i onaj predivan miris piva, koj ne mozes da osetis pusivsi 1-3 pakle kad god se napijes! :(
Znaci ljudi, vi koji se dvoumite i razmisljate, verujte da je sve lepse bez cigareta! :)
O sportu, kondiciji, fizickoj spremnosti necu ni da govorim! :)
 
Zelim da podelim svoje iskustvo sa vama

Imam 17 godina i pusac sam 2 godine. Zelim sada da prestanem da pusim,jer sam poceo da se bavim sportom, zdravije hranim i zelim da se razvijem pravilno, bez cigara.
Palo mi je na pamet da ostavim pusenje u januaru 2013. Naravno,to nije islo tako lako, posegnuo sam za cigarom posle 3,4 dana. Taj proces se ponavljao do danas, aprila 2013. kada sam sasvim spontano prestao da pusim i spojio nedelju i 3 dana bez cigara. Fakticki, ja nisam zavisnik od duvana, vec od samog procesa drzanja cigare medju prstima. Moram da priznam da sam proteklih 3 meseca imao mnogo vecu motivaciju da se otarasim pusenja,ali tek sad mi je to krenulo za rukom.
Do pre samo 2 nedelje ja sam se ponasao kao odrastao covek. Izlazio sam, pio, pusio, hranio se koliko-toliko ne zdravo i nisam se bavio sportom, jednom reciju nisam se brinuo o sebi i svom zdravlju. Kazu da covek tek kada se ozbiljno razboli pocne da vodi racuna o sebi i svom zdravlju. Hvala Bogu, uzrok mog okretanja zdravom zivotu nije bolest, vec pravilno odrastanje i razvijanje.

Danas, ja sam drugi covek. Ne mogu da se poredim od pre samo nekoliko dana.

Od pocetka februara sam poceo da treniram, pa sam samim tim i odlucio da ne pijem, jer alkohol ima veliku ulogu u doprinosenju unistavanja misica. Povodom toga, poceo sam da se zdravo hranim,unosim sto vise vitamina,proteina i vlakana kako bih povecao svoju telesnu masu koja se poprilicno izgubila pusenjem. Kada sam sve to promenio u svom zivotu, smatrao sam da jedan porok ne moze da steti pored toliko zdravih rutina. Kao sto sam vec napisao, sa odricanjem duvana se bodim vec 3 meseca i do sada sam uvek izdrzao najduze 3,4 dana. Kada doje vreme za izlazak,ja obicno zapalim. Ali ovoga puta nije bilo tako. Znam da je prerano, ali evo vec nedelju dana izdrzavam bez duvana i mogu reci da sam ponosan na sebe.

Mogao bih do sutra da pisem,ali mislim da je ovo sasvim dovoljno da vas uputim u svoje iskustvo.I jos nesto za kraj: VELIKA PODRSKA ZA SVE KOJI ZELE DA SE OTARASE OVOG POROKA!
 
@ Mimi, tebi je tek drugi dan nepushachkog stazza. Izguraj i trechi, bori se i pobedichesh. Dane kada si palila cigaretu ne rachunaj u stazz, odrzzavala si zavisnost sa minimalnom kolichinom nikotina koja ti je bila potrebna kao ovisniku.

Lepo je vreme, koristite sunce i kretanje za prirodno stvaranje dopamina, puno vode, drzzite se zaposlenim i biche sve u redu. Posebno vodite rachuna o telesnim potrebama prvih dana. Nemojte biti gladni, zzedni, neispavani, jer telo josh uvek kao reshenje na te simptome predlazze paljenje cigarete. Izbegavajte neprijatne ljude i situacije koliko god mozzete kao i situacije u kojima inache puno ili po automatizmu pushite.
Kriza traje tri minuta, pripremite chime chete se zamajavati dok ne prodje. :)
 
Ne znam koliko mi je potrebno da popusim i tih par cigareta. Negde sam citala da kad se smanji na 10 cigareta treba potpuno prestati. Ovih dana mi se javljaju oscilacije u motivaciji, cas sam spremna da se oduprem zelji ili uopste nemam zelju satima, cas na sve zaboravim sem na cigaretu i tako se vrtim u krug. Da li se nekom desilo da ima osecaj da ne moze da dise kad je prestao? Nista me ne steze u grudim, ali kao da ne mogu da dodjem do vazduha. Uspecu, verujem u sebe :D
 
Da, zeleni chaj je posebno dobar jer ubrzava detoksikaciju organizma. Osechaj da ne mozzesh da dishesh je zbog toga shto su ti plucha navikla da dobijaju dim dubokim udisajima. Kada prestanemo da pushimo, obichno dishemo plitko i ubrzano, kao shto smo to chinili izmedju dva dima, pokretima diafragme pa ne snabdevamo plucha sa dovoljno kiseonika
Jedna od prvih stvari kada god sam prestajala je bilo da uchim da dishem. Recimo, kao da udishesh dim :( Iz stomaka dishi, stavi ruke na stomak svesno prati shta se deshava. Udahnesh duboko, stomak se uvuche brojish do tri, zatim izdisaj, isto brojish do tri, izbacish sav vazduh iz plucha, stomak se ispupchi. I tako kad god mozzesh. Em se nadishesh kao chovek, em smiruje.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top