Ali nikako da mi odgovoriš na prosto pitanje. Zašto se klanjaš od zla nejedeći meso, jaja i mleko a sam kažeš da je zlo normalno? I zašto pominješ da je satanizam pijenje krvi a ne veruješ u satanu? Kada govoriš istinu...kada tvrdiš da sotona nepostoji ili kada tvrdiš da postoji satanizam? Kada tvrdiš da je zlo uredu a onda se uklanjaš od zla nejedeći meso, mleko i jaja? Kada govoriš istinu?
Apsolutno na sve sam odgovorio. Rekao sam X puta da je meso puno životinjskih strahova, koje nesrećne životinje nabijaju u mišiće u trenutku klanja, i da onaj ko unosi strah u svoje telo ne može ići putem prosvetljenja, pošto sa strahovima nema duhovnosti. A ti postavljaj isto pitanje do kraja sveta. Ne piše se “nejedeći”, nego “ne jedući”, i na srpskom, i na hrvatskom, i na bošnjačkom, i na crnogorskom jeziku, odnosno na svim jezicima koji su nastali od nekadašnjeg srpsko-hrvatskog, odnosno hrvatsko-srpskog. Prvo savladaj azbuku, bukvar i pravopis, pa onda dođi da diskutuješ. Rekao sam X puta da je konzumacija krvi sleđenje zla i negativnme strane, po principu Yin-Yang, a satanizam po tvojoj Bibliji, a nigde ne kažem da je to moj stav. Dao sam ti odgovore. Ako opet budeš postavljao ista pitanja onda će ispasti da si glup. Tvoja stvar. Dakle ja sam tebi odgovorio na sve. A ti meni nisi odgovorio zašto sada kada znaš da je industrijsko mleko sa farme, u tetrapaku, puno kravlje krvi i gnoja, i dalje ga svesno piješ? Ne piše se „nepostoji“, nego „ne postoji“, i na srpskom, i na hrvatskom, i na bošnjačkom, i na crnogorskom jeziku, odnosno na svim jezicima koji su nastali od nekadašnjeg srpsko-hrvatskog, odnosno hrvatsko-srpskog. Prvo savladaj azbuku, bukvar i pravopis, pa onda dođi da diskutuješ. Zelen si kao zastava Saudi Arabije. Mukica. I opet „nejedeći“, umesto „ne jedući“, znači da nije greška u kucanju, nego da si nepismen. Baš mukica. I još jednom... mukica... E, žalosti... Ja iznosim više stavova, a nigde ne kažem da su to moji stavovi. A izneo sam i svoje stavove. Što ne jedem meso, mleko i jaja? Zato što sam vegan. Mi jedemo samo voće i pčovrće. Ali i iz inata satanistima, i onim svesnim i onim nesvesnim. Na sve sam ti odgovorio. Može mi se tako. Tuži me Gradskoj čistoći, pošto ne vidim kome drugom bi mogao. Ojha.
Onaj tvoj dobro-zli bog. Taj ne može ništa jer ni sam ne zna šta je zlo a šta dobro

.
Ne postoji “moj” i “tvoj” bog. Bog je jedan. Koji je pravi? Onaj koji nikada ni od koga nije tražio krv. Onaj ko je od bilo koga tražio bilo čiju krv je demon koji se neukima predstavio kao bog. Jadan i on i njegovi sledbenici. Tačka.
Ajde baš da vidim dokle ćeš se terati sa mnom “mak na konac” i dokle ćeš mi postavljati potpuno ista pitanja, na koja si desetak puta dobio odgovor. Nećeš govoriti u moje ime, niti ćeš me progoniti po forumu, “vadeći mi crno ispod nokata”, da bi mi se svetio zbog toga što sam te na onoj tvojoj otužnoj temi poklopio argumentima, i dokazao da si kao nedovoljno obučeni propovednik beznačajne poluhrišćanske protestantske verske zajednice menjao istorijske podatke i podmetao opačine da bi zaštitio obrezanog čoveka koji je jeo meso, mleko i jaja, i čiji sledbenici nisu znali za pola kontinenata na našoj planeti, ma da si se sa nebom sastavio, a nisi. Teško i njemu sa tobom, a i tebi kad moraš da podmećeš istorijske nebuloze u njegovo ime. U moje ime nećeš govoriti i tačka. Ojha. Ende.
- - - - - - - - - -
Ja sam se vratio sebi i prirodi, konektovan sam na informaciono polje naše planete (neki bi je nazvali Akasha, mada je ona mnogo širi pojam, supraosetljiva duhovna Esencija koja prožima ceo univerzum), hranim se Suncem i konzumiram vrlo malo voća i povrća... Ali kao vegan, ponekad, doduše retko, osetim da mi nedostaju neki elementi u sirovoj hrani, pa telo samo traži nešto skuvano. Retko se dogodi, možda jednom u dva meseca, da skuvam malo krompira i od njega napravim salatu sa crnim lukom. Jednom letos su mi se tražili kukuruzi. A oni se ne mogu jesti sirovi. I kupio sam samo tri komada na pijaci, skuvao, ali ih nisam i pojeo. Zašto? U posudi u kojoj sam ih kuvao ugledao sam nekoliko skuvanih crva. Drago mi je zbog toga, jer mi je jasno da su pravi kukuruzi a ne GMO sranje. Ono što neće da jedu crvi - neću ni ja. I pomislih na izraz „bedni crv“. Koliko je to surovo. Oni su živeli na kukuruzu i delili su njegovu sudbinu. Kukuruz ode u vrelu vodu - odoše i oni. Jako surovo i potpuno nepraktično. I pomislih na nas, homo sapiense (neki od nas su se transformisali u homo solarise), crve planete Zemlje, koji takođe dele njenu sudbinu. Kao što crvi ne mogu pobeći iz kukuruza, tako i mi ne možemo pobeći sa Zemlje. Da li je i to surovo? Ako Zemlja odluči da nas protrese kao vašljivi čovek vaši u sopstvenoj kosi - nećemo imati kuda da pobegnemo. Život bednog crva i bednog čoveka, po prirodnom zakonu, podjednako vrede. Sva bića oko nas imaju potpuno ista prava da budu ovde kao i mi. Mislite o tome kad god umislite da ste „kruna stvaranja“, „gospodari univerzuma“, „bogovi“... i ostale gluposti koje mogu pasti na pamet bolesnom i neenergizovanom umu, koji konzumira meso, mleko i jaja, industrijsku hranu sa kodom HACCP, kafu, duvan, alkohol, lekove i droge. Namaste.
- - - - - - - - - -
Nije lako onima što su oženjeni, ali ni onima što su neoženjeni. Oženjene kući čeka nadrndana žena sa usranim pelenama i pričom - „Svi su se snašli osim nas“ - ali čeka ga i ručak. Neoženjene ne čekaju ni pelene ni prazne priče; ali ni ručak.
Ima jedna izreka koja kaže: „Svi muškarci su dobili ono što su zaslužili. Ostali su neoženjeni.“
Šta ćemo kad ne znamo zašto smo ovde, kao golubovi koji su se izlegli iz jaja, a onda lete i misle da sve postoji zbog njih. I uvek biramo između dva zla. Da li odabiramo manje?
Kaže jedan moj kolega otprilike ovako. Moja draga ženica ima 122,74 kilograma bez odeće, a 124,72 kilograma sa odećom. Znači nosi tačno 1,98 kilograma odeće. Što znači da na sebe navlači 2 kilograma prnja. Pa je6em ti ovakvu klimu. Do juče smo se kuvali na Suncu, kao da živimo u tropima, a upravo je 19°C; pa to lomi sve ljude i smeta i nama najzdravijima. I ona umesto da nosi 1 kilogram prnja, sada opet nosi 2 kilograma.
A onda se setim, nekada davno, profesora (nastavnika) istorije, još u osnovnoj školi. Direktorka imala oko 100 kilograma, došla na njegov čas, a on drži predavanje o rimskoj kulturi. I u jednom momentu, bez imalo blama i pardona, veli: „Deco, u Starom Rimu se mnogo pridavalo fizičkom izgledu. Muškarci su se trudili da budu razvijeni i lepo građeni. A žene su se trudile da imaju majčinski izgled, dakle da budu debele. A društvo se, generalno, trudilo da dobije idealne naslednike. Pa tako su bili uparivani mršavi muškarci sa debelim ženama i mršave žene sa debelim muškarcima. Matori i debeli senatori i patriciji ženili su mlade i mršave devojke, a prekaljeni relativno mladi mršavi vojnici plebejci ženili su matore i debele žene. I imali su lepu decu. A imperija im je trajala preko hiljadu godina. Šta mislite, deco, da smo sada u rimskom dobu, ko bi u našoj učionici bio najlepši?“ I onda kreću salve smeha i bojažljivi pogledi upućeni direktorki, kao i ogromne rumene višnje na njenim debelim obrazima. Ha ha ha. A posle časa on joj kaže: „Direktorka, vi baš imate lepu liniju“ A onda rukama vizualizira najveću lubenicu. Koji kralj.
Meni se direktorka baš sviđala. I tada su se u meni probudile simpatije prema elegantno popunjenim ženskim osobama. Maštao sam o tome kako živim u rimskom dobu i kako sam gladijator koji se udvara debeloj princezi; ma film u glavi, kad vam velim, 100%. Tada sam jedva radio sklekove na tri prsta i svršavao sedam puta na dan.
Izgleda da se vraćamo u rimsko doba. Sve je više, bogu hvala, BBW girls. Samo nam još gladijatori fale.
E, moj kolega, blago tebi kad imaš debelu ženu. Ma neka ti gura usrane pelene pod nos i zvoca po ceo dan. Mene je moja debela devojka jednom davno ostavila zbog bezazlenog sms-a od bivše debele devojke. I sad kad god prođem pored njene zgrade i bacim pogled na njenu terasu, prepoznam sve njene gaće koje se suše na žici, a koje sam nekada jedva skidao sa nje. Prepoznajem ih po svim mogućim dezenima i bojama, ali i po tome što liče na jastučnice. O, Jelena, Jelena, srećo moja debela.
E bella, e bella, e bella signorina.
E bella, e bella, e bella svinjorina.
E, moja svinjorina... E, moj kolega... čuvaj to što imaš, jer tek kad izgubiš shvataš šta si imao. Ne ugledaj se na mene, jer ti je propast zagarantovana... i zavera skovana... Aha ha ha ha ha ha ha... Ojha.
U međuvremenu sam se oženio, ali nisam izgubio sećanja. Može mi se tako, u inat polupismenim neuspelim propovednicima, koji piju krv iz mleka i svesno slede rogatog. Čikam ih da preduzmu nešto ozbiljno protiv mene, a ne da me progone po forumu, jer u progonu neće uspeti. Daleko ste ispod mene. Kraj priče.