Pozdrav svima

Meni ce sada u julu biti 9 meseci kako ne pusim.

Odlucila sam da prestanem da pusim prvenstveno zbog zdravlja. Trebalo mi je nekoliko meseci da se ohrabrim, trazila sam izgovore tipa: necu valjda prestajati na letovanju, pa samo jos ova kutija i tako se to razvuklo od juna prosle godine kada sam kao odlucila sve do oktobra... Od tada nisam zapalila ni jednu jedinu cigaretu i jako sam ponosna.

Kod mene je najvise bilo u glavi. Ne bezim od toga da sam bila nikotinski zavisnik ali cini mi se da je psihicka zavisnost kod mene bila 100 puta veca. Nikada nisam imala fizicke krize tipa da me boli citavo telo, da imam glavobolje itd. Prvi dani su mi bili najgori i najtezi. Mislila sam na cigarete bez prestanka. Secam se da sam uzela da citam neku knjigu da bih skrenula misli ali sve vreme mi je u glavi odzvanjalo: pusi mi se, pusi mi se, pusi mi se.

Posle nekoliko dana sam posustala.

Uzela sam jednu cigaretu od drugarice, napravila sebi kafu (izbegavala sam da je pijem prvih dana jer mi se trazila cigareta) i bila spremna da uzivam. Ne mozete ni da zamislite moje iznenadjenje kada sam je konacno zapalila sve cupkajuci.

Majko moja mila, nikada nista odvratnije nisam probala. Fuj, fuj, fuj! Imala je ODVRATAN ukus, pokvarila mi je i uskus kafe, nisam mogla da verujem da sam taj smrad unosila svakodnevno u organizam, bljak. Bacila sam je na pola (nisam odmah odustala od nje

) i tu kafu sam bacila, nije mi se pila vise. Tada sam po prvi put u zivotu videla cigaretu kao nesto odvratno, prljavo, smrdljivo... Tako me je prosla ta prva i najgora kriza. Narednih mesec dana nisam uopste imala krize, cak sam i mislila kako sam bila budala i kako je to ustvari lako. Olaksavajuca okolnost je bila ta sto niko u mom okruzenju i u kuci nije pusio a oni koji jesu su se solidarisali i izlazili na terasu. Hvala im.

Taman kada sam pomislila da je prestajanje pusenja maciji kasalj spucala me je sledeca kriza (jedno mesec dana posle prestajanja). Bila je toliko jaka da sam uhvatila sebe kako cekam da zaspi drugarica pusac koja je prespavala kod mene jednu noc da bih joj preturala po torbi i trazila cigarete.


SRECOM nije imala ni jednu otvorenu kutiju pa me je bilo blam da vidi da sam joj preturala i otvarala cigarete. Kriza je opet prosla pa me je ponovo uhvatila posle jedno 3 nedelje kada sam se nasla u okruzenju gde svi puse, u situacijama kada sam najvise pusila itd. Bas mi je tesko bilo tada ali nisam posustala. Zimus i proletos sam prosla kroz prilicno stresan period i to sve bez cigarete i jako mi je drago zbog toga. Male krize tipa cigareta posle jela, uz kafu itd prodju sa vremenom, sada mi npr uopste ne pada na pamet da zapalim posle rucka. Kafu sam ponovo pocela da pijem sa uzivanjem bez ocajavanja sto ne pusim. Nekada mi se pusi u drustvu ali mi ne pada na pamet da posustanem. I ta zelja je sve manja vremenom... Sada mi je malo frka od letovanja i mora (cula sam da svi bivsi pusaci kriziraju tada), ne plasim se da cu da propusim, daleko od toga, plasim se da ce mi ta zelja malo kvariti raspolozenje. Potrudicu se da se to ne desi. Kupila sam prijateljici knjigu Alana Kara pa sam prelistala malo, odlicna je. Odmah sam kupila i sebi pa cu da je procitam i da izbacim i onaj poslednji glas iz glave.
E da, bila sam sokirana kada je u kucu usao moj brat koji je bio kod nekoga ko pusi. Tako je smrdeo, smrdela mu je kosa, koza, jakna, fuj... Tako sam i ja nekada smrdela a nisam primecivala.
Sto se tice zdravlja, pusacki jutarnji kasalj je skroz nestao. Glasne zice su takodje dosle sebi, pre nisam mogla da uradim 20 cucnjeva ili da se glasno smejem bez da se zakasljem, to je sada proslost.

Ne mogu da kazem da sam jos uvek potpuno izlecena, sa vremena na vreme mi se ipak pusi ali nadam se da ce i to prestati. Nemam neku zelju da ponovo postanem pusac, jako sam ponosna na sebe i presrecna sam sto sam resila bede. Vredelo je svih muka, nemojte posustati.