Nema spasenja bez Hrista

f4b7ce5da64afeb5893382c9ea2a025d_XL.jpg



Љубав наша утврђује се на страдању Христовом, вера - на васкрсењу Његовом, а нада - на вазнесењу Његовом.


Непознати аутор
 
STARAC PAJSIJE SVETOGORAC
ČUVAJTE DUŠU!
Razgovori sa Starcem Pajsijem Svetogorcem o spasenju u savremenom svetu




ZAVISNOST OD NEBA - GDE NE MOŽE DA STIGNE ČOVEK, POMAŽE BOG



"Ištite i daće vam se"[1]



- Starče, zašto treba da ištemo od Boga da nam pomogne, kada On dobro zna naše potrebe?



- Zato što postoji sloboda. I, razume se, kada nas boli zbog našeg bližnjeg i molimo Ga da mu pomogne, Bog biva mnogo dirnut, jer tada posreduje, a sloboda izbora ne biva ugrožena. Bog ima svu dobru volju da pomogne ljudima koji pate. Ali, da bi im pomogao, mora neko da Mu se pomoli. Jer, kad bi pomogao, a da Mu se niko za to nije pomolio, onda bi đavo prigovorio i rekao bi: "Zašto mu pomažeš i ugrožavaš njegovu slobodu izbora? Pošto je grešan, taj pripada meni." U tome svako može da vidi veliku duhovnu plemenitost Božiju, koja ni đavolu ne ostavlja prostora da se žali. Zato želi da Ga molimo za posredovanje - i hoće Bog da posreduje odmah, ako je za naše dobro, kako bi pomogao stvorenju Svojemu tačno prema njegovim Potrebama. Prema svakome čoveku posebno deluje silom Svojom, tačno onako kako svakom pojedinačnom čoveku najviše odgovara.

Da bi, dakle, Bog, ali i svetitelji, pomogli, treba sam čovek da to želi i da ište, inače ne posreduju. Hristos je upitao bolesnoga: "Hoćeš li zdrav da budeš?" (Jn. 5,6). Ako čovek ne želi, Bog to poštuje. Ako neko ne želi da ide u raj, Bog ga ne uzima. Samo u slučaju da mu je naneta nepravda pa je bio u neznanju, tada je opravdano da dobije pomoć. Inače, Bog ne želi da posreduje. Ište li neko pomoć, i Bog i svetitelji je pružaju. Dok trepneš, već su ti pomogli. Ponekad ne stigneš ni da trepneš: tako brzo se Bog nađe uz tebe. "Ištite i daće vam se", kaže Sveto Pismo, Ako ne ištemo pomoć Božiju, razbićemo nos. Sa druge strane, ako ištemo pomoć Božiju, Hristos nam daje, blagodaću Božjom, kanapčić koji nas zadržava. Duva vetar odavde, ili odande, ali, pošto smo vezani, nismo u opasnosti. Kada čovek, međutim, ne razume da ga Hristos drži, pa odveže taj kanapčić, šibaju ga vetrovi sa svih strana i muči se.

Treba da znate da samo strasti i gresi potiču od nas. Sve dobro što činimo potiče od Boga, a sve nerazumnosti koje činimo su naše. Neka nas na kratko napusti blagodat Božija, ne možemo ništa da učinimo. Kao što bismo, u fizičkom životu, kad bi nam Bog oduzeo kiseonik samo na kratko, odmah umrli, tako i u duhovnom životu, samo na kratko kad nam oduzme blagodat Božiju, gotovo je, izgubljeni smo. Jednom sam, moleći se, osetio neverovatnu sladost. Satima sam stajao i nisam osetio nikakav umor. Sve vreme dok sam se molio, osećao sam nekakvo slatko opuštanje, nešto što ne mogu da izrazim, Potom mi kroz glavu prođe ljudska pomisao: kako su mi oštećena oba plućna krila, mogu lako da se prehladim, pomislio sam, a da ne bih izgubio to divno stanje, u kojem sam se nalazio, nastaviću koliko treba, ali ću da uzmem jedan šal da se umotam, kako mi kasnije ne bi bilo hladno. Čim mi je došla ta pomisao, odmah sam se srušio na zemlju. Ostao sam u tom položaju oko pola sata, i tek posle sam bio u stanju da ustanem i odem u keliju da legnem. A pre toga što sam se duže molio, to sam se lakšim osećao. Bio sam lak kao perce, osećao sam sladost i lakoću koji se ne mogu opisati. Ali, čim sam prihvatio tu pomisao, srušio sam se. Da mi je pala na pamet, u tom trenutku, nekakva gorda pomisao, i da sam, na primer, rekao: "Pitanje je da li postoje dvojica, ili trojica koji mogu da dostignu ovo stanje", onda bih, sasvim sigurno, zadobio ozbiljne povrede. Pomisao je bila ljudska, kao što bi hrom čovek pomislio da treba da uzme štake, a ne demonska. To je bila prirodna pomisao, pa, ipak, vidiš šta mi se dogrdilo.

Čovek jedino ima dobru volju i u skladu sa njom pomaže mu Bog. Zato vam kažem, da sve dobro što imamo darovi su Božiji. Naša dela su ništavna, a naše vrline su ceo niz nula. Trudićemo se da i dalje domećemo nule i da molimo Hrista da na početak tog niza stavi jednu jedinicu, kako bismo postali bogati. Ako Hristos ne dometne jedinicu na početak tog niza nula, naš trud je uzaludan...

http://www.svetosavlje.org/bibliote...acPajsije/Lat_CuvajteDusuStaracPajsije157.htm
 
SVETI JOVAN KRONŠTATSKI
MISLI O MOLITVI


Gospod daje po srcu



Moleći se Gospodu, Majci Božijoj ili Svetima, svagda imaj na umu da Gospod daje po srcu (daće ti Gospod po srcu tvojemu, Ps. 19, 5), kakvo je srce, takav je i dar; ako se moliš sa verom, iskreno, svim srcem, nelicemerno, tada saobrazno tvojoj veri, stepenu topline tvoga srca, daće ti se i dar od Gospoda. I obrnuto, što je hladnije tvoje srce, što je ono malovernije, neiskrenije, beskorisnija je i tvoja molitva, osim toga, ona još više razgnevljuje Gospoda, Koji jeste Duh i ište Sebi one koji se klanjaju u duhu i istini (Jn. 4, 24-23). Zato, ako prizivaš Gospoda, Majku Božiju, Anđele ili Svetitelje prizivaj ih svim srcem, ako se moliš za nekoga od živih ili umrlih moli se za njih svim srcem, izgovarajući njihova imena sa srdačnom toplinom; moliš li za sebe ili nekog drugog dobijanje bilo kakvih duhovnih darova, ili za izbavljenje svoje ili bližnjeg iz nekakve nevolje ili od grehova i strasti, loših navika moli se za to od sveg srca, želeći svim srcem za sebe i drugoga traženo dobro, imajući čvrstu nameru da se obnoviš, ili želeći da se neko drugi oslobodi greha, strasti i grešnih navika i dobićeš od Gospoda dar po srcu tvome. Šta God hoćete ištite, i biće vam (Jn. 15, 7). Vidiš treba nesumnjivo želeti ono za šta se moliš, samo tada ćeš i dobiti. Molite se Bogu jedan za drugoga, da ozdravite (Jak. 5,16).

Kao što svaku reč molitve: pomiluj me, Bože, Vladika čuje i ispunjava svaku reč (iskustvo), samo ako bi od srca govorili; tako i sve reči drugih molitava, čak i naše, sopstvene, iskrene molitve. O, dobroposlušni Vladiko! Slava Tebi! Ištite, i daće vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvoriće vam se. Jer svaki koji ište prima... (Mt. 7,78). Samo u prostoti srca, molite se bez sumnje.

Zapamti, da ako ti za vreme molitve ne praznosloviš, nego govoriš reči molitve sa osećanjem, tada se tvoje reči neće vratiti prazne, bez sile (kao ljuska od zrnevlja), nego će ti neizostavno doneti baš te plodove, koji se sadrže u reči kao plod u ljušturi. To je najprirodnija stvar, kao što su prirodni i uobičajeni u prirodi plod i njegova ljuska. Ali ako reči bacaš u prazno, bez vere, ne osećajući njihovu silu, kao ljusku bez jezgra, onda će se one prazne tebi i vratiti; ako bacaš ljusku, ljuska će da ti se i vrati; ako baciš seme, doneće ti ceo klas, i što je bolje, plodnije seme, to će i klas biti bogatiji. Tako je i sa našim molitvama: što iskrenije, srdačnije budeš izgovarao svaku reč, to će veći biti plod tvoje molitve; svaka reč, kao zrno doneće ti duhovni plod, kao zreo klas. Ko od onih koji se mole nije doživeo ovo. Nije Spasitelj uzalud poredio seme sa rečju, a ljudsko srce sa zemljom (Mt. 13,5). To isto treba reći i o rečima molitve. Još: ko ne zna da kiša orošava zemlju, biljke i napaja ih? Tako nam se reč Božija, a i naša reč, rečena sa verom, neće vratiti a da ne napoji naše duše ili duše koje rado slušaju i veruju. To je baš tako prirodno, kao što je prirodno da kiša napaja i hrani zemlju i biljke i osposobljava da rastu.

Bog i Sveti isto tako čuju našu molitvu kao što ljudi čuju jedan drugoga, kada razgovaraju među sobom, ili, kao što slušaju propovednika ljudi koji stoje u hramu, ili vojnici koji slušaju glas vođe, čuju čak nesravnjeno bolje i savršenije; zato što mi čujemo reči drugoga, ali ne znamo, šta mu je u srcu i u mislima, i dešava se da drugi jedno govori, a sasvim drugo ima na srcu. Bog i Sveti nisu takvi: oni vide šta je kod nas i u mislima i na srcu, sam Bog svojim sveznanjem, a Sveti blagodaću Svetoga Duha, u Kojem oni večito borave. Oni vide, odgovaraju li naše reči srcu, i ako u potpunosti odgovaraju srcu, a srce je sa svoje strane verujuće, skrušeno i smireno, gori ljubavlju i usrdnošću (kao što mi usrdno ka Tebi pribegavamo) i željom da dobijemo traženo, tada se oni ljubazno priklanjaju na našu molitvu i daruju željeno. Bog i sveti žele da ih mi u molitvi doživljavamo živima, onakvima kakvi jesu, da bi smo ih gledali srdačnim očima. Živ je Bog; A BOG nije BOG mrtvih nego živih; jer su Njemu svi živi (Lk. 20, 38).

Ako se od srca moliš Gospodu, ili Vladičici, ili Anđelima, ili Svetitelju, tada ti govoriš samom srcu

Gospoda, Vladičice, Anđela ili Svetog: jer svi smo u jednom srcu Božijem u Duhu Svetom, svi Sveti su u Božijem srcu. U Menu prebiva i Ja u njemu (Jn. 6, 56).

Ako hoćeš, da Gospod brže da srdačnu veru tvojoj molitvi, staraj se od sveg srca da sve govoriš i radiš sa ljudima iskreno i ni na koji način ne budi sa njima dvojedušan. Kada postaneš prostodušan i poverljiv prema ljudima, onda će ti Gospod dati prostodušnost i iskrenu veru i u odnosu sa Bogom. Onoga, koji nije srdačan sa ljudima, Gospod teško prima na molitvi, dajući mu da oseti da je on neiskren u odnosu sa ljudima i stoga ne može da bude savršeno iskren i u odnosu sa Bogom, bez mučenja duše....

http://www.svetosavlje.org/bibliote.../Lat_MisliOMolitviSvetiJovanKronstatski06.htm
 
Ivan 14:28 - "Čuli ste, da vam ja rekoh: 'Ja odlazim, i doći ću k vama. Kad biste me ljubili, onda biste se radovali, što idem k Ocu, jer je Otac veći od mene."

Ivan 5:30 - "Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe. Sudim, kako čujem. Moj je sud pravedan; jer ne tražim volje svoje, nego volju onoga, koji me je poslao.

Marko 13,32 - ''A onaj dan i onaj čas ne zna nitko, ni anđeli na nebu ni Sin, nego samo Otac.'

Kako su onda jednaki???

Tako sto Hristos kaze:

" Ja siđoh s neba.

Ja dođoh u ime Oca svojega.

Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca.

Nijesam sam, nego ja i Otac koji me posla.

Za mene svjedoči Otac koji me posla.

Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka.

Otac koji me posla svjedoči za mene.

Sam od sebe ne dođoh nego ima Istiniti koji me posla, kojega vi ne znate; ja ga znam, jer sam od njega i On me posla.

Ja ne tražim volje svoje nego volju Oca koji me posla.

Pregledajte Pisma, i ona svjedoče za mene.

Sin ne može činiti ništa sam od sebe nego što vidi da Otac čini; jer što Otac čini ono i sin čini onako.

Ja od sebe ne govorim.

Kao što mene zna Otac, i ja znam Oca.

Onaj koji me posla sa mnom je.

Ja svagda činim što je Njemu ugodno.

Vi ste od nižijeh, ja sam od višijeh; vu ste od ovoga svijeta, ja nijesam od ovoga svijeta.

Koji mrzi na mene, mrzi na Oca mojega.

Otac koji stoji u meni, on tvori djela.

Niko neće doći Ocu do krozame.

Ti si Oče u meni i ja u tebi.

Koji vjeruje meni, vidje Oca.

Ja sam u Ocu i Otac u meni.

Ja sam vrata.

Ja sam pastir dobri.

Ja sam svjetlost svijeta.

Ja sam put, istina i život.

Ko vidi mene, vidi Onoga koji me je poslao.

Ja i Otac jedno smo.

Dok vidjelo imate, vjerujte vidjelo da budete si novi vidjela.

Bez mene ne možete ništa činiti.

Ja idem k tebi Oče.

Dao si mi vlast nad svakim tijelom.

Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji."
 
Nastavak teksta "Nema spasenja bez Hrista":

"Kада проникнеш у аргументе и тврдње оних који спасење некрштених сматрају могућим, јавља се утисак да они заборављају не само на Божији Промисао, већ и на Самог Бога.

"Добар" човек за њих је онај који није грешио против људи и који је својим делима показивао благонаклоност према њима. Самим тим, он, по њиховом мишљењу, постаје достојан спасења.

Али чак ни десет Мојсејевих заповести се нису ограничавале пребројавањем обавеза у односу на другог човека - прве из њих посвећене су обавезама човека према Богу: "Ја сам Господ..." (Изл. 20:2-7)."
 
Tako sto Hristos kaze:

" Ja siđoh s neba.

Ja dođoh u ime Oca svojega.

Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca.

Nijesam sam, nego ja i Otac koji me posla.

Za mene svjedoči Otac koji me posla.

Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka.

Otac koji me posla svjedoči za mene.

Sam od sebe ne dođoh nego ima Istiniti koji me posla, kojega vi ne znate; ja ga znam, jer sam od njega i On me posla.

Ja ne tražim volje svoje nego volju Oca koji me posla.

Pregledajte Pisma, i ona svjedoče za mene.

Sin ne može činiti ništa sam od sebe nego što vidi da Otac čini; jer što Otac čini ono i sin čini onako.

Ja od sebe ne govorim.

Kao što mene zna Otac, i ja znam Oca.

Onaj koji me posla sa mnom je.

Ja svagda činim što je Njemu ugodno.

Vi ste od nižijeh, ja sam od višijeh; vu ste od ovoga svijeta, ja nijesam od ovoga svijeta.

Koji mrzi na mene, mrzi na Oca mojega.

Otac koji stoji u meni, on tvori djela.

Niko neće doći Ocu do krozame.

Ti si Oče u meni i ja u tebi.

Koji vjeruje meni, vidje Oca.

Ja sam u Ocu i Otac u meni.

Ja sam vrata.

Ja sam pastir dobri.

Ja sam svjetlost svijeta.

Ja sam put, istina i život.

Ko vidi mene, vidi Onoga koji me je poslao.

Ja i Otac jedno smo.

Dok vidjelo imate, vjerujte vidjelo da budete si novi vidjela.

Bez mene ne možete ništa činiti.

Ja idem k tebi Oče.

Dao si mi vlast nad svakim tijelom.

Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji."

E sada posle ovoga imam prava da trazim link za ovo sto si postavila, a to znaci:

Kada je i gde je i kome je On to pricao?

Ko je bio zapisnicar, a ko su bili svedoci toga dogadjaja...?

Pokazi mi zapisnik i njegov potpis da je to on dao autorizaciju koriscenja njegovih reci za siroku masu ?

I molim lepo, nemoj samo da mi pominjes da je to zapisano u bibliji, jer je ta knjiga pisana Tisutljeca kasnije od Takozvanih dogadjaja.

:bye:
 
Nastavak teksta "Nema spasenja bez Hrista":

"Kада проникнеш у аргументе и тврдње оних који спасење некрштених сматрају могућим, јавља се утисак да они заборављају не само на Божији Промисао, већ и на Самог Бога.

"Добар" човек за њих је онај који није грешио против људи и који је својим делима показивао благонаклоност према њима. Самим тим, он, по њиховом мишљењу, постаје достојан спасења.

Али чак ни десет Мојсејевих заповести се нису ограничавале пребројавањем обавеза у односу на другог човека - прве из њих посвећене су обавезама човека према Богу: "Ја сам Господ..." (Изл. 20:2-7)."

Ja sam vas i bog i spasitelj, vi se sve morate pokoriti mojoj volji, sluzit ce te samo meni i ja sam vas jedini bog.

citat iz moje knjige Kako biti dobar bog Marsovac.
 
Kakve su mi misli dobro je da sam ziv :D


Jah (/ˈdʒɑː/; Hebrew: יהּ‎ = Yah) is the shortened form of the divine name YHWH (also spelled Jehovah or Yahweh), an anglicized version of the Tetragrammaton (YHWH, Latin JHVH). The name is most commonly associated with the Rastafari movement, or in the word "hallelujah", although Christian groups may use the name to varying degrees. The name is used in some English Bible translations which reconstruct the Tetragrammaton. Other versions sometimes use the academic Hebrew reconstruction "Yah". Some languages use the letter "I" instead of "Y" or "J": Other languages use "CH" (Choctaw), "S" (Tongan), and "Z" (Chin).
Bible and Rastafari usage[edit]
Jah is often used as a shortened form of the reconstructed Tetragrammaton.[1][2] The Tetragrammaton is often represented (especially in older English versions of the Bible) by the word "LORD" and the expression Hallelujah by the phrase "Praise ye the LORD" (Psalm 104:35 KJV and footnote). The form also appears in the transcription of certain biblical Hebrew names such as Adonijah. In the King James Version of the Bible it is transliterated as "JAH" (capitalised) in only one instance: "Sing unto God, sing praises to his name: extol him that rideth upon the heavens by his name JAH, and rejoice before him". (Psalm 68:4) An American Translation renders the Hebrew word as "Yah" in this verse. The complete Tetragrammaton was sometimes rendered differently, for example as "Yahweh" or "Yahuah".
With the rise of the Reformation, reconstructions of the Tetragrammaton became popular. The Tyndale Bible was the first English translation to use the anglicized reconstruction. The modern letter "J" settled on its current English pronunciation only around 500 years ago; in Ancient Hebrew, the first consonant of the Tetragrammaton always represents a "Y" sound.
In the original text of the Hebrew Bible, the Hebrew letters for Jah (YH) occurs 50 times - 26 times alone and 24 times in the term Hallelu'yah. Rotherham's Emphasised Bible includes 49 uses of Jah. In the Sacred Scriptures Bethel Edition Bible, the Jerusalem Bible, and the New Jerusalem Bible (prior to 1998) the Name "YHWH" and its abbreviated form "Yah" is found. The New World Translation of the Holy Scriptures, used primarily by Jehovah's Witnesses, employs "Jah" in the Old Testament, and translates Hallelujah as "Praise Jah, you people" in the New Testament.
Rastafari use the terms "Jah" or sometimes "Jah Jah" as a term for God and/or Haile Selassie I, who is also known by the Amharic title Janhoy (literally "Your Majesty").
 
Poslednja izmena od moderatora:
Marsijaner i sta je bilo kada si se Probudio, da li je bilo svanulo ili je jos uvek sve bilo u mraku, :whistling:

Dakle ,sta da se kaze, Verujete i dalje u bajke, pisane stotina -tisutcljeta posle navodnih dogadjaja, citirate izmisljeno i jos se svadjate dal je otkrovenje ili Pasenje......:hahaha:

A ne verujete da smo mi Alijeni tu medj vama i da smo Vam bogovi. Cccc.:per:

Dakleu mraku ili u svetlosti , moj vam stoji i stajace jos dugoooo i dugo.:ok:

A sto se tice , budjenja, zar ne mislite da je pocetak budjenja potrebno onima koji su jos u svetu bajki.:mrgreen:

- - - - - - - - - -

A noge otkrivene :zcepanje:

I da jos su i zelene.......:mrgreen:
 

Back
Top