Nadam se da će sledeći tekst našeg poznatog molekularnog biologa i genetiara (živi i radi u Americi) biti veoma interesantan pushačima, novajlijama nepushačima ali i apstinentima.
Pročitao sam davno u listu "Galaksija" da su engleski naučnici utvrdili kako pušenje utiče na dobijanje karcinoma. Navodno protein nazvan p53 reguliše deobu ćelija a nikotin ga blokira i ćelije počinju nekontrolisano da se dele. Da li je to potvrđeno?
Zna se mnogo toga o tome kako pusenje utice na stvaranje karcinoma, i ne radi se o jednom procesu. Veliki deo price je takozvani oksidativni stres, koji je glavni razlog zbog koga pusenje (osim raka) uzrokuje i srcana oboljenja.
Dobar deo price su i specificni toksini. Na primer, benzopiren: ovaj nuzprodukt duvanskog dima hemijski reaguje sa DNK molekulima, stvarajuci adukte koji se tesko popravljaju (tj. lako se popravljaju, ali sistemi za popravku DNK u procesu popravke cesto naprave novu gresku u sekvenci, tj. izazovu mutaciju).
Ova dva razloga su verovatno glavna u vezi cigareta sa raznim rakovima osim raka pluca (sansa prakticno svih rakova, pogotovo raka pankreasa, raste kod pusaca).
Nikotin sam po sebi igra relativno malu ulogu. Postoje podaci po kojima nikotin blokira apoptozu; koncept koga verovatno treba objasniti malo detaljnije.
Postoje, generalno, dva osnovna nacina na koje celija moze da umre. Prvi je nekroza: ostecena celija se prosto raspadne, izlivajuci svoj sadrzaj na povrsinu okolnih celija i nanoseci dodatnu stetu. Nekroza se dogadja, recimo, kod opekotina, ili u inficiranim ranama, i ona je uzrok zbog koga takve povrede zarastaju teze i sporije.
Drugi nacin je apoptoza: celijsko samoubistvo. U ovom slucaju, pocinje se od signala. Signal moze biti zestoko ostecenje DNK - celija uvidi da ne moze da prezivi sa ovolikim ostecenjima. Takodje, moze se raditi o fizickom ostecenju, a cesto i o programiranoj smrti celije potrebnoj za razvoj neke strukture (u toku razvoja organizma, mnoge stvari se proizvode tako sto celije u odredjenim oblastima izvrse apoptozu; recimo, u toku razvoja ljudskog deteta prsti postaju razdvojeni tako sto celije koje ih povezuju izvrse apoptozu).
Signal za apoptozu izaziva kompleksnu seriju reakcija u kojima celija unisti sopstvenu DNK, razori opasne strukture (recimo lizozome i peroksizome), "upakuje" otpatke u delove membrane, i raspadne se na delove kontrolisano. Okolne celije ostaju neostecene.
Lepu i jednostavnu animaciju ovih procesa mozes da vidis ovde:
http://www.whfreeman.com/kuby/content/anm/kb04an01.htm
Apoptoza je od ogromne vaznosti. Po nekim procenama, svako od nas "dobija rak" oko dvadeset puta na dan - tj. neka od triliona celija u nasem telu postaje kancerogena. Ali vecina tih celija primeti da su ostecene, i samounisti se kroz apoptozu; preostalih par celija detektuje nas imuni sistem, i unisti ih pre nego sto stignu da se razmnoze.
Razvoj raka, otud, nije prosta stvar. Potrebno je ne samo da se akumulira niz genetskih ostecenja - u sistemima za kontrolu deljenja celije, u sistemima za kontrolu gresaka, itd. - vec je potrebno da omane i apoptoza, i da imuni sistem ne primeti sta se desilo...
Sad da se vratim na nikotin. Nikotin ume da ovo poremeti kroz inhibiciju nekoliko signala koji izazivaju apoptozu (ako se dobro secam, ovo pogotovo vazi za TNF, jedan od glavnih signala), sto dovodi do toga da celije koje bi inace izvrsile samoubistvo ostaju zive.
Ovo daje cigaretama strahovitu kancerogenost: ne samo sto izazivaju genotoksicni oksidativni stres, ne samo sto unose dodatne toksine koji sami direktno ostecuju DNK, vec povrh toga sprecavaju da ostecene celije prepoznaju svoja ostecenja i uklone same sebe iz opticaja. Ostaje samo imuni sistem, koji je i sam pod stalnim pritiskom od strane oksidativnog stresa (koji izaziva sistemska zapaljenja svuda i svagde; ta zapaljenja sama po sebi vode do dodatnih problema, recimo ateroskleroze).
Veza sa p53 je mnogo slabija, bar koliko vidim (nisam detaljno pratio). Izlaganje nikotinu na neki nacin smanjuje nivo p53 prisutan u celiji. Ali ovo je kompleksan sistem, i tesko je razaznati da li to zaista ima efekt (i koliki je uticaj na aktivni deo p53 u nukleusu). Za sada, rekao bih da je ovo mozda jos malo pridonosi toksicnosti cigareta.
Ono sto ostaje kao nezaobilazan zakljucak je da je pusenje verovatno apsolutno najgora stvar koju covek moze sebi da uradi.