Nepušački kutak : Ostavite pušenje sa nama!

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Nemam vremena za dublju analizu, ali samo da vam recem ovo.

Dakle, vec sam pisala o tome, ponavljam se, ali neka.
Pusila sam oko 1,5-2 kutije oko... 23 godine, a ne pusim... :think: stalno moram da se sracunavam, dakle ne pusim oko 4 godine valjda. Sad me ubijte ne mogu da se saberem :roll: Svakako ima to na temi, spominjala sam bezbroj puta.

Elem. Posle, nisam sigurna posle koliko tacno, ali mislim posle godinu dana, ja nisam ni pomislila da zapalim. Pa ljudi moji ja ne "izdrzavam". Meni se jednostavno uopste ne pusi! Ali stvarno. Prosto sam zaboravila sve to. Taj period. Stvarno uopste ne zelim cigaretu. Imala sam i smrtni slucaj, imam sve to vreme od kada ne pusim neku tenziju u zivotu koja ne popousta, imam probeleme kao i svi ljudi, ali cigreta... ma ni na kraj pameti.

Iskrena da budem, da nije vas ovde, jos bih ih se manje secala. Znaci imam povremeno po neki mali malecni milisekund kada pomislim na njih, ali to toliko kratko traje da ne bih stigla da zapalim ni da su tu odmah pored mene. Nemam nikakvog razloga da pisem neku neistinu, pisem vam samo ono kako ja to dozivljavam. Sa vama ovde sam samo (samo!) to naucila, da ipak i pored svega budem oprezna. Pipi stalno opominje na to, i ja zaista prihvatam taj savet. Imam to na umu.

Eto. Nadam se da sam barem nekome dala malo nade da ostatak zivota nije "trpljenje", vec potpuno normalan zivot.
Sve vas :zag: i zelim da istrajete i da na to djubre vise ne pomislite.

tacno tako posebno za boldovano.

Ne izdrzavam, jednostavno mi se ne pusi. Kada me neko ponudi sa cigarama, prva reakcija je mrstenje, pa cudjenje sto me nudi, pa se setijm da ja jesam pusila i to ljudi pamte, pa onda odgovor..ne hvala, i sve to u dve sekunde..

Tako, ponekad stojim na kasi u radnji gledam u redove kutija cigareta i padne mi na pamet: Boze, pa ja sam nekad svakodnevno kupovala po 3 kutije dnevno :eek: kao da se desavalo nekom drugom.

Moze da se zaboravi, samo, kako kaze Alan Kar, treba se resiti psihicke zavisnosti pre nego sto ugasis poslednju cigaretu. Ja sam se psihicki pripremala 6 meseci...znam da zvuci dugo i ne kazem da i vi morate tako, ali za mene se pokazalo kao jedini uspesan nacin. Pusila sam i oprastala sam se od njih. Koliko god da blesavo zvuci , tako je. I kad sam konacno resila, to je bilo to.

Jedina reakcija sada mi je mrstenje na smrad koji ljudi emituju kad udju u kancelariju pravo iz prostorije za pusenje...ili koliko se usmrdim, kad sedim u drustvu, od duvanskog dima, pa sa vrata trcim u kupatilo, bacam stvari u prljav ves i na sav glas vicem : FUJJJJ!!! nasta moja mama koluta ocima, i kaze:
"Ti si smrdela mnogo gore".

Ali treba biti oprezan to je sigurno. Skoro, razmisljam kako treba, hocu, moram da smrsam, a ne mogu, vooolim da jedem.... i niotkuda mi dodje misao "jela si trecinu sadasnje kolicine dok si pusila, mozda je to resenje". Trajalo je deset sekundi i onda sam sama sebi rekla "Ma daj, ne s..."

Naravno ostalo je na tome, ali cudni su putevi pusackog secanja...pazite.
 
Da me ne shvatite pogresno... nemam neku zelju i svakodnevnu borbu da zapalim kao u periodu ostavljanja, ali ponekad se javlja seta, jer cigareta je otrov, ali i odredjeni vid socijalizacije i vezuje se u secanje sa nekim posebnim trenucima, obicajima. Znaci nemojte brinuti da ce biti citav zivot tesko, vec moj stav je da ko je jednom zapalio cigareta ga vreba iza svakog coska, narocito sto vecina pusaca ce vam cigaretu nuditi (iz zavisti), pa onda je tu licno dokazivanje ‚‚ ma mogu ja kad ocu da zapalim samo jednu‚‚ i sl. Radostan je dan kada ostavite to djubre, ali je sigurnije sa znanjem da je to zavist i slazem se jedna od najgorih - jer je dozvoljena. Puno sam se spremao da ostavim, promenio mnoge navike u zivotu, potpuno iskljucio kafu - ubacio caj (sad sam zavisnik od caja :-) ), uveo umesto kafe i cigarete vezbanje ujutro i uvece. Usao sam u ostavljanje sa 115kg, sada sam na 80kg. To mi je bio dodatni izazov i motiv. Veliki je uspeh sama svest i odluka da se krene u ostavljanje. Ko jednom odluci i pocne, ostavice kad tad samo je dobro da bude sto pre. Mnoge stvari su i individualne pa ne treba misliti u kalupu. Svako prema sebi a cilj je sloboda, miris zivota, zdravlje, postovanje ljudi koji vas vole. Uspeh je zagarantovan kada ste ovde! (ako se ne pojavi Pedjaza pa vam digne pritisak :-) )
 
  • Podržavam
Reactions: Nao
A.pre...pa pre čololade je bilo vise histericnih i uvek necim nezadovoljnih zena :lol:
Кад баталиш дуван битно је да смањиш две најподстицајније ствари које ће ти ослабити вољу, кафу и слаткише.
Оставио сам дуван пре 15 година, без никотинских фластера, никотинских жвака, акупунктуре, психолошке подршке, на суво, а трошио сам по 2 до 3 пакле, углавном јаких цигарета, Пал Мал без филтера, Малборо и Винстон. А чоколада је само рђава навика, чак и кад је црна, макар вам индустрија продала причу о њеним благодетима!
 
Poslednja izmena:
Кад баталиш дуван битно је да смањиш две најподстицајније ствари које ће ти ослабити вољу, кафу и слаткише.
Оставио сам дуван пре 15 година, без никотинских фластера, никотинских жвака, акупунктуре, психолошке подршке, на суво, а трошио сам по 2 до 3 пакле, углавном јаких цигарета, Пал Мал без филтера, Малборо и Винстон. А чоколада је само рђава навика, чак и кад је црна, макар вам индустрија продала причу о њеним благодетима!

Lako cu bez cokolade,to nije problem..ali bez kafe :confused: Ali ako ce to pomoci kad budem ostavila cigarete onda cu i kafu da smanjim :)
 
Lako cu bez cokolade,to nije problem..ali bez kafe :confused: Ali ako ce to pomoci kad budem ostavila cigarete onda cu i kafu da smanjim :)
Па види сви пушачи, као и ми који смо то били, пале се на кафу и паљење цигарете уз њу!
И на почетку апстиненције од дувана увек када ти се кафа нађе пред тобом асоцираћете на пријатност типа:Кафа и цигарета!
А слатиши кад оставиш дуван су обично психолошка замена за исти и ето килограма.
Мени никотин није био проблем, већ баш психолошки притисак, тј кафа, па када седнем за шаховски сто(играм шах полупрофесионално), па када колеге на послу уз кафу запале, па запале после оброка...
 
Ништа ја...:whistling:
То је ваша тврдња, саме пале, саме се убиле!:rotf:
:bye:

NIko nije ni rekao da si ti :roll:

Кад баталиш дуван битно је да смањиш две најподстицајније ствари које ће ти ослабити вољу, кафу и слаткише.
Оставио сам дуван пре 15 година, без никотинских фластера, никотинских жвака, акупунктуре, психолошке подршке, на суво, а трошио сам по 2 до 3 пакле, углавном јаких цигарета, Пал Мал без филтера, Малборо и Винстон. А чоколада је само рђава навика, чак и кад је црна, макар вам индустрија продала причу о њеним благодетима!

Ne mora da bude tacno, slatkise nisam jela pre nego sto sam prestala da pusim, tako da je prijalo zaista...od tada volim cokoladu.

A i za kafu, nije smetala, naprotiv, pomagala je. I ja sam prestala "na suvo" (kakav blesav izraz, a svi ga koriste), tek sada, posle godinu i po, manje pijem kafe...samo jednu ujutru i ne prija mi vise.

Ali meni je kafa olaksala prestanak pusenja a mislila sam 18 godina da su te dve stvari nerazdvojne.

Sve je individualno. Moz' da bidne, al ne mora da znaci
 
I ja se pitam gde su :think:
Inace dolazim, citam sta pisete, ali nisam stigla i sama da napisem nesto.

Bez cigareta sam naravno. Ponekad uz jednu nikoretu. Inace ovih dana imam goste i stalno sam bila u drustvu nepusaca, i mogu vam reci da se nikad redje nisam secala cigareta. Ne znam tacno ali jedva jednom dnevno mozda da mi je cigareta pala na pamet, i ne mogu da se nacudim takvoj promeni. Naucila sam vaznu lekciju: ipak sto dalje od pusaca i stvari koje podsecaju na cigarete.

Pozdrav svima :zag:
 
Evo i mene, proshli praznici, pa malo i u kucu da se udje :D
Ja, ljudi moji, jedva istrajavam.Nisam zapalila naravno, ali imam uzhasne krize uveche.Ugojila sam se i moram podhitno da smishljam shta cu i kako cu.Jedino shto mi pomazhe protiv kriza su chips i jabuke.Nije loshe kad pojedem jabuku, ionako jedem malo voca, ali je bash loshe kad pojedem kesicu chipsa....Krenula bih opet na trchanje al me smara radno vreme, ne mogu da ustanem mnogo rano kad radim po podne, a u 9 uveche bih najradije zabola krevet i nishta drugo.Chini mi se da i mene hvata nepushachka depresija, iako ni malo nisam sklona tome, al se sve bezvoljnije i besmislenije osecam...Nadam se da cu prevazici ovo i da necu pokleknuti...Pomagajte :(
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top