Neiživljena devojka

Moje petljanje sa udatim ili zauzetim ženama,nije tema ovde.
Sa svakom imam fer odnos,i dok smo zajedno i posle.
Pokušavam da pomognem momku,iz ličnog iskustva.
Imao sam sličnu devojku,mislio sam da volimo iste stvari ,uživao sam u njenom društvu.
Posle je želele više društva,više zabave,stvari skupe.
Ne žalim što više nisam sa njom,ali žalim zbog ružnog rastanka i svega što je sledilo posle.
Bio sam mlad,zaljubljen do ušiju,slomila mi je srce,ali trebao sam bolje to da podnesem.
e pa nisu svi takvi, mnogi u najmanju ruku hoće (i zaslužuju) da vrate milo za drago
 
Par dana pre toga mi je rekla da hoće za Novu godinu da ide u Herceg Novi sa društvom, bez mene. Kaže “samo idemo da se provedemo, treba mi malo odmora”.
Druže, ovoga nema ni u vezi koja traje 20 dana, a kamoli 2 godine. Sa tim da u toj vezi od 20 dana je i ok da se razumete da ti ne ideš, ajde dogovorite se tako, još niste prilepci jedno drugom, svako ima neko svoje društvo...

Posle 2 godine veze to ne postoji i to onda ni nije veza. Možeš ti da ne ideš u Herceg Novi i ona da ide sama sa društvom, sve je to ok ako se tako dogovorite.

Ali koliko vidim ona je tebi to samo saopštila. Na njoj je da te pozove, to se podrazumeva.

Gotovo ti je to. Jedino ako hoće pauzu, ali nek onda to iskreno tako kaže, pauza od veze i malo da ne bude sa tobom da raščisti glavu. Ali onda nek to otvoreno tako kaže. Popričajte.
 
Нешто себе стављам у ситуацију......да моја нпр. девојка, жена.......изађе на кафу са неким мушкарцем. Да ли би требало да будем љубоморан или не ? Рачунам.....и ја имам гомилу жена са којима бих само попричао уз кафу.....без јеббачине.
 
Zdravo svima,
imam 27 godina i već dve godine sam u vezi sa devojkom koja ima 31. U početku je bila skroz mirna, povučena, introvertna tj generalno tip osobe koja više voli mir kod kuće, film i ćaskanje nego izlaske. Meni je to odgovaralo, sve je delovalo stabilno i planirali smo čak i ozbiljnije stvari (brak, decu, zajednički život). Ali u poslednjih nekoliko meseci počela je dosta da se menja. Prvo sam to doživeo pozitivno, krenula je u teretanu, počela da izlazi malo više, da se druži, upoznala je ekipu preko plesa. Rekao sam sebi “super našla je društvo, živne malo, neka uživa”. Čak je i sama govorila kako “nije živela svoje dvadesete” i da joj sada prija što ima s kim da izađe i da se opusti. Međutim, kako je vreme prolazilo, stvari su krenule da mi deluju sumnjivo. Počela je da izlazi u klubove sa njima, da kači malo provokativnije slike na Instagram, otišla na vikend putovanje sa tom ekipom (da se razumemo, sve je ovo vremenski interval od par meseci). Ja sam sve vreme pokušavao da ostanem smiren i podržim je, ali iskreno nije mi bilo svejedno.

I onda pre par nedelja, drug mi kaže da ju je video u kafiću sa nekim tipom. Ja u šoku. Pitam je o čemu se radi, ona se pogubi na prvu i onda mi kaže da je to poznanik iz teretane i da su otišli samo na piće. Naravno da mi je proradila sumnja do maksimuma. Par dana pre toga mi je rekla da hoće za Novu godinu da ide u Herceg Novi sa društvom, bez mene. Kaže “samo idemo da se provedemo, treba mi malo odmora”. E sad, ja više ne znam šta da mislim.
Prvo da li uopšte ima smisla verovati posle ovoga? Ako je bila sa tim likom, makar i “samo na piću” zašto mi to nije sama rekla? I drugo, zašto odjednom ima potrebu da ide svuda bez mene, da izlazi, da se slika, da menja način oblačenja i ponašanja?


Osećam da mi izmiče iz ruku osoba za koju sam mislio da je “ona prava”. I nije mi problem što se promenila, nego što imam utisak da sam ja negde usput prestao da budem deo njenog života.
Ne znam da li da pokušam da spasem ovo ili da pustim sve i krenem dalje.
Da li neko bio u sličnoj situaciji? Kako ste se postavili?

A gde je bila i šta je radila dok dok si ti dve sedmice bio u Portlandu i nju ostavio samu? To je tek pitanje nad pitanjima.
 
Zdravo svima,
imam 27 godina i već dve godine sam u vezi sa devojkom koja ima 31. U početku je bila skroz mirna, povučena, introvertna tj generalno tip osobe koja više voli mir kod kuće, film i ćaskanje nego izlaske. Meni je to odgovaralo, sve je delovalo stabilno i planirali smo čak i ozbiljnije stvari (brak, decu, zajednički život). Ali u poslednjih nekoliko meseci počela je dosta da se menja. Prvo sam to doživeo pozitivno, krenula je u teretanu, počela da izlazi malo više, da se druži, upoznala je ekipu preko plesa. Rekao sam sebi “super našla je društvo, živne malo, neka uživa”. Čak je i sama govorila kako “nije živela svoje dvadesete” i da joj sada prija što ima s kim da izađe i da se opusti. Međutim, kako je vreme prolazilo, stvari su krenule da mi deluju sumnjivo. Počela je da izlazi u klubove sa njima, da kači malo provokativnije slike na Instagram, otišla na vikend putovanje sa tom ekipom (da se razumemo, sve je ovo vremenski interval od par meseci). Ja sam sve vreme pokušavao da ostanem smiren i podržim je, ali iskreno nije mi bilo svejedno.

I onda pre par nedelja, drug mi kaže da ju je video u kafiću sa nekim tipom. Ja u šoku. Pitam je o čemu se radi, ona se pogubi na prvu i onda mi kaže da je to poznanik iz teretane i da su otišli samo na piće. Naravno da mi je proradila sumnja do maksimuma. Par dana pre toga mi je rekla da hoće za Novu godinu da ide u Herceg Novi sa društvom, bez mene. Kaže “samo idemo da se provedemo, treba mi malo odmora”. E sad, ja više ne znam šta da mislim.
Prvo da li uopšte ima smisla verovati posle ovoga? Ako je bila sa tim likom, makar i “samo na piću” zašto mi to nije sama rekla? I drugo, zašto odjednom ima potrebu da ide svuda bez mene, da izlazi, da se slika, da menja način oblačenja i ponašanja?


Osećam da mi izmiče iz ruku osoba za koju sam mislio da je “ona prava”. I nije mi problem što se promenila, nego što imam utisak da sam ja negde usput prestao da budem deo njenog života.
Ne znam da li da pokušam da spasem ovo ili da pustim sve i krenem dalje.
Da li neko bio u sličnoj situaciji? Kako ste se postavili?

Da pojednostavimo
1. ti si imao neke zelje pa i planove za zivot.
2. njoj si bio podrska, ali ne i izazov. (ili je jednostavno nespremna za ono sto ti zelis)

Mozda si ti neki dosadan lik, pa je otisla da pronadje nekakav izazov.
I sad ti o tome mislis sta je tu bilo pogresno.
A ona verovatno smatra da ces ti da ukapiras i da ne mora da ti se objasnjava. Misli da si dovoljno inteligentan da ukapiras.

Nije pogresan tvoj cilj koji si zamislio, pogresan ti je saradnik ka cilju.

Ili ces da menjas cilj ili saradnika
 
Kako su međuljudski odnosi spali na "gatanje" ko šta misli, želi i ostalo...mrzi vas i da razgovarate normalno ili nenormalno, svejedno, ali ljudi moraju da komuniciraju međusobno a ne da "gledaju u kristalnu kuglu" šta je onom drugom u glavi, srcu, šta je hteo/la da kaže, uradi ili ne...
Postali ste čitači znakova koje vam neko šalje, ma ajde bre!
Previše komplikacije ni oko čega, za šta vam služe usta, aman?!
Mrzi vas da pričate otvoreno ili vas je sramota, ali vas nije sramota da se ebete, varate i radite ostale "ekstremne sportove" :mrgreen:

#Budibogsnama :mrgreen:
 
Kako su međuljudski odnosi spali na "gatanje" ko šta misli, želi i ostalo...mrzi vas i da razgovarate normalno ili nenormalno, svejedno, ali ljudi moraju da komuniciraju međusobno a ne da "gledaju u kristalnu kuglu" šta je onom drugom u glavi, srcu, šta je hteo/la da kaže, uradi ili ne...
Postali ste čitači znakova koje vam neko šalje, ma ajde bre!
Previše komplikacije ni oko čega, za šta vam služe usta, aman?!
Mrzi vas da pričate otvoreno ili vas je sramota, ali vas nije sramota da se ebete, varate i radite ostale "ekstremne sportove" :mrgreen:

#Budibogsnama :mrgreen:
brutalno
 
Нешто себе стављам у ситуацију......да моја нпр. девојка, жена.......изађе на кафу са неким мушкарцем. Да ли би требало да будем љубоморан или не ? Рачунам.....и ја имам гомилу жена са којима бих само попричао уз кафу.....без јеббачине.
Bez poverenja nema partnerstva ni u biznisu a kamoli u vezi, braku.
Ljubomora je bolest, to jest, signal da veza nije uspela..........mozemo se samo lagati, tesiti da ce sve doci na svoje mesto, ali, kad-tad, veza puca.
Ne mozes partnericu drzati ceo zivot pod staklenim zvonom, odsecenu od muskog sveta ...........ko da si u avganistan.
 
Zdravo svima,
imam 27 godina i već dve godine sam u vezi sa devojkom koja ima 31. U početku je bila skroz mirna, povučena, introvertna tj generalno tip osobe koja više voli mir kod kuće, film i ćaskanje nego izlaske. Meni je to odgovaralo, sve je delovalo stabilno i planirali smo čak i ozbiljnije stvari (brak, decu, zajednički život). Ali u poslednjih nekoliko meseci počela je dosta da se menja. Prvo sam to doživeo pozitivno, krenula je u teretanu, počela da izlazi malo više, da se druži, upoznala je ekipu preko plesa. Rekao sam sebi “super našla je društvo, živne malo, neka uživa”. Čak je i sama govorila kako “nije živela svoje dvadesete” i da joj sada prija što ima s kim da izađe i da se opusti. Međutim, kako je vreme prolazilo, stvari su krenule da mi deluju sumnjivo. Počela je da izlazi u klubove sa njima, da kači malo provokativnije slike na Instagram, otišla na vikend putovanje sa tom ekipom (da se razumemo, sve je ovo vremenski interval od par meseci). Ja sam sve vreme pokušavao da ostanem smiren i podržim je, ali iskreno nije mi bilo svejedno.

I onda pre par nedelja, drug mi kaže da ju je video u kafiću sa nekim tipom. Ja u šoku. Pitam je o čemu se radi, ona se pogubi na prvu i onda mi kaže da je to poznanik iz teretane i da su otišli samo na piće. Naravno da mi je proradila sumnja do maksimuma. Par dana pre toga mi je rekla da hoće za Novu godinu da ide u Herceg Novi sa društvom, bez mene. Kaže “samo idemo da se provedemo, treba mi malo odmora”. E sad, ja više ne znam šta da mislim.
Prvo da li uopšte ima smisla verovati posle ovoga? Ako je bila sa tim likom, makar i “samo na piću” zašto mi to nije sama rekla? I drugo, zašto odjednom ima potrebu da ide svuda bez mene, da izlazi, da se slika, da menja način oblačenja i ponašanja?


Osećam da mi izmiče iz ruku osoba za koju sam mislio da je “ona prava”. I nije mi problem što se promenila, nego što imam utisak da sam ja negde usput prestao da budem deo njenog života.
Ne znam da li da pokušam da spasem ovo ili da pustim sve i krenem dalje.
Da li neko bio u sličnoj situaciji? Kako ste se postavili?
Devojka ima bipolarni poremeca, verovatno joj nije dijagnostifikovan. Uglavnom sada je u fazi manije, ili plus fazi...Puna je energije, ide u teretanu, izlazi cesto, ponasa se neprikladno, navalentna je, a mozda i promiakuitetna. Ti si je upoznao mozda kada je bila u minus fazi. Tacnije, ne mora da znaci da je u pitanju manija, mozda je blazi oblik, takozvana hipo manija u okviru bipolarnog poremecaja...Mislim da je to u pitanju...
 
Bez poverenja nema partnerstva ni u biznisu a kamoli u vezi, braku.
Ljubomora je bolest, to jest, signal da veza nije uspela..........mozemo se samo lagati, tesiti da ce sve doci na svoje mesto, ali, kad-tad, veza puca.
Ne mozes partnericu drzati ceo zivot pod staklenim zvonom, odsecenu od muskog sveta ...........ko da si u avganistan.
Па и ја сам нешто тог мишљења. Премда су сви моји у породици били екстрим љубоморни. И отац и деда и баба по мајци. Какве су ту батине падале и сцене !! Пре бих гледао као воајер да је петорица трпају него да се понижавам у свађама и тучама.
 
Da pojednostavimo
1. ti si imao neke zelje pa i planove za zivot.
2. njoj si bio podrska, ali ne i izazov. (ili je jednostavno nespremna za ono sto ti zelis)

Mozda si ti neki dosadan lik, pa je otisla da pronadje nekakav izazov.
I sad ti o tome mislis sta je tu bilo pogresno.
A ona verovatno smatra da ces ti da ukapiras i da ne mora da ti se objasnjava. Misli da si dovoljno inteligentan da ukapiras.

Nije pogresan tvoj cilj koji si zamislio, pogresan ti je saradnik ka cilju.

Ili ces da menjas cilj ili saradnika
Ne bih ja rekao da je on dosadan nego je normalan, a ona lažno introvertna. Nagledao sam se toga samo tako. Mada više u nekim mlađim godinama.

Dečko bude to što jeste, lik na mestu, nije to da je dosadan nego je stabilan i nije neiživljen.

Onda naleti na neku sa kojom se samo naizgled slaže i imaju neka zajednička interesovanja - filmove, knjige, muziku...

Kad ono u suštini, ona je uglavnom iskompleksirana nečim, bio to neki deo tela i ili je nešto psihički bila sjebana i u ***** sa samopouzdanjem.

Onda krene seks, ima dečka koji je voli, govori joj da je lepa, diže joj samopouzdanje, onda tako krenu te teretane pa zategne guzicu i krene da se divi sama sebi u ogledalu i kači fotke u helankama što privlači muškarce...

Odjednom, u centru je pažnje, sve što je oduvek i htela i u suštini je i patila dok je čitala i gledala filmove jer to nikad nije ni želela.

Sad misli da je boginja i da se svet vrti oko nje. Dečka smatra da je prerasla i da je iznad njega i da je smor.

Sve se to na kraju obije o glavu.

Neću sad ovde da im se mešam i da kažem da je sa njima to tako, samo sam se nagledao toga i previše. I uopšte ti momci nisu smor i generalno je pogrešno da se uopšte za bilo šta i oni krive kad oni ni nisu problem.
 
Zdravo svima,
imam 27 godina i već dve godine sam u vezi sa devojkom koja ima 31. U početku je bila skroz mirna, povučena, introvertna tj generalno tip osobe koja više voli mir kod kuće, film i ćaskanje nego izlaske. Meni je to odgovaralo, sve je delovalo stabilno i planirali smo čak i ozbiljnije stvari (brak, decu, zajednički život). Ali u poslednjih nekoliko meseci počela je dosta da se menja. Prvo sam to doživeo pozitivno, krenula je u teretanu, počela da izlazi malo više, da se druži, upoznala je ekipu preko plesa. Rekao sam sebi “super našla je društvo, živne malo, neka uživa”. Čak je i sama govorila kako “nije živela svoje dvadesete” i da joj sada prija što ima s kim da izađe i da se opusti. Međutim, kako je vreme prolazilo, stvari su krenule da mi deluju sumnjivo. Počela je da izlazi u klubove sa njima, da kači malo provokativnije slike na Instagram, otišla na vikend putovanje sa tom ekipom (da se razumemo, sve je ovo vremenski interval od par meseci). Ja sam sve vreme pokušavao da ostanem smiren i podržim je, ali iskreno nije mi bilo svejedno.

I onda pre par nedelja, drug mi kaže da ju je video u kafiću sa nekim tipom. Ja u šoku. Pitam je o čemu se radi, ona se pogubi na prvu i onda mi kaže da je to poznanik iz teretane i da su otišli samo na piće. Naravno da mi je proradila sumnja do maksimuma. Par dana pre toga mi je rekla da hoće za Novu godinu da ide u Herceg Novi sa društvom, bez mene. Kaže “samo idemo da se provedemo, treba mi malo odmora”. E sad, ja više ne znam šta da mislim.
Prvo da li uopšte ima smisla verovati posle ovoga? Ako je bila sa tim likom, makar i “samo na piću” zašto mi to nije sama rekla? I drugo, zašto odjednom ima potrebu da ide svuda bez mene, da izlazi, da se slika, da menja način oblačenja i ponašanja?


Osećam da mi izmiče iz ruku osoba za koju sam mislio da je “ona prava”. I nije mi problem što se promenila, nego što imam utisak da sam ja negde usput prestao da budem deo njenog života.
Ne znam da li da pokušam da spasem ovo ili da pustim sve i krenem dalje.
Da li neko bio u sličnoj situaciji? Kako ste se postavili?
Monkey branching. Ti si već šutnut, samo fulja treba da ti javi.
 

Back
Top