O nemačkom jeziku mislim da je mnogo vojnički i nekako robotski.
Ja mislim da je ovakav utisak (vojnički, rogobatan, itd) nemački ostavio zbog posebnog načina izgovora koji je bio popularan početkom 20. veka, pa sve do nekih 60tih. To je onaj način izgovora kojim se, recimo, služio Hitler u njegovim govorima (to je možda i najpoznatije), ali i praktično svi njegovi "zvanični" savremenici - ovo se može čuti u mnogim vestima, filmovima i žurnalima iz tog vremena.
Tada je izgovor nemačkog bio pod parolom "svaki glas u reči mora da se čuje, sve do poslednjeg slova", "R" je bilo tvrdo i naglašeno (često i kotrljajuće na kraju reči), a često se govorilo i u "stakato-stilu", sa dodatnim akcentima ili nečim što je podsećalo na vojničke komande.
Stvar je u tome,
tako više niko ne govori, i to poodavno (par deda i baba koji su živeli u to vreme izuzimam

). Današnji,
savremeni izgovor nemačkog je daleko tečniji i mekši nego pre 50, 100 ili 200 godina. Nema više stakato izgovora, kotrljajućeg "R" i komandnog tona, uopšte.
Ja bih ga, po nivou "melodičnosti" - "mekoći" (ili nedostatku istih), čak stavio u praktično istu kategoriju sa srpskim - drugim rečima, moderni nemački jezik, onako kako ga govore prosečni Nemci, nije ništa "tvrđi" ili "rogobatniji" od srpskog, glasovi se izgovaraju praktično na isti način (nedostaje "ć", ali i to izgovaraju normalno, od italijansko "ciao"), nema nazalnih glasova i komičnih pevajućih akcenata (kao francuski, italijanski, španski...).