Nadam se da te moj post nije obeshrabrio, nije mi to bila namera. Samo sam izneo svoje iskustvo i iskustvo mog drugara koji vec 7 godina ne pusi a eto jos uvek povremeno pomisli na cigare sto i meni zvuci potpuno neverovatno. Cak i da kriza jeste trajna ''samo posle ocvrsnes'' ko sto je u sali rekao onaj moj ortak, to ne znaci da ces ponovo propusiti. I meni padne na pamet da zapalim ali ipak to ne uradim.
Kad sjediš za punim stolom hrane, pogledaš i pomisliš da bi mogao nešto da čalabrcneš. Ako nisi gladan, ne zadrže ti se oči dugo na čokoladnim filovima i slično, ali ako si na dijeti, sve i da nisi gladan, krećeš sebe da mučiš idejom da ti je nešto zabranjeno.
Još ako nemaš zdravstveni problem, nego si na dijeti zbog dva tri kilograma... slabi ti motivacija i odmah te nešto iznutra čika i stavlja na muke: )
Tako i sa cigarama. Čovjek koji nije bio pušač, on će odbiti ponuđenu ccigaretu bez da razvija dodatne ideje o tome, ne puši, tačka.
Bivšem pušaču se mogu javljati fleševi, sam sebi pravi krizu. Ja ne konzumiram tri godine cigarete, i kada me ponude, odbijem, nemam ma baš ni najmanju potrebu da zapalim, ali se nekada javi strah, šta ako nekada slučajno zapalim pa nastavim, povremeno mi se javi misao da bih mogla probati, čisto sebe da testiram, ili ono najgore, od jedne mi ništra neće biti.
Sve su to naše maštarije. Sopstvene kreacije, koje više nemaju nikakve veze sa potrebom stvarnom.