Nepušački kutak : Ostavite pušenje sa nama!

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ne znam da li je to moj subjektivni utisak, ali mi se čini da je sve manje pušača i kod nas. U mojoj okolini je barem 5 ljudi ostavilo u poslednjih par meseci.

A skoro sam, dok sam još bio pušač, bio na jednom dečjem rodjendanu u kafani. Pošto je to bio prvi rodjendan detetu, bilo je jelte dosta dece, pa su slavljenici odlučili da se u kafani ne puši. A kako su to rešili u praksi, pa jednostavno nisu postavljene piksle po stolovima. Ja sam znao da neće biti pušenja, ali ostali nisu, pa je bilo zanimljivo posmatrati pušače, tačno su se prepoznavali po nervoznom vrpoljenju po ulasku u kafanu, kada su shvatili da nema piksli. Baš mi je bilo smešno. Naravno izlazili smo napolju da palimo, i ja sam prebrojao 8 pušača a 40 odraslih osoba. To su uglavnom bili ljudi u kasnim 30-im godinama. Mislim da je to period života kada ljudi obično reše da ostave duvan. Od onih preostalih 32 ljudi, znam bar njih 10 koji su ranije pušili. I da, JAKO JE LEPO SEDETI U KAFANI, MEZITI, ISPIJATI PIĆE, IGRATI KOLCE, A NE GUŠITI SE U DUVANSKOM DIMU, NEPONOVLJIVO ZAISTA!
 
A gde su ovi sveži, javite se Kammy, Orange, Ex piksla, kako napredujete?

Bravo Sajtarija, ne daj se, znaš kako kažu, neki snovi se nikad ne ostvare ;)
Evo me, tu sam :) Danas mi je 87 dan otkad ne pusim ali me u poslednjih desetak dana uhvatila neka kriza pa mi se bas pusi. Prvih mesec dana mi je bilo strasno pa je posle popustilo, bilo mi je mnogo lakse, krize su trajale kratko, onda je nastupio period kad mi je bilo svejedno ili mi se cigareta zadrzavala u mislima samo par sekundi. Nemam nameru da pusim ( narocito posle gledanja onog filma) ali ovo sto mi se sad desava je bas cudno. Jel to uobicajeno da jaca kriza nastupa posle 2 i po - 3 meseca ili je to samo kod mene slucaj? Dugo sam cuvao poslednju kesu duvana i papir, da imam ''za svaki slucaj'', ali sam pre dve nedelje shvatio da je krajnje vreme da se toga oslobodim pa sam sve to poklonio jednom poznaniku.
 
Evo me, tu sam :) Danas mi je 87 dan otkad ne pusim ali me u poslednjih desetak dana uhvatila neka kriza pa mi se bas pusi. Prvih mesec dana mi je bilo strasno pa je posle popustilo, bilo mi je mnogo lakse, krize su trajale kratko, onda je nastupio period kad mi je bilo svejedno ili mi se cigareta zadrzavala u mislima samo par sekundi. Nemam nameru da pusim ( narocito posle gledanja onog filma) ali ovo sto mi se sad desava je bas cudno. Jel to uobicajeno da jaca kriza nastupa posle 2 i po - 3 meseca ili je to samo kod mene slucaj? .

Ma kakve krize,opusteno sve posle prve nedelje...:mrgreen:
Salim se,znas i sam zasto...dobrodosao u moj svet,svet ozbiljnih kriza i nakon 3 meseca:D
 
A ja najgora od sve dece:dash:...imam frku neku trenutno, to moram da reshim...ne mogu usred ovoga i duvan da ostavljam:dash:..kad naidje miran period samo cu time da se bavim...ali volim da prochitam ovo je moja omiljena tema godinu dana:eek:i da podrzim sve koji su se uhvatili u koshtac sa cigaretama...svaka chast NAJBOLJI STE:heart:

P.S. A.Ker kaze da pushaci uvek imaju izgovor...znam tachno shta prica,a kod mene to sazreva polako,hebiga
 
^ Isto to mi se dešavalo, te kasne krize, koje me više zbunjuju nego što me muče. Zapravo, ne muče me, ali me nerviraju. Ostavio sam duvan 17. novembra, a pre par dana me pukla nekakva kriza, uopšte ne znam šta mi je bilo :D
Ali jedna stvar mi je 100% jasna: bilo kriza ili ne, koliko god one jake bile, ja više cigar neću zapaliti. Jednostavno - ako bih tu popustio, imam utisak da bih se jaaaako razočarao u sebe i u svoju ličnost, te da ništa u životu ne bih mogao da se iskontrolišem. Samopoštovanje bi mi sigurno bilo 0.
 
Evo me, tu sam :) Danas mi je 87 dan otkad ne pusim ali me u poslednjih desetak dana uhvatila neka kriza pa mi se bas pusi. Prvih mesec dana mi je bilo strasno pa je posle popustilo, bilo mi je mnogo lakse, krize su trajale kratko, onda je nastupio period kad mi je bilo svejedno ili mi se cigareta zadrzavala u mislima samo par sekundi. Nemam nameru da pusim ( narocito posle gledanja onog filma) ali ovo sto mi se sad desava je bas cudno. Jel to uobicajeno da jaca kriza nastupa posle 2 i po - 3 meseca ili je to samo kod mene slucaj? Dugo sam cuvao poslednju kesu duvana i papir, da imam ''za svaki slucaj'', ali sam pre dve nedelje shvatio da je krajnje vreme da se toga oslobodim pa sam sve to poklonio jednom poznaniku.

Meni je tek 34. dan, pa ne znam odgovor na to pitanje, ali ja bih ti rekao da si se mozda malo opustio. Moramo da budemo pazljivi, neprijatelj vreba sa svih strana, a pogotovo kocnice popuste pod dejstvom alkohola.
 
^ Isto to mi se dešavalo, te kasne krize, koje me više zbunjuju nego što me muče. Zapravo, ne muče me, ali me nerviraju. Ostavio sam duvan 17. novembra, a pre par dana me pukla nekakva kriza, uopšte ne znam šta mi je bilo :D
Ali jedna stvar mi je 100% jasna: bilo kriza ili ne, koliko god one jake bile, ja više cigar neću zapaliti. Jednostavno - ako bih tu popustio, imam utisak da bih se jaaaako razočarao u sebe i u svoju ličnost, te da ništa u životu ne bih mogao da se iskontrolišem. Samopoštovanje bi mi sigurno bilo 0.

Ovo je lepo receno, ja sad kad se iznerviram uopste ne zelim da mislim na cigaru, jednostavno ne dozvoljavam mozgu da mi je namece kao resenje, vec odmah saltam na nesto drugo kao izlaz iz krize, PA MAKAR TO BILO I VRISTANJE NA SAV GLAS :mrgreen:
 
^ Nisi ti ništa uspela da preguraš. Kad to tako kažeš, deluje da se ti nečega odričeš, te da si bez toga nečega uspela 3 dana. Apsolutno se ničega ne odričeš. Ti si se izbavila od ropstva i sad uživaš u slobodi. Nemoj da bude da pametujem, al ovakvo razmišljanje mi je mnogo pomoglo da ostavim. Ubedjuj sebe u ovo. Nemoj da očekuješ da se nešto desi, jer se ništa neće desiti - već se desilo! Prestala si da pušiš.

Tek posle 3 meseca bez duvana su mi neke stvari postale jasne. Pušenje nema apsolutno nijednu pozitivnu stranu. Sve vezano za pušenje je negativno. Pitam se koja li je najgora stvar vezana za pušenje. Dok sam pušio, mislio sam da su to finansije i zdravlje. Ali ne - sad vidim da nisam bio u pravu. Nije najgore ako se teško razboliš od cigara. Najgore je to da ćeš dok si živ da robuješ. Cigarete će da ti diktiraju tempo života. Sve se svodi na njih. Odredjuju te, ti bez njih nisi ti. Po struci sam inžinjer, ali dok sam bio pušač, kad mi nestane cigareta na poslu, ja sam prestajao da budem inžinjer. Postajao sam neko odvratno biće koje bi sve na svetu dalo za paklicu cigareta. U olujnoj noći, kad pogledam u kutiju i ustanovim da će mi prihvaliti cigareta, hvatao me užas. Bez obzira da li je napolju uragan, erupcija vulkana ili bilo šta, ja sam odlazio do trafike. NE MOGU VAM OPISATI SA KOLIKIM ZADOVOLJSTVOM VAM SAOPŠTAVAM DA TO VIŠE NIKAD U ŽIVOTU NEĆU RADITI. Nema više onog odvratnog osećaja da mesta na kojima je zabranjeno pušenje nisu za mene. Sve je za mene. Tek sad vidim koliko sam se stvari u životu odricao zbog cigareta. Život mi je prolazio. Sve što sam radio mi je bilo sporedno - glavno je bilo zapaliti cigar dok to radim. Prošle godine sam bio u bolnici nekoliko dana, zbog problema sa čirom, tih nekoliko dana su mi bili pravi pakao. Ne zbog čira, već zato što u bolnici nisam mogao da pušim...auuuuu. Muka mi je kad se setim. Ali zaista, sad se užasavam kad se setim tih dana. Nije mi bilo bitno da li će me doktori izlečiti dok sam u bolnici, samo sam razmišljao kako da zapalim, gde da odem, koji izgovor da smislim. Užas.
Uhh..mogao bih do ujutro o ovome :D
 
^ Nisi ti ništa uspela da preguraš. Kad to tako kažeš, deluje da se ti nečega odričeš, te da si bez toga nečega uspela 3 dana. Apsolutno se ničega ne odričeš. Ti si se izbavila od ropstva i sad uživaš u slobodi. Nemoj da bude da pametujem, al ovakvo razmišljanje mi je mnogo pomoglo da ostavim. Ubedjuj sebe u ovo. Nemoj da očekuješ da se nešto desi, jer se ništa neće desiti - već se desilo! Prestala si da pušiš.

Tek posle 3 meseca bez duvana su mi neke stvari postale jasne. Pušenje nema apsolutno nijednu pozitivnu stranu. Sve vezano za pušenje je negativno. Pitam se koja li je najgora stvar vezana za pušenje. Dok sam pušio, mislio sam da su to finansije i zdravlje. Ali ne - sad vidim da nisam bio u pravu. Nije najgore ako se teško razboliš od cigara. Najgore je to da ćeš dok si živ da robuješ. Cigarete će da ti diktiraju tempo života. Sve se svodi na njih. Odredjuju te, ti bez njih nisi ti. Po struci sam inžinjer, ali dok sam bio pušač, kad mi nestane cigareta na poslu, ja sam prestajao da budem inžinjer. Postajao sam neko odvratno biće koje bi sve na svetu dalo za paklicu cigareta. U olujnoj noći, kad pogledam u kutiju i ustanovim da će mi prihvaliti cigareta, hvatao me užas. Bez obzira da li je napolju uragan, erupcija vulkana ili bilo šta, ja sam odlazio do trafike. NE MOGU VAM OPISATI SA KOLIKIM ZADOVOLJSTVOM VAM SAOPŠTAVAM DA TO VIŠE NIKAD U ŽIVOTU NEĆU RADITI. Nema više onog odvratnog osećaja da mesta na kojima je zabranjeno pušenje nisu za mene. Sve je za mene. Tek sad vidim koliko sam se stvari u životu odricao zbog cigareta. Život mi je prolazio. Sve što sam radio mi je bilo sporedno - glavno je bilo zapaliti cigar dok to radim. Prošle godine sam bio u bolnici nekoliko dana, zbog problema sa čirom, tih nekoliko dana su mi bili pravi pakao. Ne zbog čira, već zato što u bolnici nisam mogao da pušim...auuuuu. Muka mi je kad se setim. Ali zaista, sad se užasavam kad se setim tih dana. Nije mi bilo bitno da li će me doktori izlečiti dok sam u bolnici, samo sam razmišljao kako da zapalim, gde da odem, koji izgovor da smislim. Užas.
Uhh..mogao bih do ujutro o ovome :D

Eh, kad budem dosla gde si ti sad tako cu valjda i ja pricati. :aha:
Ovih prvih dana uopste ne osecas neke benefite nepusackog zivota, samo je bitno da preguras dok ne dodjes do faze kad se uveris u sve prednosti.
A za sad sve me boli, svaki misic, malo malo pa mi se spava, uvece bih ujedala, stalno imam utisak da sam gladna i jede mi se nesto slatko, koncentracija losa i razdrazljiva sam i bole me pluca. NIje strasno kao prvi put kada sam ostavljala cigarete, ali nije bas ni prijatno.
Za ovih sest meseci kako ponovo ostavljam cigare vise ne znam ni sama koliko sam puta dosla do tog treceg dana i tu pokleknem. Znam ja da sve te krize idu iz glave, uzmem par minuta slobodno da izmeditiram i objasnim sebi da mi cigarete nisu potrebne (usput objasnim sebi i da nisam gladna :whistling::lol:) i da je sve iluzija koju stvara zavisnost. Ali opet nekad ne stignem da iskontrolisem sebe i upalim, pod raznim izgovorima, obicno 'jedna samo i posle nastavljam'. Sad se valjda sama sebi dolijala, ispisala sam zasto ostavljam cigarete i spisak nosim sa sobom, kad se otvori mogucnost da upalim i upali se zelena lampica, da procitam ako ne stignem da se setim. Za sad mi nije trebalo, ali nikad se ne zna. :)
 
Silja je zaista ocajnik. I ja sam bio takav, secam se kad je bila nestasica cigara pocetkom devedesetih (tu i tamo je bilo po trafikama da se kupi) bio sam u stanju da pesacim kilometrima do buvljaka samo da bih se docepao neke kutije, obicno je to bio plavi best ili neko drugo njesra. Preprodavci na ulici su bili mnogo skuplji ali sam mnogo puta platio i vise samo da bih pusio.
 
Silja je zaista ocajnik. I ja sam bio takav, secam se kad je bila nestasica cigara pocetkom devedesetih (tu i tamo je bilo po trafikama da se kupi) bio sam u stanju da pesacim kilometrima do buvljaka samo da bih se docepao neke kutije, obicno je to bio plavi best ili neko drugo njesra. Preprodavci na ulici su bili mnogo skuplji ali sam mnogo puta platio i vise samo da bih pusio.

Podsjeti me tvoj post ......

U ratu je moguće sve ( bivši sam borac) pa i napustiti liniju da bih se dokopao CIGARE , jer , straža bez cigara je bila užas i vrijeme je trajalo trostruko duže.....
Nikad se nikom ne ponovilo ....
E sad nisam baš siguran u slučaju kakvog , ne dao Bog , belaja kako bih se ponašao i kakva bi bUlls bila ... :think:
 
Meni se veza raspada zbog cigareta, juce sam poludela jer sam mrtva bolesna i rekla mu da je sebican jer pusi tamo gde sam ja i da se gusim... Ispadoh histericna posvadjasmo se na mrtvo, spavali u odvojenim krevetima ma uzas.... Meni je inace sedmi mesec kako ne pusim i u malom stanu zaista smeta.... Ne znam sta cu da radim... Pomoc ljudi i kako ovo da resim....
 
Meni se veza raspada zbog cigareta, juce sam poludela jer sam mrtva bolesna i rekla mu da je sebican jer pusi tamo gde sam ja i da se gusim... Ispadoh histericna posvadjasmo se na mrtvo, spavali u odvojenim krevetima ma uzas.... Meni je inace sedmi mesec kako ne pusim i u malom stanu zaista smeta.... Ne znam sta cu da radim... Pomoc ljudi i kako ovo da resim....

Uh lucky, to jeste problem. Kod nas je resen tako sto se pusi samo u kuhinji, redje tek u dnevnoj sobi.
Ono sto je problem kod mnogih pusaca je to sto nemaju uopste osecaj da nekome duvanski dim stvarno smeta, imaju problem da to prihvate, jer im kad se neko zali lici im na prenemaganje.
Tu svadja nimalo ne pomaze, samo diplomatija, a i to je pitanje koliko. Moze li kod vas da se nekako uvede pusacka i nepusacka zona? Ili nekako da se bar dogovorite da se tamo gde ti najcesce boravis ili spavas manje pusi? Po principu ustupak za ustupak, ako nista drugo?
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top