kakve su generalno razlike izmedju nekad i sad? koliko patite za onim nekad? da li se nekada bolje zivelo - ovo pitanje se odnosi ne samo na finansije nego i uopsteno.
nekada sam nosila odjecu dobijenu godisnje a sakupljenu od ko zna koga sve i poslanu na nasu adresu, u raznim bojama, u raznim velicina i raznih godina starosti
birala sam za skolu sve sto je crno ili plavo tako da ne bude ocigledno i moze da se uklopi u
bratove patike, farmerke, majice, carape i sve sto se moze nositi nakon sto on preraste, i nosila sve dok vise ne moze da se popravi, prvi brus mi je kupljen kada sam vec bila na b korpi
i danas kupujem vecinom crno, mada sam se tokom zadnje tri godine ohrabrila
isto tako, otkrila sam da mi broj parika zapravo nije ni 40 ni 39
nekada smo zimu prolazili bez struje svako malo, grijali samo jednu prostoriju u kuci i susili cipele koje pustaju vodu pored kamina, u kom je gorela vatra samo na nekoliko sati dnevno jer smo stedili drva
nekada sam dan provodila sama u kuci komsinice igrajuci se krpicama, krojackim metrom i dugmicima babe, maminim starim udzbenicima na engleskom ili trazeci macke lutalice, dok ona pomaze uzoj i siroj rodbini jer je moja baba bila na poslu, mama bila na poslu, brat bio u skoli
njen unuk je imao obicaj da me pretuce i dira nekad, ne znam sto je radio mom bratu, on je cesto plakao ali nije nista govorio
mama i baba i dalje imaju obicaj da cute, nista se nije desilo, a ja sam nevaspitana i divlja i samo trazim paznju
nekada me je ista ta komsinica vukla za ruku i trcale smo u suprotnom smjeru od magistrale kojom su prolazili kamioni pijanih vojnika koji bi povremeno stajali, derali se i pucali u vazduh
zvala sam je baba, iz navike, jer jedna je rodjena, ali uz nju sam odrasla
ona mi je pricala price dok je vezla goblene, ona mi je pokazala kako da brojim i racunam na babinom metru, ona mi je pokazala kako se vezuju pertle
nekada sam sjedala kod drugarice i bila tiha u uglu, pratila sam im pokrete, pravila se u sebi da sam i ja dio te porodice
nekada sam bjezala od kuce, ali se i vracala pred noc jer sam do tada bila gladna, bilo mi je hladno i nisam imala gdje drugo da odem
kada bih se vratila, niko me nije pitao gdje sam bila do tada
nekada se vise nisam sjecala kako izgleda mamina sestra jer su odeslili kada je poceo rat, dobijali smo pisma i razglednice, oni su zivjeli u nekom drugom svijetu
nekada sam se veselila paketima pomoci koje je djelila lokalna crkva jer su mi izgledali sareno, paketi hrane unutra
sjecam se odvratnog ukusa i mirisa mlijeka u prahu, ali nikada nisam prekoscila svoju porciju
nekada smo stajali u dnevnom boravku kao stranci, nakon posla je mama drzala privatne casove sve do noci, baba radila na odjeci koju je krojila i prepravljala kome god je trebalo,
obje su cutale jednom kada je kraj svemu, obje zivcane, ja sam cutala isto tako, mama je pratila politiku na televiziji
cutimo i danas kada smo zajedno, navika
u skolu sam krenula kao drustveno neprilagodjena, seksualno iskusna, emotivno retardirana, sa kontradiktornim sistemom vrijednosti sklopljenim svojim rukama, sto je kasnije dovelo do burnog puberteta, niza haoticnih veza, granicnog poremecaja licnosti, neuspjelih terapija, ostavljenih pilula, zavisnog vezivanja za osobu koja za to nije znala jer nisam bila luda da kazem da to sto samo radi svoj posao je vise nego sto je radio bilo ko, rupa u sjecanju i prespavanih gimnazijskih dana
sa refrenom onog starog - ona je samo nevaspitana i divlja, i trazi paznju
reci da je nekada bilo dobro je samo po sebi pretjerivanje, bilo je dobro samo kada sam citala, samo kada "nisam bila tu" jer mi je u glavi bilo nesto drugo a ne stvaran zivot, pomisliti da bih za necim mogla da patim je vec hiperbola, a sto mislim o danasnjoj djeci - mislim da bih se mjenjala